14.11.2023 | Česta pitanja, Ginekologija
Najveći broj žena s tumorom jajnika nemaju simptoma. Tvorba se obično otkrije tijekom rutinskog fizikalnog pregleda, tijekom ultrazvučnog pregleda ili u vrijeme druge pretrage trbuha. One žene koje pak imaju tegobe najčešće se žale na akutnu ili kroničnu bol u trbuhu ili druge probleme poput rastućeg abdominalnog obujma ili ascites.
Tumori manji od 5 centimetara vidljivi ultrazvukom, ispunjene prozirnom tekućinom i bez odebljanja stijenke , papila ili solidnih dijelova unutar tvorbe, najvjerojatnije su funkcionalne luteinske ciste ili druge ciste koje se vremenom ne mijenjaju ili koje običnopuknu i nestaju . Vrijednosti buljega kjojsi se najčešće radi su niske ili granične.Tvorbe adneksa veće od 5 centimetara, bilateralne, rastuće ili one koje ne nestaju, one koje se ultrazvukom projiciraju kao papilarne tvorbe sa solidnim, multicističnim ili septiranim odjeljcima zahtijevaju pomno praćenje i daljnje pretrage. Maligne tvorbe obično prate i povišenje vrijednosti tumorskih biljega. Svaku sumnjivu tvorbu na jajniku valja patološkohistološki obraditi. Oko 80 % tvorbi koje su se ultrazvukom doimale dobroćudnima bile su dobroćudne i nakon patološkohistološke obrade. Ultrazvuk je, međutim, manje točan u dijagnosticiranju zloćudnih promjena. Od 14 od 131 promjene koje su ultrazvučno okarakterizirane kao vjerojatno zloćudne, samo je jedna od njih (7%) bio zaista rak jajnika. MRI je usporediva s ultrazvukom u ocijenjivanju prirode adneksalnih tumora i korisna je u daljnjoj identifikaciji tvorbi koje se ultrazvukom ne mogu lako svrstati u jasno dobroćudne ili sumljive. Može se koristiti i CT. Konačna dijagnoza postavlja se ipak uvijek patološkohistološkom pretragom, pa je stoga najpametnije operirati svaku ženu u koje se nekom od metoda slikovne dijagnostike posumnja na zloćudni tumor jajnika.
Opširnije
19.10.2023 | Česta pitanja, Opstetricija
Kolposkopija u trudnoći
U rukama iskusnog liječnika, kolposkopija je sigurna i prilično pouzdana metoda evaluacije nenormalne cervikalne citologije u trudnoći. Cilj je isključiti invazivnu bolest i omogućiti normalan završetak trudnoće u svih trudnica u kojih je to moguće. Premda će u netrudne žene koja ima nenormalan Papa obrisak, biopsija slijediti svaki pozitivan kolposkopski nalaz, u trudne će žene biopsija biti potrebna samo tamo gdje se citološki i kolposkopski ne može isključiti invazija a može se izostaviti tamo gdje su citologija i kolposkopija minimalno promijenjeni (ASCUS i LSIL). Pogreške kolposkopije su, ako se uzima u obzir bez citološkog nalaza su, medjutim uvijek moguće, čak i u vrlo iskusnih kolposkopičara. I na postojanje invazivnog raka samom je kolposkopijom katkad teško posumnjati. Uz blage pak citološke i kolposkopske promjene mikroinvazivni rak nadjen je vrlo rijetko.
Opširnije
19.10.2023 | Česta pitanja, Opstetricija
Kronična bubrežna bolest i trudnoća
U koliko je bubrežna djelotvornost smanjena za više od 50% /klirens kreatinina sni`en, plazmatski kreatinin 2 puta viši od granice normale za trudnoću/ vjerojatnost zanošenja i iznošenja je minimalna. Uz blaže poremećenu bubrežnu funkciju zanošenje i iznošenje je moguće i trudnoća većinom teče normalno/. Poremetnje u trudnoći i njen ishod ovise o osnovnoj bolesti bubrega i stupnju oštećenja bubrežne djelotvornosti. Općenito, pogoršanje bubrežne funkcije može uzrokovati uroinfekcija ili pijelonefritis u trudnoći, a ishod trudnoće jako ovisi o istodobno postojećoj ili izostaloj hipertenziji. Uz težu ili tešku insuficijenciju redovito se razvija hipertenzija i dalje pogoršava bubrežna djelotvornost. Trudnoća sama po sebi ve}inom ne remeti prirodni tijek osnovne bubre`ne bolesti. Izuzetak su IgA nefropatija, fokalna glomeruloskleroza, refluksna nefropatija i membranoproliferativni glomerulonefritis. Kod sistemskih bolesti u kojih je zahvaćen i bubreg, zanošenje je najpametnije odgoditi do postizanja dugotrajnije remisije osnovne bolesti.
Uz kroni~nu bolest glomerula, po~etkom trudno}e pove}ava se, kao {to je i o~ekivano, renalni protok plazme i glomerularna filtracija. Manji broj funkcionalnih jedinica ipak ne mo`e osigurati maksimum pove}anja oba parametra jednak onome u zdrave `ene. Apsolutno pove}anje i dosegnuta prilagodba bubre`ne funkcije u `ene s bolesnim bubrezima ni`a je dakle no u zdravih. To je razlog skromnijem pove}anju cirkuliraju}eg volumena krvi, smanjenoj renalnoj perfuziji, smanjenoj ekskreciji natrija, smanjenoj uteroplacentarnoj perfuziji i redovito nastupaju}oj hipertenziji. Ishod je visoka u~estalost fetalne hipotrofije i visoki perinatalni mortalitet koji uz hipertenziju kombiniranu s proteinurijom mo`e iznostiti i 45%. Dr`i se da bubreg toliko o{te}en da ne mo`e dodatno povisiti protok krvi i glomerularnu filtraciju u koliko su predgraviditetne vrijednosti kreatinina 124 umol/L ili vi{e /8/.
Trudno}u trudnice s bubre`nom insuficijencijom valja voditi iskusan opstetri~ar u ustanovi koja mo`e pru`iti optimalnu dijagnostiku i skrb za majku i dijete. Pored odredjivanja kreatinina i klirensa kreatinina prije trudno}e i rano tijekom prvog tromjese~ja preporu~a se pa`lji i stalan nadzor nad parametrima bubre`ne djelotvornosti /kreatinin, klirens kreatinina, elektroliti, osmolarnost plazme i acidobazna homeostaza/, proteinurijom i serumskim vrijednostima proteina i kolesterola, vrijednostima krvnog tlaka, uz redovitu bakteriolo{ku pretragu urina i odredjivanje serumskih vrijednosti uri~ne kiseline, transaminaza i broja trombocita.
Laboratorijske parametre valja odredjivati bar svakih 4 tjedna ili ~e{}e. Pored mirovanja i niskoproteinske dijete /manje optere}enje mezangijalnih kapilara makromolekulama spre~ava napredovanje skleroze glomerula/ valjanost ostalih modaliteta lije~enja /antihipertenzivi, antikoagulancije/ je dvojbeno. shod trudno}e odredjuju dva parametra: glomerularna filtracija i krvni tlak /1, 2, 6/. Uz nagli pad glomerularne filtracije ili porast krvnog tlaka valja razmotriti prekid trudno}e. Premda je uz rastu}i krvni tlak i proteinuriju diferencijalna dijagnoza prema superponiranoj gestozi gotovo nemogu}a, svaku trudnicu pod sumnjom na superponiranu gestozu valja hospitalizirati zbog prirode gestoze: mogu}nosti akutnih, nepredvidivih te{kih pogor{anja. Nadzor djeteta mora biti stalan i intenzivan /9/.
Opširnije
19.10.2023 | Česta pitanja, Opstetricija
Dobro je poznato kako jednoplodno radjanje normalno oksigeniranog djeteta u stavu glavicom u terminu uz primjerenu tjelesnu težinu garantira optimalni perinatalni ishod. Radjanje uz drugačiju prezentaciju, manje ili više od poželjne porodne težine, manje ili više udaljeno od termina, manje ili više hipoksično ili uz više zanesenih plodova, opterećeno je sa značajno više perinatalnih komplikacija i završava uz značajno veći perinatalni mortalitet. Premda je glavni cilj fetalne medicine i opstetricije još uvijek smanjiti perinatalni mortalitet, posljednjih godina pokušava se ustanoviti kako nepovoljna zbivanja u perinatalno doba, posebice kada su vezana uz hipoksiju, prijevremeno radjanje, višeplodnost, poremetnju prezentacije ili odstupanja u tjelesnoj težini ploda utječu na dugoročnu prognozu djeteta. Istraživanja u tom smislu još uvijek su oskudna, ali neke zanimljive rezultate moguće je pokazati već danas. U najvećoj do sada provedenoj metastudiji, u kojoj su obradjeni združeni podaci iz 153 kvalitetna istraživanja nadjeno je da u čak 31% preživjelih nakon nepovoljnih zbivanja tijekom trudnoće ostaju trajne posljedice unutar jednog ili više organskih sustava. Najčešće nepovoljnio zbivanje zabilježeno u navedenoj studiji bio je prijevremeni porod. Najčešće posljedice bile su poteškoće učenja, spoznaje i razvoja (59%), cerebralna dječja kljenut (DCK) (21%) , smetnje sluha (20%), smetnje vida (18%) i smetnje ponašanja (11%). Za nas opstetričare najvažnije je pitanje koje poremetnje antenatalnog razdoblja imaju najveći nepovoljni utjecaj i mogu li i u kojoj mjeri metode antenatalnog nadzora stanja djeteta doprijenijeti u prepoznavanju ugroženih i sprečavanju nepovoljnih ishoda.
Opširnije
19.10.2023 | Česta pitanja, Opstetricija
Epiziotomija
Tijekom poroda, posebice u prvorotkinja, rigidna tkiva medjice nerijetko pucaju I nastaju razderotine koja zahvaćaju sluznicu rodnice, potkožna tkiva, mišiće I fascije perineuma, katkad čak I debelo crijevo. Ovako nastale razderotine nepravilnih su rubova, teško ih je zbrinuti nakon poroda I relativno dugo cijele uz nerijetke komplikacije: bol, velike otekline, sporo zaraštanje, sekundarne infekcije, inkontinencija stolice, čak I fistule rodnice s debelim crijevom. Kako bi se izbjegao nastanak ovakovih, neugodnih oštećenja , tijekom izgona djeteta urezuje se, u središnjoj liniji, lijevo ili desno od središnje linije, tkivo medice-radi se epiziotomija. Epiziotomija je dakle, urez kože I potkožnog tkiva medjice I sluznice rodnice I površnih mišića urogenitalne dijafragme s ciljem stvoriti kiruršku ranu oštrih rubova kojom se ubrzava radjanje glavice djeteta I izbjegava nastanak razdora čiju je dubinu nemoguće kontrolirati. Do prije nekih 10-tak godina, epiziotomija se radila u gotovo svih prvorotkinja. Kasnije su neka istraživanja pokazala kako epiziotomijom nije moguće spriječiti sve razdore medice prema I, uključujući, rektum. U nekih je žena ožiljak od epiziotomije kod prethodnog poroda, rizik razdora medjice u idućim porodima.Sumnja se čak kako učinjena epiziotomija ne sprečava kasniju inkontinenciju stolice I vjetrova, već, u nekih žena, čak predstavlja rizik za nastanak te kasne komplikacije. Zbog toga se danas preporuča epiziotomiju raditi kod poroda gdje se očekuje otežani izgon: s defleksijskim stavovima glavice ili uz izlazak djeteta u drugim nepovoljnim promjerima, uz operacijski dovršene vaginalne porode I u žena u kojih je vrlo vjerojatno da će tijekom izgona nastati opežan razdor medjice koji nije moguće kontrolirati(visoka medjica, izrazito rigidna I tvrda medjica, sportašice itd…).
Nakon poroda djeteta I posteljice, epiziotomija se, kao I ostali uočeni razdori, šiva prema kirurškim principima. Anestezija je lokalna. Zahvat traje nekih 10-tak minuta,a obavlja se u tri sloja: naprije se zbrinjava urez mišića medjice I potkožno tkivo medjice I rodnice, potom sluznica rodnice I napokon koža medjice. S obzirom da je tkivo medjice odlično prokrvljeno, ako nema infekcije, rana brzo cijeli uz blagu nelagodu. Šiva se koncem koji se spontano resorbira, pa šave nije potrebno skidati. Resorpcija konaca traje, ovisno o šivaćem materijalu, I do 90 dana.
Opširnije
19.10.2023 | Česta pitanja, Ginekologija
Razmišljanja o nastanku raka i mogućnostima prevencije
Prevencija prehranom, detoksikacijom, bioenergetska medicina
Teorija o nastanku raka ima mnogo, neke su vjerojatnije , neke manje vjerojatne, no većina se slaže da je za njegov nastanak izuzetno važna genetska predispozicija, epigenetski fenomeni i u životu stečene i proživljene bolesti i situacije . Neka su istraživanja pokazala da se bolest često susreće u ljudi koji su, osim pozitivne obiteljske anamneze raka (više osoba u obitelji bolovalo od raka), potjecali iz obitelji u kojima su se susretale bolesti poput dijabetesa i tuberkuloze. Nerijetko je za nastanak ove bolesti okrivljeno izrazito traumatično djetinjstvo. Osoba s genetskom sklonošću i ovim dodatnim činiteljima koja je imala problematično djetinjstvo može, dakle, uz daljnje fizičke i psihološke karakteristike koje proizlaze iz situacija tijekom života zaista razviti bolest. Tako se, kroz život, „stvaraju“ osobe koje imaju jaku tendenciju razviti malignu bolest i pretpostavlja se da se u toj fazi bolest zapravo i pokreće. Tu fazu razvoja bolesti neki zovu dispozicija. Incijalni pokretač može biti izlaganje ionizirajućem zracenju, otrovanje teškim metalima, otrovanje herbicidima, gomilanje raznih drugih otrovnih tvari u tijelu, loš odgovor na ponavljani svakodnevni stres, infekcije, parazitoze itd. . Drži se da u osoba koje će oboljeti postoji razdoblje kad djeluju neki od tih „neposrednih okidača“; to razdoblje obično traje godinama i čak desetljećima- zovemo ga pretklinička faza karcinoma. U toj fazi maligne stanice nastaju , no organizam ih neprekidno uspješno uklanja i do razvoja klinički manifestne bolesti ne dolazi upravo zato jer tijelo ima mehanizme kojima prepoznaje nastanak malignih stanica i ima načine kako ih ukloniti. Poznato je da u većine nas, sa godinama starosti sve češće i više, svaki dan odredjeni broj stanica u tijelu maligno alterira, no ne razvijaju svi karcinom; u većine tijelo će prepoznati i ukloniti te stanice.
Ako mogućnost prepoznavanja malignih stanica nestane ili nestane mogućnost tijela da ih ukloni na vrijeme, započet će dioba malignih stanica i rast tumora. U početku, tumor ćemo moći otkriti relativno rijetko i obično slučajno jer ne daje simptome. Što je veći, simptomi su češći, pa se zbog njih čovjek obično javlja liječniku i započinje proces dijagnostike. Tada je, medjutim, tumor već najčešće puno veći od 1 cm u promjeru, a sa njegovom veličinom i proširenošću, znamo to svi, opadaju izgledi izliječenja.
Faza prekliničkog karcinoma obično dugo traje i to razdoblje daje nam mogućnosti djelotvorne prevencije. Čovjek koji ima genetsku predispoziciju za nastanak raka i koji u životu razvije okolnosti koje ga stvaraju izrazito sklonim za razviti bolest ne moraju na kraju zaista oboljeti. U koliko uspijemo spriječiti dolazak u dodir sa situacijama i tvarima koje su „okidači“ rak se neće razviti bez obzira na predispoziciju i dispoziciju za bolest. Jedan od najjednostavnijih načina izbjegavanje je svakog oblika ionizirajućeg zračenja. Možemo osnažiti tijelo modalitetima prehrane, uzimanjem tvari koje mogu ukloniti maligne stanice ili olakšati imunosnom sustavu da ih ukloni, postoje prirodne tvari koje jačaju obranu tijela. Toksine je moguće izbaciti i neutralizirati brojnim detoks tretmanima. Možemo pokušati izbjeći nepovoljno djelovanja stresa i koristiti tehnike moduliranja ili uklanjanja nepovoljnog djelovanja emocija. Na koncu, bioenergetske tehnike prepoznaju promjenu frekvencije stanica, vrlo lako prepoznaju postojanje bolesnih stanica negdje u tijelu i istodobno istim se tehnikama te bolesne stanice uklanjaju odmah ili u tretmanima koji slijede. Uredjaji bioenergetske medicine pretražuje energije stanica u tijelu i traže promjene: slabosti, manjkove, alergije, abnormalnosti, disfunkcije, osjetljivosti, vulnerabilnosti. Istodobno šalje frekvencije zdravlja da pomogne samoregulaciju tijela. Tim se tehnikama ne dijagnosticira bolest, one pretražuje i regulira bioteren u kojem se bolesti stvaraju.
Opširnije
