Razmišljanja o nastanku raka i mogućnostima prevencije
Prevencija prehranom, detoksikacijom, bioenergetska medicina
Teorija o nastanku raka ima mnogo, neke su vjerojatnije , neke manje vjerojatne, no većina se slaže da je za njegov nastanak izuzetno važna genetska predispozicija, epigenetski fenomeni i u životu stečene i proživljene bolesti i situacije . Neka su istraživanja pokazala da se bolest često susreće u ljudi koji su, osim pozitivne obiteljske anamneze raka (više osoba u obitelji bolovalo od raka), potjecali iz obitelji u kojima su se susretale bolesti poput dijabetesa i tuberkuloze. Nerijetko je za nastanak ove bolesti okrivljeno izrazito traumatično djetinjstvo. Osoba s genetskom sklonošću i ovim dodatnim činiteljima koja je imala problematično djetinjstvo može, dakle, uz daljnje fizičke i psihološke karakteristike koje proizlaze iz situacija tijekom života zaista razviti bolest. Tako se, kroz život, „stvaraju“ osobe koje imaju jaku tendenciju razviti malignu bolest i pretpostavlja se da se u toj fazi bolest zapravo i pokreće. Tu fazu razvoja bolesti neki zovu dispozicija. Incijalni pokretač može biti izlaganje ionizirajućem zracenju, otrovanje teškim metalima, otrovanje herbicidima, gomilanje raznih drugih otrovnih tvari u tijelu, loš odgovor na ponavljani svakodnevni stres, infekcije, parazitoze itd. . Drži se da u osoba koje će oboljeti postoji razdoblje kad djeluju neki od tih „neposrednih okidača“; to razdoblje obično traje godinama i čak desetljećima- zovemo ga pretklinička faza karcinoma. U toj fazi maligne stanice nastaju , no organizam ih neprekidno uspješno uklanja i do razvoja klinički manifestne bolesti ne dolazi upravo zato jer tijelo ima mehanizme kojima prepoznaje nastanak malignih stanica i ima načine kako ih ukloniti. Poznato je da u većine nas, sa godinama starosti sve češće i više, svaki dan odredjeni broj stanica u tijelu maligno alterira, no ne razvijaju svi karcinom; u većine tijelo će prepoznati i ukloniti te stanice.
Ako mogućnost prepoznavanja malignih stanica nestane ili nestane mogućnost tijela da ih ukloni na vrijeme, započet će dioba malignih stanica i rast tumora. U početku, tumor ćemo moći otkriti relativno rijetko i obično slučajno jer ne daje simptome. Što je veći, simptomi su češći, pa se zbog njih čovjek obično javlja liječniku i započinje proces dijagnostike. Tada je, medjutim, tumor već najčešće puno veći od 1 cm u promjeru, a sa njegovom veličinom i proširenošću, znamo to svi, opadaju izgledi izliječenja.
Faza prekliničkog karcinoma obično dugo traje i to razdoblje daje nam mogućnosti djelotvorne prevencije. Čovjek koji ima genetsku predispoziciju za nastanak raka i koji u životu razvije okolnosti koje ga stvaraju izrazito sklonim za razviti bolest ne moraju na kraju zaista oboljeti. U koliko uspijemo spriječiti dolazak u dodir sa situacijama i tvarima koje su „okidači“ rak se neće razviti bez obzira na predispoziciju i dispoziciju za bolest. Jedan od najjednostavnijih načina izbjegavanje je svakog oblika ionizirajućeg zračenja. Možemo osnažiti tijelo modalitetima prehrane, uzimanjem tvari koje mogu ukloniti maligne stanice ili olakšati imunosnom sustavu da ih ukloni, postoje prirodne tvari koje jačaju obranu tijela. Toksine je moguće izbaciti i neutralizirati brojnim detoks tretmanima. Možemo pokušati izbjeći nepovoljno djelovanja stresa i koristiti tehnike moduliranja ili uklanjanja nepovoljnog djelovanja emocija. Na koncu, bioenergetske tehnike prepoznaju promjenu frekvencije stanica, vrlo lako prepoznaju postojanje bolesnih stanica negdje u tijelu i istodobno istim se tehnikama te bolesne stanice uklanjaju odmah ili u tretmanima koji slijede. Uredjaji bioenergetske medicine pretražuje energije stanica u tijelu i traže promjene: slabosti, manjkove, alergije, abnormalnosti, disfunkcije, osjetljivosti, vulnerabilnosti. Istodobno šalje frekvencije zdravlja da pomogne samoregulaciju tijela. Tim se tehnikama ne dijagnosticira bolest, one pretražuje i regulira bioteren u kojem se bolesti stvaraju.