Kronična bubrežna bolest i trudnoća
U koliko je bubrežna djelotvornost smanjena za više od 50% /klirens kreatinina sni`en, plazmatski kreatinin 2 puta viši od granice normale za trudnoću/ vjerojatnost zanošenja i iznošenja je minimalna. Uz blaže poremećenu bubrežnu funkciju zanošenje i iznošenje je moguće i trudnoća većinom teče normalno/. Poremetnje u trudnoći i njen ishod ovise o osnovnoj bolesti bubrega i stupnju oštećenja bubrežne djelotvornosti. Općenito, pogoršanje bubrežne funkcije može uzrokovati uroinfekcija ili pijelonefritis u trudnoći, a ishod trudnoće jako ovisi o istodobno postojećoj ili izostaloj hipertenziji. Uz težu ili tešku insuficijenciju redovito se razvija hipertenzija i dalje pogoršava bubrežna djelotvornost. Trudnoća sama po sebi ve}inom ne remeti prirodni tijek osnovne bubre`ne bolesti. Izuzetak su IgA nefropatija, fokalna glomeruloskleroza, refluksna nefropatija i membranoproliferativni glomerulonefritis. Kod sistemskih bolesti u kojih je zahvaćen i bubreg, zanošenje je najpametnije odgoditi do postizanja dugotrajnije remisije osnovne bolesti.
Uz kroni~nu bolest glomerula, po~etkom trudno}e pove}ava se, kao {to je i o~ekivano, renalni protok plazme i glomerularna filtracija. Manji broj funkcionalnih jedinica ipak ne mo`e osigurati maksimum pove}anja oba parametra jednak onome u zdrave `ene. Apsolutno pove}anje i dosegnuta prilagodba bubre`ne funkcije u `ene s bolesnim bubrezima ni`a je dakle no u zdravih. To je razlog skromnijem pove}anju cirkuliraju}eg volumena krvi, smanjenoj renalnoj perfuziji, smanjenoj ekskreciji natrija, smanjenoj uteroplacentarnoj perfuziji i redovito nastupaju}oj hipertenziji. Ishod je visoka u~estalost fetalne hipotrofije i visoki perinatalni mortalitet koji uz hipertenziju kombiniranu s proteinurijom mo`e iznostiti i 45%. Dr`i se da bubreg toliko o{te}en da ne mo`e dodatno povisiti protok krvi i glomerularnu filtraciju u koliko su predgraviditetne vrijednosti kreatinina 124 umol/L ili vi{e /8/.
Trudno}u trudnice s bubre`nom insuficijencijom valja voditi iskusan opstetri~ar u ustanovi koja mo`e pru`iti optimalnu dijagnostiku i skrb za majku i dijete. Pored odredjivanja kreatinina i klirensa kreatinina prije trudno}e i rano tijekom prvog tromjese~ja preporu~a se pa`lji i stalan nadzor nad parametrima bubre`ne djelotvornosti /kreatinin, klirens kreatinina, elektroliti, osmolarnost plazme i acidobazna homeostaza/, proteinurijom i serumskim vrijednostima proteina i kolesterola, vrijednostima krvnog tlaka, uz redovitu bakteriolo{ku pretragu urina i odredjivanje serumskih vrijednosti uri~ne kiseline, transaminaza i broja trombocita.
Laboratorijske parametre valja odredjivati bar svakih 4 tjedna ili ~e{}e. Pored mirovanja i niskoproteinske dijete /manje optere}enje mezangijalnih kapilara makromolekulama spre~ava napredovanje skleroze glomerula/ valjanost ostalih modaliteta lije~enja /antihipertenzivi, antikoagulancije/ je dvojbeno. shod trudno}e odredjuju dva parametra: glomerularna filtracija i krvni tlak /1, 2, 6/. Uz nagli pad glomerularne filtracije ili porast krvnog tlaka valja razmotriti prekid trudno}e. Premda je uz rastu}i krvni tlak i proteinuriju diferencijalna dijagnoza prema superponiranoj gestozi gotovo nemogu}a, svaku trudnicu pod sumnjom na superponiranu gestozu valja hospitalizirati zbog prirode gestoze: mogu}nosti akutnih, nepredvidivih te{kih pogor{anja. Nadzor djeteta mora biti stalan i intenzivan /9/.