16.12.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Nadzor trudnoće u terminu
Premda je trudnoću potrebno pratiti od zanošenja, s približavanjem termina poroda taj nadzor postaje sve važniji, a pregledi češći. U tom su razdoblju, naime, rizici za dijete i majku veći nego ranije. Izuzetno je važno pažljivo procijeniti postizanje djetetove pune zrelosti, izglede za normalan vaginalni porod ili potrebu da se obavi carski rez, kao i pravilno procijeniti je li oksigenacija djeteta i dalje dobra i nastavlja li se normalan rast djeteta ili su i tu komplikacije moguće ili već postoje. U rizičnih i poremećenih trudnoća jako je važno pratiti zdravlje trudnice koje se s približavanmjem termina može naglo narušavati.
Znamo da je i za majku i za dijete vaginalni porod najbolja opcija i tu nema dvojbi. Složit ćete se samnom da nešto opasno “ne štima” ako se proporcija radjanja carskim rezom primakla, čak i premašila brojku od 50% u mnogim bolnicama. A, istodobno, još uvijek se carski rez ne napravi upravo tamo gdje je neophodan i to onda to nosi ogromne posljedice za majku, dijete, opstetričara i sve uključene.. Hoće li trebati carski rez iskusni će porodničar najčešće moći procijeniti mnogo prije punog termina, premda se, naravno, indikacija može pojaviti u akutnim situacijama neposredno prije ili u samom porodu. Danas se, medjutim, carski rez najčešće bira zbog “ugode “ trudnice i doktora. Dogovara se tjednima unaprijed i radi bez medicinski opravdanog razloga. No, sve je brzo gotovo, dok kod vaginalnog poroda žena prolazi ne baš najugodnije razdoblje, a doktor se treba mnogo više potruditi. I to zna trajati satima! Preuzeli smo navike “razvijenog svijeta” koje iz mnogo razloga kojih postajemo svjesni sve više sigurno nisu dobra opcija. Proces radjanja nešto je nenadoknadivo dobro za dijete i za njegovu majku i vaginalni porod valja forsirati gdje god je to moguće. Ali zato u antenatalnoj skrbi treba provesti dosta vremena kako bi se to objasnilo trudnici i kako bi ju se na njega pripremilo.
Sve gore navedeno, dakle: zrelost djeteta, ugroženost djeteta, potreba za carskim rezom ili ne može se procijeniti u terminu poroda, posebice točno u koliko opstetričar vodi tu trudnoću od početka. Postoje metode kojima se to može precizno ustanoviti; serijsko kliničko praćenje trudnoće, ASC-amnioskopija, ACZ-amniocenteza, pravilna serijska UZV biometrija od prvog trimestra i kombinacija tih metoda, uz naravno CTG (kardiotokografija) i doplerske metode. Neke od tih metoda na žalost obavljaju samo stari, iskusni opsatetričari, jer se novim “tehnologijama” pokušava zamijeniti stare prokušane i jednostavne, godinama provjerene i sigurne metode. Neke jednostavne metode se, posve neopravdano, smatraju zastarjelim!!!!
Izračunavanje termina poroda matematički, formulom koja za to postoji, pravilno predvidja samo oko 5% dana poroda. Zbog variranja datuma ovulacija i u žena s pravilnim ciklusima, trudnoća uvijek može biti “malo manja ili malo veća”. To “malo veća ili manja “ trudnoća još je češća u žena u kojih su ciklusi neredoviti. Dobro znamo da se dijete treba roditi onda kada je potpuno zrelo. Tada porod započinje spontano i taj trenuitak valja čekati. Svako ishitreno, danas nerijetko iz kojekavih razloga ranije radjanje /planirani porod indukcijom, izborni, dogovoreni carski rez/, može smanjiti djetetove šanse za, uz ostale probleme koje zbog toga može imati, normalan intelektualni razvoj. Treba znati prepoznati kada je postignuta djetetova zrelost i ne dopustiti radjanje prije toga. S trudnicom valja razgovarati i objasniti joj zašto je to potrebno.
Istim ili sličnim metodama prepoznat ćemo poteškoće u opskrbi kisikom kod djeteta. Iskustan opstetričar će, prema promjenama nalaza na vratu maternice , dinamici spuštanja glavice u porodjajni kanal, ranijim porodima i, nerijetko, psihosomatskim osobitostima trudnice procijenti hoće li u konkretne žene biti mogući i je li izgledan normalan vaginalni porod. U dijela onih koje imaju problem, mogu se pravodobno savjetovanjem i odredjenim postupcima malo promijeniti okolnosti i popraviti izglede za vaginalni porod. S druge strane, u onih u kojih vaginalni porod ne dolazi u obzir, to valja uočiti uočiti na vrijeme, planirati gdje obaviti carski rezi i odlučiti kada. U ovih je trudnica posebno važno točno procijeniti zrelost djeteta kako se planirani carski rez ne bio radio prije no što je dijete zrelo za život iozvan majke.
Opširnije
11.12.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Metode nadzora stanja fetusa tijekom trudnoće
Svrha antenatalnog nadzora procjena je uhranjenosti i oksigenacije djeteta, kako bi se,
nakon pojave znakova poremećene oksigenacije, trudnoća mogla dovršiti prije nastupa
nepovratnih oštećenja. Vjeruje se kako bi se pravodobnijim prepoznavanjem ugroženosti
djeteta hipoksijom perinatalni pobol i umiranje djece mogli smanjiti. U studijama pokusno
izazvane hipoksije životinja mogu se pratiti brojni kardiocirkulacijske i metaboličke promjene
s ciljem održavanja dostatne prokrvljenosti vitalnih organa preraspodjelom fetalnog minutnog
volumena s vazodilatacijom i povećanim protokom kroz srce, mozak i nadbubrežne žlijezde.
Te postupke prilagodbe moguće je pratiti prateći funkciju nekih organa, npr. srca, mozga,
bubrega. Istodobno, smanjuje se perfuzija ostalih dijelova tijela i organa vazokonstrikcijom,
što se naziva centralizacija krvotoka ili fenomen štednje mozga – “brain sparing effect”. U
humanoj trudnoći, reakcije hipoksičkog fetusa dostupne praćenju, gotovo su istovjetne ovima,
praćenim i zamjećenim u brojnim pokusima na životinjama. “Štednja krvi” pogadja najprije
kožu, pa počinje deskvamacija kožnih stanica, verniksa, dlačica I one se pojavljuju u plodovoj
void. Plodova voda postaje mliječna, a nije više posve prozirna, Nakon toga javlja se
”štednja” u crijevima, a zbog nje počinje prva peristaltika I fetus ispušta crijevni sadržaj u
plodovu vodu; plodova voda sada postaje zeleno obojena, kažemo da je mekonijska. Nakon
toga slijedi “štednja” I u bubrezima. Zbog nje fetus stvara sve manje urina I sve manje je
plodove vode, jer tijekom druge polovine trudnoće količina mokraće koju fetus stvara jako
doprinosti ukupnoj količini stvorene plodove vode. Kad fetus “štedi” u bubrezima, plodove
vode je sve manje. Sve aktune promjene količine kisika u krvi fetusa izazivaju promjene u
nadzoru aktivnosti srca i prate se analizom fetalne srčane akcije. Kod kroničnih promjena u
fetalnom krvotoku koje mogu takodjer uzrokovati manjak kisika ocjenjuje se protok krvi u
krvnim žilama posteljice i fetusa. Promjene u ponašanju fetusa možemo pratiti
amnioskopijom i amniocentezom, a promjene u sadžaju kisika u fetalnoj krvi
kardiotokografijom i doplernim metodama nadzora.
Amnioskopija
To je pregled plodove vode kroz cervikalni kanal posebnim valjcima i pod izborom
hladnog svjetla. Radi se u terminu, kada je vrat maternice već otvoren. Potpuno je
neinvazivna i bezbolna i može se ponavljati mnogo puta. Promatramo izgled, boju i količinu
plodove vode. Kod fetusa prije 38 tjedana gestacije plodova voda je posve prozirna. Zbog tzv.
»fiziološke manjkavosti posteljice« koja nastupa koncem trudnoće u svakog fetusa tada
počinje ponuda kisika bivati manjom od potrebe, pa se i sasvim fiziološki javljaju znakovi
štednje u koži, ljuštenje površnih slojeva kože zajedno sa sirasim mazivom koji prekirva kožu
fetusa i ostalim elementima pristnim u koži. Izmiješano s plodovomo vodom, ti elementi čine
plodovu vodu mliječnom, nije više prozirna. Dakle, jednostavnim promatranjem možemo
vidjeti da je plodova voda postala mliječna i da je trudnoća u terminu. Osim toga, ako je
štednja bila izraženija, dogodila se i peristaltika crijeva ,pa je u plodovoj vodi sada prisutan
mekonij. Plodova voda je postala zelena i to jasno vidimo. Nerijetko se dogodi da fetus, zbog
hipoksije, ispusti mekonij, a da još nema trudova ili bilo kojih drugih znakova da je djetetu
uzmanjkalo kisika. Pravodobno učinjenom amnioskopijom tada možemo vidjeti ugroženost
djeteta i poduzeti postupke kako bi se trudnoća završila.
Opširnije
04.12.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Involucija tijela maternice nakon poroda
Nakon završenog III doba poroda maternica je čvrsto kontrahirana i svojim dnom dosiže do sredine izmedju pupka i simfize. Nakon 24 sata ona se, zbog vraćanja tonusa mišića dna zdjelice, svojim dnom uspinje do pupka. Tijekom idućih dana, zahvaljujući brzoj involuciji mišićnog tkiva, dno maternice spušta se dnevno za 2-3 poprečna prsta, pa je maternica koncem drugog tjedna babinja ponovno čitava u maloj zdjelici. Nakon 6-8 tjedana svojom je veličinom tek nešto veća no maternica prije trudnoće
Nakon ljuštenja posteljice, u maternici ostaje bazalna decidua koja se dijeli u dva sloja. Površinski se tijekom babinja ljušti i izbacuje, a iz dubokog se obnavlja endometrij. Sekret koji maternica izbacuje nakon poroda zove se lohija. U prvih nekoliko dana lohija su crvena-crveno-smedja (lohija rubra), potom postaju vodenasto-ružićasta (lohija serosa), da bi nakon 3 tjedna postala oskudna i žućkasta (lohija alba). Lohija se sastoje od seroznog eksudata, eitrocita, leukocita, decidue, epitelnih stanica i bakterija.
Novi endometrij oblaže materničnu šupljinu do početka trećeg tjedna babinja.
Vrat maternice
Neposredno nakon poroda posteljice vrat maternice je mlohav i ranjav s brojnim laceracijama iz kojih oskudno krvari. Idućih nekoliko dana polako se steže i oblikuje no u koncem prvog tjedna babinja prohodan je za 2- 3 cm. U drugom tjednu babinja cervikalni kanal prohodan je za prst do u materište. U pravilu, unutrašnje ušće vrata maternice zatvoreno je koncem drugog tjedna babinja.
Vanjsko ušće vrata maternice žene koja je rodila ostaje poprečno lacerirano i jasno se razlikuje o vanjskog ušća vrata maternice nulipare koje je okruglo, točkasto i centrirano.
Rodnica i vulva
Nakon poroda, rodnica je prostrana i rastezljiva. Tijekom prvih tjedana babinja mišići dna zdjelice poprimaju svoj tonus, nestaje otok i novostvorene krvne žile i volumen rodnice vraća se u predgraviditetne okvire.
Trbušna stijenka
Tijekom nekoliko tjedana nakon poroda gotovo se u potpunosti vraća tonus trbušnih mišića. Koža, medjutim, ostaje rastezljivija, posebice u koliko je tijekom trudnoće postojalo značajnije razaranje elastičnih vlakana.
Koža i kosa
Nakon kratkotrajnog gubitka kose, najjače izraženog tijekom prvih 1-5 mjeseci nakon poroda, obnavljanje i rast kose nastavljaju se normalno. Strije mijenjaju boju iz ružičaste u blijedu, ali nikada ne nestaju u potpunosti. Različitim intenzitetom i brzinom nestaje kloazma i hiperpigmentacije nevusa i linee albe.
Opširnije
09.11.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Transplantacija bubrega
O trudnoćama žena s transplantiranim bubregom imamo najviše iskustva. Trudnoća nakon transplantacije bubrega bila je prva trudnoća uopće opisana nakon transplantacijue bilo koje g solidnog organa, još davne 1958.godine. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća učestalost zanošenja nakon transplantacije bubrega bila je 1:50 , već 1993, 1:17, da bi posljednjih godina učestalost zanošenja u žena reprodukcijske dobi narasla na zapanjujućih 1/7. Nije poznato zbog čega, no učestalost višeplodnih trudnoća povišena je na oko 3%. Starija izvješća navode visoku učestalost pobačaja, prijevremenih poroda, intrauterinog zastoja rasta i visok perinatalni mortalitet. U novijim izvješćima primjetna je niža učestalost medicinski induciranog pobačaja, spontanog pobačaja i pad perinatalne smrtnosti . Danas je sasvim jasno kako ishod trudnoće bitno ovisi o stabilnosti funkcije presadka u trajanju od najkraće 2 godine nakon operacije i normalnim pregraviditetnim vrijednostima krvnog tlaka. Nejasno je medjutim koje okolnosti pogoduju nepovratnom pogoršanju funkcije presadjenog bubrega i odbacivanju organa: poremetnje koje su istina rijetke (do 9%), no i dalje vrlo opasne. Tranzitorno poremećena funkcija presadka i blago, prolazno povišene vrijednosti kreatinina česte su i neopasne pojave tijekom većeg broja ovih trudnoća . Život majke može biti ugrožen infarktom miokarda i kardiomiopatijom, hipertenzivnim krizama , povećanom učestalošću dijabetesa i anemijom.
Isgod trudnoća nakon trasnplantacije bubrega u nas ne razlikuje se od ishoda tih trudnoća opisanih u najrazvijenijim zemljama.
Djeca majki liječenih ciklosporinom pokazuju umjereni pad imunosnog odgovora tijekom prve godine života . U dobi 9 mjeseci do 18 godina 95% djece majki tijekom trudnoće liječenih azatioprinom, kortikosteroidima i ciklosporinom razvijaju se primjereno, premda njih 10% ima neke anomalije, najčešće urogenitala . Iskustva s djecom majki liječenih drugim, novim imunosupresivima, za sada su oskudna. Mikofenolat mofetil je, zbog opisanih teratogenih učinaka, zabranjen tijekom trudnoće.
Opširnije
09.11.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Implantacija
Ženski i muški pronukleus s polovičnim brojem kromozoma susreću se u ampuli jajovoda, njihove membrane nestaju, a jezgre se spajaju. Stvorena zigota dimenzije 0.2 mm ima diploidni broj kromozoma i nosi genetski materijal potreban za stvaranje novog ljudskog bića. Nakon spajanja zigota ulazi u prvu mitotičku diobu i započinje svoj put jajovodom prema materišztu. Prva mitoza zavr{ava 30 sati nakon oplodnje, a potom se ritam diobe nastavlja svakih 12 sati tako da stanice progresivno postaju sve manje i još su okružene zonom pelucidom. U 16 staničnom stadiju zigota je solidna nakupina stanica i zove se morula. Četiri dana nakon oplodnje morula biva izbačena u materiište, a, nakon kontakta sa hranjivom tekućinom koju stvara maternična sluznica, stanice morule se počinju razmicati, uz nastanak šupljine unutar skupina stanica – stvorena je blastocista. U početku još je okružena zonom pelucidom, a osim tekućinom ispunjene šupljine blastocistu grade dvije skupine stanica: vanjski jednoredni sloj spljoštenih stanica koje čine trofoblast i koji je ishodište posteljice i unutrašnji sloj od nekoliko stanica, embrioblast, iz kojeg se razvija fetus. Zona pelucida obavija blastocistu koja pliva u materničnoj tekućini još idućih 60 sati, a nakon toga proteinski omotač nestaje i započinje implantacija.
Opširnije
