30.11.2023 | Česta pitanja, Ginekologija
ŠTO JE PREUHRANJENOST, A ŠTO DEBLJINA?
Preuhranjenost je jedna od najčešćih bolesti čovjeka zapadne hemisfere; u većine razvijenih zemalja debelih je oko 30%-50% odraslih. Razlika izmedju preuhranjenih i adipoznih može se iskazati indeksom tjelesne mase ( BMI). BMI se može odrediti iz raspoloživih nomograma, tablica ili formulom: težina podijeljena kvadratom visine u metrima. Smatra se da su debeli bijelci čiji je BMI 25-29.9 kg/m2, a pretili su oni čiji je BMI iznad 30 kg/m2.
Kako BMI utječe na mogunost zanošenja?
U žena s BMI iznad 27 kg/m2 smanjuje se učestalost ovulacija. Mehanizam anovulacije u vjerojatno je hiperinzulinemija zbog smanjene mogućnosti korištenja glukoze u tkivima debelih (inzulinska rezistencija) i hiperleptinemija koja dodatno pojačava rezistenciju na inzulin i djeluje nepovoljno na jajne stanice.
Koji je utjecaj debljine ili mršavosti na plodnost muškarca?
Utjecaj debljine ili mršavosti na plodnost muškaraca još nije detaljnije istražena, ali se pretpostavlja da i ovdje ekstremi remete plodnost jer i debljina i mršavost mijenjaju koncentracija steroidnih hormona uključenih u nadzor spermatogeneze.
Težina optimalna za reprodukciju i ona koja osigurava najmanji zdravstveni rizik je BMI izmedju 18.5-25 kg/m2.
Opširnije
30.11.2023 | Česta pitanja, Ginekologija
Pap test je pozitivan- što dalje?
Citološka dijagnoza cervikalne intraepitelijalne neoplazije (CIN) je dijagnoza postojanja displastičkih pločastih stanica sluznice vrata maternice koje su strogo ograničene na područje epitela. Nema prodora kroz bazalnu membranu. Premda nije moguće ustanoviti kada će uslijediti prodor malignih stanica u stromu, pod kojim uvjetima i kod kojih žena, poznato je da je to vrlo spor i dugotrajan proces. Zato postupak u žena s dijagnozom CIN-a može biti aktivan , ali i ekspektativan. U žena s CIN-I rizik razvitka malignoma je malen, a velika je vjerojatnost spontane regresije i normalizacije nalaza. Samo u 10% njih unutar 1 godine uočava se progresija nalaza. U onih s CINIII vjerojatnost regresije postoji, ali je ona bitno manja no u žena s CIN I, a rizik napredovanja prema invazivnom raku značajno je viši. U svih je medjutim pacijentica s dijagnozom CIN-a najvažniji cilj liječenja spriječiti nastanak invazivnog raka, a istodobno ne izložiti pacijenticu prevelikim zahvatima. Odabir postupka prvenstveno ovisi o citološkom i kolposkopskom nalazu, rezultatu biopsije, ali i dobi, želji za potomstvom i suradljivosti žene. U koliko žena razumije postupak i ocijenimo da će ozbiljno slijediti upute liječnika, posebice u nižih oblika CIN-a, može se čekati spontana regresija bolesti. U žena koje nisu suradljive, pametnije je odlučiti se za aktivan postupak. Ipak, prema mišljenju većine, CIN I koji traje nekoliko godina pametno je aktivno liječiti
Opširnije
30.11.2023 | Česta pitanja, Ginekologija, Nekategorizirano
Žene u poslijemenopauzi
Krvarenje iz maternice
Svako krvarenje iz maternice kod žena u poslijemenopauzi indikacija je za uzimanje uzorka endometrija I njegovu citološku i(ili) patološkohistološku obradu.
Asimptomatske pacijentice (žene koje ne krvare I nemaju nikakovih tegoba)
U velike većina žena s rakom endometrija javlja se nenormalno krvarenje iz maternice, a samo njih 5-20% ne krvare. S obzirom na to, pokušalo se ustanoviti kako prepoznati žene kod kojih treba uzeti uzorak iz endometrija premda one nemaju tegoba.
Opširnije
30.11.2023 | Bolesti dojke, Česta pitanja
Poštovana,
odgovor na ovo pitanje je nemoguće dati bez kliničkog pregleda. Normalno je da se u dojama palpiraju čvorič i da su pokretni, no da li je to žljezdano tkivo, ciste iii fibroadenomi se bez pregleda i UZV-a ne može reći.
Opširnije
30.11.2023 | Česta pitanja, Opstetricija
Pretrage koje je potrebno učiniti tijekom trudnoće.
Uvijek je potrebno ponovno istaknuti koliko je potrebno dijagnozu trudnoće postaviti rano I koliko je važno vrlo rano tijekom trudnoće početi voditi tu trudnoću. Ishod direktno ovisi o tomu.
U koliko se prilikom prvog pregleda ustanovi da je žena zdrava I da nema porodično opterećenje ni za koju bolest koja se može prenijeti na potomstvo ili remetiti trudnoću, planira se uobičajena obrada rane trudnoće. Ona uključuje odredjivanje: krvne grupe I Rh faktora, odredjivanje kompletne krvne slike, “obično” obradjenog urina I sedimenta urina, odredjivanje vrijednosti hormona koji nadzire šitnjaču (TSH), prisutnost antigena B hepatitisa (HbS antigen) I odredjivanje visine glukoze u krvi natašte (GUK). Svaka trudnica morala bi imati učinjen citološki obrisak s vrata maternice (Papa test) I odredjen stupanj čistoće iscjetka u rodnici.
Ostale pretrage planiraju se I obavljaju sudeći prema porodičnom ili osobnom opterećenju ili tijeku trudnoće.
Krvnu grupu I Rh faktor neophodno je znati radi uvijek vjerojatne opasnosti od krvarenja I potrebe za nadoknadom krvi tijekom trudnoće I radi procjene rizika od Rh imunizacije. To je pretraga koju je dovoljno učiniti jednom u životu I čuvati originalni document koji mora biti valjano označen (laboratorij, liječnik, datum, pečati I potpisi). Valja ih odrediti što prije, jer u slučaju ranog pobačaja, zbog moguće imunizacije fetalnim stanicama u Rh negativnih žena koje nose Rh pozitivno dijete, valja na vrijeme dati antiD immunoglobulin koji će tu imunizaciju spriječiti.
Kompletnu krvnu sliku valja napraviti jer ona pokazuje vrijednu informaciju o općem zdravstvenom stanju trudnice. Podatak o broju eritrocita, a posebno o vrijednosti hemoglobina u krvi daje važnu informaciju o tome kojim je trudnicama potrebna nadoknada željezom, a kod kojih je dodatno željezo nepotrebno ili čak štetno. Podatak o broju leukocita I trombocita vrijedan je nalaz, koji, u koliko se u kasnijoj trudnoći jave problemi, usporedbom vrijednosti parametara, omogućuje procjenu težine poremetnje I olakšava liječenje.
“Obični” urin I njegov sediment pokazuje normalan nalaz ili povećani broj stanica (eritrocita, leukocita) u mokraći ili prisutnost nekih biokemijskih parametara koji upućuju na neke bolesti u tijelu (bilirubin, proteini I sl.). Promijenjeni nalaz “vodi” daljnjoj obradi radi dokazivanja ili isključenja bolesti koje mogu ugroziti ženu I trudnoću. Količina bakterija u tom uzorku obično ne korelira s prisutnošću urinarnih infekcija. U koliko postoji sumnja na uroinfekciju, potrebno je učiniti bakteriološku obradu urina. Uzorak se može ueti nakon pravilne pripreme za uzimanje urinokulture ili, što je još bolje, katerom direktno iz mokraćnog mjehura.
TSH se odredjuje radi prosudbe o postojanju prikrivenih slabosti u lučenju hormona štitnjače. To je česta bolest u žena, u ranoj fazi nema simptoma ili su oni blagi I nespecifični. Razvoj djece žena s manjkom lučenja hormona štitnjače poremećen je, posebno se remeti funkcija živčanog sustava I osjetila. Zato je ovaj manjak potrebno rano otkriti I nadoknadom hormona štitnjače spriječiti nepovoljne posljedice za dijete.
Virus B hepatitis, u koliko ga žena ima u krvi, može se prenijeti tijekom trudnoće ili poroda na dijete. Poznavanje te okolnosti omogućuje sprečavanje zaraze kod djeteta tijekom I nakon poroda.
Glikemija na tašte , već u ranoj trudnoći pokazuje da je tolerancija glukoze normalna ili poremećena, što je vrlo važno za praćenje trudnoće I postupke koji će uslijediti. Kod žena s normalnim vrijednostima planira se kasnije učiniti test opterećenja glukozom. Kod žena s povišenim vrijednostima, a u ovisnosti o visini glikemije, planira se odmah učiniti test opterećenja glukozom ili se odmah započinje obrada I liječenje dijabetesa u trudnoći. Žene valja upozoriti da noć prije odredjivanja vrijednosti glukoze natašte ne jedu, posebice ne slatko I da u jutro,prije odredjivanja, ne smiju popiti ni kavu sa šećerom ili pojesti bonbon. Krv valja vaditi nakon prekonoćnog gladovanja I prije unosa bilo kakove hrane.
Opširnije
30.11.2023 | Česta pitanja, Opstetricija
Placentacija kod višeplodnih trudnoæa
Blizanci mogu imati monokorijalnu ili bikorijalnu posteljicu. Bikorijalna posteljica može biti sjedinjena ili odvojena, oboje se javlja s otprilike poloviènom uèestalošæu. Membrana koja odjeljuje djecu je debela i gradjena od 4 sloja: dva amniona i dva koriona izmedju kojih je sloj decidue, atrofiènih resica i atrofiènih krvnih žila. Monokorijalna posteljica može biti monoamnijska /MoMo/ ili biamnijska /DiMo/.Kod MoMo placentacije blizanci su u zajednièkoj vreæi i njihove pupkovine su vrlo blizu. Ispreplitanje pupkovina najvažniji je uzrok poremetnjama u takvih trudnoæa.
Kod DiMo placente djeca su odvojena tankom, prozirnom membranom gradjenom od dva sloja amniona. U svih monokorijalnih posteljica postoje krvožilni spojevi medju dvjema fetalnim krvotocima, smješteni u korionu.
Monozigotni blizanci pak mogu imati razne tipove posteljice, ovisno o tome kada je, tijekom rane embriogeneze, nastupila dioba zametka. Kada dioba uslijedi vrlo rano nastaju bikorijalni blizanci i njih je oko 30%. Kasnijom diobom nastaju monokorijalni monozigotni blizanci. Dioba 14 i više dana nakon oplodnje rezultira nastankom izuzetno rijetkih sijamskih blizanaca /conjoined twins/.
U monokorijalnih posteljica susreæu se krvožilne komunikacije izmedju krvotoka plodova. One mogu biti arterijsko arterijske, arterijsko venske ili vensko venske. Arterijsko venske anastomoze postoje uz zajednièki kotiledom. Krv jednog blizanca ulazi u kotiledon i potom žilnim ogrankom drugog blizanca u njegov krvotok. Promjer krvne anastomoze može biti jako razlièit, no uvijek se zadržava u površnim slojevima posteljice; resice ne anastomoziraju nikada.Kada površna arterija jednog ploda opskrbljuje kotiledon i potom venom drugog ploda ulazi u njegov krvotok govorimo o “treæem krvotoku” blizanaca. U takvih trudnoæa jedan plod /davatelj/ stalno gubi krv u krvotoku drugog blizanca /primatelja/. Nastaje sindrom medjublizanaèke transfuzije, TTS / twin transfusion syndrome/. Problem nastupa kada je kapacitet prijelaza krvi velik, pa jedan plod sve više zaostaje u rastu i razvoju i ulazi u sve težu anemiju, a drugi postaje hipertrofièan, pletorièan i punokrvan, cijanotièan. Hiperperfuzija jednog od blizanaca može uzrokovati akardiju /srce gubi funkciju i atrofira/ ili, odumiranje jednog ploda direktno ugrožava onog drugog zbog direktnog prijelaza tromboplastièkog materijala u njegov krvotok. Prikaz zajednièkog, treæeg krvotoka zahtijeva strpljivost i umijeæe patologa koji pregledava posteljicu. Još je upitno zašto vaskularne komunikacije u ljudi nastaju samo u monokorijalnih posteljica, u životinja naime ni u dikorijalnih nisu nikakva rijetkost.
Opširnije
