Placentacija kod višeplodnih trudnoæa

Blizanci mogu imati monokorijalnu ili bikorijalnu posteljicu. Bikorijalna posteljica može biti sjedinjena ili odvojena, oboje se javlja s otprilike poloviènom uèestalošæu. Membrana koja odjeljuje djecu je debela i gradjena od 4 sloja: dva amniona i dva koriona izmedju kojih je sloj decidue, atrofiènih resica i atrofiènih krvnih žila. Monokorijalna posteljica može biti monoamnijska /MoMo/ ili biamnijska /DiMo/.Kod MoMo placentacije blizanci su u zajednièkoj vreæi i njihove pupkovine su vrlo blizu. Ispreplitanje pupkovina najvažniji je uzrok poremetnjama u takvih trudnoæa.

Kod DiMo placente djeca su odvojena tankom, prozirnom membranom gradjenom od dva sloja amniona. U svih monokorijalnih posteljica postoje krvožilni spojevi medju dvjema fetalnim krvotocima, smješteni u korionu. 

Monozigotni blizanci pak mogu imati razne tipove posteljice, ovisno o tome kada je, tijekom rane embriogeneze, nastupila dioba zametka. Kada dioba uslijedi vrlo rano nastaju bikorijalni blizanci i njih je oko 30%. Kasnijom diobom nastaju monokorijalni monozigotni blizanci. Dioba 14 i više dana nakon oplodnje rezultira nastankom izuzetno rijetkih sijamskih blizanaca /conjoined twins/.

U monokorijalnih posteljica susreæu se krvožilne komunikacije izmedju krvotoka plodova. One mogu biti arterijsko arterijske, arterijsko venske ili vensko venske. Arterijsko venske anastomoze postoje uz zajednièki kotiledom. Krv jednog blizanca ulazi u kotiledon i potom žilnim ogrankom drugog blizanca u njegov krvotok. Promjer krvne anastomoze može biti jako razlièit, no uvijek se zadržava u površnim slojevima posteljice; resice ne anastomoziraju nikada.Kada površna arterija jednog ploda opskrbljuje kotiledon i potom venom drugog ploda ulazi u njegov krvotok govorimo o “treæem krvotoku” blizanaca. U takvih trudnoæa jedan plod /davatelj/ stalno gubi krv u krvotoku drugog blizanca /primatelja/. Nastaje sindrom medjublizanaèke transfuzije, TTS / twin transfusion syndrome/. Problem nastupa kada je kapacitet prijelaza krvi velik, pa jedan plod sve više zaostaje u rastu i razvoju i ulazi u sve težu anemiju, a drugi postaje hipertrofièan, pletorièan i punokrvan, cijanotièan. Hiperperfuzija jednog od blizanaca može uzrokovati akardiju /srce gubi funkciju i atrofira/ ili, odumiranje jednog ploda direktno ugrožava onog drugog zbog direktnog prijelaza tromboplastièkog materijala u njegov krvotok. Prikaz zajednièkog, treæeg krvotoka zahtijeva strpljivost i umijeæe patologa koji pregledava posteljicu. Još je upitno zašto vaskularne komunikacije u ljudi nastaju samo u monokorijalnih posteljica, u životinja naime ni u dikorijalnih nisu nikakva rijetkost.