Anomalije maternice

Sedam skupina po Buttramu:

I hipolazija i ageneza

II uterus unicornis

III uterus didelphys

IV uterus bicornis

V uterus septus

VI uterus arcuatus

VI T shaped uterus

Zlatni standard za postavljanje dijagnoze je histeroskopija, ev. kombinirana s laparoskopijom (2).

Metode probira: transvaginalni ili transabdominalni UZV

Dijagnostičke metode u istraživanju: Trodimenzionalni UZV

Učestalost

- nebirana populacija zdravih fertilnih žena 1, 9%  - 7,7%

- neplodne žene:jednaka onoj u plodnih žena

- infertilne žene (habitualni pobačaj, prijevremeni porod: značajno viša učestalost malformacija u usporedbi s fertilnim i zdravim ženama u svih istraživanja , ali je konkretna učestalost   jako različita.

Zaključak: anomalije maternice rijetko su (ako uopće) uzrokom neplodnosti, a često uzrokom pobačaja i prijevremenog poroda. Uspješno liječenje anomalije neće izliječiti neplodnost, posebno ne idiopatsku, ali će možda olakšati iznošenje do vijabiliteta djeteta. Uz anomalije naime, postoje brojni drugi uzroci pobačajima i prijevremenom radjanju koje u dosadašnjih istraživanja nikada nisu bila uzeta u obzir.

Mogućnosti liječenja: abdominalna ili histeroskopska metroplastika u žena s uterus septus/subseptus i ev. uterus bicornis. Indikacija još uvijek otvorena: prospektivnih, kontroliranih istraživanja u homogenih skupina ispitanica nema.

Uspjeh liječenja i svrsishodnost operacije u drugih anomalija dvojben je i temeljito upitan.

Uspjeh različitih izvješća uz uterus septus/subseptus ili bicornis teško je procijentiti jer su: ispitanice nehomogena skupina, broj malen u najvećeg broja studija, praćenje nepotpuno, ishod poznat u manje od 30% operiranih, drugi  uzroci neplodnosti/infertitliteta nisu uzeti u obzir. Metaanalize studija koje su uključivale mali pojedinačni broj ispitanica obično iskazuju značajno bolji uspjeh sudeći prema učestalost zanošenja i radjanja nakon metroplastike, u usporedbi s trudnoćama prije operacije . Velike pak studije pojedinačnih Instucija  i operatera priznaju da će najveći broj žena s anomalijama maternice zanijeti i naposlijetku iznijeti trudnoću i bez operacije, premda se u njih uvijek mora očekivati povišena učestalost spontanog pobačaja, malprezentacije i operacijskog dovršenja trudnoće. Usudjuju se čak tvrdititi kako je učestalost zanošenja i uspješnog iznošenja trudnoće nakon operacije zapravo manja no u skupini žena koje uopće nisu operirane, premda konačne zaključke ne smiju donositi bez prospektivnih kontroliranih studija kojih nema. Zaključak je kako su trudnoće u trudnica s anomalijama maternice visoko rizične, treba ih kao takve nadzirati, ali valja tražiti i liječitit i druge uzroke komplikacija jer "sama anomalija ne znači uzročnu povezanost s neuspjehom trudnoće. Pacijente sa septiranom maternicom treba operirati samo svrhu istraživanja i uz strogo nadzirane uvjete.

Moguća iznimka su samo žene s trajnom mehaničkom neplodnošću koje zanose u IVF/ISCI postupcima i u kojih valja maksimalno povećati izglede iznijeti jedinu zanesenu trudnoću.