08.05.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Kemijska trudnoća i pretklinički pobačaj:
Odredjivanje HCG-a trudnoća se može dokazati puno ranije no što ju je moguće vidjeti ultrazvukom, odnosno dijagnosticirati fizikalnim pretragama. To su pretkliničke ili kemijske trudnoće. Wilcox i sur odredili su HCG u skupini od 221 žene koja je pokušavala zanijeti. Ustanovili su da je u njih 22% postojala trudnoća koja je izgubljena prije no što je mogla biti klinički prepoznata. Od njih, 35% zanijelo je u prvom idućem , 65% u drugom i ukupno 83% do šestog ciklusa, trudnoću koja se nastavila do klinički prepoznatljive. Ovakova, kemijska trudnoća, odličan je pokazatelj da postoje ovulacije, jajovodi su prohodni, muškarac fertilan i postoji dobra kapacitacija spermija. U jednoj drugoj studiji praćeno je dnevnim odredjivanje HCG-a 518 nulipara koje su željele zanijeti. U razdoblju kemijske trudnoće izgubljeno je njih 26%, bilo je 8% izgubljenih klinički prepoznatljivih trudnoća, iz 64% trudnoća rodjena su djeca, a ostatak su bile trudnoće završene namjernim pobačajem, ektopične trudnoće, mrtvorodjeni i mole.
Danas se kemijska trudnoća definira kao trudnoća koja se gubi prije pojave ultrazvučno prepoznatljivog embrija. Kemijska trudnoća koja se gubi najčešće prolazi nezapaženo, s obzirom da gubitak ploda nastupa neposredno prije ili u vrijeme početka iduće normalne menstruacije.
Opširnije
07.05.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Kako voditi trudnoću?
Na prvome pregledu tijekom trudnoće potrebno je: uzeti preciznu opću i opstetričku anamnezu, iz
računati gestacijsku dob i odrediti termin porođaja. Moramo obaviti ginekološki pregled u spekulim
i bimanualnu palpaciju. Dobro je uzeti stupanj čistoće vaginalnog iscjetka I citološki obrisak iz straž
njega rodničnog svoda, s površine materničnoga vrata i iz cervikalnoga kanala (VCE-razmaz), koji
nakon bojenja po Papanicolaouu pregledava citolog.
Na svakom pregledu potrebno je izmjeriti krvni tlak, tjelesnu masu i provjeriti postojanje proteina u mokraći. Svakoj trudnici već tijekom prvog tromjesečja trudnoće valja orediti kompletnu krvnu sliku, krvnu grupu, Rh-faktor, provesti testiranje na hepatitis B antigen,odrediti vrijednost TSH (hormon koji
nadzire rad štitnjače) I odrediti razinu glukoze u krvi na taste. Može se učiniti bakteriološki pregled
urina i planirati kada učiniti test probira za kromosomopatije u djeteta. U nekim se sredinama prepo
ručuje da osoba rizična ponašanja učini testiranje na HIV. U žena s nepovoljnom reprodukcijskom
anamnezom (ranije su pobacivale, radjale mrtvu djecu, radjale prije termina itd….) treba planirati
bakteriološku pretragu materničnoga vrata s izolacijom patogenih aerobnih i anaerobnih bakterija,
mikoplazmi i klamidije trahomatis.
U daljnjem tijeku trudnoće antenatalni je nadzor ponajprije usmjeren na prepoznavanju simptoma prijetećega prijevremenog rađanja, intrauterinog zastoja ili ubrzanja rasta, traženje simptoma preeklampsije, ocejene prezentacije, položaja, držanja i stava djeteta. U žena s bolestima koje su postojale prije trudnoće stalno pratimo nastup pogoršanja ili komplikacije.
Važno je davanju savjeta o promjenama u tijelu koje su već nastupile ili koje se pojavljuju kako bi se smanjili strah i nepovoljne posljedice koje strah i nesigurnost mogu izazvati.
Pregledi se obavljaju jednom u 3 tjedna ili češće. Uvijek postoje neka opća pravila, no,
učestalost pregleda I same planirane pretrage moguće je prilagoditi svakoj
pojedinoj trudnici.
U nas se obično provode tri pretrage ultrazvukom: prva potkraj prvoga tromjesečja, kako bi se precizno utvrdila gestacijska dob, druga oko 20.–22. tjedna kako bi se otkrile najčešće malformacije i treća potkraj trećega trimestra da bi se procijenile tjelesna masa i prezentacija djeteta. Prema kliničkim indikacijama, broj ultrazvučnih pregleda može biti i veći. U mnogim zemljama razvijenog svijeta tijekom uredne trudnoće ne obavlja se više od 1 do 2 ultrazvučne pretrage..
Opširnije
06.05.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Blizanačka trudnoća
Višeplodna trudnoća /VT/ nosi povećanu opasnost pobola i perinatalne smrti novorodjenčadi i povećani je rizik za trudnicu, posebice ženu koja boluje od preegzistentnih bolesti. Pored toga, zahtijeva pojačan antenatalni nadzor i intenzivnu skrb u porodu, kao i nazočnost iskusnih neonatologa. Prave razmjere rizika za majke i djecu i koristi uvodjenjem ekspertne antenatalne, intrapartalne i rane postneonatalne skrbi u smanjenju nepovoljnih ishoda bilo je teško ocjenjivati u vrijeme kada su višeplodne trudnoće bile rijetke. Danas, nakon upoznavanja i korištenja metoda potpomognutog zanošenja i, posebice u razvijenom svijetu zbog radjanja u poodmaklijoj dobi, blizanci i trojci nisu rijetkost, a češće se susreću i trudnoće s više od troje djece .
Učestalost višeplodnih trudnoća
Prava učestalost VT se i nadalje potcjenjuje, premda je korištenje ultrazvuka omogućilo spoznaje kako se zanosi daleko više blizanaca, trojaka i četvoraka, no što ih se radja. Drži se da se u čak oko 50% začetih blizanaca, nakon prvih nekoliko tjedana trudnoće, dalje razvija samo jedan plod. Postoje razlike u učestalosti blizanaca medju rasama i etničkim skupinama, no one se odnose samo na različitosti čestoće radjanja dvojajčanih /DT/ blizanaca. Učestalost radjanja jednojajčanih /MT/ blizanaca slična je svugdje u svijetu. Jednojajčani, MT, se radjaju sporadično, slučajno, premda se, u trudnoća nakon potpomognute prokreacije, javljaju češće no bi to trebalo očekivati. Dvojajčani blizanci, DT, javljaju se češće u starijih trudnica, nakon multiplih ovulacija pokrenutih gonadotropinima i u nekih obitelji. Zanimljivo je opažanje da su hipofize žena koje zanose višeplodnu trudnoću veće od onih koje zanose po jedan plod, što govori da su u njih prosječne vrijednosti lučenja FSH više ili je tip sekrecije drugačiji .
Zigotnost blizanaca / i ostalih VT/ od najvećeg je mogućeg značenja za tijek i ishod trudnoće. Blizanci različitog spola uvijek su DT, MT moraju biti jednakog spola. Sve monokorijalne posteljice pripadaju MT. U dvojbenim slučajevima zigotnost blizanaca odredjuje se odredjivanjem DNA polimorfizma /restriction fragment lenght polymorphism – RFLPs/ ili lančanom reakcijom polimeraze /polymerase chain reaction- PCR/.
Placentacija kod višeplodnih trudnoća
Blizanci mogu imati monokorijalnu ili bikorijalnu posteljicu. Bikorijalna posteljica može biti sjedinjena ili odvojena, oboje se javlja s otprilike polovičnom učestalošću. Membrana koja odjeljuje djecu je debela i gradjena od 4 sloja: dva amniona i dva koriona izmedju kojih je sloj decidue, atrofičnih resica i atrofičnih krvnih žila.
Monokorijalna posteljica može biti monoamnijska /MoMo/ ili biamnijska /DiMo/.Kod MoMo placentacije blizanci su u zajedničkoj vreći i njihove pupkovine su vrlo blizu. Ispreplitanje pupkovina najvažniji je uzrok poremetnjama u takvih trudnoća. Kod DiMo placente djeca su odvojena tankom, prozirnom membranom gradjenom od dva sloja amniona. U svih monokorijalnih posteljica postoje krvožilni spojevi medju dvjema fetalnim krvotocima, smješteni u korionu. Svi blizanci s monokorijalnom posteljicom su MT.
MT pak mogu imati razne tipove posteljice, ovisno o tome kada je, tijekom rane embriogeneze, nastupila dioba zametka /2/. Kada dioba uslijedi vrlo rano nastaju bikorijalni MT i njih je oko 30%. Kasnijom diobom nastaju monokorijalni MT. Dioba 14 i više dana nakon oplodnje rezultira nastankom izuzetno rijetkih sijamskih blizanaca /conjoined twins/.
U monokorijalnih posteljica susreću se krvožilne komunikacije izmedju krvotoka plodova. One mogu biti arterijsko arterijske, arterijsko venske ili vensko venske. Arterijsko venske anastomoze postoje uz zajednički kotiledom. Krv jednog blizanca ulazi u kotiledon i potom žilnim ogrankom drugog blizanca u njegov krvotok. Promjer krvne anastomoze može biti jako različit, no uvijek se zadržava u površnim slojevima posteljice; resice ne anastomoziraju nikada.Kada površna arterija jednog ploda opskrbljuje kotiledon i potom venom drugog ploda ulazi u njegov krvotok govorimo o “trećem krvotoku” blizanaca. U takvih trudnoća jedan plod /davatelj/ stalno gubi krv u krvotoku drugog blizanca /primatelja/. Nastaje sindrom medjublizanačke transfuzije, TTS / twin transfusion syndrome/. Problem nastupa kada je kapacitet prijelaza krvi velik, pa jedan plod sve više zaostaje u rastu i razvoju i ulazi u sve težu anemiju, a drugi postaje hipertrofičan, pletoričan i punokrvan, cijanotičan. Hiperperfuzija jednog od blizanaca može uzrokovati akardiju /srce gubi funkciju i atrofira/ ili, odumiranje jednog ploda direktno ugrožava onog drugog zbog direktnog prijelaza tromboplastičkog materijala u njegov krvotok. Prikaz zajedničkog, trećeg krvotoka zahtijeva strpljivost i umijeće patologa koji pregledava posteljicu. Još je upitno zašto vaskularne komunikacije u ljudi nastaju samo u monokorijalnih posteljica, u životinja naime ni u dikorijalnih nisu nikakva rijetkost .
Ishod višeplodne trudnoće
Ishod trudnoće ovisi o tipu placentacije. MoMo placentacija povezana je s najlošijom prognozom. Fetalna smrtnost gotovo je 40%. Uzrok joj je zapletanje pupkovina i potpuni prestanak krvotoka u jednog ili oba ploda ili zastoj krvotoka koji uzrokuje površne venske tromboze. Uzrokujući DIC one omogućuju nastanak teških ireverzibilnih oštećenja fetalnog mozga . Na sreću, MoMo placentacija izuzetno je rijetka.
Uz DiMo posteljice fetalna smrtnost je 25% /4/.Uzrok joj je najčešće TTS. Primatelj će prije ili kasnije razviti teški polihidramnij koji će uzrokovati prijevremeni porod. Prepoznavanje spojnih krvnih žila doplerom i obliteracija laserom opisane su kao terapijske mogućnosti budućnosti. Na sreću, TTS je izuzetno rijedak I uz DiMo placentaciju
Kod ostalih, a najčešćih blizanačkih trudnoća, onih dvojajčanih, odnosno višejajčanih, a jednako tako i u pretežitog broja jednojajčanih blizanačkih, ali i troplodnih trudnoća, perinatalni ishod ovisi o učestalosti prijevremenog radjanja, antenatalnom nadzoru i iskustvu i opremljenosti neonatologa. Iskustva potvrdjuju kako se u dobro opremeljenih tercijarnim centrima, koristeći iskustva i nove metode liječenja i nadzora, perinatalni ishod višeplodnih trudnoća može značajno poboljšati .
Opširnije