Ležim u bolnici s prsnutim vodenjakom, 29 tjedna trudnoće. Žele mi dati neki lijek za pluća djeteta, ako se rodi ranije. Smijem li to dopustiti?

04.01.2024 | Česta pitanja, Opstetricija

Liggins i Howie u svom znamenitom radu navode da antenatalna uporaba kortikosteroidne terapije kod trudnica s prijetećim prijevremenim porodom dovodi do smanjenja učestalosti respiracijskog distres sindoma (RDS) te nižeg mortaliteta kod njihovog potomstva. Ukupno 282 trudnice s visokim rizikom prijevremenog poroda nasumce je podijeljeno u 2 skupine: jedna koja je primala betamethason (dvije doze od 12 mg intramuskularno svaka 24 sata) i druga skupina koja je primala placebo (cortison-acetat 6 mg). Uporaba betamethasona bila je povezana sa sniženom učestalošću RDS-a kod potomstva (9.0% nasuprot 25.8% kod poredbene skupine). Najbolji učinak terapije imala je nedonošćad porođena više od 48 sati, ali manje od 7 dana nakon liječenja (učestalost RDS-a 3.6% nasuprot 33.3%) i koja je liječena između 26 i 32 tjedana trudnoće (učestalost RDS-a 11.8% nasuprot 69.6% kod poredbene skupine).

Učinkovitost kortikosteroidne terapije dokazana je naknadno u više desetaka sličnih randomiziranih, placebo kontroliranih uradaka. Smanjenje učestalosti kao i lakša klinička slika respiratornog distres sindroma dovela je do smanjene potrebe za liječenjem surfaktantom, sniženih koncentracija kisika potrebnih za nadoknadu te rjeđe uporabe mehaničke ventilacije tijekom neonatalnog razdoblja. U skladu s gore navedenim, prijevremeno rođena djeca koja su bila izložena antenatalnoj kortikosteroidnoj terapiji cirkulatorno su stabilnija i imaju smanjenju učestalost intraventrikularne hemoragije. Ovo se dijelom pripisuje poboljšanju funkcije pluća, no dijelom i ubrzanom dozrijevanju brojnih encimskih sustava unutrar središnjeg živčanog sustava.

Poštovani, Poslednja menstruacija mi je bila od 27.11.2023 do 03.12.2023. Redovito idem na pregled. Bila sam na pregledu i bilo je sve u redu, papa test 2 grupa. Nakon tog sam rekla doktoru da zelim da se ostvarim kao majka i isla sam na folikometriju 14.12 mi je doktor rekao da mi je folikul pukao i da sacekamo da vidimo da li cu ostati u dragom stanju. I da, na pregledu tada kad mi je rekao da mi je pukao folikul mi je rekao da na jednom jajniku imam ciste I da to ne liječimo Dok ne vidimo jesam li u drugom stanju. Da napomenem da nikada nisam imala problem nikakav takodje mi ciklus nikada ne kasni niti jedan dan, sad 23.12.2023 sam trebala da dobije ali nisam dobila imala sam kao predmenstrualni bol I sada ga trenutno nema odlucila sam da uradim test za trudnocu u vecernjim satima ali bio je negativan. Da li je prerano za test? I da, imala sam bolove jake u jajnicima kao probadanje. Hvala Vam puno unaprijed na odgovoru.

04.01.2024 | Česta pitanja, Opstetricija

Normalna rana trudnoća

Sitne dimenzije oplodjene jajne stanice i ranog embrija onemogućuju vizulizaciju rane trudnoće do trenutka kada dosegnu granice razlučivosti danas dostupnih metoda slikovne dijagnostike. Medjutim, postojanje rane trudnoće može se nedvojbeno dokazati odredjivanjem glikoproteina trofoblasta. Korionski gonadotropin ( HCG) stvara se u stanicama trofoblasta, prodire u majčinu krv trenutkom implantacije i osjetljivim ga se testovima može dokazati u krvi žene već 8 dana nakon oplodnje. U normalnim intrauterinim trudnoćama, vrijednost HCG-a svakih se 48 sati povećava za 53-100% (1 ). Medjutim, normalno povećavanje vrijednosti HCG-a susreće se i uz ektopičnu trudnoću sa živim plodom, pa normalna dinamika rasta HCG-a ne isključuje mogućnost postojanja ektopične trudnoće.

Trudna sam po prvi put, sada 31 tjedan. Rekli su mi da mali mozak djeteta nije normalno razvijem, ne vide neki dio. Na UZV….Koliko je to točno, ima li kakva još pretraga koju mogu učiniti.?

21.12.2023 | Česta pitanja, Opstetricija

Mogućnosti prenatalne dijagnostike ostećenja mozga

Učestalost oštećenja mozga u perinatalnom razdoblju, odgovorno za najveći broj kroničnih neuroloških poremetnji, nije se promijenilo premda je perinatologija doživjela ogroman napredak tijekom posljednjih desteljeća. Mehanizmi, vrijeme nastanka, lokalizacija i, posebice načini sprječavanja ili ublažavanja oštećenja nastalih prije poroda i dalje je gotovo potpuno neistraženo područje. Nemogućnost praćenja razdoblja dozrijevanja fetalnog mozga i ispravne vizualizacije oštećenja prije rodjenja neosporno su vodeći razlozi za navedene probleme, premda su neki stanični ili vaskularni mehanizmi istraženi i pokazuju medjuovisnost izmedju prirode ozljede i stupnja dozrelosti mozga . Ono što nam, dakle, treba, pouzdani su načini praćenja razvoja fetalnog mozga, prepoznavanja odstupanja u normalnom razvoju i lokalizacija oštećenja. Rješenjem ovih problema, naći ćemo načine kako pratiti metode čiji je cilj spriječiti oštećenje ili smanjiti njegovu težinu .

Uporaba neuroprotektivnih strategija sigurno je budućnost  Medjutim, prije no što ih budemo smjeli koristiti morat ćemo odgovoriti na brojna pitanja, jedno od najvažnijih je ispravna selekcija rizičnih trudnoća i precizna korelacija ishoda s vremenom nastanka i težinom oštećenja. Pravi uvid u prirodu, vrijeme nastanka i težinu oštećenja, te njenu korelaciju s konačnim ishodom, davale su studije na mozgovima dobivenim prilikom obdukcija ili na animalnim modelima. Danas, medjutim, sve više fetusa preživljava zahvaljujući dobroj neonatološkoj skrbi, ali uz nepromijenjenu učestalost teških neuroloških oštećenja , a mogućnost uporabe životinjskih modela i ekstrapolacije rezultata na ljude uvijek je ograničen.  Preostaju nam stoga metoda slikovnog prikaza fetalnog mozga kao jedini vjerodostojan način za učenje ali i za ispravni probir rizičnih fetusa.

U tom smislu na raspolaganju nam je ultrazvuk, a od 1983. i magnetska rezonancija .

Ultrazvuk

UZV ostaje bazična tehnika probira za prepoznavanje normalne gradje i dijagnostiku malformacija mozga. Ona je relativno jeftina, sigurna i dovoljno reporoducibilna.  Poznata su i njena ograničenja uz  npr. debljinu majke ili oligohidramnij. Isto tako, ultrazvučna dijagnostika može biti otežana  kod prezentacije glavom u odredjenim položajima glave,  a  precizno razlikovanje bijele i sive tvari gotovo je nemoguće. Nadalje, progresivno okoštavanje kostiju glave  otežava preciznu dijagnostiku struktura mozga nakon navršenih 33 tjedna trudnoće . Konvencionalni 2D UZV olakšava ranu dijagnozu malformacija djeteta: anencefaliju i akraniju, hidrocefalus, holoprosencefaliju . Uz modernu tehniku, ultrazvuk omogućava kvalitetno razlikovanje normalne morfologije mozga od poremetnji, čak i u slučajevima finijih promjena moždanog parenhima kod poremetnji giracije. Konvencionalni UZV ubrzava i značajno olakšava dijagnostiku promjena novorodjenačkog mozga. Ono što je, medjutim, najveći problem, nemogućnost je dokazati prenatalni nastanak oštećenja bijele tvari ili moždanog infarkta do sada upotrebljavanim UZV tehnikama .

Magnetska rezonanca

Slikovne tehnike  magnetske rezonancije (MR) predstavljaju relativno novu metodu ocjene anatomije fetusa. Brzinom slikovnog prikaza od 300-400 ms omogućen je prikaz fetusa bez sedacije jer fetalni pokreti više ne smanjuju kvalitetu slike. MR je danas prihvaćena metoda izbora u dijagnosticiranju strukturnih anomalija živčanog i mokraćnog sustava fetusa koje nisu dovoljno razjašnjene ultrazvučnim prikazom. Dijagnoze potvrđene MR-om značajno olakšavaju klinički postupak. Do nedavno uporaba je MR za vrijeme trudnoće bila isključivo ograničena na dijagnostiku bolesti majke (adneksalne tvorbe, sumnja na zdjeličnu trombozu) dok su slike fetusa dobivene slučajno, ukoliko je područje snimanja bio donji abdomen i zdjelica majke. Kvaliteta snimaka bila je relativno loša zbog dugog primanja signala  i većeg broja fetalnih pokreta tijekom tog razdoblja. Napretkom tehnologije i razvojem novih brzih sekvenci, MR je  postala važna i korisna dopunska metoda ultrazvučnom  u prikazu fetusa. Sada, osim UZV-om, koji je ponekad nedovoljno precizan, snimke MR-om omogućuju olakšano prikazivanje posebice nekih ultrazvuku teško dostupnih fetalnih struktura. U posljednjih desetak godina  brze slikovne tehnike MR, kao što su  brze spin echo sekvence (half-Fourier single-shot turbo spin echo, HASTE i steady state free precession technique, truFISP), omogućile su prikaz fetusa bez sedacije, neovisno o majčinom položaju za vrijeme snimanja. U mnogim dijagnostičkim zavodima u svijetu  uporaba MR u fetalnoj medicini već je rutina jer omogućava snimanje u više ravnina, bolju rezoluciju u odnosu na prikaz UZV-om i CT-om, a ne koristi ionizirajuće zračenje.

Kako bi uporaba MR zaživjela u svakodnevnom kliničkom  radu potrebno je definirati indikacije i organske sustave u kojima je ova dijagnostika preciznija od drugih slikovnih tehnika.  Usporedno je, za što potpuniju karakterizaciju mogućih patoloških i anatomskih fetalnih promjena, tijesna suradnja između ginekologa sa iskustvom u opstetričkom UZV i radiologa nužna. Danas je MR metoda izbora u prikazu anomalija središnjeg živčanog sustava, prsišta, probavnog i mokraćnog sustava pa je tako postala vrijedan dodatak UZVu u donošenju svakodnevnih odluka o daljnjem tijeku i vođenju trudnoće.

MR se pokazala najkorisnijom u dijagnostici malformacija središnjeg živčanog sustava fetusa i prikazu fokalnih lezija kod npr. moždanog infarkta (9). Potpuno glatka površina mozga sa tipičnom višeslojnom laminacijom telencefaličke stijenke  normalna je slika mozga sve do 27-29 tjedna gestacije. Treba imati na umu da normalna giracija mozga počinje oko 27 tjedna gestacije i traje sve do nakon rođenja. Također je važno misliti na to da mijelinizacija fetalnog mozga započinje u drugom trimestru i da je ograničena na vrlo malo područje mozgovnog stabla i dorzalnog dijela talamusa i stražnjeg kraka capsule interne. Tako je gotovo kompletno nemijelinizirana bijela tvar normalan nalaz većeg dijela fetalnog mozga tijekom većeg dijela gestacije.

Sasvim novo područje u ocjeni fetalnog neuro-razvoja je prikaz i ocjena kortikalne maturacije fetalnog mozga gdje se gleda nastanak cerebralnih girusa i sulkusa . U fetusa s poremetnjama u razvoju mozga postoji značajno kašnjenje u kortikalnom razvoju. Migracijski poremećaji kao u sindromu Walker-Warburg konačno su dostupni antenatalnoj dijagnostici,  a MR je sve pouzdanija u ocjeni kortikalne maturacije posebno u starijih trudnoća.

Za procjenu patologije fetalnog središnjeg živačnog sustava kao npr. ventrikulomegalija ili arahnoidne ciste, MR povisuje točnost u otprilike 50% slučajeva (11). MR-om je moguće prikazati prisutnost corpusa callosuma u fetusa sa UZV postavljenom sumnjom agenezije kao i njegovu odsutnost kod dijagnoze ventrikulomegalije . Zbog nerijetko ograničenih oštećenja križanja interhemisferalnih putova unutar corpusa callosuma, talamokortikalnih projekcijskih putova i uopće periventrikularnih područja, tek će dijagnostika  MR-om omogućiti intrauterinu, a ne samo postanatalnu dijagnostiku nevelikih i multifokalnih oštećenja tkiva mozga koja su posljedica hipoksije ili infekcije. Već je naime pokazano kako je MR prva slikovna  metoda kojom je bilo moguće točno dijagnosticirati  krvarenje u mozak nerodjenog djeteta.