Dojenje i kontracepcija

12.12.2016 | Blog

Zašto je dojenje korisno za majku?

Korist dojenja za dijete poznata je i neupitna. Medjutim, dojenje je korisno i majci: ubrzava involuciju genitalnih organa, smanjuje krvarenje nakon poroda i odgadja prvu ovulaciju i tako novu trudnoću. Odgadjanje nove trudnoće za 3 godine jako smanjuje smrtnost idućeg djeteta i komplikacije kod iduće trudnoće. Dojenje dakle u svjetskim razmjerima jako smanjuje perinatalnu smrtnost i  poremetnje trudnoće kod žena i tako unapredjuje zdravlje djece i žena na globalnoj razini.

Je li dojenje kontacepcija?

Tijekom akta dojenja povećava se lučenje hormona prolaktina.  Prolaktin smanjuju količinu i pulzatilnost sekrecije hormona koji potiče lučenje gonadotropina (CRF) u hipotalamusu. Bez CRF-a nema gonadotropina LH i FSH koje luči hipofiza a koji potiču sazrijevanja folikula u jajniku, nema ovulacije ni trudnoće. Zato se tijekom dojenja javlja tzv. laktacijska amenoreja.

Kada je dojenje kontracepcija?

Dojenje može biti djelotvorna kontracepcija samo ako se dijete hrani isključivo majčinim mlijekom (dodatne hrane ne smije biti više od 10%)  i dojenje provodi tijekom čitavih 24 sata: noću svakih 6 sati i danju svaka 4 sata, i to u pravilnim razmacima.  To je tzv.  „potpuno dojenje“ . Potpuno dojenje jednako je djelotvorno kao i uzimanje peroralne kontracepcije .  

Koliko dugo je dojenje kontracepcija?

Potpuno dojenje obično se provodi tijekom prvih 6 mjeseci života djeteta. Medjutim, u žena koje nastavljaju potpuno dojiti na jednak način i tijekom daljih 6 mjeseci, kontracepcijski učinak dojenja vrlo je visok: oko 94%.

Kada dojenje nije kontracepcija?

One žene koje ne provode potpuno dojenje nisu u potpunosti zaštićene tijekom babinja i, u koliko ne žele ponovnu trudnoću, trebale bi izabrati neku drugu metodu kontracepcije.

Koju metodu kontracepcije izabrati u babinju?

U žena koje od prvih dana babinja doje, ali odmah nadoknadjuju manjak količine mlijeka nadomjesnim, ili doje u rjedjim razmacima,  povratak menstruacije nemoguće je predvidjeti. Za njih je, u koliko ne žele dalje radjati ili to ne žele učiniti odmah, najbolje razmisliti o nekoj pouzdanoj metodi kontracepcije. Odluku kako se zaštititi najbolje je donijeti u razgovoru s iskusnim ginekologom. Najpopularnije su i dalje peroralna ili intrauterina kontracepcija, a što odabrati ovisi o brojnim paramaterima, ali i preferencijama žene.

UZV pregled fetusa – putokaz za postnatalnu dijagnostiku

12.12.2016 | Blog

Pregled ultrazvukom uobičajeni je dio antenatalne skrbi. U svijetu se provodi različito često i na različite načine. U velikom broju zemalja postoje nacionalne preporuke koje reguliraju antenatalnu uporabu dijagnostičkog ultrazvuka. Premda udruženja ginekologa i opstetričara, ultrasoničara i radiologa u nekim zemljama preporučaju korištenje ultrazvuka samo uz jasnu indikaciju, ili dopuštaju jednu ultrazvučnu pretragu u srednjem trimestru, u nas je uporaba ultrazvuka već desetljećima mnogo češća, a do sada nije uočeno nepoželjnih posljedica takove prakse.

Svaki pregled se koristi kako bi se olakšao nadzor trudnoće i omogućio donošenje odluke kako konkretno postupiti. Svaki nalaz koji pokazuje odstupanje rasta, zrelosti ili morfologije fetusa dragocjen je putokaz neonatologu u planiraju postnatalne dijagnostike.

Pretraga se provodi zbog:

• preciznog odredjivanja trajanja gestacije
• utvrdjivanja života fetusa
• odredjivanja broja fetusa i tipa korioniciteta
• biometrije
• analize morfologije organa djeteta
• procjene količine plodove vode
• procjene stanja oksigenacije djeteta
• prepoznavanja preciznog položaja posteljice

1. Procjena trajanja gestacije

Čak i u žena s urednim menstruacijskim ciklusima, biometrija učinjena tijekom prvog tromjesečja trudnoće pokazala se točnijim pokazateljem trajanja trudnoće nego predvidjanje termina poroda računanjem Naegelovim pravilom ili korištenjem samo kliničkog pregleda. U koliko se klinički nalaz trajanja trudnoće razlikuje od onog koji bi se trebao registrirati računajući prema amenoreji, rezultati pregleda ultrazvukom tijekom prvog trimestra, do zaključno 20. tjedna trudnoće mogu pomoći u korekciji trajanja gestacije.

Osim toga, pravilno odredjivanje trajanja trudnoće ranim ultrazvukom omogućuje: smanjenje broja nepotrebnih intervencija kod sumnje na prenošenje, smanjenje pogrešnih dijagnoza intrauterinog zastoja rasta i smanjenje potrebe za lijekovima za koje se vjeruje da mogu produljiti trudnoću i spriječiti prijevremeni porod.

2. Utvrdjivanje života fetusa

U trudnoćama koje su u dobi kada kliničkim metodama pretarge ne možemo prepoznati živi li plod ili ne, ultrazvučna je dijagnoza presudna. Posebno se to odnosi na sasvim rane trudnoće sa simptomima prijetećeg pobačaja, kada klinički postupak ovisi upravo o tomu postoji li živ fetus ili ne.

3. Odredjivanje broja fetusa i tip korioniciteta

Prije uvodjenja ultrazvučnih pretraga u svakodnevni rad, dijagnoza postojanja blizanaca u pravilu se postavljala tek koncem drugog ili tijekom trećeg trimestra, nerijetko tek u porodu. Prepoznavanje postojanja trojaka ili većeg broja plodova prije poroda bila je praktički nemoguće. Danas se pažljivim pregledom ne bi smjeli previdjeti blizanci, a ni veći broj plodova. Osim toga, pretragom plodovih ovoja lako se može ustanoviti radi li se o monokorijalnim bikorijalnim ili čak monoamnijskim blizancima. Točno utvrdjivanje korioniciteta jako pomaže predvidjeti komplikacije tijekom višeplodnih trudnoća i, naravno, olakšava donošenje odluka o načinu liječenja i vremenu i načinu dovršenja višeplodne trudnoće.

4. Analiza morfologije organa i tijela fetusa

Prepoznavanje malformacija jedan je od glavnih ciljeva ultrazvučnog probira. Tri velike studije pokazale su do danas da probir tijekom drugog ili ranog trećeg tromjesečja omogućuje prepoznavanje od 40-80%  malformacija. Najlakše se prepoznaju malformacije središnjeg živčanog sustava i skeleta, dok je prepoznavanje malformacija srca još nezadovoljavajuće. Zanimljivo je kako je dokazano da je najviša učestalost pravilnog prepoznavanja malformacija u tercijarnim perinatološkim centrima i onda kada osoba koja obavlja pregled ima dovoljno iskustva.

Napredak ultrazvučne tehnologije dopušta danas prepoznavanje malformacija već tijekom prvog i ranog drugog trimestra trudnoće. Kombinacija ultrazvučnih biljega i biokemijskog testiranja omogućava prepoznavanje oko 90% fetusa s kromozomskim aberacijama.

Studije pokazuju kako je ishod djeteta bolji u koliko je anomalija srca, posebica hipoplazija lijevog srca i transpozicija velikih krvnih žila, prepoznata tijekom trudnoće, nego tek nakon poroda. Nije još sigurno da točna antenatalna, u usporedbi s postnatalnom dijagnozom, poboljšava ishod djeteta koje ima anomaliju bubrega.

Uspješna dijagnostika malformacija moguća je već tijekom prvgo tromjesečja trudnoće. Medjutim, zbog malih dimenzija fetusa i nerazvijenosti organa, osjetljivost se jako povećava tijekom drugog tromjesečja trudnoće. Neke anomalije, zbog duge evolucije, prepoznavaju se tek tijekom trećeg tromjesečja. Stoga su za ispravno prepoznavanje uredne morfologije tijela djeteta potrebni serijski ultrazvučni pregledi.

Medju ultrazvučnim biljezima koji upućuju na mogućnost fetalne kromozomopatije ističu se zadebljanje nuhalne translucencije, pojava intrakardijskih ehogenih točaka i poremetnje osifikacije nosne kosti.  U fetusa s nekim od biljega kromozomopatije dijagnostičku točnost povećava i obrnuti enddijastolički protok u pupčanoj arteriji, abnormalni protok u ductus venosusu, trikuspidna regurgitacija i nazočnost samo jedne pupčane arterije.

Neke strukturalne anomalije, npr. omfalocela, u koliko ne sadržava jetru, upućuju na vjerojatnost kromozomopatija fetusa. Premda se u oko 20% fetusa s intrauterinim zastojem rasta nadje kromozomska aberacija, u njih je uz zastoj rasta uvijek prisutna i neka strukturalna anomalija. Samo 2% intrauterino pothranjenih plodova koji su strukturalno uredno gradjeni ima kromozomopatiju.

5. Rast fetusa

Za procjenu rasta djeteta neophodna je točna procjena trajanja trudnoće, tj. gestacijske dobi. Ona se računa brojeći tjedne trudnoće prema podacima o posljednjoj redovitoj menstruaciji, prema fizikalnom nalazu trudnoće i ultrazvučnoj biometriji tijekom prvih 20 tjedana trudnoće. Neki autori vjeruju da je procjena gestacijske dobi ultrazvučnom biometrijom čak bolja od ostalih dviju metoda. Procjenu trajanja trudnoće najbolje je obaviti nakon fizikalnog pregleda trudnoće tijekom prvog tromjesečja mjereći, najranije promjer gestacijskog mjehura, ili kasnije, udaljenost od tjemena do trtice fetusa. U oba slučaja pogreška izračunate gestacije ne prelazi 7 dana. U trudnica u kojih postoji nesrazmjer fizikalnog nalaza i UZV mjerenja u više od 7 dana, trajanje trudnoće se korigira prema UZV nalazu. Kasnije se tijekom trudnoće obavljaju fizikalni preledi rasta maternice i mjerenje udaljenosti fundus-simfiza i ultrazvučna biometrija procjenom biparijetalnog promjera, duljine femura i opsega abdomena fetusa. U fetusa koji normalno rastu, te mjere slijede krivulju rasta fetusa, a u onih koji usporavaju ili  rastu ubrzano, bilježe se odstupanja. U oba slučaja, trudnoće iz kojih se radjaju djeca s odstupanjima u intrauterinom rastu su rizične trudnoće u kojih je, posebice s približavanjem terminu potreban pažljiv nadzor i planiranje mjesta, načina i termina poroda.

6. Procjena oksigenacije fetusa

U fetusa s intrauterinim zastojem rasta ili kod majke s preeklampsijom/eklampsijom za očekivati je poremećenu placentaciju i poremećen razvoj fetalne posteljice. Nema normalnog porasta dijastoličkog protoka u pupčanoj arteriji, već je on više ili manje reduciran. Ozbiljne studije nalaze kako realna opasnost hipoksije za fetus nastaje uz potpuni izostanak protoka krvi u pupčanoj arteriji u dijastoli. Još je lošija prognoza u koliko je protok u dijastoli obrnut. Kao posljedica nastale vazocentralizacije, remeti se i krvotok u arterijama mozga. Promjena cerebroumbilikalnog omjera (omjer indeksa otpora u središnjoj moždanoj arteriji prema indeksu otpora u pupčanoj arteriji) i spuštanje ispod 1 znak je hipoksične ugroženosti za fetus.

Zanimljivo je da analiza protoka krvi kroz fetoplacentarne i fetalne krvne žile nema nikakovog značenja za smanjenje perinatalne smrtnosti kod fetusa bez intrauterine pothranjenosti, odnosno u niskorizičnih fetusa.

Izvanmaternična trudnoća

12.12.2016 | Blog

Izvanmaternična trudnoća nastaje kada se oplođeno jajašce implantira izvan materišta.

U 98% slučajeva oplođeno se jajašce implantira u jajovodu pa kada se govori o izvanmaterničnoj trudnoći praktički se misli na tubarnu trudnoću. U jajovodu se zametak najčešće smjesti u ampuli (60%), potom u istmičnom dijelu ( 25%), potom u abdominalnom ušću i fimbrijama (13%) i rijetko u intersticijskom dijelu tube (2%).

Osim u tubi jajašce se može implantirati u ovariju (0.8%), trbušnoj šupljini, u atretičnom robu maternice i u cerviksu uterusa.

UČESTALOST: U našim krajevima na 100 do 200 intrauterinih trudnoća pojavljuje se jedna izvanmaterična trudnoća. Poslijednjih dvadesetak godina svugdje u svijetu povećana je učestalost izvanmaternične trudnoće, a to se pripisuje učestalijim upalama genitalnih organa u žena. Izvanmaternična trudnoća može nastati u bilo kojem dijelu generativne dobi žene, ali je ipak najčešća između 31 i 40 godine života.

U razvijenim zemljama izvanmaternična trudnoća drugi je po redu uzrok majčinom mortaliteu.

ETIOLOGIJA: Svaka trudnoća započinje izvan maternice, jer se jajašce oplodi u ampularnom dijelu jajovoda.  Jajašce se implantira tek kada se odbaci zona pelucida, a to se normalno zbiva tek kada jajašce dođe u materište. Ukoliko je oplođeno jajašce zaustavljeno ili je usporen njegov transport kroz jajovod, onda se ono kada se otopi zona pelucida implantira na mjestu na kojem se nalazi. Dakle svi uzroci koji dovode do poremećenog transporta oplođenog jajašca kroz jajovod  mogu biti uzroci izvanmaternićne trudnoće. Funkciju jajovoda najčešće poremeti upala koja dovodi do oštećenja muskulature i cilijarnog epitela jajovoda. Upala najčešće nastaje ascedentnim putem, a u mladih žena danas je često uzrokovana Chlamydiom trachomatis. Upala jajovoda ekstragenitalnog porijekla  najčešće nastaje kod apendicitsa, pa je zato izvanmaternična trudnoća češća u desnom jajovodu. Upala obično zahvati oba jajovoda, zbog toga je u žene koja je jednom zanijela izvanmaternice oko 40 puta veća mogućnost da opet zanese izvan maternice, nego u žene koja nikada nije imala izvanmaterničnu trudnoću. Antibitici su također povečali učestalost izvanmaternične trudnoće jer se ranim liječenjem salpingitisa spriječi potpuna okluzija jajovoda i neplodnost, ali jajovod ostaje oštećen i djelimice prohodan pa je povečan rizik od tubarne trudnoće.

Rijeđi uzroci izvanmaternične trudnoće su tumor maternice ili jajnika koji dislociraju tubu ili anomalije razvoja jajovoda kao npr. divertikuli. U jednom dijelu bolesnica ne nađe se nikakvih makro niti mikroskopskih promjena na jajovodima pa se ne zna uzrok izvanmaternične trudnoće. Od izvanmaternične trudnoće su ugrožene žene koje su već imale ektopičnu trudnoću, koje su preboljele upalu zdjeličnih organa, koje su predhdono imale upalu u zdjelici, koje su neplodne i koje imaju maternični uložak. Intrauterini uložak štiti od trudnoće u maternici, ali ne štiti od one izvan maternice, pa ako žena zanese, a ima maternični uložak tada na 20 do 30 intrauterinih trudnoća dolazi jedna izvanmaternična.

ISHOD TUBARNE TRUDNOĆE: Tubarna trudnoća obično završava između 6 i 12 tjedna amenoreje kao tubarni abortus ili ruptura tube. Kakav će biti ishod tubarne trudnoće ovisi o tome u kojem se dijelu jajovoda smjestilo oplođeno jajašce. Ako se jajašce smjesti u ampularnom dijelu jajovoda završava tubarnim pobačajem, a ako se smjestilo u istmičnom dijelu jajovoda završava rupturom tube.

Tubarni abortus je izbacivanje zametka kroz abdominalno ušće jajovoda u peritonealnu šupljinu. To je gotovo u pravilu završetak trudnoće ukoliko se jajašce smjestilo u ampulanom dijelu jajovoda. Kada jajašce ispuni i rastegne jajovod počinje krvarenje na mjestu implantacije. Ta krv djelimice odvoji jajašce od stijeke tube.  Krv i jajašce ispunjavaju prekomjerno rastegnuti jajovod pa je to praćeno bolovima. Kako se krv kroz abdominalno ušće jajovoda cijedi u trbušnu šupljinu česte su omaglice zbog nadražaja peritoneuma. Jajašce se obično ne odvoji odmah od tube nego se to zbiva postepeno , u etapama. Pri svakom odljuštenju ponavlja se krvarenje.

Ruptura tube ima puno dramatičniji tijek od tubarnog abortusa. Nastaje kada se jajašce smjesti u istmičnom dijelu jajovoda koji se zbog uskog lumena ne može rastegnuti kao ampularni dio. Trofoblast jajašca tu lako prodire kroz stijenku jajovoda i tom prilikom ošteti jednu ili više krvnih žila pa nastaje obilno krvarenje. Ruptura tube obično nastaje spontano nakon 6-8 tjedana amenoreje, ali ju može ubrzati trauma, snošaj ili pregrub ginekološki pregled. Kod sumnje na izvanmaterničnu trudnoću ginekološki pregled mora biti pažljiv da ne bi došlo do rupture tube. Kod rupture tube krvarenje je toliko obilno da žena brzo umire ukoliko se kiruški intervenira. Zbog toga izvanmaternična trudnoća spada u urgentna stanja u medicini.

SIMPTOMI: Razlikujemo tihi subakutni tijek kod tubarnog abortusa i akutni, dramatični tijek kod rupture tube.

Kod subaktunog tijeka klasični simptomi izvanmaternične trudnoće su amenoreja, bol i krvarenje. Bolesnice rijeko u anamnezi navode amenoreju jer se pojava sukrvice smatra menstruacijom, ali se pažljivim ispitivanjem može saznati da menstruacija kasni ili nije bila tako obilna kao obično. Bol se pojavljuje gotovo odmah po izostanku menstruacije. Obično je lokalizirana na strani gdje je implantirano jajašce, a u početku nastaje zbog rastezanja jajovoda, a kasnije zbog krvarenja u trbušnu šupljinu i tada je praćena omaglicom i nesvjesticom. Krvarenje iz maternice pojavljuje se poslije boli i obično je oskudno kao sukrvica i može se zamijeniti s zakašnjelom menstruacijom. Karakteristično je da je trajno i da ne prestaje. Pri ginekološkom pregledu  karakteristično je da bolesnica osjeti bol prilikom pomicanja cerviksa. Katkad se može napipati bolno zadebljanje na adneksima. Maternica je kod izvanmaternične trudnoće blago povećana i mekšana kao i kod rane intrauterine trudnoće. Pregled je obično otežan zbog boli.

Kod akutnog tijeka simptomi rupture tube su obično dramatični. Bolesnica obično osjeti naglu bol poput uboda nožem nakon kraće amenoreje. Obično odmah dolazi do akutnog abdominalnog krvarenja i hemoragičnog šoka. Bolesnica je blijeda, oznojena, puls je ubrzan, slabo punjen, a krvni tlak nizak.  Kad legne krv se bolesnici razlije po trbuhu , nadraži ošit i nervus frenicus pa bolesnica ima refleksu bol u ramenu i epigastriju. Ginekološkim pregledom nadje se izbočen stražnji svod rodnice koji može plavkasto prosijavati od nakupljene krvi, a pregled je i kod najblaže palpacije izrazito bolan. U takvim slučajevima samo hitna reanimacija i laparotomija spašavaju život.

DIJAGNOZA: U akutnim slučajevima sa simptomima intraabdominalnog krvarenja dijagnoza nije teška. Odmah u takvim slučajevima treba pristupiti reanimaciji i kod laparomotije odstraniti zahvaćeni jajovod i zaustaviti krvarenje. Kod subakutnog tijeka dijagnoza može biti teška. Kod žene generativne dobi s bolovima  u trbuhu treba uvijek misliti na izvanmaterničnu trudnoću. Sumnja na izvanmaternićnu trudnoću postavlja se na osnovi anamneze, a ginekološki pregled ima ograničenu vrijednost jer je osjetljivost i bol u maloj zdjelici zajednička i drugim bolestima u maloj zdjelici. Veliku pomoć u postavljaju dijagnoze iznamaternične trudnoće ima određivanje humanog korionskog gonadotropina ( beta hCG). Kod izvanmaternične trudnoće  s napredovanjem trudnoće zametak obično nestaje, resorbira se i ostaje samo prazna gestacijska vreća koja stvara smanjenu količinu beta hCG-a. Normalna količina beta hCG-a jedino se stvara ukoliko se u jajovodu nalazi živi embrij, a to je iznimno rijetko.  Kod normalne trudnoće u maternici beta hCG se udvostručuje svakih 48 sati, dok  kod izvanmaternične trudnoće vrijednosti ostaju jednake, neznatno rastu ili čak padaju. Međutim i kod poremećene intrauterine trudnoće ( missed ab, blighted ovum) razina beta hCG-a je niska i nema progresivnog porasta. Prema tome serijskim određivanjem beta hCG-a  utvrđujemo radi li se o normalnoj ili poremećenoj trudnoće. Ultrazvuk nam pomaže u diferencijalnoj dijagnozi poremećene trudnoće odnosno pri određivanju radi li se o poremećenoj intra ili ekstrauterinoj trudnoći. Kod normalne trudnoće gestacijska vreća vidi se u uterusu s 5 tjedana amenoreje ili pri vrijednostima beta hCG-a od 1000 IJ. Ako je uterus prazan, a beta hCG nizak i ne udvostručuje se , tada se najvjerojatnije radi o ektopičnoj trudnoći.  Kiretažom se također može diferencirati intrauterina poremećena trudnoća od ekstrauterine trudnoće. Ako se u kiretmanu histološki nađe korionsko tkivo to govori za intrauterinu trudnoću, a ukoliko se nađe decidua nalaz je vrlo sumnjiv za ektopičnu trudnoću iako se nekad decidua može naći i kod inkompletnog pobačaja iz maternice. Izostanak decidue ne isključuje ektopičnu trudnoću. Nerijetko se endometrij kod ektopične trudnoće nađe i u fazi proliferacije ili sekrecije.

LIJEČENJE: Čim se postavi sumnja na izvanmaterničnu trudnoću bolesnicu odmah treba uputiti u bolnicu. Ukoliko je bolesnica u hemoragičnom šoku reanimira se infuzijom plazma ekspandera ili punom krvi. Pacijenticu odmah treba operirati i treba odstranjivanjem jajovoda u kojem se nalazi jajašce ( salpingectomia) odmah zaustaviti krvarenje. Ukoliko se dijagnoza postavi rano, kada nema krvarenja u trbuh i pacijentica je u stabilnom hemodinamskom stanju radi se laparoskopija.  Laparoskpom se može odstraniti jajovod bez otvaranja trbušne stijenke. Osim odstranjenja jajovoda – salpingectomije može se učiniti i salpingostomia  kod koje se na mjestu implantacije zametka lirearno incidira jajovod i kroz otvor odstrani zametak, a krvarenje zaustavlja mikroelektrodom. Pri tome se otvor na jajovodu ostavi da sekundarno zacijeli. Ako se na jajovodu otvor zašije gto je salpingotomia. Kod trudnoće u istmičnom dijelu jajovoda radi se segmentalna resekcija i anostomoza. Osim kiruškog načina liječenja danas se kod rane dijagnoze može se primjeniti i konzervativno medikamentozno liječenje.  Primjenjuje se metotreksat ili direktono pod kontrolom laparoskopa u trudnoću u jajovodu ili daje sistemski.

Nakon rane dijagnoze tubarne trudnoće i laparoskopskog operiranja nije povišen postotak ponovnih izvanmaterničnih trudnoća. 85% žena zanese potom normalno u maternici. Kada se dijagnoza postavi nakon krvarenja u trbuh oko trećina žena više nikada ne zanese, trećina žena ponovno zanese izvan maternice dok trećina žena normalno zanese u maternici i rodi.

Dakle osnovni preduvjet za konzervatino opereriraje i zadržavanje neporemećene fertilne sposobnosti u žene je rana dijagnostika. Prošle godine u Klinici za ženske bolesti i porode sve izvanmaternične trudnoće zaprimljene u Kliniku riješene su laparoskopskim putem.

Neplodnost i infertilnost

12.12.2016 | Blog

NEPLODNOST je pojava kad bračni par ne uspije postići trudnoću tijekom dvije godine urednog spolnog života bez kontracepcije.

Sterilnost (neplodnost) je BOLEST. S obzirom da je osnovno ljudsko pravo i pravo na zdravlje,  tako prema definiciji neplodnosti kao bolesti zakon omogućava takvim parovima da se postupak umjetne prokreacije financira iz zdravstvenog fonda.

INFERTILNOST je nemogućnost radjanja žive i za život sposobne djece (spontrani pobačaji, mrtvorodjena djeca, mrtva djeca post partum).

NEPLODNOST može biti:

l. PRIMARNA  – ako žena nikad nije zanijela                                     

2.SEKUNDARNA  – ako žena ne može zanijeti nakon prethodnih trudnoća, bez obzira na njihov ishod

12% bračnih parova NEPLODNO bez svoje želje.

Može se govoriti o MUŠKOJ  i  ŽENSKOJ NEPLODNOSTI.

Muškarci su uzrokom neplodnosti para u oko 3o% slučajeva, takodjer i žene, dok su  ostali kombinirani. Upravo se zbog toga  se problem neplodnosti promatra kao problem PARA U CJELINI.

ETIOLOŠKI se bračna neplodnost može podijeliti na skupine:

 1. manja vrijednost sperme (oplodna sposobnost muškarca u prvom redu ovisi o broju i kvaliteti spermija u jednom ejakulatu)

 – volumen ejakulata minimalno l ml, fiziološki    2,5-3 ml

 – normospermia (minimalno 20000000/ml ejakulata, minimalno 60% pokretnih, odnosno 4o% u grupi a. i b.)

 – oligospermia ( broj spermija manji od 2ooooooo/ml ejakulata uz 60% pokretnih) – blaža i teža

 – azoospermia ( potpuni nedostatak spermija)

 – asthenospermia ( smanjena pokretljivost bez obzira na broj spermija

 – necrospermia (potpuna nepokretnost sp.                                                               

 – teratospermia (povećan broj abnormalnih oblika spermija)

# Uglavnom prisutne kombinacije npr “oligoasthenospermia”

 * uzroci smanjene oplodne sposobnosti muškarca mogu biti:

– nasljedni kromosomski poremećaji (Klinefelterov sy.)

– infekcije (orhitis kao kompl. epidem. parotitisa)

– metabolički poremećaji (dijabetes)

– neurološki popremećaji (paraplegija,…)

– vaskularni poremećaji (varicocoela,…)

– faktori okoline(hipertermija,ionizirajuće zračenje…)

– zapreke u izlučivanju sperme (stenoze, tumori, upale,…)

– hormonski poremećaji(hipot.-hipof. por.,…)

2. izostanak ovulacije

3. zapreke u prodiranju spermija k jajašcu (konglutinacija cerviksa, opstrukcija tuba)

4. smetnje u nidaciji oplodjenog jajašca

* najčešći uzroci ženske NEPLODNOSTI su:

– infekcije koje dovode do oštećenja i neprohodnosti jajovoda

– ovarijski ili hormonalni poremećaji

– endometrioza

– idiopatski sterilitet

– imunološka nepodnošljivost

Hitna kontracepcija

12.12.2016 | Blog

Kome je potrebna?

Kandidati su žene koje su imale nezaštićeni spolni odnos ili se može pretpostaviti da su metode kontracepcije koje inače rabi zakazale ( npr. pukao prezervativ).

Postoje li kontraindikacije za hitnu kontracepciju?

Hormonalni preparati koji se rabe nemaju kontraindikacije. Hitna intrauterina kontracepcija ne smije se primijeniti u koliko je moguća trudnoća, pa ju je prije postavljanja uloška potrebno isključiti.

Prije primjene nije potreban ginekološki pregled ni laboratorijske pretrage.

Od nuspojava najčešće je mučnina i povraćanje. U koliko se povraća unutar 3 sata od uzimanja preparata, najbolje je propisati neki lijek protiv povraćanja i ponoviti medikaciju.

Kada se mora primjeniti da bi bila djelotvorna?

Hitnu kontracepciju najbolje je primijeniti što ranije, no neki preparati učinkoviti su i unutar 120 sati od nezaštićenog odnosa (ulipristal). Može se dati bilo kojeg dana menstruacijskog ciklusa.

Koji preparat se smatra najučinkovitijim ?

Najučinkovitiji je bakreni intrauterini uložak, jer na njegovu učinkovitost ne utječe debljina, a sprečavati će trudnoće i ubuduće, tijekom razdoblja nošenja uloška. Za žene koje ne žele intrauterini uložak preporučuje se ulipristal ili levonorgestrel u jednoj dozi, no djelotvorni su i „klasični“ kombinirani kontraceptivi uzeti u dvije doze s razmakom od 12 sati. Iskustvo kaže da levonorgestrel ima manje nuspojava, ali ga treba primijeniti unutar 72 sata od nezaštićenog odnosa. Kod posebno debelih žena ulipristal i levonorgestrel mogu biti smanjeno djelotvorni.

Kada se očekuje menstruacija nakon hitne kontracepcije ?

Obično dolazi unutar 7 dana od očekivanog početka idućeg ciklusa. U koliko menstruacija zakasni dulje od 3-4 tjedna, javi se nenormalno krvarenje ili bolovi, potrebno je učiniti test na trudnoću.

Žene koje su uzele hitnu kontracepciju, ponovno imaju nezaštićeni odnos, a i dalje ne žele trudnoću, trebaju se ponovno zaštititi. S nekim oblikom kontracepcije koja nije hitna može se započeti odmah nakon uzimanja hitne kontracepcije.