22.12.2016 | Blog
Nakon privikavanja na trudnoću I “uzbudjenja” prvog tromjesečja, trudnoća je u drugom tromjesečju za ženu najčešće puno ugodnija I podnošljivija. Maternice je već odavno izišla iz male zdjelice, njeno se dno penje prema ošitu I sve se jasnije vidi na silueti trudnice. Ona se povremeno kontrahira, ali t e su kontrakcije bezbolne I segmentalne I ne ostavljaju nikakovih promjena na vrat maternice. Ima ih 10-15 dnevno, posebice navečer, I neophodne su za normalan razvoj osjetila I živčanog sustava djeteta. Dijete naglo raste, a povećava se I količina plodove vode. S 12 tjedana trudnoće fetus je duljine 6-7 cm, sa 16 tjedana već 12 cm. S 20 tjedana trudnoće on već teži oko 300 grama, dalji je rast težine linearan, a miče se svake minute. S 24 tjedna njegova težina dosiže oko 650 grama, I, ako se rodi, pokušat će disati, ali to neće biti uspješno jer su pluća vrlo nezrela I nema surfaktanta (površinski aktivna tvar koja sprečava kolaps I prerastezanje alveola). Dno male zdjelice i perineum su zbog hipervaskularizacije I proširenja vena nabreknuti, iscjedak iz rodnice takodjer je obilniji, sluzav I bjelkast jer žlijezde vrata maternice pojačano luče. Dojke se dalje povećavaju, areola se povećava i na njoj se vide odebljale lojnice poput bijelih točkica.. Zbog visokih koncentracija progesterone svi glatki mišići u tijelu su relaksirani pa se, zbog relaksacije kardije javlja žgaravica, a zbog relaksacije crijeva zatvor. Probava može bitri jako usporena.
U antenatalnoj skrbi, kao I ranije tijekom trudnoće, redovito mjerimo krvni tlak trudnice, porast njezine tjelesne težine I prisutnost proteina u mokraći. Pratimo rast maternice (jer tako indirektno pratimo rast djeteta) i promjene na vratu maternice (jer nam one pokazuju opasnost pobačaja). Kod svake sumnje na poremećeni rast maternice, obavit ćemo I ultrazvučno mjerenje djeteta (biometrija). Tijekom drugog tromjesečja, nastavit ćemo s praćenjem razvoja fetalnih tkiva I organa kako bi se ev. nakaznosti otkrile na vrijeme.
Kako pomoći pri pojavi žgaravice I zatvora?
S obzirom da je žgaravica posljedica relaksacije spoja jednjaka I želuca, a ne pojačanog lučenja želučane kiseline, lijekovi koji neutraliziraju kiselinu samo su prolazna I kratkotrajna pomoć. Puno bolje je izbjegavati obroke 3 I više sati prije spavanja, jer se tako smanjuje količina hrane u želucu I tako obim sadržaja koji se vraća u jednjak. Opstipacija je nerijetko tvrdokorna I neugodna. Nekim ženama pomažu tablete magnezija, nekima promjena prehrane uz obilnije količine voća I povrća koja sadrže vlakna, nekim je potrebno davati lagane laksative.
Koje pretrage valja obavljati u drugom tromjesečju trudnoće?
Većina trudnica već je tijekom prvog tromjesečja obavila neki od testova probira kromozomskih anomalija djeteta ( iz krvi majke) ili je bila podvrgnuta ultrazvučnom I biokemijskom probiru (“rani probir”). One koje to nisu obavile tijekom prvog trimestra, a pripadaju skupini viskorizičnih trudnica (dob, anamneza),kao i one s pozitivnim rezultatima probira ili one svrstane u biokemijsku skupinu viskog rizika, tijekom drugog će tromjesečja obaviti dijagnostiku biokemijskim probirom (dvostruki ili trostruki ili slični testovi) ili ranom amniocentezom.
Drugo tromjesečje trudnoće, posebice razdoblje izmedju 22. I 24. Tjedna trudnoće je doba kada se preporuča učiniti test opterećenja glukozom (OGTT).
Treba li tijekom drugog tromjesečja uzimati lijekove I koje?
Osim daljeg redovitog nadzora, tijekom tog razdoblja trudnoće rutinski nije potrebno obavljati druge pretrage. Jednako tako, nije potrebno uzimati preparate vitamin ili druge lijekove, a dodatno željezo daje se samo trudnicama kod kojih je kod pretraga u prvom tromjesečju nadjena nedvosmisleno smanjena rezerva željeza u tijelu. Naime, prijenos željeza prema djetetu je “aktivan”, dakle željezo se prenosi I kod trudnica sa smenjenom količinom željeza u krvi I depoima, pa će se u takovih žena zalihe željeza dalje smanjivati I anemija produbljivati. Za njih je dodatno željezo lijek. U žena sa dovoljnim količinama željeza u depoima I sa dovoljnom količinom hemoglobina u krvi, dodatno željezo taložit će se u parenhimatoznim organima gdje djeluje štetno. Za njih je , dakle, dodatno željezo otrov.
Opširnije
22.12.2016 | Blog
Svrha antenatalnog nadzora procjena je uhranjenosti i oksigenacije djeteta, kako bi se, nakon pojave znakova poremećene oksigenacije, trudnoća mogla dovršiti prije nastupa nepovratnih oštećenja. Vjeruje se kako bi se pravodobnijim prepoznavanjem ugroženosti djeteta hipoksijom perinatalni pobol i umiranje djece mogli smanjiti. U studijama pokusno izazvane hipoksije životinja mogu se pratiti brojni kardiocirkulacijske i metaboličke promjene s ciljem održavanja dostatne prokrvljenosti vitalnih organa preraspodjelom fetalnog minutnog volumena s vazodilatacijom i povećanim protokom kroz srce, mozak i nadbubrežne žlijezde. Te postupke prilagodbe moguće je pratiti prateći funkciju nekih organa, npr. srca, mozga, bubrega. Istodobno, smanjuje se perfuzija ostalih dijelova tijela i organa vazokonstrikcijom, što se naziva centralizacija krvotoka ili fenomen štednje mozga – “brain sparing effect”. U humanoj trudnoći, reakcije hipoksičkog fetusa dostupne praćenju, gotovo su istovjetne ovima, praćenim i zamjećenim u brojnim pokusima na životinjama. “Štednja krvi” pogadja najprije kožu, pa počinje deskvamacija kožnih stanica, verniksa, dlačica I one se pojavljuju u plodovoj void. Plodova voda postaje mliječna, a nije više posve prozirna, Nakon toga javlja se ”štednja” u crijevima, a zbog nje počinje prva peristaltika I fetus ispušta crijevni sadržaj u plodovu vodu; plodova voda sada postaje zeleno obojena, kažemo da je mekonijska. Nakon toga slijedi “štednja” I u bubrezima. Zbog nje fetus stvara sve manje urina I sve manje je plodove vode, jer tijekom druge polovine trudnoće količina mokraće koju fetus stvara jako doprinosti ukupnoj količini stvorene plodove vode. Kad fetus “štedi” u bubrezima, plodove vode je sve manje. Ove promjene u šonašanju fetusa možemo pratiti amnioskopijom, amniocentezom, kardiotokografijom i doplernim metodama nadzora.
DOPPLER ULTRAZVUK
Stanje djeteta vjerojatno će u budućnosti najbolje korelirati s dostatnošću volumena i sastavom krvi interviloznog prostora. Za sada ni jedno od navedenog ne možemo izravno mjeriti metodama koje neće biti invazivne i potencijalno opasne. Nas sreću, premda ni korištenje doplerskog pomaka, zbog nesavršenosti uredjaja kojima raspolažemo, još ne može pokazati volumen interviloznog protoka, valovi raspodjele brzina tijekom srčanog ciklusa mogu ukazati na osobitosti krvotoka u promatranoj krvnoj žili: uterinim arterijama ako pratimo cjelokupnost krvotoka interviloznog prostora, odnosno pojedinačnim krvnim žilama djeteta u koliko je naša želja procijeniti osobine fetalnog krvotoka. Tijekom srčanog ciklusa udarni val krvi tijekom sistole polako usporava tijekom dijastole-njegova raspodjela brzina prikazuje se sinusoidnom krivuljom koja ima najviši sistolički vrh i najdublji dijastolički pad. Mjereći omjere jedne i druge vrijednosti dobivamo omjere distribucije brzina tijekom srčanog ciklusa: indeks otpora indeks pulzatilnosti, sistoličko/dijastolički omjer itd. Za procjenu kvalitete krvotoka najpouzdaniji najjednostavniji indeks otpora (RI). Kod velikog otpora nizvodno od mjesta mjerenja tijekom dijastole krvotok prestaje, kod niskih perifernih otpora tijekom dijastole nastavlja se intenzivan protok: visoki indeksi otpora pokazuju, dakle, visoki otpor strujanju krvi distalno od mjesta mjerenja, niski pak, nizak otpor cirkulirajućoj krvi.Intervilozni je prostor prostor izrazito niskog perifernog otpora-tu su indeksi otpora, normalno, niski. Ukupnost interviloznog protoka pokazuju normalno niski indeksi otpora uterinih arterija .
Indeksi otpora u fetalnim krvnih žilama razlikuju se od žile do žile i slijede fetalnu fiziologiju: visok otpor u placentarnim krvnim žilama iskazuje se visokim otporom u pupčanoj arteriji, ili obratno: ramifikacijom resica indeks otpora u pupčanoj arteriji tijekom trudnoće, normalno, opada. Fetalni pak krvotok i indeksi otpora u najčešće promatranim krvnim žilama, središnjoj moždanoj arteriji (SMA), i fetalnoj aorti uz otpor u fetalnoj pupčanoj arteriji (PA), pokazuju je li dijete normalno oksigenizirano ili je započela redistribucija krvotoka, poznati način na koji se dijete odupire hipoksiji . Normalne vrijednosti po tjednima trudnoće su one izmedju 2,5 i 97,5 percentile (odstupanja za 2sd od prosječnih vrijednosti), Posebno mjesto pripada trudnoćama s prekidom protoka krvi u pupčanoj arteriji ili aorti ili obrnutim protokom ovaj nalaz uvijek se smatra patološkim . Potrebna je znatna redukcija malih krvnih žila fetalne posteljice da bi nastupile poremetnje protoka u pupčanoj arteriji, odnosno još teža poremetnja da bi protok u dijastoli potpuno nestao. U trudnoćama poremećenim hipoksijom djeteta najčešće se zapaža poremetnja protoka u aorti. Ona predskazuje ne samo opasnost poremetnji ranog neonatalnog tijeka, već i opasnost trajnih oštećenja . Poremetnje protoka u pupčanoj arteriji i aorti djeteta prati vazocentralizacija, tj. porast protoka u intrakranijskim krvnim žilama, cerebralna vazodilatacija. Najvažniji je nalaz kako, posebice u hipotrofične novorodjenčadi, poremećaji protoka, npr. maksimalna intrakranijska vazodilatacija počinje 2 tjedna prije pojave kasnih deceleracija, a promjene u indeksima otpora fetalnih krvnih žila, npr. renalne arterije ili aorte javljaju se neposredno prije jasno patoloških CTG zapisa .
Mjerenje protoka krvi kroz pupčanu arteriju doplerskim ultrazvukom naširoko je razmatrano i ispitivano u posljednja dva desetljeća. Dugo se činilo kako je ovo najpodesnija krvna žila za otkrivanje kronične placentarne insuficijencije i prognozu sumnjivih i patoloških promjena u CTG zapisu u trudnoći i porodu . Ustanovljeno je, medjutim kako indeks otpora pupčane arterije nije naročito pouzdan kod prenošenja ili normalno uhranjene djece . Vrlo je medjutim djelotvoran u antenatalnoim nadzoru pothranjene djece i u trudnoćama poremećenim majčinom hipertenzijom gdje je, koristeći rezultate ocjene protoka u pupčanoj arteriji, značajno smanjena smrtnost i učestalost nepotrebnih operacijski završenih poroda . Naime, potrebna je čak 60%-tna redukcija krvotoka u krvim žilama fetalne posteljice da bi se zamijetili promijenjeni indeksi otpora u pupčanoj arteriji, pa su trudnoće s poremećenom posteljičnom rezervom najpogodnije za praćene pupčanog protoka.
Opširnije
22.12.2016 | Blog
Biopsija je svaki postupak kojim se kirurškom metodom uzima komadić tkiva sumnjiv kao sjedište neke patološke promjene za patološkohistološku obradu.
Biopsija vrata maternice je postupak kojim se tijekom kolposkopije uzima mali komadić tkiva koje je promijenjeno za daljnje analize.
S obzirom da vrat maternice nije osjetljiv, za biopsiju nije potrebna analgezija. Postupak je bezbolan. Traje nekoliko sekundi.
Nakon biopsije ponekad se javlja blaze krvarenje. Običaj je nakon zahvata u rodnici ostaviti traku gaze kojom se prisitiskom na tkivo krvarenje zaustavlja. Tampon se može izvaditi nakon nekoliko sati ili slijedećeg dana.
Biopsija vrata maternice u trudnoći
U svih žena u kojih kolposkopija ne može sa sigurnošću isključiti invazivni rak, potrebno je učiniti biopsiju. Biopsiju je moguće obaviti tijekom cijele trudnoće, premda je rizik krvarenja najmanji u srednjem trimestru. Biospija može biti s jednog ili više mjesta, kliještima ili nožem. Rizik krvarenja ili infekcija je neznatan, a opasnost prijevremenog poroda nakon zahvata zanemariva. U nas biopsija se obično obavlja uz serklažu prilikom čega šav serklaže obavlja funkciju hemostaze. U svijetu, biopsija se tijekom trudnoće obavlja ambulantno uz pomoć posebnih tekućina za hemostazu (npr. Monselova otopina) koja se aplicira pritiskom na mjesto biopsije u trajanju od 30 sekundi nakon zahvata. U trudnoći se izbjegava ekskohleacija endocerviksa.
Konizacija tijekom trudnoće obavlja se izuzetno i samo uz slijedeće indikacije:
– patološkohistološki u tkivu uzetom biopsijom nadjena je invazija u stromu do 1 mm
( minimalno invazivni rak)
– postoji ponovljena citološka sumnja na invazivni rak, što se nije moglo dokazati biopsijama
– očekuje se da će dijagnoza na konusu bitno promijeniti plan postupka tijekom trudnoće
Opširnije
22.12.2016 | Blog
Načela antenatalne skrbi
Moderna antenatalna skrb uključuje sprječavanje, prepoznavanje i liječenje svih bolesti i patoloških stanja koja mogu ugroziti trudnoću, ali i obrazovanje trudnice i njezine okoline i socijalnu skrb za obitelj. Važno je biti dovoljno fleksibilan i moći prilagoditi skrb za svaku pojedinu trudnicu, posebice za one koje boluju od neke kronične bolesti, odnosno u raznim sredinama prilagodba će ovisiti o profilu liječnika, medicinskog osoblja, laboratorija, materijalnim izvorima, kulturalnim, etničkim osobitostima sredine i navikama. Način vođenja skrbi u novije se vrijeme mijenja jer je napredak znanosti pokazao da mnogi poremećaji koji se očituju kasno tijekom trudnoće nastaju vrlo rano, u vrijeme koncepcije ili pri implantaciji. Osim toga, sve više smo svjesni da i mnoge konstitucionalne bolesti odrasle dobi, npr. dijabetes ili koronarna bolest vuku podrijetlo iz antenatalnog razdoblja. Stoga se antenatalna skrb nerijetko proteže na prekoncepcijsko razdoblje i ranu trudnoću, a ne više samo na treće tromjesečje i razdoblje uoči samog porođaja. Svjetska zdravstvena organizacija smatra perinatalni mortalitet i mortalitet dojenčadi pokazateljima kvalitete i organiziranosti antenatalne skrbi unutar zdravstvene službe pojedine države.
Ciljevi antenatalne skrbi:
- Traženje, dijagnostika i liječenje preegzistentnih bolesti trudnice (šećerna bolest, srčane bolesti, hipertenzija, kronične infekcije, bubrežne bolesti, slabokrvnost, TBC, AIDS …).
- Prepoznavanje i liječenje poremećaja zdravlja trudnice vezanih uz trudnoću (prijeteći pobačaj, prijeteći prijevremeni porođaj, preeklampsija, uroinfekcije, kolestaza …).
- Prepoznavanje (sprječavanje) i zbrinjavanje fetalnih komplikacija: malformacije, zastoj rasta djeteta, infekcije …).
- Davanje savjeta, informiranje, obrazovanje majke i oca, priprema za porođaj.
Pravila antenatalne skrbi:
- Prvi pregled učiniti što prije nakon postavljanja dijagnoze trudnoće.
- Prvi pregled učiniti svakako prije početka drugoga tromjesečja.
- Učestalost pregleda planirati u ovisnosti o zdravlju trudnice i dostupnosti zdravstvenih institucija.
Opširnije
12.12.2016 | Blog, Blog Home
Kao i u netrudnih žena, nenormalna citologija vrata maternice, kao rezultat probira testom po Papanicolaou, pobudjuje sumnju na rak vrata maternice ili cervikalnu displaziju . Vjerojatnost displazije epitela, preinvazivnog i invazivnog raka tijekom trudnoće jednaka je onoj izvan nje. Procjene su da se nenormalna citologija vrata maternice susreće u nekih 5-8% trudnica. Invazivni rak daleko je rjedji, do u najviše 0,9% trudnica. Ukupno oko 1% invazivnih malignoma vrata maternice dijagnosticiraju se tijekom trudnoće i tada je bolest u oko 80% bolesnica u stadiju od intraepitelijalne neoplazije do stadija IIB. Većina invazivnih karcinoma u trudnoći su asimptomatski i, u koliko se ne liječe, do pojave prvih kliničkih simptoma prodje obično oko 6 mjeseci. Apsolutno najvažnija uloga probira cervikalnom citologijom i kolposkopijom tijekom trudnoće je isključiti invazivni rak. Fiziološke, citološke, histološke i kolposkopske promjene koje su normalne za trudnoću otežavaju rad citologa i ginekologa, pa je znanje i iskustvo citologa i kolposkopičara u tom pogledu od najvećeg je mogućeg značenja.
Citologija vrata maternice u trudnoći
Premda to nigdje nije sustavno usporedjivano, drži se da se cervikalna citologija trudnice ne razlikuje od one netrudnih žena, ali je interpretacija rezultata teža.
Kolposkopija u trudnoći
Kolpokopija u trudnoći zahtjeva izrazitu vještinu kolposkopičara. Izvrnuće donjeg dijela endocervikalnog kanala progresivno je, a osjetljivost izvrnutog epitela na kiselost rodnice sve veća tijekom trudnoće.Ovaj je proces posebno vidljiv tijekom prve trudnoće. Promjene koje se uočavaju mogu biti slične promjenama koje prate pretklinički i klinički rak. Istodobno, sasvim mala žarišta invazivnog raka, nerijetko je teško uočiti upravo zbog izrazitosti okolnog acidobijelog epitela i difuznih razbacanih krvožilnih abnormalnosti tipičnih za trudnoću.
U babinju metaplastički se epitel vraća u cervikalni kanala, a metaplazija postaje zrela. Tijekom idućih će se trudnoća područje metaplazije koja je postojala u ranijoj trudnoći ponovno donekle izvrnuti, no to izvrnuće više nikada neće biti toliko dramatično kao tijekom prve trudnoće.
U rukama iskusnog liječnika, kolposkopija je sigurna i prilično pouzdana metoda evaluacije nenormalne cervikalne citologije u trudnoći. Cilj je isključiti invazivnu bolest i omogućiti normalan završetak trudnoće u svih trudnica u kojih je to moguće. Premda će u netrudne žene koja ima nenormalan Papa obrisak, biopsija slijediti svaki pozitivan kolposkopski nalaz, u trudne će žene biopsija biti potrebna samo tamo gdje se citološki i kolposkopski ne može isključiti invazija, a može se izostavititamo gdje su citologija i kolposkopija minimalno promijenjeni. Pogreške kolposkopije su, ako se uzima u obzir bez citološkog nalaza su, medjutim uvijek moguće, čak i u vrlo iskusnih kolposkopičara
Tehnički, sam pregled može biti zahtjevan: vizualizaciju vrata maternice nerijetko otežavaju opušteni lateralni zidovi rodnice, gusta endocervikalna sluz može biti posebno obilna i teško ju je ukloniti, tkivo je tijekom trudnoće vrlo osjetljivo i na sam dodir lako krvari. Od pomoći mogu biti vaginalni retraktori, a octena kiselina djeluje mukolitički, pa je uz oprezno brisanje obično prije ili kasnije sluz ipak moguće ukloniti.
Biopsija vrata maternice u trudnoći
U svih žena u kojih kolposkopija ne može sa sigurnošću isključiti invazivni rak, potrebno je učiniti biopsiju. Biopsiju je moguće obaviti tijekom cijele trudnoće, premda je rizik krvarenja najmanji u srednjem trimestru. Biospija može biti s jednog ili više mjesta, kliještima ili nožem. Rizik krvarenja ili infekcija je neznatan, a opasnost prijevremenog poroda nakon zahvata zanemariva. U nas biopsija se obično obavlja uz serklažu prilikom čega šav serklaže obavlja funkciju hemostaze. U svijetu, biopsija se tijekom trudnoće obavlja ambulantno uz pomoć posebnih tekućina za hemostazu (npr. Monselova otopina) koja se aplicira pritiskom na mjesto biopsije u trajanju od 30 sekundi nakon zahvata. U trudnoći se izbjegava ekskohleacija endocerviksa.
Konizacija tijekom trudnoće obavlja se izuzetno.
Liječenje preinvazivnih lezija i raka vrata maternice u trudnoći
Postojanje raka vrata maternice tijekom trudnoće uvijek je ozbiljna dijagnoza koja prestavlja izazov za trudnicu, njenog ginekologa i, naravno, obitelj. U slučajevima postojanja invazivne bolesti, a kako bi se odabrao najmanji mogući rizik i za trudnicu i za dijete, obvezatna je uska suradnja opstetričara, onkologa i pedijatra. Generalno, ako je dijete zrelo ili blizu zre.losti, optimalno je trudnoću dovršiti i potom provesti kompletno liječenje majke. U koliko je trudnoća previjabilna, odluku dovršiti ili nastaviti trudnoću donosi sama trudnica koja mora biti detaljno upoznata sa svim aspektima svoje bolesti. U svim drugim situacijama, a posebno zbog oskudnih iskustava u uznapredovalijim stadijima, odluka o tomu produljiti trudnoću ili je odmah dovršiti, kada i kako liječiti i kako dovršiti trudnoću najčešće je individualna i ovisi o stadiju bolesti i gestaciji u kojoj je dijagnoza postavljena.
Opširnije
12.12.2016 | Blog, Blog Home
Štitna žlijezda organ je koji u žena nerijetko obolijeva, pa bolest štitnjače nije rijetkost ni u trudnoći. Jednako tako, tijekom trudnoće štitna žlijezda mijenja svoje lučenje i djelotvornost zbog potreba same trudnoće. Premda dijagnostika i liječenje bolesti štitnjače tijekom trudnoće u osnovi ne odstupaju od istih postupaka u netrudne žene, poznavanje specifičnosti prilagodbe funkcije žlijezde trudnoći neophodno je kako bi se nalazi pravilno protumačili.
Funkcija štitnjače tijekom normalne trudnoće
Velike promjene u funkciji štitnjače tijekom trudnoće posljedice su porasta koncentracije serumskog tiroksin-vezujućeg globulina (TBG) i poticajućeg djelovanja korionskog gonadotropina (HCG) na receptore za hormon koji potiče štitnjaču (TSH). TBG je bjelančevina za koju su hormoni štitnjače normalno vezani u krvi, tako vezani oni su neaktivni, a otpuštaju se u slobodni oblik onda kada su potrebni da bi obavili svoju posebnu funkciju. HCG je hormon koji stvara posteljica i koji ima brojne funkcije važne za trudnoću. Po svojoj je gradji vrlo sličan hormonu koji normalno regulira rad štitne žlijezde (TSH). Kako je tijekom trudnoće, posebice rane razina HCG-a u krvi visoka, imitirajuće djelovanje ovog hormona na štitnu žlijezdu može biti zamjetno.
Kao posljedica porasta koncentracije bjelančevine koja veže hormone štitnjače i, uobičajeno blagog imitirajućeg TSH djelovanja HCG-a, tijekom trudnoće u krvi rastu koncentracije oba glavna hormona štitne žlijezde u serumu: tiroksina i trijodtironina. Koncentracija slobodnih hormona, medjutim, u pravilu ostaje nepromijenjena ili se tek vrlo blago povećava. Vrijednosti hormona koji potiče štitnjaču ( TSH) jednake su onima izvan trudnoće.
U nekih trudnica, medjutim, iz nedovoljno poznatih razloga poticajuće djelovanje HCG-a na štitnjaču izraženije je no normalno. Zbog toga te trudnice mogu ispoljiti sve simptome porasle djelotvornosti štitne žlijezde, tzv. hipertireozu, koja je potaknuta HCG-om. To je stanje koje jako nalikuje blagoj hipertireozi ( mršavljenje, tremor ruku, ubrzanje bila, nemir…), javlja se u vrijeme kada su vrijednosti HCG-a u krvi trudnice najviše, a to je tijekom vrlo rane trudnoće, kasnije se simptomi ublažavaju. Ovo stanje nije potrebno liječiti, ali ga je potrebno prepoznati i znati kako umiriti trudnicu koja je nerijetko zbog ovih simptoma uznemirena. Neki smatraju da i prekomjerno povraćanje u ranoj trudnoći ( tzv. graviditetna hiperemeza) može biti u svezi s prolazno blago povišenom djelotvornošću štitnjače. U nekih trudnica s posebno teškim simptomima hiperemeze nadjene su povišene vrijednosti hormona štitnjače, a uz prestanak tegoba i vrijednosti hormona su se snižavale. U nekim je pak obiteljima upoznata preosjetljivost receptora za TSH ( i, u ovoj situaciji i za HCG), pa su simptomi prolazne hipertireoze rane trudnoće jače izraženi i ponavljaju se u svakoj trudnoći.
Trudnoća u žene s povećanom djelotvornošću štitnjače – hipertireoza u trudnoći
Za svaku ženu koja boluje od hipertireoze vrijedi jedinstveno pravilo: bolest štitnjače mora biti prepoznata i dobro kontrolirana, a vrijednosti hormona prije trudnoće dovedene u okvire normalnih vrijednosti. Tada su izgledi da žena normalno zanese i iznese trudnoću optimalni. U koliko bolest nije dobro kontrolirana, a vrijednosti hormona visoke, mogu se očekivati brojne poremetnje: spontani pobačaj, prijevremeni porod, porod djeteta porodjajne težine značajno niže od očekivane, dijete može umrijeti tijekom trudnoće, a majka oboljeti od teških oblika preeklampsije i nedostatnosti srčane funkcije ( srčana insuficijencija). Posebno je teško stanje tzv. tireotoksična oluja, kada je, zbog vrlo visokih vrijednosti slobodnih hormona štitnjače u krvi, ozbiljno ugrožen i život trudnice. Ovo je stanje koje se obično razvije u porodu ili prati neku popratnu tešku komplikaciju tijekom trudnoće, u trudnice u koje hipertireoza koja postoji od prije trudnoće ili se razvila tijekom nje nije prepoznata i koja nije liječena.
Dijagnoza bolesti postavlja se odredjivanje hormona, posebice vrijednosti TSH i tiroksina. Radiološke pretrage koje se rabe izvan trudnoće i koje su vrlo korisne kako bi dijagnoza bila preciznija, u trudnoći se ne smiju raditi. Zbog toga je za pravilnu procjenu dobivenog nalaza potrebno veliko iskustvo liječnika, a liječnje provode porodničari uz konzultaciju s endokrinologom. Bolest se uspješno liječi lijekovima koji umiruju štitnjaču, tzv. tireostaticima. Zbog opasnosti za dijete dozu je potrebno odrediti vrlo pažljivo. Vrijednosti hormona štitnjače preporuča se odredjivati jednom mjesečno i njima stalno prilagodjavati dozu lijeka.
Trudnoća u žene sa smanjenom djelotvornošću štitnjače-hipotireoza u trudnoći
Trudnoća u žene s težim oblikom nedostatne djelotvornosti štitnjače je rijetka. Takve žene najčešće teško zanose, a ako zanesu česti su spontani pobačaji. Blaži oblici slabljenja djelotvornosti štitnjače, medjutim, relativno su česti, a kako te bolesnice nerijetko imaju vrlo blage tegobe, pametno je u ranoj trudnoći provjeriti djelotvornost štitnjače odredjivanjem TSH. Istraživanja su, naime, pokazala, da djeca žena s latentnom hipotireozom mogu pokazivati odredjene poremetnje u intelektualnom razvoju, razvoju osjetila i uopće u normalnom neurološkom razvoju. Probir latente hipotiroeze i korekcija manjka hormona, važan je ,dakle, korak u poboljšavanju izgleda djeteta za normalan neurološki razvoj.
Žene s nedostatnom djelotvornošću štitnjače mogu tijekom trudnoće oboljeti od težeg oblika preeklampsije, a djeca mogu umrijeti tijekom trudnoće, roditi se prijevremeno, pokazivati znakove smanjene dopreme kisika posteljicom, biti pothranjena i sklona umiranju u razdoblju neposredno nakon poroda. Uz to, opisana je sklonost preranom ljuštenju posteljice i obilnim krvarenjima nakon poroda.
Dijagnoza bolesti postavlja se odedjivanjem hormona štitnjače, TSH i vrijednosti slobodnog tiroksina. Žene koje planiraju zanijeti, a boluju od hipotireoze, moraju pokušati liječenjem nadoknaditi nedostatno lučenje žlijezde. Dijagnoza hipotireoze tijekom trudnoće najpreciznije se postavlja odredjivanjem vrijednosti TSH. Nadoknada hormona štitnjače preporuča se već i trudnicama u kojih su vrijednosti TSH 4,5 i više ( neki se zalažu da granica bude i niža).
Liječenje se provodi nadoknadom tiroksina. U koliko je doza pravilno odabrana, vrijednosti TSH se snižavaju ispod gornje granice normale. S obzirom da štitnjača trudnice ne može povećati stvaranje hormona ni uz visoke vrijednosti TSH, tijekom trudnoće, doze hormona potrebnih za liječenje hipotireoidne žene u pravilu su više ( i za 50%) no doze potrebne izvan trudnoće. Dozu valja povisiti već početkom trudnoće, i, praćenjem vrijednosti TSH, provoditi korekcije. U žene s predgraviditetnom hipotireozom, preporuča se odrediti TSH bar jednom tijekom svakog tromjesečja trudnoće, odnosno obvezatno 4_6 tjedana nakon svake korekcije doze tiroksina.
Opširnije
