Štitna žlijezda organ je koji u žena nerijetko obolijeva, pa bolest štitnjače nije rijetkost ni u trudnoći. Jednako tako, tijekom trudnoće štitna žlijezda mijenja svoje lučenje i djelotvornost zbog potreba same trudnoće. Premda dijagnostika i liječenje bolesti štitnjače tijekom trudnoće u osnovi ne odstupaju od istih postupaka u netrudne žene, poznavanje specifičnosti prilagodbe funkcije žlijezde trudnoći neophodno je kako bi se nalazi pravilno protumačili.
Funkcija štitnjače tijekom normalne trudnoće
Velike promjene u funkciji štitnjače tijekom trudnoće posljedice su porasta koncentracije serumskog tiroksin-vezujućeg globulina (TBG) i poticajućeg djelovanja korionskog gonadotropina (HCG) na receptore za hormon koji potiče štitnjaču (TSH). TBG je bjelančevina za koju su hormoni štitnjače normalno vezani u krvi, tako vezani oni su neaktivni, a otpuštaju se u slobodni oblik onda kada su potrebni da bi obavili svoju posebnu funkciju. HCG je hormon koji stvara posteljica i koji ima brojne funkcije važne za trudnoću. Po svojoj je gradji vrlo sličan hormonu koji normalno regulira rad štitne žlijezde (TSH). Kako je tijekom trudnoće, posebice rane razina HCG-a u krvi visoka, imitirajuće djelovanje ovog hormona na štitnu žlijezdu može biti zamjetno.
Kao posljedica porasta koncentracije bjelančevine koja veže hormone štitnjače i, uobičajeno blagog imitirajućeg TSH djelovanja HCG-a, tijekom trudnoće u krvi rastu koncentracije oba glavna hormona štitne žlijezde u serumu: tiroksina i trijodtironina. Koncentracija slobodnih hormona, medjutim, u pravilu ostaje nepromijenjena ili se tek vrlo blago povećava. Vrijednosti hormona koji potiče štitnjaču ( TSH) jednake su onima izvan trudnoće.
U nekih trudnica, medjutim, iz nedovoljno poznatih razloga poticajuće djelovanje HCG-a na štitnjaču izraženije je no normalno. Zbog toga te trudnice mogu ispoljiti sve simptome porasle djelotvornosti štitne žlijezde, tzv. hipertireozu, koja je potaknuta HCG-om. To je stanje koje jako nalikuje blagoj hipertireozi ( mršavljenje, tremor ruku, ubrzanje bila, nemir…), javlja se u vrijeme kada su vrijednosti HCG-a u krvi trudnice najviše, a to je tijekom vrlo rane trudnoće, kasnije se simptomi ublažavaju. Ovo stanje nije potrebno liječiti, ali ga je potrebno prepoznati i znati kako umiriti trudnicu koja je nerijetko zbog ovih simptoma uznemirena. Neki smatraju da i prekomjerno povraćanje u ranoj trudnoći ( tzv. graviditetna hiperemeza) može biti u svezi s prolazno blago povišenom djelotvornošću štitnjače. U nekih trudnica s posebno teškim simptomima hiperemeze nadjene su povišene vrijednosti hormona štitnjače, a uz prestanak tegoba i vrijednosti hormona su se snižavale. U nekim je pak obiteljima upoznata preosjetljivost receptora za TSH ( i, u ovoj situaciji i za HCG), pa su simptomi prolazne hipertireoze rane trudnoće jače izraženi i ponavljaju se u svakoj trudnoći.
Trudnoća u žene s povećanom djelotvornošću štitnjače – hipertireoza u trudnoći
Za svaku ženu koja boluje od hipertireoze vrijedi jedinstveno pravilo: bolest štitnjače mora biti prepoznata i dobro kontrolirana, a vrijednosti hormona prije trudnoće dovedene u okvire normalnih vrijednosti. Tada su izgledi da žena normalno zanese i iznese trudnoću optimalni. U koliko bolest nije dobro kontrolirana, a vrijednosti hormona visoke, mogu se očekivati brojne poremetnje: spontani pobačaj, prijevremeni porod, porod djeteta porodjajne težine značajno niže od očekivane, dijete može umrijeti tijekom trudnoće, a majka oboljeti od teških oblika preeklampsije i nedostatnosti srčane funkcije ( srčana insuficijencija). Posebno je teško stanje tzv. tireotoksična oluja, kada je, zbog vrlo visokih vrijednosti slobodnih hormona štitnjače u krvi, ozbiljno ugrožen i život trudnice. Ovo je stanje koje se obično razvije u porodu ili prati neku popratnu tešku komplikaciju tijekom trudnoće, u trudnice u koje hipertireoza koja postoji od prije trudnoće ili se razvila tijekom nje nije prepoznata i koja nije liječena.
Dijagnoza bolesti postavlja se odredjivanje hormona, posebice vrijednosti TSH i tiroksina. Radiološke pretrage koje se rabe izvan trudnoće i koje su vrlo korisne kako bi dijagnoza bila preciznija, u trudnoći se ne smiju raditi. Zbog toga je za pravilnu procjenu dobivenog nalaza potrebno veliko iskustvo liječnika, a liječnje provode porodničari uz konzultaciju s endokrinologom. Bolest se uspješno liječi lijekovima koji umiruju štitnjaču, tzv. tireostaticima. Zbog opasnosti za dijete dozu je potrebno odrediti vrlo pažljivo. Vrijednosti hormona štitnjače preporuča se odredjivati jednom mjesečno i njima stalno prilagodjavati dozu lijeka.
Trudnoća u žene sa smanjenom djelotvornošću štitnjače-hipotireoza u trudnoći
Trudnoća u žene s težim oblikom nedostatne djelotvornosti štitnjače je rijetka. Takve žene najčešće teško zanose, a ako zanesu česti su spontani pobačaji. Blaži oblici slabljenja djelotvornosti štitnjače, medjutim, relativno su česti, a kako te bolesnice nerijetko imaju vrlo blage tegobe, pametno je u ranoj trudnoći provjeriti djelotvornost štitnjače odredjivanjem TSH. Istraživanja su, naime, pokazala, da djeca žena s latentnom hipotireozom mogu pokazivati odredjene poremetnje u intelektualnom razvoju, razvoju osjetila i uopće u normalnom neurološkom razvoju. Probir latente hipotiroeze i korekcija manjka hormona, važan je ,dakle, korak u poboljšavanju izgleda djeteta za normalan neurološki razvoj.
Žene s nedostatnom djelotvornošću štitnjače mogu tijekom trudnoće oboljeti od težeg oblika preeklampsije, a djeca mogu umrijeti tijekom trudnoće, roditi se prijevremeno, pokazivati znakove smanjene dopreme kisika posteljicom, biti pothranjena i sklona umiranju u razdoblju neposredno nakon poroda. Uz to, opisana je sklonost preranom ljuštenju posteljice i obilnim krvarenjima nakon poroda.
Dijagnoza bolesti postavlja se odedjivanjem hormona štitnjače, TSH i vrijednosti slobodnog tiroksina. Žene koje planiraju zanijeti, a boluju od hipotireoze, moraju pokušati liječenjem nadoknaditi nedostatno lučenje žlijezde. Dijagnoza hipotireoze tijekom trudnoće najpreciznije se postavlja odredjivanjem vrijednosti TSH. Nadoknada hormona štitnjače preporuča se već i trudnicama u kojih su vrijednosti TSH 4,5 i više ( neki se zalažu da granica bude i niža).
Liječenje se provodi nadoknadom tiroksina. U koliko je doza pravilno odabrana, vrijednosti TSH se snižavaju ispod gornje granice normale. S obzirom da štitnjača trudnice ne može povećati stvaranje hormona ni uz visoke vrijednosti TSH, tijekom trudnoće, doze hormona potrebnih za liječenje hipotireoidne žene u pravilu su više ( i za 50%) no doze potrebne izvan trudnoće. Dozu valja povisiti već početkom trudnoće, i, praćenjem vrijednosti TSH, provoditi korekcije. U žene s predgraviditetnom hipotireozom, preporuča se odrediti TSH bar jednom tijekom svakog tromjesečja trudnoće, odnosno obvezatno 4_6 tjedana nakon svake korekcije doze tiroksina.