Htjeli smo djecu,a li sada sumnjaju na lupus kod mene. Ne znam što to zapravo znači za trudnoću. Ima li nade?

05.09.2025 | Česta pitanja, Opstetricija

Sistemni eri­temski lu­pus

To je bo­lest ne­poz­na­te etio­lo­gi­je ti­je­kom ko­je pro­tu­ti­je­la us­mje­re­na pre­ma jed­noj ili vi­še kom­po­nent­i jez­gre uniš­ta­va­ju raz­na tki­va i or­ga­ne. Že­ne či­ne vi­še od 90% obo­lje­lih, a pre­va­len­ci­ja je 1 : 500 že­na.

Ut­je­caj bo­le­sti na trudno­ću. Pre­ma re­zul­ta­ti­ma broj­nih i­stra­ži­va­nja, is­hod trud­no­će u trud­ni­ce s ovom bo­leš­ću ovi­si o ak­tiv­no­sti bo­le­sti pri­je za­no­še­nja, do­bi i pa­ri­te­tu, pri­sut­no­sti ant­i­fos­fo­li­pid­nih pro­tu­ti­je­la i o bub­rež­noj in­su­fi­ci­jen­ci­ji. Sa­ma nef­ro­pa­ti­ja, ako ne­ma zna­ko­va bub­rež­ne in­su­fi­ci­jen­ci­je, a ti­je­kom trud­no­će se ne po­gor­ša­va, obič­no do­puš­ta nor­ma­lan is­hod trud­no­će. No, u vi­še od 50% bo­le­sni­ca s lu­pus­nim nef­ri­ti­som ti­je­kom trud­no­će po­jav­lju­je se hi­per­ten­zi­ja i na­ci­jep­lje­na preek­lam­psi­ja. Drži se da je ne­mo­gu­će raz­li­ko­va­ti po­gor­ša­nje lu­pus­ne nef­ro­pa­ti­je i preek­lam­psi­ju. Za­hva­će­nost sre­diš­nje­ga živčanog su­sta­va ti­je­kom ek­lam­psi­je kat­kad ni­je mo­gu­će raz­li­ko­va­ti od lu­pu­som uz­ro­ko­va­nih kon­vul­zi­ja. I­sto ta­ko, pan­ci­to­pe­ni­ja mo­že pra­ti­ti preek­lam­psi­ju i po­gor­ša­nje lu­pu­sa. Kat­kad u raz­li­ko­va­nju mo­gu po­mo­ći nag­lo po­ras­li tit­ro­vi pro­tu­ti­je­la ili pad vri­jed­no­sti kom­ple­ment­a, što pra­ti po­gor­ša­nje lu­pu­sa, a ne preek­lam­psi­ju. Osim to­ga, že­ne s po­gor­ša­njem lu­pu­sa ne mo­ra­ju ima­ti hi­per­ten­zi­ju, što je pri preek­lam­psi­ji go­to­vo pra­vi­lo. Ti­jek sa­mog lu­pu­sa u tru­dno­ći je nep­red­vi­div: mo­že se po­gor­ša­ti, o­sta­ti nep­ro­mi­je­njen, čak se i ublažiti. No, va­lja uvi­jek mis­li­ti na mo­guć­nost po­gor­ša­nja ko­je mo­že bi­ti vr­lo teš­ko, čak smr­to­nos­no. Po­seb­no je opa­san mio­kar­di­tis, po­li­se­ro­zi­tis i po­gor­ša­nje bub­rež­ne in­su­fi­ci­jen­ci­je. Is­hod je trud­no­će bo­lji:

1. kad je bo­lest inak­tiv­na bar 6 mje­se­ci pri­je za­no­še­nja,
2. kad ne­ma zna­ko­va nef­ro­pa­ti­je,
3. kad se ne raz­vi­je na­ci­jep­lje­na ge­sto­za,
4. kad ne­ma ant­i­fos­fo­li­pid­nih pro­tu­ti­je­la.

Trudna sam 9 tjedana, od sinoć imam bolove i krvarim; ne boli me jako, tek tako, kao menstruacija, a ni krvarenje nije jako…

05.09.2025 | Česta pitanja, Opstetricija

Prijeteći pobačaj, Abortus imminens

Svako krvarenje u trudnoći patološki je znak čiji uzrok valja razjasniti. Pored toga što može nastati zbog lokalne upale, traume, raka, varikoziteta, najčešće je najraniji znak prijetećeg pobačaja. Kod prijetećeg pobačaja uz krvarenje, vrat je maternice još potpuno zatvoren. Prijeteći pobačaj susreće se u nekih 20-25% ranih trudnoća, a krvarenje može trajati danima. Oko polovine će prestati i trudnoća će se dalje razvijati, a u polovine trudnoća će se pobaciti. Rizik za pobačaj jako se smanjuje ako se prilikom krvarenja vidi fetalna srčana akcija, a jako povećava ako se uz krvarenje jave i bolovi tipa kolika. Prijeteći pobačaj ne upućuje na povišeni rizik malformacija ploda. 

Započeti pobačaj, Abortus incipiens

Uz krvarenje koje traje različito dugo i bol koja je najčešće tipa kolika, ali može biti i tupa bol u trbuhu sprijeda ili u križima, maternični vrat počinje se skraćivati i cervikalni kanal otvarati. U cervikalnom kanalu još nema dijelova ploda ili posteljice. U koliko je fetus živ, trudnoća se može sačuvati i u ovoj fazi pobačaja.

Užasno sam se bojala jer sam prošla termin,a rodila sam upravo kako ste rekla; brzo i lako. Dijete je sve ok. Presretna sam! Kako je to moguće???

03.09.2025 | Česta pitanja, Opstetricija

Trudnoća u terminu

S približavanjem termina poroda izuzetno je važno pažljivo procijeniti  trenutak postignuća djetetove pune zrelosti, izglede za normalan vaginalni porod ili potrebu da se obavi carski rez, kao i pravilno procijeniti postoji li normalna oksigenacija i daljnji rast djeteta ili su i tu komplikacije moguće ili već postoje. Znamo da je i za majku i za dijete vaginalni porod najbolja opcija. Složit ćete se samnom da nešto opasno “ne štima” ako se proporcija rađanja carskim rezom primakla, čak i premašila brojku od 50% u mnogim bolnicama. A, istodobno,  nerijetko se carski rez ne napravi tamo gdje je zapravo neophodan. Carski rez se bira zbog “ugode “ trudnice i doktora, sve je brzo gotovo, a kod vaginalnog poroda žena prolazi ne baš najugodnije razdoblje, a doktor se treba potruditi. I to zna trajati satima! No, to razdoblje i taj proces nešto je nenadoknadivo dobro za dijete i za njegovu majku. To je sigurno, svakim danom se to pokazuje. Ali, nešto s nadzorom i pravilnom procjenom indikacija očito ne valja.

Sve gore navedeno, dakle: zrelost djeteta, ugroženost djeteta i potreba za carskim rezom ne može se procijeniti u terminu poroda, posebice točno ukoliko opstetričar vodi tu trudnoću od početka. Postoje metode kojima se to može precizno ustanoviti; serijsko kliničko praćenje trudnoće, ASC-amnioskopija, ACZ-amniocenteza, pravilna serijska UZV biometrija od prvog trimestra i kombinacija tih metoda, uz naravno CTG (kardiotokografija) i doplerske metode. Neke od tih metoda nažalost obavljaju samo stari, iskusni opsatetričari, jer se novim “tehnologijama” pokušava zamijeniti stare prokušane i jednostavne, godinama provjerene i sigurne metode. Neke jednostavne metode se, posve neopravdano,  smatraju zastarjelim!!!

Izračunavanje termina poroda matematički, formulom koja za to postoji, pravilno predviđa samo oko 5%  dana poroda. Zbog variranja datuma ovulacija i u žena s pravilnim ciklusima, trudnoća uvijek može biti “malo manja ili malo veća”. To “malo veća ili manja “ trudnoća još je češća u žena u kojih su ciklusi neredoviti. Dobro znamo da se dijete treba roditi onda kada je potpuno zrelo. Tada porod započinje spontano i taj trenutak valja čekati. Svako ishitreno, danas nerijetko iz kojekavih razloga ranije rađanje /planirani porod indukcijom, izborni, dogovoreni carski rez/, može smanjiti djetetove šanse za, uz ostale probleme koje zbog toga može imati, prvenstveno normalan intelektualni razvoj. Treba znati prepoznati kada je postignuta djetetova zrelost i ne dopustiti rađanje prije toga. S trudnicom valja razgovarati i objasniti joj zašto je to potrebno.

Istim ili sličnim metodama prepoznat ćemo poteškoće u opskrbi kisikom kod djeteta. Iskusan opstetričar će, prema promjenama nalaza na vratu maternice, dinamici spuštanja glavice u porođajni kanal, ranijim porodima i, nerijetko, psihosomatskim osobitostima trudnice procijeniti hoće li u konkretne žene biti mogući i je li izgledan normalan vaginalni porod. U dijela onih koje imaju problem, mogu se pravodobnim savjetovanjem i određenim postupcima malo promijeniti okolnosti i popraviti izgledi za vaginalni porod. S druge strane, u žena kod kojih vaginalni porod ne dolazi u obzir, to valja uočiti na vrijeme, planirati gdje obaviti carski rez i odlučiti kada. Kod ovih je trudnica posebno važno točno procijeniti zrelost djeteta kako se planirani  carski rez ne bi radio prije no što je to najbolje za dijete.

Poštovani, Porodila sam se pre 25 dana. Krvarenje je bilo prisutno u manjoj meri da bi došlo do iscedka bez krvi. Međutim poslednja dva dana primećujem svežu, svetlije crvenu krv na ulošku. Ta krv nije obilna, nema ugrušaka, ne javlja se ceo dan nego povremeno. Moje pitanje je da li je to bezopasna i normalna pojava da se javi krv nakon što je praktično stala prethodnih dana?

03.09.2025 | Česta pitanja, Opstetricija

Babinje

Što je babinje?

Babinje je razdoblje koje počinje završetkom četvrtog doba poroda i traje 6-8 tjedana. Tijekom tog razdoblja nestaje najveći dio promjena koje su obilježavale prilagodbu genitalnih i ekstragenitalnih organa u trudnoći.

Nakon 6 tjedana od poroda vrijeme je za prvi ginekološki pregled nakon poroda.

Maternica se smanjuje i vraća u dimenzije prije trudnoće:

Nakon završenog III doba poroda maternica je čvrsto stegnuta i svojim dnom dosiže do sredine izmedju pupka i simfize. Nakon 24 sata ona se, zbog vraćanja tonusa mišića dna zdjelice, svojim dnom uspinje do pupka. Tijekom idućih dana, zahvaljujući brzom gubljenju mišićnog tkiva, dno maternice spušta se dnevno za 2-3 poprečna prsta, pa je maternica koncem drugog tjedna babinja čitava u maloj zdjelici. Nakon 6-8 tjedana svojom je veličinom tek nešto veća no maternica prije trudnoće

Nakon ljuštenja posteljice, u maternici ostaje sluznica, zovemo ju decidua koja se dijelom izbacuje zajedno s krvlju, tekućinom, upalnim stanicama i detritusom  kao lohije, a iz njenog se dubokog sloja obnavlja endometrij.

Novi endometrij oblaže materničnu šupljinu do početka trećeg tjedna babinja.

Neposredno nakon poroda posteljice vrat maternice je mlohav i ranjav s brojnim laceracijama iz kojih oskudno krvari. Idućih nekoliko dana polako se steže i oblikuje no u  koncem prvog tjedna babinja prohodan je za 2- 3 cm. U drugom tjednu babinja cervikalni kanal prohodan je za prst do u materište. U pravilu, unutrašnje ušće vrata maternice zatvoreno je koncem drugog tjedna babinja.

Vanjsko ušće vrata maternice žene koja je rodila ostaje poprečno lacerirano i jasno se razlikuje o vanjskog ušća vrata maternice nulipare koje je okruglo, točkasto i centrirano.

Nakon poroda, rodnica je prostrana i rastezljiva. Tijekom prvih tjedana babinja mišići dna zdjelice poprimaju svoj tonus, nestaje otok i novostvorene krvne žile i volumen rodnice vraća se u predgraviditetne okvire. 

Dobar dan doktorice jedno pitanje..pila sam tablete za odgodu menstruacije 6 dana i prestala sam..menstruaciju sam dobila 1.8 nažalost moja mjesečnica nije došla danas sam radila test i pokazao mi je pozitivno jel moguće od tih hormonskih tableta da test to pokaže..ljep pozz

02.09.2025 | Česta pitanja, Opstetricija

Nosim dvojke, 25 tjedana, kažu da imaju zajedničku posteljicu i da su u opasnosti. Od čega?

02.09.2025 | Česta pitanja, Opstetricija

U monokorijalnih posteljica susreću se krvožilne komunikacije izmedju krvotoka plodova. One mogu biti arterijsko arterijske, arterijsko venske ili vensko venske. Arterijsko venske anastomoze postoje uz zajednički kotiledom. Krv jednog blizanca ulazi u kotiledon i potom žilnim ogrankom drugog blizanca u njegov krvotok. Promjer krvne anastomoze može biti jako različit, no uvijek se zadržava u površnim slojevima posteljice; resice ne anastomoziraju nikada. Kada površna arterija jednog ploda opskrbljuje kotiledon i potom venom drugog ploda ulazi u njegov krvotok govorimo o “trećem krvotoku” blizanaca. U takvih trudnoća jedan plod /davatelj/ stalno gubi krv u krvotoku drugog blizanca /primatelja/. Nastaje sindrom medjublizanačke transfuzije, TTS / twin transfusion syndrome/. Problem nastupa kada je kapacitet prijelaza krvi velik, pa jedan plod sve više zaostaje u rastu i razvoju i ulazi u sve težu anemiju, a drugi postaje hipertrofičan, pletoričan i punokrvan, cijanotičan. Hiperperfuzija jednog od blizanaca može uzrokovati akardiju /srce gubi funkciju i atrofira/ ili, odumiranje jednog ploda direktno ugrožava onog drugog zbog direktnog prijelaza tromboplastičkog materijala u njegov krvotok. Prikaz zajedničkog, trećeg krvotoka zahtijeva strpljivost i umijeće patologa koji pregledava posteljicu. Još je upitno zašto vaskularne komunikacije u ljudi nastaju samo u monokorijalnih posteljica, u životinja naime ni u dikorijalnih nisu nikakva rijetkost.