14.09.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Normalna vaginalna mikroflora
Mikroorganizmi koji se nalaze u tijelu čovjeka koji nema znakova bolesti čine normalnu, fiziološku floru organa, dijela tijela ili organskog sustava. Mikroorganizmi će se, naime razvijati svugdje gdje nadju povoljne uvjete za život, a ljudsko tijelo, odnosno odredjeni organi pružaju im idealno utočište: postoji stalna temperatura, dovoljno hrane, nema osmotskog stresa, iradijacije, manjka ili suviška kisika. Premda mogu živjeti ograničeno vrijeme izvan mikrookoliša živog tijela, tijelo čovjeka mikrobima zapravo pruža sve što im je potrebno. Organizmi normalne flore dijela tijela nevjerojatno su stabilni i žestoko se opiru invaziji mikroorganizama drugih, stranih sojeva. Oni su odlično uklopljeni u ekosustav tijela. Nakon promjena ekosustava i povratka na prethodno stanje, fiziološka se flora ponovno vraća. Na taj način domaćin vraća ekološku ravnotežu nakon incidenta i olakšava povratak u stanje ishodišnjeg ekosustava. U rodnici žene, nakon pokušaja uklanjanja mikroorganizama dezinficijensima, oporavak i povratak ishodišnje flore uspostavlja se unutar 24 sata do 7 dana. Jednokratno pak davanje antibiotika penicilnskog ili cefalosporisnkog reda ne mijenja mikrofloru rodnice zdrave žene. Dugotrajno pak davanje antibiotika potpomaže pojavu sojeva ishodno otpornih na dati lijek. Danas se vjeruje kako rodnica zdrave žene normalno može sadržavati nekoliko obligatno aerobnih i nekoliko obligatno anaerobnih sojeva, kao i nekoliko fakultativno anaerobnih mikroba. Flora jako varira od osobe do osobe i obično se definira sojem koji predominira. Izvješća, medjutim, koji su to sojevi, jako su različita (difteroidi, laktobacili, gram pozitivne bakterije – zlatni i kožni stafilokok, streptokoki skupina A, D i E, koliformne bakterije, anaerobi, mikoplazme, gljivice). Mikrobiologija svakodnevno otkriva nove sojeve mikroba koji nastavaju rodnicu. Laktobacili i difteroidi zapravo su apatogeni, za stafilokoke to se ne može reći sa sigurnošću. Premda su u nekih osoba apatogeni, streptokoki su okrivljeni za brojne infekcije kojih je ishodište u rodnici. Jednako opasna može biti E. coli i brojni anaerobni sojevi; za sve njih tipična je virulentnost nakon npr. oštećenja tkiva, operacijskih zahvata, poroda ili u uvjetima oslabjele imunološke reaktivnosti organizma. U zdrave žene koja nema tegoba može se, pažljivom mikrobiološkom obradom izolirati čak 5-15 sojeva mikroba, a ti, tzv. oportunistički patogeni, uzrokovat će infekcije samo u odredjenim uvjetima. Tako npr., nakon operacijskih zahvata, oportunistički patogeni, E. coli, Bacteroides ili Prevotella, stafilokoki, pa čak i clostridium perfringens nerijetko uzrokuju miješane infekcije rane ili zdjelične upale. Mehanizam je sinergizam; oportunisti su slabo virulentni, pa infekciju uzrokuju samo kada djeluju zajednički. Sličan se mahnizmom objašnjava nastanak oportunističke infekcije u trudnoći. Vjeruje se kako normalno postoji ravnoteža izmedju pojedinih mikroba rodnice i tijela trudnice, no neki poremećaj ravnoteže olakšat će ascenziju mikroba do plodovih ovoja, slijedi nerijetko opasna intraamnijska infekcija.
Većina infekcija iz rodnice potječe od uobičajene, oportunističke vaginalne flore. Kod infekcija ta normalna flora najčešće nije zamijenjena obligatnim patogenima, već se sama biologija uzročnika na neki način mijenja. Primjer su infekcija kandidom, bakterijska vaginoza i trihomonijaza. Kandida normalno nastanjuje rodnicu, u malim kocentracijama ne izaziva tegobe ili upalu. Porast koncentracije gljivica, porast virulencije gljivica, promjena medjuomjera micelij: spore u korist micelijskih oblika povećava patogenost i uzrokuje infekciju. Kvanititativne promjene flore, pad količine laktobacila, porast količine gardnerele i anaeroba roda mobiluncus manifestira se pak kao bakterijska vaginoza. Premda nije oportunist, trihomonas olakšava rast nekih anaerobnih bakterija u rodnici i uzrokuje promjene ekosustava vrlo slične vaginozi
Opširnije
11.09.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Nadzor trudnoće-što očekivati uz skrb najiskusnijih?
Trudnoću može pratiti svaki ginekolog i ona će doista najčešće dobro završiti bez obzira tko i gdje ju prati. Ima , medjutim, situacija i okolnosti kada je nadzor iskusnih neohodan i nenadoknadiv. To ne garantira da će se povoljniji ishod dogoditi u svakoj tako praćenoj trudnoći. Neke nevolje ne mogu izbjeći ili ukloniti ni najbolji. Znamo ipak mnoge situacije kada je dobar ishod postignut baš zahvaljujući optimalnom nadzoru. Isto tako, na žalost, pamtimo i one gdje, vrlo vjerojatno zbog nedovoljnog iskustva, ishod nije bio onakav kakav je mogao i trebao biti.
Opširnije
08.09.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Osnovni ciljevi UZV dijagnostike u trudnoći
Kako se korištenjem UZV_a može prepoznati trajanje trudnoće?
Čak i u žena s urednim menstruacijskim ciklusima, biometrija učinjena tijekom prvog tromjesečja trudnoće pokazala se točnijim pokazateljem trajanja trudnoće nego predvidjanje termina poroda računanjem Naegelovim pravilom ili korištenjem samo kliničkog pregleda. U koliko se klinički nalaz trajanja trudnoće razlikuje od onog koji bi se trebao registrirati računajući prema amenoreji, rezultati pregleda ultrazvukom tijekom prvog trimestra, do zaključno 20. tjedna trudnoće mogu pomoći u korekciji trajanja gestacije.
Osim toga, pravilno odredjivanje trajanja trudnoće ranim ultrazvukom omogućuje: smanjenje broja nepotrebnih intervencija kod sumnje na prenošenje, smanjenje pogrešnih dijagnoza intrauterinog zastoja rasta i smanjenje potrebe za lijekovima za koje se vjeruje da mogu produljiti trudnoću i spriječiti prijevremeni porod.
Utvrdjivanje života djeteta UZV-om
U trudnoćama koje su u dobi kada kliničkim metodama pretrage ne možemo prepoznati živi li plod ili ne, ultrazvučna je dijagnoza presudna. Posebno se to odnosi na sasvim rane trudnoće sa simptomima prijetećeg pobačaja, kada klinički postupak ovisi upravo o tomu postoji li živ fetus ili ne.
Odredjivanje broja djece i tipa korioniciteta
Prije uvodjenja ultrazvučnih pretraga u svakodnevni rad, dijagnoza postojanja blizanaca u pravilu se postavljala tek koncem drugog ili tijekom trećeg trimestra, nerijetko tek u porodu. Prepoznavanje postojanja trojaka ili većeg broja plodova prije poroda bila je praktički nemoguće. Danas se pažljivim pregledom ne bi smjeli previdjeti blizanci, a ni veći broj plodova, i to već vrlo rano tijekom trudnoće. Osim toga, pretragom plodovih ovoja lako se može ustanoviti radi li se o monokorijalnim bikorijalnim ili čak monoamnijskim blizancima. Točno utvrdjivanje korioniciteta jako pomaže predvidjeti komplikacije tijekom višeplodnih trudnoća i, naravno, olakšava donošenje odluka o načinu liječenja i vremenu i načinu dovršenja višeplodne trudnoće.
Analiza morfologije organa i tijela djeteta
Prepoznavanje malformacija jedan je od glavnih ciljeva ultrazvučnog probira. Tri velike studije pokazale su do danas da probir tijekom drugog ili ranog trećeg tromjesečja omogućuje prepoznavanje od 40-80% malformacija. Najlakše se prepoznaju malformacije središnjeg živčanog sustava i skeleta, dok je prepoznavanje malformacija srca puno teža. Zanimljivo je kako je dokazano da je najviša učestalost pravilnog prepoznavanja malformacija u tercijarnim perinatološkim centrima i onda kada osoba koja obavlja pregled ima dovoljno iskustva.
Napredak ultrazvučne tehnologije dopušta danas prepoznavanje nekih malformacija već tijekom prvog i ranog drugog trimestra trudnoće. Kombinacija ultrazvučnih biljega i biokemijskog testiranja omogućava prepoznavanje oko 90% fetusa s kromozomskim aberacijama.
Studije pokazuju kako je ishod djeteta bolji u koliko je anomalija srca, posebica hipoplazija lijevog srca i transpozicija velikih krvnih žila, prepoznata tijekom trudnoće, nego tek nakon poroda. Nije još sigurno da točna antenatalna, u usporedbi s postnatalnom dijagnozom, poboljšava ishod djeteta koje ima anomaliju bubrega.
Uspješna dijagnostika malformacija moguća je već tijekom prvog tromjesečja trudnoće. Medjutim, zbog malih dimenzija fetusa i nerazvijenosti organa, osjetljivost se jako povećava tijekom drugog tromjesečja trudnoće. Neke anomalije, zbog duge evolucije, prepoznavaju se tek tijekom trećeg tromjesečja. Stoga su za ispravno prepoznavanje uredne morfologije tijela djeteta potrebni serijski ultrazvučni pregledi.
Medju ultrazvučnim biljezima koji upućuju na mogućnost fetalne kromozomopatije ističu se zadebljanje nuhalne translucencije, pojava intrakardijskih ehogenih točaka i poremetnje osifikacije nosne kosti. U fetusa s nekim od biljega kromozomopatije dijagnostičku točnost povećava i obrnuti enddijastolički protok u pupčanoj arteriji, abnormalni protok u ductus venosusu, trikuspidna regurgitacija i nazočnost samo jedne pupčane arterije.
Neke strukturalne anomalije, npr. omfalocela, u koliko ne sadržava jetru, upućuju na vjerojatnost kromozomopatija fetusa. Premda se u oko 20% fetusa s intrauterinim zastojem rasta nadje kromozomska aberacija, u njih je uz zastoj rasta uvijek prisutna i neka strukturalna anomalija. Samo 2% intrauterino pothranjenih plodova koji su strukturalno uredno gradjeni ima kromozomopatiju.
Procjena rasta djeteta UZV-om
Za procjenu rasta djeteta neophodna je točna procjena trajanja trudnoće, tj. gestacijske dobi. Ona se računa brojeći tjedne trudnoće prema podacima o posljednjoj redovitoj menstruaciji, prema fizikalnom nalazu trudnoće i ultrazvučnoj biometriji tijekom prvih 20 tjedana trudnoće. Neki autori vjeruju da je procjena gestacijske dobi ultrazvučnom biometrijom čak bolja od ostalih dviju metoda. Procjenu trajanja trudnoće najbolje je obaviti nakon fizikalnog pregleda trudnoće tijekom prvog tromjesečja mjereći, najranije promjer gestacijskog mjehura, ili kasnije, udaljenost od tjemena do trtice fetusa. U oba slučaja pogreška izračunate gestacije ne prelazi 7 dana. U trudnica u kojih postoji nesrazmjer fizikalnog nalaza i UZV mjerenja u više od 7 dana, trajanje trudnoće se korigira prema UZV nalazu. Kasnije se tijekom trudnoće obavljaju fizikalni preledi rasta maternice i mjerenje udaljenosti fundus-simfiza i ultrazvučna biometrija procjenom biparijetalnog promjera, duljine femura i opsega abdomena fetusa. U fetusa koji normalno rastu, te mjere slijede krivulju rasta fetusa, a u onih koji usporavaju ili rastu ubrzano, bilježe se odstupanja. U oba slučaja, trudnoće iz kojih se radjaju djeca s odstupanjima u intrauterinom rastu su rizične trudnoće u kojih je, posebice s približavanjem terminu. potreban pažljiv nadzor i planiranje mjesta, načina i termina poroda.
Procjena oksigenacije fetusa UZV-om
U fetusa s intrauterinim zastojem rasta ili kod majke s preeklampsijom/eklampsijom za očekivati je poremećenu placentaciju i poremećen razvoj fetalne posteljice. Nema normalnog porasta protoka krvi tijekom dijastole u pupčanoj arteriji, već je on više ili manje reduciran. Ozbiljne studije nalaze kako realna opasnost hipoksije za fetus nastaje uz potpuni izostanak protoka krvi u pupčanoj arteriji u dijastoli. Još je lošija prognoza u koliko je protok u dijastoli obrnut. U takove djece smanjuje se protok krvi kroz kožu i kosti, bubrege i kožu, s ciljem zadržavanja dovoljno krvi ( i kisika) za opskrbu srca i moga. To se zove vazocetralizacija krvotoka. Kao posljedica nastale vazocentralizacije, remeti se krvotok u arterijama mozga. Promjena cerebroumbilikalnog omjera (omjer indeksa otpora u središnjoj moždanoj arteriji prema indeksu otpora u pupčanoj arteriji) i spuštanje ispod 1 znak je hipoksične ugroženosti za fetus.
Opširnije
