29.09.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Je li trajanje trudnoće moguće utvrditi sa sigurnošću:
Trajanje trudnoće odredjuje se zbirom rezultata praćenja rasta maternice i praćenja rasta djeteta ultrazvučnom feto i biometrijom usporedjujući te nalaze s podacima o datumu posljednje redovite menstruacije i datumu koncepcije, u koliko je poznat. Vrijedan je i podatak o prvom micanju djeteta.. Da bi se procjena obavila što točnije potrebno je da menstruacijski ciklusi budu pravilni, da se s nadzorom trudnoće započme već u prvom trimestru i da sva mjerenja budu obavljena što je moguće točnije. S iskustvom porodničara točnost mjerenja se povećava. Jednako tako, precizniji UZV uredjaji daju preciznija mjerenja. Pribiližavajući se terminu poroda, ovisno o otvorenosti cervikalnog kanala trajanje trudnoće i zrelost djeteta moguće je provjeriti pregledom izgleda i sastava plodove vode. To se odredjuje dvama metodama: amnioskopijom i amniocentezom.
U koliko menstrucijski ciklusi nisu redoviti i pravilni ili podatak nije poznt ili nije točan, točno trajanje trudnoće odredjuje s kombinacijom rasta maternice, UZV mjerenja, i, po potrebi nalaza amnioskopije i amniocenteze-. Podatak o datumu moguće koncepcijew i prvom micanju djeteta takodjer mogu pomoći Ovdje je iskustvo porodničara, kvaliteta UZV uredjaja i kvaliteta svih nalaz prikupljenih tijekom rane trudnoće još važnija. Procjena je obično polovično točna, “istina” o pravom trajanju trudnoće negdje je izmedju nalaza rasta maternice, biometrije i ostlih pretraga.
Opširnije
21.09.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Normalna rana trudnoća
Sitne dimenzije oplodjene jajne stanice i ranog embrija onemogućuju vizulizaciju rane trudnoće do trenutka kada dosegnu granice razlučivosti danas dostupnih metoda slikovne dijagnostike. Medjutim, postojanje rane trudnoće može se nedvojbeno dokazati odredjivanjem glikoproteina trofoblasta. Korionski gonadotropin ( HCG) stvara se u stanicama trofoblasta, prodire u majčinu krv trenutkom implantacije i osjetljivim ga se testovima može dokazati u krvi žene već 8 dana nakon oplodnje. U normalnim intrauterinim trudnoćama , vrijednost HCG-a svakih se 48 sati povećava za 53-100% . Medjutim, normalno povećavanje vrijednosti HCG-a susreće se i uz ektopičnu trudnoću sa živim plodom, pa normalna dinamika rasta HCG-a ne isključuje mogućnost postojanja ektopične trudnoće.
Slikovno, korištenjem ultrazvuka, trudnoća se može dokazati tek nakon što vrijednosti HCG-a dosegnu odredjenu granicu ( a tada embrij odredjenu veličinu). Ta se vrijednost naziva diskriminatorna granica. Korištenjem modernih ultrazvučnih uredjaja, uz vrijednosti HCG-a od 1000 mIU/ml u krvi majke, u materištu se mora vidjeti normalna intrauterina trudnoća. I tu postoje izuzetci: normalnu ranu trudnoće može biti teško ili nemoguće vizualizirati kod izrazito debelih žena, uz miomatoznoj maternici, uz ožiljke i kod višelpodnih trudnoća, premda su vrijednosti HCG-a dosegnule i čak prešle diskriminatornu granicu.
Trofoblast stvara mnoge druge proteine i hormone, od kojih su dobro istražene promjene vrijednosti estradiola i progesterona u normalnoj i poremećenim trudnoćama, te, korištenjem odredjivanja vrijednosti progesterona, ocijenjena mogućnost razlikovanja normalne, od poremećene intrauterine i ektopične trudnoće. U normalnoj intrauterinoj trudnoći vrijednosti serumskog progesterona mogu biti vrlo različite, no značajno su niže vrijednosti nadjene u ektopičnih i intrauterinih trudnoća koje se ne razvijaju normalno. U jednoj metaanalizi (2) nadjeno je da je samo u 0,3% normalnih vijabilnih intrauterinih trudnoća serumska vrijednost progesterona niža od 5 ng/mL (15,9 nmol/L). Ovako niske vrijednosti pomažu isključiti normalnu intrauterinu trudnoću, ali se njima ne može razlikovati ektopična od odumrle intrauterine trudnoće. Vrijednosti pak progesterona u serumu iznad 20 ng/mL (63,6 mmol/L) s velikom vjerojatnošću isključuju ektopičnu trudnoće, jer su tako visoke vrijednosti nadjene samo u 2,6% ektopičnih trudnoća. Pouzdanost niskih vrijednosti progesterona u predvidjanju nevijablinih trudnoća jako je različita u različitih populacija žena, a jednako tako razlikuje se u žena s nevijabilnom spontanom trudnoćom od onih u kojih je nevijabilna trudnoća nastupila nakon primjene metoda hiperstimulacije jajnika. Prema mišljenju većine istraživača, premda su vrijednosti progesterona u serumu korisne u razlikovanju uredne od poremećene rane trudnoće ili ektopične trudnoće, one uglavnom potvrdjuju dijagnozu koja se postavlja kombinacijom transvaginalne ultrazvučne pretrage i vrijednosti HCG-a u serumu, pa se najčešće ne odredjuju rutinski.
Slika 2. Vrijednosti estradiola (ng/ml) i progesterona (ng/ml) u serumu majke po tjednima trudnoće (Tulchinsky D, Hobel JC, Yeager E, Marshall R. Am J Obstet Gynecol 1972; 112:1095
Prvi jasni znak postojanje trudnoće u maternici je postojanje gestacijskog mjehura. Gestacijski mjehur je ultrazvučni, a ne anatomski termin. Gestacijski mjehur je sitno razrjedjenje unutar debelog endometrija ( decidue) i vidi se lateralno od središnje linije materišta (Slika 3.).
Slika 3.
Transvaginalni ultrazvučni prikaz gestacijskog mjehura. Jasno se vidi debeli decudualizirani endometrij , a unutar njega, ekscentrično, ehogena linija oko sonolucentnog središta. Ehogena linija je trofoblast koji urasta u deciduu stvarajući korijalnu decidualnu reakciju. Transvaginalni ultrazvuk.
U normalnoj trudnoći, gestacijski mjehur raste brzinom od 1 mm/dan. Daljim rastom, unutar gestacijskog mjehura, pojavljuje se najprije žumanjčana vreća ( s 5 tjedana menstruacijske dobi) (Slika 4.), a potom i plod (Slika 5). Diskriminatorna veličina gestacijskog mjehura za vizualizaciju žumanjčane vreće transvaginalnim ultrazvukom je 5-13 mm, ovisno o frekvenciji korištene ultrazvučne sonde. Embrij postoji od 9. tog dana nakon oplodnje,a najranije se vidi transvaginalnim ultrazvukom kao zadebljanje žumanjčane vreće. Srčana aktivnost mora se vidjeti u plodova duljine 4 mm.
Slika 4.
Gestacijski mjehur u materištu, amenoreja 5-6 tjedana. Unutar njega, nejasno se vidi žumanjčana vreća od 7,68 mm. Transvaginalni ultrazvuk.
Opširnije
