26.05.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Rani spontani pobačaj
Nevoljni gubitak trudnoće prije navršenih 12 tjedana gestacije naziva se ranim spontanim pobačajem. Drži se da se oko 50% ranih trudnoća gubi ranim spontanim pobačajem, dok nakon 12. tjedna umire tek oko 2% plodova, nakon 15. tjedna tek njih oko 0,6% .
|
|
Učestalost pobačaja
|
|
Biokemijska trudnoća
|
22%
|
|
Vidljiv gestacijski mjehur
|
11,5%
|
|
Vidljiva žumanjčana vreča
|
8,5%
|
|
Embrij do 5 mm
|
7,2%
|
|
Embrij dulji od 10 mm
|
0,5%
|
|
Embrij dulji od 17 mm
|
2,4%
|
U trudnoćama nastalim postupcima izvatjelesne oplodnje gubi se oko 5-6% klinički prepoznatljivih trudnoća. U koliko se uzastopce izgubi tri i više trudnoća prije navršenih 20 gestacijskih tjedana govorimo o habitualnom pobačaju. U nekim se, medjutim, sredinama habitualnim pobačajem smatra gubitak samo dviju trudnoća, a obrada preporuča i već nakon samo jednog gubitka.
Medju rizičnim činiteljima za gubitak trudnoće najistaknutija je dob majke. Rizik gubitka klinički prepoznate trudnoće u žene mladje od 30 godina je 9-17%, a u strije od 45 godina čak 80%, Medju ostalim rizicima ističu se raniji spontani pobačaji, pušenje, alkohol, kokain, nesteroidni antireumatici, povišena tjelesna temperatura, kofein, poteškoće u zanošenju , niske vrijednosti folata i niska tjelesna težina žene.
Uzroci ranog spontanog pobačaja
U jednoj studiji koja je pratila 144 rane izgubljene trudnoće nadjeno je da je u 70% postojala abnormalnost kromozoma (64% trisomije, 9% poliploidije, 7% monosomije). Trisomije su posljedica pogrešaka gametogeneze, a poliploidije ili mozaicizam prve diobe zigote. Ni jedna od ovih abnormalnosti genoma nema sklonost repetitivnom pojavljivanju. Pobačaji se ponavljaju samo u parova nositelja balansirane translokacije i inverzije u kariogramima. Neki istraživači stoga preporučuju da se u svih parova obavi kariotipizacija pobačenog ploda. Identifikacija kromozomske aberacije bila bi siguran dokaz uzroka pobačaja, a činjenica da se kromozomopatija ne ponavlja činila bi dalju obradu para nepotrebnom. Identifikacija urednog kariograma pobačenog ploda bila bi indikacija za obradu i traženje postojanja nekog od mogućih uzroka pobačaja.
Medju uzrocima ostalih 30% ranih pobačaja najčešće se spominju :
– imunološke poremetnje prepoznavanja i tolerancije antigeno stranog fetalnog tkiva
Opširnije
26.05.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Opširnije
22.05.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Što je rizična , a što poremećena trudnoća
Odavno je poznato da ishod trudnoće izravno ovisi o majčinom zdravlju, a ono može biti poremećeno bolestima koje postoje prije zanošenja ili bolestima koje su svojstvene samoj trudnoći. U prvom slučaju govorimo o rizičnim trudnoćama, a u drugom o poremećenim. Razlika je velika. Da je trudnoća rizična možemo znati već prije zanošenja, a postojanje poremetnji svojstvenih samoj trudnoći ustanoviti tek praćenjem trudnoće. Obje skupine trudnica zahtijevaju nadzor iskusne osobe, a za kvalitetno praćenje i pravodobno prepoznavanje komplikacija potrebno je veliko znanje i iskustvo.
Rizične trudnoće
Zbog prepoznatih činitelja rizika ( prvenstveno kronične bolesti s poremetnjom funkcije vitalnih organa: srca, jetre, bubrega itd, ) intenzivan nadzor tijekom trudnoće potreban je u oko 15% trudnoća. Samo za Hrvatsku s oko 30 000 poroda godišnje to znači da oko 4000-5000 trudnoća i poroda moraju voditi najiskusniji porodničari uz pomoć najrazvijene tehnologije i za bar toliko djece trebaju brinuti najiskusniji neonatolozi uz najrazvijenu opremu. Praćenje valja početi prije trudnoće, a trudnoća bi trebala biti planirana. Važno je obaviti tzv. prekoncepcijsku obradu tijekom koje će se ustanoviti stupanj oštećenja odredjenog organa ili organskog sustava i procijeniti je li trudnoća u tom trenutku opravdana ili ju treba odgoditi dok se ne postigne poboljšanje. Znamo, naime, da uz kroničnu, prije trudnoće nereguliranu bolest, postoji realna i ne mala opasnost da će se ona u trudnoći pogoršati i da će zbog toga ishod trudnoće biti puno lošiji no da je trudnoća nastupila u vrijeme kada je postignuta remisija bolesti. Ishod može biti loš i za majku i za dijete. Ovo je posebno značajno za žene koje boluju npr. od kroničnih bolesti bubrega, srca, dijabetesa ili autoimunih bolesti, no ima ih zapravo mnogo.
Prekoncepcijsku obradu dobro je obaviti i kod žena koje su ranije spontano pobacivale, radjale nezrelu djecu, u kojih je trudnoća ranije bila ektopična, poremećena Rh imunizacijom, bolestima i malformacijama ili kromozomopatijama djeteta ili kad kod žene postoje neke anomalije koje bi mogle remetiti tok i ishod trudnoće. Ne treba zaboraviti da je savjetovanje prije trudnoće dobro obaviti i u žena koje su alkoholičarke, uzimaju opojne droge, puše ili imaju neku drugu ovisnost jer davanjem pravih informacija možemo pozitivno utjecati i na njih. Sve ove sklonosti u negativnoj su korelaciji s kvalitetnim ishodom trudnoće, mnoge žene toga nisu svjesne, treba im to objasniti.
Opširnije
22.05.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Normalna anatomija bubrega i mokraćnog mjehura:
Fetalni bubreg je smješten retroperitonealno u renalnoj fossi lateralno i ispred kralješnice. U trećem mjesecu lako se vide obrisi bubrega zbog perirenalnog masnog tkiva dok se u drugom i posebice prvom trimestru vrlo teško vizualiziraju. Bowie i suradnici 5 navode 3 ultrazvučna nalaza fetalnog bubrega tijekom gestacije:
Nalaz 1: Slaba ograničenost od okolnog tkiva i slaba ehogenost centralnih renalnih sinusa; vidljivih u ranom i srednjem drugom trimestru
Nalaz 2: Vidljiva ehogena granica bubrega i/ili povećana vidljivost renalnih sinusa; vidljivih u kasnom drugom i ranom trećem trimestru.
Nalaz 3: Potpuna ograničenost bubrega i svijetli ehogeni signal u centralnim sinusima; vidljivih u srednjem i kasnom trećem trimestru
Jednostavna procjena normalne veličine bubrega omogućena je aksijalnim prikazom: rezultat omjera cirkumferencije većeg bubrega sa cirkumferencijom abdomena mora biti manji od 1/3 ( normalna vrijednost 0.27-0.3) .
Abnormalan položaj bubrega javlja se u 1/500-1500 trudnoća: renalna ektopija, bubreg u zdjelici i potkovasti bubreg . Ovakve pojave dešavaju se u ranoj trudnoći kada dolazi abnormalne migracije i rotacije bubrega.
Mokraćni mjehur:
Mokraćni mjehur je sferoidan organ lociran u donjem dijelu abdomena ispred kralješnice . Nakon 12. tjedna gestacije fetalni mokraćni mjehur se može ultrazvučno prikazati u preko 90% slučajeva. Proizvodnja urina fetusa povećava se sa 5ml do 55ml/sat od 20. do 40. tjedna trudnoće .
Poteškoće kod vizualiziranja mokraćnog mjehura ultrazvukom najčešće su udružene sa fatalnom patologijom, a posebice kod signifikantnog oligohidramniona. Sadašnje preporuke upućuju na kontinuirani «follow up» onih trudnica kojima se u ranoj trudnoći nije mogao vizualizirati mokraćni mjehur.
Opširnije
21.05.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Kemijska trudnoća i pretklinički pobačaj:
Odredjivanje HCG-a trudnoća se može dokazati puno ranije no što ju je moguće vidjeti ultrazvukom, odnosno dijagnosticirati fizikalnim pretragama. To su pretkliničke ili kemijske trudnoće. Wilcox i sur odredili su HCG u skupini od 221 žene koja je pokušavala zanijeti. Ustanovili su da je u njih 22% postojala trudnoća koja je izgubljena prije no što je mogla biti klinički prepoznata. Od njih, 35% zanijelo je u prvom idućem , 65% u drugom i ukupno 83% do šestog ciklusa, trudnoću koja se nastavila do klinički prepoznatljive. Ovakova, kemijska trudnoća, odličan je pokazatelj da postoje ovulacije, jajovodi su prohodni, muškarac fertilan i postoji dobra kapacitacija spermija. U jednoj drugoj studiji praćeno je dnevnim odredjivanje HCG-a 518 nulipara koje su željele zanijeti. U razdoblju kemijske trudnoće izgubljeno je njih 26%, bilo je 8% izgubljenih klinički prepoznatljivih trudnoća, iz 64% trudnoća rodjena su djeca, a ostatak su bile trudnoće završene namjernim pobačajem, ektopične trudnoće, mrtvorodjeni i mole.
Danas se kemijska trudnoća definira kao trudnoća koja se gubi prije pojave ultrazvučno prepoznatljivog embrija. Kemijska trudnoća koja se gubi najčešće prolazi nezapaženo, s obzirom da gubitak ploda nastupa neposredno prije ili u vrijeme početka iduće normalne menstruacije.
Opširnije
21.05.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Normalna rana trudnoća
Sitne dimenzije oplodjene jajne stanice i ranog embrija onemogućuju vizulizaciju rane trudnoće do trenutka kada dosegnu granice razlučivosti danas dostupnih metoda slikovne dijagnostike. Medjutim, postojanje rane trudnoće može se nedvojbeno dokazati odredjivanjem glikoproteina trofoblasta. Korionski gonadotropin ( HCG) stvara se u stanicama trofoblasta, prodire u majčinu krv trenutkom implantacije i osjetljivim ga se testovima može dokazati u krvi žene već 8 dana nakon oplodnje. U normalnim intrauterinim trudnoćama, vrijednost HCG-a svakih se 48 sati povećava za 53-100% . Medjutim, normalno povećavanje vrijednosti HCG-a susreće se i uz ektopičnu trudnoću sa živim plodom, pa normalna dinamika rasta HCG-a ne isključuje mogućnost postojanja ektopične trudnoće.
Slikovno, korištenjem ultrazvuka, trudnoća se može dokazati tek nakon što vrijednosti HCG-a dosegnu odredjenu granicu ( a tada embrij odredjenu veličinu). Ta se vrijednost naziva diskriminatorna granica. Korištenjem modernih ultrazvučnih uredjaja, uz vrijednosti HCG-a od 1000 mIU/ml u krvi majke, u materištu se mora vidjeti normalna intrauterina trudnoća. I tu postoje izuzetci: normalnu ranu trudnoće može biti teško ili nemoguće vizualizirati kod izrazito debelih žena, uz miomatoznoj maternici, uz ožiljke i kod višelpodnih trudnoća, premda su vrijednosti HCG-a dosegnule i čak prešle diskriminatornu granicu.
Trofoblast stvara mnoge druge proteine i hormone, od kojih su dobro istražene promjene vrijednosti estradiola i progesterona u normalnoj i poremećenim trudnoćama te, korištenjem odredjivanja vrijednosti progesterona, ocijenjena mogućnost razlikovanja normalne, od poremećene intrauterine i ektopične trudnoće. U normalnoj intrauterinoj trudnoći vrijednosti serumskog progesterona mogu biti vrlo različite, no značajno su niže vrijednosti nadjene u ektopičnih i intrauterinih trudnoća koje se ne razvijaju normalno. U jednoj metaanalizi nadjeno je da je samo u 0,3% normalnih vijabilnih intrauterinih trudnoća serumska vrijednost progesterona niža od 5 ng/mL (15,9 nmol/L). Ovako niske vrijednosti pomažu isključiti normalnu intrauterinu trudnoću, ali se njima ne može razlikovati ektopična od odumrle intrauterine trudnoće. Vrijednosti pak progesterona u serumu iznad 20 ng/mL (63,6 mmol/L) s velikom vjerojatnošću isključuju ektopičnu trudnoće, jer su tako visoke vrijednosti nadjene samo u 2,6% ektopičnih trudnoća. Pouzdanost niskih vrijednosti progesterona u predvidjanju nevijablinih trudnoća jako je različita u različitih populacija žena, a jednako tako razlikuje se u žena s nevijabilnom spontanom trudnoćom od onih u kojih je nevijabilna trudnoća nastupila nakon primjene metoda hiperstimulacije jajnika . Prema mišljenju većine istraživača, premda su vrijednosti progesterona u serumu korisne u razlikovanju uredne od poremećene rane trudnoće ili ektopične trudnoće, one uglavnom potvrdjuju dijagnozu koja se postavlja kombinacijom transvaginalne ultrazvučne pretrage i vrijednosti HCG-a u serumu, pa se najčešće ne odredjuju rutinski.
Prvi jasni znak postojanje trudnoće u maternici je postojanje gestacijskog mjehura. Gestacijski mjehur je ultrazvučni, a ne anatomski termin. Gestacijski mjehur je sitno razrjedjenje unutar debelog endometrija ( decidue) i vidi se lateralno od središnje linije materišta.
U normalnoj trudnoći, gestacijski mjehur raste brzinom od 1 mm/dan. Daljim rastom, unutar gestacijskog mjehura, pojavljuje se najprije žumanjčana vreća ( s 5 tjedana menstruacijske dobi) , a potom i plod . Diskriminatorna veličina gestacijskog mjehura za vizualizaciju žumanjčane vreće transvaginalnim ultrazvukom je 5-13 mm, ovisno o frekvenciji korištene ultrazvučne sonde. Embrij postoji od 9. tog dana nakon oplodnje,a najranije se vidi transvaginalnim ultrazvukom kao zadebljanje žumanjčane vreće. Srčana aktivnost mora se vidjeti u plodova duljine 4 mm.
Do duljine ploda od 18 mm ne vide se ni tjeme ni trtica ploda, već se zapravo mjeri najveća duljina ploda. Tada se zatvara gornja neuropora i iz nje razvija mozak i glava, a iz stražnje produljuje se rep. Jasno se ističu pulzacije srca i one se vide prije no što se plod može jasno razgraničiti od žumanjčane vreće. Nadalje, rep nestaje i stvaraju se izbočenja ruku i nogu sa stvaranjem stopala i postranično ruku. Udaljenost tjeme – trtica mjeri se nakon što dimenzije ploda narastu do 17-22 mm. S 10 tjedana gestacije plod poprima obilježja čovjeka i od tog se vermena zove fetusom . Dakle, fetalno doba započinje s 70 dana gestacije.
Opširnije