Normalna anatomija bubrega i mokraćnog mjehura:
Fetalni bubreg je smješten retroperitonealno u renalnoj fossi lateralno i ispred kralješnice. U trećem mjesecu lako se vide obrisi bubrega zbog perirenalnog masnog tkiva dok se u drugom i posebice prvom trimestru vrlo teško vizualiziraju. Bowie i suradnici 5 navode 3 ultrazvučna nalaza fetalnog bubrega tijekom gestacije:
Nalaz 1: Slaba ograničenost od okolnog tkiva i slaba ehogenost centralnih renalnih sinusa; vidljivih u ranom i srednjem drugom trimestru
Nalaz 2: Vidljiva ehogena granica bubrega i/ili povećana vidljivost renalnih sinusa; vidljivih u kasnom drugom i ranom trećem trimestru.
Nalaz 3: Potpuna ograničenost bubrega i svijetli ehogeni signal u centralnim sinusima; vidljivih u srednjem i kasnom trećem trimestru
Jednostavna procjena normalne veličine bubrega omogućena je aksijalnim prikazom: rezultat omjera cirkumferencije većeg bubrega sa cirkumferencijom abdomena mora biti manji od 1/3 ( normalna vrijednost 0.27-0.3) .
Abnormalan položaj bubrega javlja se u 1/500-1500 trudnoća: renalna ektopija, bubreg u zdjelici i potkovasti bubreg . Ovakve pojave dešavaju se u ranoj trudnoći kada dolazi abnormalne migracije i rotacije bubrega.
Mokraćni mjehur:
Mokraćni mjehur je sferoidan organ lociran u donjem dijelu abdomena ispred kralješnice . Nakon 12. tjedna gestacije fetalni mokraćni mjehur se može ultrazvučno prikazati u preko 90% slučajeva. Proizvodnja urina fetusa povećava se sa 5ml do 55ml/sat od 20. do 40. tjedna trudnoće .
Poteškoće kod vizualiziranja mokraćnog mjehura ultrazvukom najčešće su udružene sa fatalnom patologijom, a posebice kod signifikantnog oligohidramniona. Sadašnje preporuke upućuju na kontinuirani «follow up» onih trudnica kojima se u ranoj trudnoći nije mogao vizualizirati mokraćni mjehur.