16.02.2024 | Česta pitanja, Opstetricija
Manjak kisika, hipoksija i acidoza mogu nastupiti i u normalno uhranjenih fetusa, a posebno kod onih čiji je rast usporen. Zadaća je doktora koji vodi trudnoću na vrijeme prepoznati intrauterini zastoj rasta, odnosno hipoksiju fetusa i prepoznati početak razdoblja ugroženosti. Valja na vrijeme završiti trudnoću i time spriječili nepovratno oštećenje vitalno važnih organa.
Frekvencija, amplituda oscilacija i promjene frekvencije kucajeva čedinjeg srca (KČS) nakon podražaja, ovise o unutarnjoj /intrinzičkoj/ srčanoj aktivnosti, ali i različitim nadzornim mehanizmima: djelotvornosti središnjeg živčanog sustava (SŽS), djelotvornosti autonomnog živčanog sustava, refleksnim mehanizmima, kiselosti fetalne krvi, plinovima u krvi. Naročito tijekom druge polovine trudnoće, autonomni živčani sustav pod utjecajem SŽS i perifernih kemo- i baroreceptora, jako djeluje na promjene u KČS. Parasimpatički živčani sustav djeluje inhibirajući sinusatrijski i atrioventrikularni čvor, dok aktivnost simpatičkog živčanog sustava rezultira porastom frekcencije. Kod zdravog fetusa, kod stabilnog respiratornog i hemodinamskog stanja, i kad fetus miruje, KČS su stabilni i to odgovara pozitivnoj unutarnjoj srčanoj aktivnosti uz toničko djelovanje parasimpatikusa i označava se kao bazalni KČS. Akceleracije iznad bazalne vrijednosti su općenito povezane s fetalnim pokretima, a nakon 34-36 tjedana pokazatelj su normalne oksigenacije ili su refleksni odgovor na različite podražaje .
Akutne kratke epizode hipoksije fetusa rezultiraju u refleksnim promjenama KČS, kao što su deceleracije i porasla varijabilnost krivulje. Kod dužih hipoksičnih epizoda, vidi se prolongirana deceleracija ili bradikardija sa smanjenjem varijabilnosti KČS.), a dugotrajna fetalna hipoksija dovodi, prvo, do gubitka oscilacije i smanjenja varijabilnosti KČS, i kasnije do porasta KČS bez deceleracija i do sinusoidalnog izgleda ili do terminalne bradikardije ili smrti . Zanimljivo je da se, u ljudskih fetusa, redukcija fetalnih pokreta javlja tek nakon početnih promjena u CTG-u i tada su vrijednosti pH umbilikalne krvi niže no uz izolirane poremetnje fetalne srčane akcije . Postoji dakle jasna medjuovisnost fetalne srčane akcije, ponašanja i metaboličkih poremetnji.
Frekvencija srca djeteta u maternici može se mjeriti metodom koja se zove kardiotokografija, CTG. Kardiotokografija je dijagnostička metoda kojom istovremeno na CTG zapisu registriramo KČS i tonus maternice. Kod suvremenih uređaja registrira se momentalna srčana frekvencija mjerenjem vremena između dva srčana otkucaja, što se vidi na CTG zapisu kao oscilacije srčane frekvencije. Tijekom poroda praćenje stanja ploda kardiotokografski je najkvalitetnija i nezamjenjiva metoda. Tijekom trudnoće CTG se može snimati bez opterećenja, odnosno bez uterinih kontrakcija – non stress test. Može se raditi kad god je to potrebno, obično nakon 38 navršenih tjedana trudnoće, no i ranije. Nije invazivan, dijete i majka nemaju nikakve tegobe uz snimanje..
Opširnije
16.02.2024 | Česta pitanja, Ginekologija
Bioidentični hormoni
To su hormoni (estrogeni, progesteron, DHEA_S) koji su, za razliku od “konvencionalnih” pripravaka, svojim sastavom istovjetni priprodnim hormonima. Tijelo ih dakle, prepoznaje kao tvar koju je samo stvorilo i lako podnosi. Pripravljaju se u ljekarni kao magistralni lijek, a nanose preko kože ili peroralno. Nuspojava uz njih praktički nema.
Vrlo su korisni u prevenciji osteoporoze, depresije i uklanjanju navala vrućine. Mogu se, medjutim, koristiti i uz hormonalne neravnoteže kod npr. simptoma policističkih jajnika ili neplodnosti.
Hormoni su odgovorni za održanje dobrog zdravlja, oni su aktivatori metabolizma, pa , u koliko se približavamo dobi menopauze mogu produljiti održavanje mladenčkog izgleda i dobrog funkcioniranja orgnizma u cjelini. Stoga ih treba početi nadomještati na vrijeme. Bioidentični hormoni tako su sastavni dio modernih “anti age” tretmana i tu su se pokazali nezamjenjivima…..
Opširnije
16.02.2024 | Česta pitanja, Ginekologija
Uz ovakav problem najjednostavnije je razmisliti o stavljanju prstena u rodnicu. On se stavlja izmedju simfize i sakralne kosti i podiže maternicu. Tako se sprečava njeno ispadanje, a nerijetko smanjuje ili ulklanja nevoljno mokrenje. Prsten se ne osjeća i ne smeta, a može se nositi godinama. Potrebne su povremene kontrole radi toalete i uvida u stanje sluznice. Prsten je od plastike ili tvrde gume, zaobljen i nježan, no, kao strano tijelo, može iritirati sluznicu i uzrokovati nastanak površnih oštećenja.
Opširnije
16.02.2024 | Česta pitanja, Opstetricija
Povezanost autoimunih bolesti i neuspjeha trudnoća poznata je godinama. Povišena perinatalna smrtnost i smrtnost kao i pogoršanje bolesti kod majki u korelaciji je s regulacijom bolesti prije trudnoće, poremetnjama tijekom trudnoće, posebice s nakalemljenom gestozom i bubrežnom insuficijencijom i postojanjem ili odsutnošću antifosfolipidnih protutijela. Postojanje antifosfolipidnih protutijela danas se sve češće povezuje s habitualnim gubitkom trudnoća, neovisno o postojanju ili odsutnosti drugih komplikacija kolagenoze. Najpogubnije je postojanje antikardiolipinskih protutijela i lupus antikoagulanta, dok je značenje ostalih autoprotutijela koje se mogu susresti u bolesnica s kolagenozama ili antifosfolipidnim sindromom danas smatra manje istraženo. U radu se raspravlja o tijeku trudnoće poremećene kolagenozom i mogućnostima liječenja.
Opširnije
11.01.2024 | Česta pitanja, Opstetricija
Epiziotomija
Tijekom poroda, posebice u prvorotkinja, rigidna tkiva medjice nerijetko pucaju I nastaju razderotine koja zahvaćaju sluznicu rodnice, potkožna tkiva, mišiće I fascije perineuma, katkad čak I debelo crijevo. Ovako nastale razderotine nepravilnih su rubova, teško ih je zbrinuti nakon poroda I relativno dugo cijele uz nerijetke komplikacije: bol, velike otekline, sporo zaraštanje, sekundarne infekcije, inkontinencija stolice, čak I fistule rodnice s debelim crijevom. Kako bi se izbjegao nastanak ovakovih, neugodnih oštećenja , tijekom izgona djeteta urezuje se, u središnjoj liniji, lijevo ili desno od središnje linije, tkivo medice-radi se epiziotomija. Epiziotomija je dakle, urez kože I potkožnog tkiva medjice I sluznice rodnice I površnih mišića urogenitalne dijafragme s ciljem stvoriti kiruršku ranu oštrih rubova kojom se ubrzava radjanje glavice djeteta I izbjegava nastanak razdora čiju je dubinu nemoguće kontrolirati. Do prije nekih 10-tak godina, epiziotomija se radila u gotovo svih prvorotkinja. Kasnije su neka istraživanja pokazala kako epiziotomijom nije moguće spriječiti sve razdore medice prema I, uključujući, rektum. U nekih je žena ožiljak od epiziotomije kod prethodnog poroda, rizik razdora medjice u idućim porodima.Sumnja se čak kako učinjena epiziotomija ne sprečava kasniju inkontinenciju stolice I vjetrova, već, u nekih žena, čak predstavlja rizik za nastanak te kasne komplikacije. Zbog toga se danas preporuča epiziotomiju raditi kod poroda gdje se očekuje otežani izgon: s defleksijskim stavovima glavice ili uz izlazak djeteta u drugim nepovoljnim promjerima, uz operacijski dovršene vaginalne porode I u žena u kojih je vrlo vjerojatno da će tijekom izgona nastati opežan razdor medjice koji nije moguće kontrolirati(visoka medjica, izrazito rigidna I tvrda medjica, sportašice itd…).
Nakon poroda djeteta I posteljice, epiziotomija se, kao I ostali uočeni razdori, šiva prema kirurškim principima. Anestezija je lokalna. Zahvat traje nekih 10-tak minuta,a obavlja se u tri sloja: naprije se zbrinjava urez mišića medjice I potkožno tkivo medjice I rodnice, potom sluznica rodnice I napokon koža medjice. S obzirom da je tkivo medjice odlično prokrvljeno, ako nema infekcije, rana brzo cijeli uz blagu nelagodu. Šiva se koncem koji se spontano resorbira, pa šave nije potrebno skidati. Resorpcija konaca traje, ovisno o šivaćem materijalu, I do 90 dana.
Opširnije
11.01.2024 | Česta pitanja, Opstetricija
Postupak kod sumnje na prenošenje
Postupak ovisi o:
-pravilnoj procjeni trajanja trudnoće
-rezultatima nadzora stanja djeteta
-procijenjenoj zrelosti vrata maternice
Točna dijagnoza stupnja ugroženosti djeteta i točna ocjena kako postupiti ovisi o preciznom poznavanju gestacijske dobi. U žena s pravilnim, redovitim ciklusima to obično nije problem, a dvojbi o pravom trajanju trudnoće najčešće nema. Medjutim, kako je menstruacijski ciklus nerijetko nedovoljno pravilan, a precizno je datiranje ovulacije iz koje je uslijedila trudnoća gotovo nemoguće, precizniji podatak o trajanju trudnoće daje ultrazvučna biometrija tijekom prvih tjedana trudnoće. To potvrdjuje koliko je važno nadzor trudnoće započeti rano. U dvojbenih situacija, posebice u trudnoća koje su blizu terminu, točnu orijentaciju o približnom trajanju trudnoće daje amnioskopija, jednostavna, prilično zaboravljena i u svijetu gotovo napuštena metoda koja se, medjutim, svakodnevno potvrdjuje vrlo korisnom . To je metoda direktnog promatranja i pregledavanja izgleda i količine plodove vode i predležeće česti fetusa kroz poseban tubus obasjan izvorom hladnog svjetla. Amnioskopija pomaže procjeni stanja djeteta kod sumnje na prenošenje i već je godinama nezaobilazna metoda nadzora trudnoća sa sumnjom na prenošenje. Još točniju procjenu trajanja trudnoće, zrelosti i ev. ugroženosti djeteta daje biokemijski i citološki pregled plodove vode aspirirane amniocentezom.
Opširnije
