Manjak kisika, hipoksija i acidoza mogu nastupiti i u normalno uhranjenih fetusa, a posebno kod onih čiji je rast usporen. Zadaća je doktora koji vodi trudnoću na vrijeme prepoznati intrauterini zastoj rasta, odnosno hipoksiju fetusa i prepoznati početak razdoblja ugroženosti. Valja na vrijeme završiti trudnoću i time spriječili nepovratno oštećenje vitalno važnih organa.
Frekvencija, amplituda oscilacija i promjene frekvencije kucajeva čedinjeg srca (KČS) nakon podražaja, ovise o unutarnjoj /intrinzičkoj/ srčanoj aktivnosti, ali i različitim nadzornim mehanizmima: djelotvornosti središnjeg živčanog sustava (SŽS), djelotvornosti autonomnog živčanog sustava, refleksnim mehanizmima, kiselosti fetalne krvi, plinovima u krvi. Naročito tijekom druge polovine trudnoće, autonomni živčani sustav pod utjecajem SŽS i perifernih kemo- i baroreceptora, jako djeluje na promjene u KČS. Parasimpatički živčani sustav djeluje inhibirajući sinusatrijski i atrioventrikularni čvor, dok aktivnost simpatičkog živčanog sustava rezultira porastom frekcencije. Kod zdravog fetusa, kod stabilnog respiratornog i hemodinamskog stanja, i kad fetus miruje, KČS su stabilni i to odgovara pozitivnoj unutarnjoj srčanoj aktivnosti uz toničko djelovanje parasimpatikusa i označava se kao bazalni KČS. Akceleracije iznad bazalne vrijednosti su općenito povezane s fetalnim pokretima, a nakon 34-36 tjedana pokazatelj su normalne oksigenacije ili su refleksni odgovor na različite podražaje .
Akutne kratke epizode hipoksije fetusa rezultiraju u refleksnim promjenama KČS, kao što su deceleracije i porasla varijabilnost krivulje. Kod dužih hipoksičnih epizoda, vidi se prolongirana deceleracija ili bradikardija sa smanjenjem varijabilnosti KČS.), a dugotrajna fetalna hipoksija dovodi, prvo, do gubitka oscilacije i smanjenja varijabilnosti KČS, i kasnije do porasta KČS bez deceleracija i do sinusoidalnog izgleda ili do terminalne bradikardije ili smrti . Zanimljivo je da se, u ljudskih fetusa, redukcija fetalnih pokreta javlja tek nakon početnih promjena u CTG-u i tada su vrijednosti pH umbilikalne krvi niže no uz izolirane poremetnje fetalne srčane akcije . Postoji dakle jasna medjuovisnost fetalne srčane akcije, ponašanja i metaboličkih poremetnji.
Frekvencija srca djeteta u maternici može se mjeriti metodom koja se zove kardiotokografija, CTG. Kardiotokografija je dijagnostička metoda kojom istovremeno na CTG zapisu registriramo KČS i tonus maternice. Kod suvremenih uređaja registrira se momentalna srčana frekvencija mjerenjem vremena između dva srčana otkucaja, što se vidi na CTG zapisu kao oscilacije srčane frekvencije. Tijekom poroda praćenje stanja ploda kardiotokografski je najkvalitetnija i nezamjenjiva metoda. Tijekom trudnoće CTG se može snimati bez opterećenja, odnosno bez uterinih kontrakcija – non stress test. Može se raditi kad god je to potrebno, obično nakon 38 navršenih tjedana trudnoće, no i ranije. Nije invazivan, dijete i majka nemaju nikakve tegobe uz snimanje..