Dob početka menstruacija donekle je različita u različitim dijelovima svijeta, podložna genetskim I klimatskim okolnostima. U nas dešava se najčešće izmedju 9-13 godine života, vrlo rijetko ranije, nešto češće kasnije, no trebala bi se dogoditi do 18.godine života. Izostanak početka ciklusa nakon te d obi je primarna amenoreja.
OpširnijeInfekcije u babinju
Infekcije dojke obično se dijele na one nastale u svezi sa trudnoćom I dojenjem I one koje nastaju nevezano na trudnoću. Infekcije vezane uz trudnoću prati topla, osjetljiva dojka, difuzno zacrvenjela, uz prateće simptome sistemske infekcije: temperature, slabost, bolovi u mišićima, leukocitoza. Najčešći je uzročnik stafilokok, obično se uspješno mliječi peroralnim ili parenteralno datim antibiotikom. Neliječena, bolest može napredovati do stvaranja dubokih apscesa u parenhimu koje će biti neophodno kirurški zbrinuti (Branch-Elliman, 2012). Ako se bolest ne smiruje ubrzo nakon početka liječenja ili klinički postavimo sumnju na proces stvaranja apscesa, sama tvorba može se lako prikazati ultzrazvučnom pretragom. U takovim slučajevima laktacija ili istiskivanje mlijeka se nastavlja, jer će u suprotnom, zbog staze mlijeka, stvaranje aspcesa ili proširenje infekcije biti olakšano (Thomsen, 1983). Oštećene bradavice koje su lak ulaz za bakterije potrebno je liječiti lanolinskim kremama.
Liječenje se provodi antibioticima koji uspješno uništavaju stafilokok. Daleko rjedje uzročnik je streptokok skupine A ili B, korinebakterije ili Bacteroides species ili E. coli.
OpširnijePostupak kod hemoroida u trudnoći
U mjere za sprečavanje nastanka i ublažavanje tegoba, liječenje hemoroida može biti konzervativno ili operacijsko.
U trudnoći operacijsko liječenje obično nije potrebno. Tijekom mojih desetljeća rada s trudnicama i tisuća žena s hemorodima u trudnoći, ni jednu nismo morali poslati na operaciju. Liječenje je, dakle, kozervativno i sastoji se od brojnih preventivnih postupaka i samog liječenja.
Neophodno je kremu i čepiće uzimati zajedno jer su hemoroidi kod trudnica obično kombinirani, postoje vanjski i unutrašnji istodobno.
Uz konvencionalne preparate preporučaju se i brojni neopasni i individualizirani homeopatski tretmani. Pravo sredstvo izabire se sukladno specifičnostima osobe i tegoba koje ima.
OpširnijePlacentacija kod višeplodnih trudnoća
Blizanci mogu imati monokorijalnu ili bikorijalnu posteljicu. Bikorijalna posteljica može biti sjedinjena ili odvojena, oboje se javlja s otprilike polovičnom učestalošću. Membrana koja odjeljuje djecu je debela i gradjena od 4 sloja: dva amniona i dva koriona izmedju kojih je sloj decidue, atrofičnih resica i atrofičnih krvnih žila.
Monokorijalna posteljica može biti monoamnijska /MoMo/ ili biamnijska /DiMo/.Kod MoMo placentacije blizanci su u zajedničkoj vreći i njihove pupkovine su vrlo blizu. Ispreplitanje pupkovina najvažniji je uzrok poremetnjama u takvih trudnoća. Kod DiMo placente djeca su odvojena tankom, prozirnom membranom gradjenom od dva sloja amniona. U svih monokorijalnih posteljica postoje krvožilni spojevi medju dvjema fetalnim krvotocima, smješteni u korionu. Svi blizanci s monokorijalnom posteljicom su MT.
MT pak mogu imati razne tipove posteljice, ovisno o tome kada je, tijekom rane embriogeneze, nastupila dioba zametka . Kada dioba uslijedi vrlo rano nastaju bikorijalni MT i njih je oko 30%. Kasnijom diobom nastaju monokorijalni MT. Dioba 14 i više dana nakon oplodnje rezultira nastankom izuzetno rijetkih sijamskih blizanaca /conjoined twins/.
U monokorijalnih posteljica susreću se krvožilne komunikacije izmedju krvotoka plodova. One mogu biti arterijsko arterijske, arterijsko venske ili vensko venske. Arterijsko venske anastomoze postoje uz zajednički kotiledom. Krv jednog blizanca ulazi u kotiledon i potom žilnim ogrankom drugog blizanca u njegov krvotok. Promjer krvne anastomoze može biti jako različit, no uvijek se zadržava u površnim slojevima posteljice; resice ne anastomoziraju nikada.Kada površna arterija jednog ploda opskrbljuje kotiledon i potom venom drugog ploda ulazi u njegov krvotok govorimo o “trećem krvotoku” blizanaca. U takvih trudnoća jedan plod /davatelj/ stalno gubi krv u krvotoku drugog blizanca /primatelja/. Nastaje sindrom medjublizanačke transfuzije, TTS / twin transfusion syndrome/. Problem nastupa kada je kapacitet prijelaza krvi velik, pa jedan plod sve više zaostaje u rastu i razvoju i ulazi u sve težu anemiju, a drugi postaje hipertrofičan, pletoričan i punokrvan, cijanotičan. Hiperperfuzija jednog od blizanaca može uzrokovati akardiju /srce gubi funkciju i atrofira/ ili, odumiranje jednog ploda direktno ugrožava onog drugog zbog direktnog prijelaza tromboplastičkog materijala u njegov krvotok. Prikaz zajedničkog, trećeg krvotoka zahtijeva strpljivost i umijeće patologa koji pregledava posteljicu. Još je upitno zašto vaskularne komunikacije u ljudi nastaju samo u monokorijalnih posteljica, u životinja naime ni u dikorijalnih nisu nikakva rijetkost .
Ishod trudnoće ovisi o tipu placentacije. MoMo placentacija povezana je s najlošijom prognozom. Fetalna smrtnost je gotovo 40%. Uzrok joj je zapletanje pupkovina i potpuni prestanak krvotoka u jednog ili oba ploda ili zastoj krvotoka koji uzrokuje površne venske tromboze. Uzrokujući DIC one omogućuju nastanak teških ireverzibilnih oštećenja fetalnog mozga.
Uz DiMo posteljice fetalna smrtnost je 25% /4/.Uzrok joj je najčešće TTS. Primatelj će prije ili kasnije razviti teški polihidramnij koji će uzrokovati prijevremeni porod. Prepoznavanje spojnih krvnih žila doplerom i obliteracija laserom opisane su kao terapijske mogućnosti budućnosti.
OpširnijeIma li intenzitet tjelovježbe utjecaj na mogućnost zanošenja?
Pretjerano vježbanje može remetiti spontano zanošenje i umanjiti izglede zanošenja u postupcima izvantjelesne oplodnje. Neke epidemiološke sudije pokazale su da se spontana ovulacija ozbiljno remeti u žena koje intenzivno vježbaju više od 7 sati tjedno. U žena koje se podvrgavaju postupcima potpomognutog zanošenja ishod se ozbiljnije remeti već i nakon samo 4 sata vježbanja tjedno.
OpširnijeRano ustajanje potiče se već prvih nekoliko sati nakon poroda. Time se djelotvorno sprečava zadržavanje krvi u venama i nastanak tromboze kojoj su babinjače sklone. Već 2 sata nakon poroda žena smije piti i jesti; savjetuje se lagana hrana bogata balastnim tvarima kako bi se što ranije uspostavila normalna stolica. Drugi dan babinja može se ordinirati blagi laksativ. Kod žena koje su rodile vaginalno, važna je higijena medjice; ispiranje mlakom vodom ili kupke u kamilici uz blagi dezinficijens dostaju. Ne preporuča se uporaba pudera, krema ili sprejeva.
Opširnije