Postojanje rane trudnoće može se nedvojbeno dokazati odredjivanjem glikoproteina trofoblasta. Korionski gonadotropin ( HCG) stvara se u stanicama trofoblasta, prodire u majčinu krv trenutkom implantacije i osjetljivim ga se testovima može dokazati u krvi žene već 8 dana nakon oplodnje. U normalnim intrauterinim trudnoćama, vrijednost HCG-a svakih se 48 sati povećava za 53-100% . Medjutim, normalno povećavanje vrijednosti HCG-a susreće se i uz ektopičnu trudnoću sa živim plodom, pa normalna dinamika rasta HCG-a ne isključuje mogućnost postojanja ektopične trudnoće.

Normalna rana trudnoća

Prvi jasni znak postojanje trudnoće u maternici je postojanje gestacijskog mjehura. Gestacijski mjehur je ultrazvučni, a ne anatomski termin. Gestacijski mjehur je sitno razrjedjenje unutar debelog endometrija ( decidue) i vidi se lateralno od središnje linije materišta.

U normalnoj trudnoći, gestacijski mjehur raste brzinom od 1 mm/dan. Daljim rastom, unutar gestacijskog mjehura, pojavljuje se najprije žumanjčana vreća ( s 5 tjedana menstruacijske dobi) , a potom i plod . Diskriminatorna veličina gestacijskog mjehura za vizualizaciju žumanjčane vreće transvaginalnim ultrazvukom je 5-13 mm, ovisno o frekvenciji korištene ultrazvučne sonde. Embrij postoji od 9. tog dana nakon oplodnje,a najranije se vidi transvaginalnim ultrazvukom kao zadebljanje žumanjčane vreće. Srčana aktivnost mora se vidjeti u plodova duljine 4 mm.

Do duljine ploda od 18 mm ne vide se ni tjeme ni trtica ploda, već se zapravo mjeri najveća duljina ploda. Tada se zatvara gornja neuropora i iz nje razvija mozak i glava, a iz stražnje produljuje se rep. Jasno se ističu pulzacije srca i one se vide prije no što se plod može jasno razgraničiti od žumanjčane vreće. Nadalje, rep nestaje i stvaraju se izbočenja ruku i nogu sa stvaranjem stopala i postranično ruku. Udaljenost tjeme – trtica mjeri se nakon što dimenzije ploda narastu do 17-22 mm. S 10 tjedana gestacije plod poprima obilježja čovjeka i od tog se vermena zove fetusom . Dakle, fetalno doba započinje s 70 dana gestacije.
U ranoj trudnoći ne smije biti krvarenja, a uobičajeni su subjektivni simptomi kao napetost dojki, osjećaj punoce u donjem trbuhu, mučnine, promjena apetita i sl……

Ako je posteljica blizu ili preko unutrašnjeg ušća maternice, kažemo da postoji plaacenta previja. U ran oj trudnoći, kad je maternic a mala, a posteljica relativno velika, neki kontakt s u nutrašnjim ušćem maternice vrlo je čest-. Medjutim, kako se maternica naglo povećava napredovanjem trudnoće, posteljica koja relativno sporije raste, zauzima položaj nagdje na prednjoj ili stražnjoj stijenci ili u fundusu i “odmiče” se od unutrašnjeg ušća. Ako se to ne dogodi i posteljica je i dalje uz ili preko ušća, a prošlo je 30 tjedana trudnoće. sigurni smo da se neće pomicati dalje i da će u tom položaju ostati do porode. Naravno, s obzirom da smeta otvaranju ušća i prolazu djeteta, jedini način kako poštedno obaviti porod je napraviti carski rez.
Najopasnija posljedica postojanja placente previje prije termina ili u terminu je krvarenje, bezbolno je i nastupa nenajavljeno. Može biti izuzetno obilno i opasno. Katkad se javlja i prije 30.tpog tjedna, no to je rijetko. Sve je češće što je termin poroda blizu. Oko 20% žena koje i maju placentu previju ne krvare do samog početka poroda.
Danas se dijagnoza postavlja vrlo precizno i dovoljno rano korištenjem UZV uredjaja.