Ne vidim razlog za to “tuširanje”…Moguće je da je prilikom tih postupaka sluznica oslabljena, pa na kontakt lako krvari…..

Pap test je pozitivan- što dalje?

U više od 90% pacijentica s displazijom ili rakom vrata maternice dokazana je infekcija onkogenim HPV virusom. Zato HPV tipizacija u pacijentica s takovim nalazom nije obvezatna. Uputno ju je učiniti u žena čiji citološki obrisak nije jasan ili je dvojben ( postoje atipične stanice, tzv. ASC-US).

Citološka dijagnoza cervikalne intraepitelijalne neoplazije (CIN) je dijagnoza postojanja displastičkih pločastih stanica sluznice vrata maternice koje su strogo ograničene na područje epitela. Nema prodora kroz bazalnu membranu. Premda nije moguće ustanoviti kada će uslijediti prodor malignih stanica u stromu, pod kojim uvjetima i kod kojih žena, poznato je da je to vrlo spor i dugotrajan proces. Zato postupak u žena s dijagnozom CIN-a može biti aktivan , ali i ekspektativan. U žena s CIN-I rizik razvitka malignoma je malen, a velika je vjerojatnost spontane regresije i normalizacije nalaza. Samo u 10% njih unutar 1 godine uočava se progresija nalaza. U onih s CINIII vjerojatnost regresije postoji, ali je ona bitno manja no u žena s CIN I, a rizik napredovanja prema invazivnom raku značajno je viši. U svih je medjutim pacijentica s dijagnozom CIN-a najvažniji cilj liječenja spriječiti nastanak invazivnog raka, a istodobno ne izložiti pacijenticu prevelikim zahvatima. Odabir postupka prvenstveno ovisi o citološkom i kolposkopskom nalazu, rezultatu biopsije, ali i dobi, želji za potomstvom i suradljivosti žene. U koliko žena razumije postupak i ocijenimo da će ozbiljno slijediti upute liječnika, posebice u nižih oblika CIN-a, može se čekati spontana regresija bolesti. U žena koje nisu suradljive, pametnije je odlučiti se za aktivan postupak. Ipak, prema mišljenju većine, CIN I koji traje nekoliko godina pametno je aktivno liječiti

Predugo i bespotrebno “liječenje” vaginaletama može oštetiti sluznici i ukloniti bakterije koje su korisne i potrebne, pa izazvati još gore tegobe. Zato je, u koliko je stupanj čistoće uredan, najbolje koristiti prirodna sredstva kao što su preparati originalne aloe , kamilicu i sl…

Generalno u žene koja može zanijeti i nije prethodno ponovljeno pobacivala, miomi se ne operiraju prije trudnoće. Posebno u koliko se radi o ženi starijoj od 35 godina, operacija i oporavak odgodit će trudnoću, pa uz ionako smanjenu mogućnost zanošenja u starijoj dobi, operacija je još manje preporučljiva. Kod žena koje imaju problema sa zanošenjem ili iznošenjem problem je složeniji , ali, uopćeno, preporuka je prije pokušaja iduće trudnoće operirati samo miome koji remete unutrašnjost maternice.
Ovo su naravno vrlo “okvirne” preporuke. Najbolje je konzultirati iskusnu osobu i pravu odluku donijeti tek nakon uvida u sve elemente i okolnosti.

Uzimanje uzorka sluznice endometrija za citološku I patološkohistološku obradu – “endometrial sampling”
Uzorak se može uzeti četkicom za citološku obradu ( cytobrush, taobrush), može se uzeti biopsija posebnim instrumentom ili se može obaviti frakcionirana abrazija materišta I endocerviksa.

Žene u reprodukcijskoj dobi

Kod svih žena koje nenormalno krvare u reprodukcijskoj dobi (imaju menstruacijske cikluse) prvo je potrebno isključiti patološku trudnoću.
Endometrial “sampling”- treba obaviti u svih žena s nenormalnim krvarenjem iz maternice koje imaju povišeni rizik za nastanak karcinoma endometrija. Prilikom donošenja odluke raditi “sampling” ili ne u odredjene žene najvažnija je dob. Razloga za to je stoga što žene mladje od 45 godina imaju daleko manji rizik nastanka raka endometrija od onih starijih. Npr. rizik je 3 puta manji npr u onih u dobi 35-44 godina, nego u onih u dobi 45-54 godina života.
Žene starije od 45 godina: “sampling” je potrebno učiniti u koliko imaju cikluse kraće od 21 dan ili dulje od 38 dana, krvare dulje od 8 dana, krvare je izuzetno obilno, ili je iregularnost ciklusa veća od 7-9 dana. U koliko se pojavi nepravilno krvarenje, uzorak je potrebno učiniti prilikom prvog pregleda.
Žene mladje od 45 godina: kod mladjih žena “sampling” se mora učiniti kod nepravilnih krvarenja koje traje dulje od 6 mjeseci ili ne prestaje nakon medikamentoznog liječenja, posebice ako žena ima povišen rizik od nastanka raka endometrija, boluju od sindroma policističnih jajnika (kronične anovulacije) ili debljine.
Drugi razlog za uzimanje uzorka endometrija može biti I sumnja na endometritis, upalu sluznice endometrija. Tim postupkom naime, može se, nerijetko, ustanoviti postojanje neprepoznate trudnoće.
Uzorak za citološku ili patološkohistološke pretragu moguće je uzeti ambulantno. Frakcioniranu kiretažu pak, kao potpuniju I precizniju ptretragu, potrebno je učiniti u koliko se simptomi nastave ,a nalaz biopsije je bio negativan .

Obrada parova s habitualnim pobačajem

Pobačaj nastupa u oko15% klinički prepoznatih trudnoća mladjih od 20 tjedana (9). Većina je prospektivnih studija pokazala da je rizik gubitka iduće trudnoće nakon jednog spontanog pobačaja oko 15%, nakon dva spontana pobačaja penje se na 17-31%, a nakon tri uzastopna spontana pobačaja iznosti oko 25 do čak 46%. Zbog toga većina istraživača preporuča obradu nakon dviju ili više izgubljenih trudnoća.

Obrada uključuje:
1. Anamneza

Važno je ispitati kada se pobačaji dogadjaju jer je vjerojatnost da se iuduća trudnoća izgubi u istoj gestacijskoj dobi povećana. Nadalje, pobačaji zbog kromozomopatija ili endokrinopatija generalno nastupaju vrlo rano,oni zbog imunoloških razloga ili anatomskih defekata nastupaju kasnije. Osim toga važno je znati za kirurške zahvate u maternici, jer oni su mogli uzrokovati stvaranje adhezija, za trajanje ciklusa, jer su produljeni ciklusi česti uz endokrinopatije, za obiteljsku anamnezu kromozomopatija. Bitno je takodjer dogadjaju li se pobačaji prije ili nakon pojave fetalne srčane akcije, je li žena izložena otrovima, je li tko u obitelji bolovao o tromboza, itd….
2. Obrada
– kariotipizacija genoma roditelja
Redovito se preporuča, premda je učestalost kromosomskih anomalija u parova s habitualnim pobačajem niska, ispod 3%.
– histerosalpingografija, sonohisterografija, histeroskopija ili ultrazvučni pregled maternice

Autori su većinom suglasni kako je anomalije maternice najbolje dijagnosticirati sonohisterografijom, jer daje točnije i potpunije podatke no histerosalpingografija ili samo ultrazvučna pretraga. U dvojbenim slučajevima koristi se histeroskopija, a po potrebi i laparoskopija ili magnetska rezonancija.

– odredjivanje antikardiolopinskih protutijela i lupus antikoagulant

Valja ih odrediti u dva navrata s odmakom od 6 tjedana, jer se blago povišene vrijednosti mogu naći uz asimptomatske virusne infekcije. Vrijednosti antikardiolipinskih protutijela smatraju se pozitivnim ako su oba, IgG i IgM protutijela, pozitivna u srednjem ili viskom titru (10).
–
– ocjena djelotvornosti štitnjače i vrijednosti prolaktina

Premda su mišljenja različita, sve je više dokaza kako su pobačaji češći u žena sa supkliničkom hipotireozom i u eutiroidnih žena koje imaju antitireoidna protutijela (11). Hiperprolaktinemija ne samo da uzrokuje neplodnost, već značajno povećava rizik pobačaja.

Dodatno može se još učiniti: odredjiv anje ovarijske rezerve, testovi nasljedne trombofilije, bakteriološka obrada vrata maternice, probir na dijabetes, vrijednosti progesterona u serumu, biopsija endometrija i brojne ciljane imunološke ili laboratorijske pretrage na bolesti ili stanja za koje se sumnja da su u svezi s rizikom spontanih i habitualnih pobačaja. Medjutim, istraživači nisu suglasni jesu li poremetnje koje se mogu utvrditi navedenom obradom zaista uzročno povezane s habitualnim pobačajima i dovodi li ciljano liječenje do uspjeha u iznošenju trudnoća.