07.09.2025 | Česta pitanja, Ginekologija
Hormonsko nadomjesno liječenje u perimenopauzi
Prema preporukama većine svjetskih urdužena za ginekologiju I opstetriciju ,hormonsko nadomjesno liječenje (HRT) daleko nadmašuje rizike u žena koje su zdrave, unuatr su 10 godina od menopause I mladje su od 60 godina. Osnovne kontraindikacije za HRT su preboljeli rak dojke, aktivna bolest jetre, preboljela tromboza ili trombotički incident, koronarna I cerebrovaskularna bolest (“moždani udar”).
Kod žena koje imaju maternicu, uz estrogen koji će ublažiti većinu simptoma I spriječiti većinu posljedica prestanka funkcije jajnika, obezatno je dodati gestagene. U žena koje nemaju jajnika, estrogen je opravdano dati kao jedini lijek.
Estrogen se može dati na razne načine: najčešće se daje na usta, peroralno, ali se može primjeniti preko kože I preko rodnice. Za to postoje razne emulzije, kreme, flasteri , gelovi, u obliku spreja ili vaginalni pripravci. Za žene koje žele riješiti probleme propadanja tkiva vanjskog spolovila I sustava za mokrenje mogu uzimati samo lokalne pripravke. Žene koje imaju sistemske tegoba, trebaju lijek koji se resorbira u krvotok.
Lijekova koji imaju učinak estrogena ima nekoliko: oni koji sadržavaju estrogen (pretežito estron) izdvojeni i z mokraće trudnih kobila, estradiol koji je sintetiziran I biološki je potpuno identičan prirodnom estradiolu (izvor je soja I druge biljke), esterificirani estrogen, etinil estradiol (sadrže ga kontracepcijske pilule) itd….Najniža doza u preparatu koji je dostupan na tržištu trebala bi biti dostatnom spriječiti koštane promjene I napadaje vrućine u većine žena. Medjutim, dozu je uvijek potrebno prilagoditi svakoj pojedinoj pacijentici sukladno njenim osobitostima. U tu svrhu razni pripravci estrogena pripremljeni su različitim dozama. Optimalnu individualnu dozu katkad je potrebno prilagoditi za odredjenu pacijenticu nakon odredjivanja vrijednosti estradiola u krvi.
Kod žena u kojih je korisno estrogenima popraviti sintezu proteina u jetri ili nemaju povišene vrijednosti kolesterola u krvi, savjetuje se davanje estrogena na usta. U žena u kojih pak želimo sniziti vrijednosti kolesterola ili poboljšanje sinteze nekih proteina u jetri za njih nije korisno ili je čak štetno, savjetuje se primjena pripravaka koji se apliciraju na kožu. Vjerujemo da se davanjem estrogena preko kože smanjuje rizik tromboembolija I inzulta u mozgu. Za očuvanje kostiju primjena estrogena preko kože jednako je učinkovita onoj preko usta.
O ostalim prepratima, onima koji sadrže razne I neprovjerene količine hormona I nestandardizirani su (liječenje tzv “bioidentičnim” hormonima, fitoestrogenima,bazedofiksenom, tibolonom itd) pisala sam u blogu o simptomima perimenopause, pa molim to pročitati više tamo. Ponovno upozoravam da ta sredstva nisu provjerena, da osim pozitivnih učinaka sadrže I tvari koje mogu “obrnuti” učinak aktivnog sredstva I da se doze aktivne suspstance od pripravka do pripravka istog sredstva jako razlikuju. Kako je individualno doziranje estrgena izuzetno važno, nemogućnost pravilnog doziranja ostavlja mogućnost hipodoziranja ili hiperdoziranja, što onda učinak sredstva čini neizvjesnim, I potencijalno opasnim.
Pretjerano zadebljanje sluznice endometrija I čak rak endometrija mogu se javiti već 6 mjeseci nakon davanja samih estrogena. Zbog toga, u svih žena koje imaju maternicu, uz estrogen valja davati neki od gestagena koji će te promjene spriječiti. Daju se trajno, ciklički ili jednom svakih 6 mjeseci, ovisno o dozi estrogena u preparatu I primijećenom učinku na endometrij. Na tržištu postoje brojni gestageni: medroksiprogesteron acetat, prirodni progesterone-didrogesteron, itd. Prirodni progesterone je najbolji jer ima jako protektivno djelovanje na maternicu, a popratni metabolički učinci su blagi ili ih nema.
Krvarenje koje sliči na regularne cikluse može se susresti u dijela žena tijekom prvih mjeseci kombinirane estrgensko-progesteronske terapije. U koliko se krvarenje nastavi I nakon duljeg razdoblja ili se pojača, može se razmotriti učiniti biopsiju endometrija. Kod žena koje nepravilno krvare prije započinjanja kombiniranog liječenja , biopsija endometrija prije počletka liječenja je obvezna. U većine žena koje su tijekom prvih mjeseci liječenja kombiniranim pripravcima krvarile , krvarenje će posve prestati, najkasnije do 3 godine nakon početka ove terapije. Medjutim, svako ponovno krvarenje razlog je za biopsiju endometrija. Utrazvuk endometrija može biti koristan, ali mjerenjem debljine endometrija ili promatranje izgleda endometrija ne može precizno razlučiti dobroćudne od zloćudnih promjena. Koja debljina endometrija je sigurna nije poznato.
Opširnije
07.09.2025 | Česta pitanja, Ginekologija
Sekundarna amenoreja
Nakon što su ciklusi manje-više redoviti neko vrijeme, menstruacija može izostati. Tada govorimo o sekundarnoj amenoreji. U koliko su raniji ciklusi bili posve redoviti, sekundarna amenoreja postoji kada menstruacija izostane 3 I više mjeseci. Ako su raniji ciklusi bili neredoviti, sekundarna amenoreja postoji kad mjesečnica izostane 6 ili više mjeseci.
Naravno da je trudnoća najčešći razlog za sekundarnu amenoreju I valja je isključiti u svake pacijentice u koje menstruacija izostane.
Najčešći razlozi za nastanak sekundarne amenoreje su poremetnje na razini hipotalamusa (oko 50%), najčešće se radi o disfunkciji, puno rjedje o ozbiljnijoj bolesti te regije mozga. Na drugom mjestu su policistični jajnici (20%), ili neki drugi poremećaj u funciji jajnika, potom poremetnje na razini hipofize (npr. mali tumori, mikroadenomi). Puno rjedje sekundarna amenoreja nastaje zbog nekog poremećaja na razini maternice (najčešće adhezija). Rijetko je sekundarna amenoreja posljedica bolesti nekog drugog organa, npr. bolesti nadbubrežne žlijezde ili štitnjače, ili neke teške sistemske bolesti.
Funkcionalna hipotalamička amenoreja nastaje zbog poremetnji u stvaranju hormona hipotalamusa (GNRH) koji nadzire lučenje hormona hipofize koji inače direktno kontroliraju proces ovulacije u jajniku. Kada nema hormona hipotalamusa, kada su njegove vrijednosti vrlo niske ili pulzacije nepravilne, lučenje gonadotropina hipofize se remeti, a najvažnije je da se remeti normalno povećanje sekrecije LH hormona u vrijeme ovulacije, pa ovulacije prestaju. Ako ovo stanje traje dugo jako se smanjuje lučenje estrogena iz jajnika. Najopasnija posljedica manjka estrogena je krhkost kostiju I posljedični lomovi kosti, urogenitalna atrofija s dispareunijom, propadanje kože itd….
Funkcionalna hipotalamička amenoreja najčešće se susreće u djevojaka I žena koje naglo omršave (obično se gubi 10% od idealne tjelesne težine), izlažu se ozbiljnim fizičkim naporima (sportašice, balerine…) ili postoji selektivna redukcija unosa masti I uopće jako smanjenje količine masti u tijelu. Može nastupiti I u uvjetima jake emocionalne neravnoteže I stresa. Sklonost nastanku amenoreje u odredjenim uvjetima genetski je uvjetovana. Uz datu genetsku predispoziciju, amenoreja će nastupiti, dok u djevojaka neporemećenog genoma, isti uvjeti neće uzrokovati amenoreju. Obično s prestankom razloga koji ju je uzrokovao, amenoreja prestaje, ali ne uvijek. Katkad je npr. potreban puno veći dobitak na težini da bi se ciklus regulirao, a katkad uz to moraju biti zadovoljeni I neki drugi uvjeti: npr. smanjenje vrijednosti nekih hormona u tijelu itd….
Drugi po učestalosti razlog za nastanak sekundarne amenoreje su policistični jajnici (sindrom PCOS). Premda je u žena s ovom poremetnjom češća oligomenoreja (rijetke menstruacije), u nekih od njih menstruacije potpuno prestaju. Sindrom policističnih jajnika nije jednostavna bolest jajnika, to je zapravo složeni poremećaj s promjenama funkcije mnogih sustava. U osnovi najčešće postoji povećano lučenje androgena (najčešće testosterona), žene su vrlo često preuhranjene ili jasno pretile, imaju trajno povećane količine estrogena zbog kojih se javlja hiperplazija endometrija, često uz to postoji rezistencija na inzulin ili šećerna bolest. Za razliku od žena s hipotalamičkom amenorejom, u ove skupine žena sa sekundarnom amenorejom nema opasnosti od lomova kostiju, ali postoji ozbiljna opasnost od nastanka tzv.metaboličkog sindroma I brojnih rizika koji ga prati: visoki krvni tlak, povišena razina masti u krvi, koronarna bolest itd…
Opširnije
05.09.2025 | Česta pitanja, Ginekologija
Kolposkopija
Kolposkopija je postupak koji ginekologu dozvoljava direktan pogled na promjene pomoću kolposkopa – mikroskopa sa svijetlom. Kolposkop povećava sliku promatrane površine, najšeće je to vrat maternice, rodnica ili vulva. Kolposkopirati se može bilo koji dio površine tijela, radi se I kolposkopija penisa. Pregled pomoću kolposkopa nije bolan, ali, kao svi postupci u ginekologiji, može biti neugodan. Traje 5-10 minuta. Tijekom kolposkopije može se učiniti I biopsija s jednog ili više točaka pretraživanog organa.
Indikacija za ovu pretragu na nenormalan nalaz citologije vrata maternice_ Papa obriska. Najčešće su to promjene koje zovemo CIN-cervikalna intraepitelna neoplazija. One su posljedica djeovanja onkogenih HPV virusa na epitel vrata maternice. Citološki nalaz pokazuje samo da su stanice promijenjene. Kolposkopski nalaz pokazuje jesu li promjene stanica uzrokovale oštećenje, leziju koja je vidljiva I kakva je ona. Kolposkopski nalaz može biti normalan ( nema vidljive promjene) ili suspektan (vidimo preomjene koje su posljedica djelovanja virusa). Kolposkopske slike mogu biti različite; najčešće je to bijeli epitel, baza, mozaik, ali I jasna slika raka vrata maternice.
Ako kolposkopskim pregledom uočimo sumnjive promjene učinit ćemo biopsiju I tkivo poslati na patološkohistološki pregled. Daljni postupak ovosi o nalazu. Ako kolposkopskim pregledom ne uočimo promjene, planrat ćemo ponovni pregled citološkog obriska kroz 4-6 mjeseci.
Opširnije
05.09.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Sistemni eritemski lupus
To je bolest nepoznate etiologije tijekom koje protutijela usmjerena prema jednoj ili više komponenti jezgre uništavaju razna tkiva i organe. Žene čine više od 90% oboljelih, a prevalencija je 1 : 500 žena.
Utjecaj bolesti na trudnoću. Prema rezultatima brojnih istraživanja, ishod trudnoće u trudnice s ovom bolešću ovisi o aktivnosti bolesti prije zanošenja, dobi i paritetu, prisutnosti antifosfolipidnih protutijela i o bubrežnoj insuficijenciji. Sama nefropatija, ako nema znakova bubrežne insuficijencije, a tijekom trudnoće se ne pogoršava, obično dopušta normalan ishod trudnoće. No, u više od 50% bolesnica s lupusnim nefritisom tijekom trudnoće pojavljuje se hipertenzija i nacijepljena preeklampsija. Drži se da je nemoguće razlikovati pogoršanje lupusne nefropatije i preeklampsiju. Zahvaćenost središnjega živčanog sustava tijekom eklampsije katkad nije moguće razlikovati od lupusom uzrokovanih konvulzija. Isto tako, pancitopenija može pratiti preeklampsiju i pogoršanje lupusa. Katkad u razlikovanju mogu pomoći naglo porasli titrovi protutijela ili pad vrijednosti komplementa, što prati pogoršanje lupusa, a ne preeklampsiju. Osim toga, žene s pogoršanjem lupusa ne moraju imati hipertenziju, što je pri preeklampsiji gotovo pravilo. Tijek samog lupusa u trudnoći je nepredvidiv: može se pogoršati, ostati nepromijenjen, čak se i ublažiti. No, valja uvijek misliti na mogućnost pogoršanja koje može biti vrlo teško, čak smrtonosno. Posebno je opasan miokarditis, poliserozitis i pogoršanje bubrežne insuficijencije. Ishod je trudnoće bolji:
- kad je bolest inaktivna bar 6 mjeseci prije zanošenja,
- kad nema znakova nefropatije,
- kad se ne razvije nacijepljena gestoza,
- kad nema antifosfolipidnih protutijela.
Opširnije
05.09.2025 | Česta pitanja, Ginekologija
Imam li izgleda zanijeti nakon 2 godine pokušavanja?
Nakon 48 mjeseci od početka redovitih spolnih odnosa zanijet će polovina od 15 % do tada
neplodnih parova. Ostali parovi mogu zanijeti uz pomoć neke od metoda potpomognutog
zanošenja. Minimalni broj njih možda zanese nakon promjene životnih navika koje otežavaju
zanošenje.
Opširnije
05.09.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Prijeteći pobačaj, Abortus imminens
Svako krvarenje u trudnoći patološki je znak čiji uzrok valja razjasniti. Pored toga što može nastati zbog lokalne upale, traume, raka, varikoziteta, najčešće je najraniji znak prijetećeg pobačaja. Kod prijetećeg pobačaja uz krvarenje, vrat je maternice još potpuno zatvoren. Prijeteći pobačaj susreće se u nekih 20-25% ranih trudnoća, a krvarenje može trajati danima. Oko polovine će prestati i trudnoća će se dalje razvijati, a u polovine trudnoća će se pobaciti. Rizik za pobačaj jako se smanjuje ako se prilikom krvarenja vidi fetalna srčana akcija, a jako povećava ako se uz krvarenje jave i bolovi tipa kolika. Prijeteći pobačaj ne upućuje na povišeni rizik malformacija ploda.
Započeti pobačaj, Abortus incipiens
Uz krvarenje koje traje različito dugo i bol koja je najčešće tipa kolika, ali može biti i tupa bol u trbuhu sprijeda ili u križima, maternični vrat počinje se skraćivati i cervikalni kanal otvarati. U cervikalnom kanalu još nema dijelova ploda ili posteljice. U koliko je fetus živ, trudnoća se može sačuvati i u ovoj fazi pobačaja.
Opširnije
