06.10.2025 | Česta pitanja, Ginekologija
Patogeni u tijelu postoje u dva oblika; kao slobodni, pojedinačno u krvi i tada klinički postoji akutna infekcija ili su u tkivu vezani u oblike biofilma. Zadržavanje patogena na mjestu ranije infekcije, ispod biofilma je pravilo, a ne izuzetak. U koliko primarna akutna upala koja je postojala vjerojatno daleko ranije nije bila promptno i temeljito izliječena, patogeni će se uvijek zadržati zaštićeni biofilmom, klinički neprepoznatljivi, ali stalno prisutni. Povremeno, pojedini dijelovi biofilma mogu biti potisnuti u krv ili šuplje organe i izazvati kliničke simptome akutne infekcije. Kronična infekcija može pak godinama tinjati , npr. sinusitis, prostatitis, otitis, adneksitis, endometritis, uz malo ili nimalo kliničkih simptoma.
Biofilm je rezistentan prema antibioticima: oni slabo i sporo prodiru u biofilm, komponente biofima suprotstavljaju se djelovanju antibiotika ili ga razaraju, efektori imunosnog sustava koji zajedno s antibiotikom eliminiraju patogene ne prepoznaju patogene u biofilmu ili su nedjelotvorni u sredinama biofilma ili pak teško prodiru u njega. Osim toga patogeni u biofilmu sporo rastu, a mehanizam djelovanja antibiotika upravo je utjecaj na prestanak umnažanja patogena i djeluju upoavo na njihov rast i razmnožavanje . Biofilm je nerijetko hipoksičan, a u takovom okruženju djelovanje je antibiotika slabije. Posebno su rezistentni stari biofilmovi. Općenito, kad postoji infekcija na koju ne djeluje antibiotik koji bi prema antibiogramu trebao biti djelotvoran, to obično znači da je infekcija kronična zbog postojećeg biofilma.
Opširnije
30.09.2025 | Česta pitanja, Ginekologija
Spolno prenosive bolesti
Po definiciji to su bolesti koje se s osobe na osobu prenose spolnim kontaktom. Tijekom posljednjih godina, zbog naglog porasta učestalosti i opasnih posljedica koje nose, spolno prenosive bolesti nadrasle su klasičnu definiciju gonoreje i sifilisa i uključuju brojne bakterijske i virusne infekcije, poglavito infekciju Chlamidijom trahomatis, infekciju virusom HIV-a, infekcije virusom humanog papiloma (HPV) i herpes simpleks infekciju .
Za mnoge uzročnike ovih bolesti zna se desetljećima. Tek odnedavno, spolno prenosive bolesti postale su posebno zanimljive. Razlog je unapredjenje laboratorijske dijagnostike koja omogućuje prepoznavanje brojnih mikroba o kojima se ranijih godina nije ništa znalo, nagli rast populacije osoba rizičnog ponašanja, promijenila se tipična populacija oboljelih, učestalost novooboljelih dramatično raste, neke bolesti koje se tradicionalno ne prenose spolnim kontaktorm sve više postaju spolno prenosive, npr. hepatitis B, ishod bolesti nerijetko je fatalan, a reprodukcijsko zdravlje zaraženih teško je ugroženo .
HIV infekcija
Tri su posebno rizične populacije: homoseksualci, narkomani i fetusi zaraženih trudnica. Epidemija Omjer zaraženih žena i muškaraca se izjednačuje. Dok su 1991. samo 13% zaraženih bile žene, sada je omjer negdje 3-5:1. Pored toga raste i učestalost zaraženih heteroseksualaca. U ovisnosti o populaciji, učestalost zaraženih trudnica raste na nevjerojatnih 6-30% u npr. populaciji gravidnih narkomanki velikih gradova SAD-a . Bolest se manifestira sistgemski dugo vremena nakon infekcije, a promjena na genitalnim organima nema.
Herpes genitalis
To je još jedna genitalna virusna infekcija koja zaslužuje pažnju i koja može uzrokovati teške komplikacije posebice po fetus zaražene trudnice. Posljednjih godina raste broj zaraženih, a zabrinjava visoka učestalost asimptomatskih infekcija (oko dvije trećine seropozitivnih nema pozitivnu anamnezu), oko 20% mladjih od 12 kogina ima protutijela protiv oba serotipa, HSV1 i HSV2. Dodatnu zabrinutost izaziva opasnost zaraze virusom HIV u eksponiranih osoba . Premda je infekcija novorodjenčeta gotovo infaustna, najvjerojatnije se dogadja samo u majki s primoinfekcijom, pa nove preporuke nalažu operacijsko završavanje trudnoće carskim rezom samo u trudnica s manifestnim herpetičkim ulceracijama. Rizik infekcije djeteta vrlo je malen, gotovo neznatan u žena s kroničnom infekcijom i onih bez akutne egzacerbacije bolesti
Humani papiloma virus
Infekcija ovim virusom jedna je od najčešćih spolno prenosivih bolesti, triput češća no infekcija genitalnim herpesom. Problem je visoka učestalost subkliničkih infekcija koje u konačnici mogu završiti neoplazijom vrata maternice. Obična citološka pretraga obriska vrata maternice nije dostatna za postavljanje sigurne dijagnoze; zahtijeva se potvrda nazočnosti virusne DNK-a postupcima hibridizacije, dokaz antigena bojenjem imunoperoksidazom ili bar prepoznavanje morfoloških promjena epitela kolposkopijom .
Bolest se najprije manifestira promjenama u Papa obrisku, a neposredno nakon zarazre vidljivih promjena na genitalu nema.
Hepatitis B
Paradoksalno je, no danas se ova infekcija najčešće širi spolnim kontaktom, daleko rjedje uobičajenim načinom, transfuzijom zaraženih krvnih pripravaka. Problem je zaostanak kroničnog nositeljstva virusa u oko 5-10% oboljelih osoba, od kojih će 25% kasnije oboljeti od ciroze jetre i, neki, od hepatocelularnog karcinoma. Progami vrlo djelotvornog cijepljenja, obuhvaćaju ograničeni postotak populacije, samo bolesnike na hemodijalizi, medicinsko osoblje koje dolazi u dodir s krvlju i zaposlene i štićenike institucija za menatalno obloljele, a izuzimaju populaciju rizičnog ponašanja, pa je to razlog daljeg porasta broja oboljelih. Posebno mjesto pripada zarazi vertikalnim prijenosom od majke na dijete tijekom trudnoće ili nakon poroda. Zbog toga se preporuča probir svih trudnica na nazočnost HbS površinskog antigena i Hbe antigena, jer djeca pozitivnih trudnica oboljevaju u do 90% trudnoća.
Bakterijske infekcije
Sifilis
To je bolest čija je učestalost, nakon prolaznog opadanja tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća, ponovno u porastu, posebice u siromašne heteroseksualne populacije velikih gradova koje su izuzete iz programa prevencije HIV-a . Zbog opasnosti prijenosa na fetus, preporuča se poboljšanje antenatalne skrbi i serološki probir rizičnih populacija tijekom prvog i trećeg tromjesečja trudnoće .
Klinička slika bolesti je tipična i prolazi kroz 3 lako prepoznatljive kliničke faze.
Gonoreja
Infekcija gonorejom ponovno je učestala, posebice u adolescenata . Brine plazmidima i kromosomski posredovana otpornost sojeva gonokoka prema raznim vrstama antibiotika, pa se u budućnosti mora strahovati od epidemija koje će se teško kontrolirati danas dostupnim antibiotskim pripravcima .
Klinička slika gonoreje je tipična i lako prepoznatljiva.
Klamidija trahomatis
Bez sumnje infekcija klamidijom trahomatis danas je najčešća spolno prenosiva bolest, posebice česta u adolescenata. Pretpostavlja se daje samo u SAD zaraženo oko 4 milijuna ljudi. Problem nadzora nad širenjem zaraze je relativno neupadljiva klinička slika i poteškoće u odabiru pravog načina liječenja. To je obligatno intracelularni parazit s posebnom sklonošću prema pločastom epitelu. Zanimljivo je kako je imunološki odgovor na antigene klamidije relativno slab . Površinski proteiniski antigen, “major outer membrane protein” (MOMP) I lipopolisaharidni antigen klamidije uzrokuju dugotrajnu upalnu reakciju I stvaranje citokina I onda kada je ishodišnja bakterija već ubijena antibioticima . Imunosni odgovor prema bakteriji enigmatičan je. Postoje navodi po kojima razni tipovi protutijela istodobno mogu spriječiti umnažanje, ali I pojačati infektivnost mikroorganizma
Klamidijska infekcija ne ostavlja posljedice na vanjskom genitalu, a infekcija unutarnjeg nije lako prepoznatljiva; potrebna je bakteriološka obrada.
Spolno prenosive bolesti povezane su porastom učestalost upalne bolesti u zdjelici, često mirnog i klinički teško preoznatljivog početka, kroničnog tijeka i nepovoljnog ishoda: neplodnosti . Nadalje, sve je jasnije kako one mogu ne samo otežati nastanak nego remetiti tijek i ishod trudnoće .
Opširnije
30.09.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Roditi vaginalno ili carskim rezom?
Tijelo žene svojom je gradjom pripremljeno za vaginalni porod I on se odvija kroz cijev koju stvara istmični dio maternice I njezin vrat te meki porodjajni put kroz mišiće dna zdjelice. Carski rez je ozbiljna operacija kojom se dijete radja kroz trbuh trudnice, a nakon što su slojevi stijenke trbuha prerezani ili razmaknuti. Prirodno radjanje je vaginalno radjanje. Carski rez ne omogućuje prirodno radjanje I bira se onda kada se procijeni da je prirodno radjanje preopasno za majku ili dijete. Postoje situacije kada se može jasno procijeniti da vaginalno radjanje vodi u gotovo sigurnu smrt majke I djeteta, tada je carski rez apsolutno indiciran. Medjutim, u posljednje vrijeme carski rez bira se sve češće radi nemedicinskih razloga, a iskustvo I istraživanja nas uče da to nije uvijek opravdano……Zapravo suprotno, nepotrebni carski rez može se pokazati lošijim izborom I da dijete I za majku…….
U porodništvu postoji samo nekoliko apsolutnih indikacija za carski rez. Sve ostalo su relativne indikacije; porod je vaginalnim putem moguć, ali se carski rez bira kao ugodnija opcija. Prividno, to jest tako: sve je gotovo za manje od sata, najčešće u pripremljenim uvjetima. Neposredno, sve je najčešće u redu. Vaginalni porod traje satima, žena se malo I namuči, osjeća bol. I za dijete vaginalni porod je napor. Kažu, najveći ikad u životu…..Medjutim, sve više je dokaza da taj dugotrajni “napor” I proces pripremaju dijete za život izvan majke u procesu koji je prirodan I potreban. Dijete radjano carskim rezom u trenutku se iz miljea intrauterinog života prebacuje u sasvim drugu sredinu, pa izostaje postepena prilagodba na te djetetu sasvim nove I nepoznate uvjete…I to ostavlja posljedice. Osim toga , ni za jednu relativnu “indikaciju” za carski rez nikada nije nedvojbeno dokazano da osigurava bolji ishod djeteta, a ishod trudnica, generalno, uvijek je lošiji. Carski rez je operacija, koja , kao svaka operacija ima niz neposrednih I kasnih posljedica na koje se ne misli uvijek dovoljno ozbiljno kada se odlučuje za ovaj način radjanja.
Proporcija trudnoća dovršenih carskim rezom vrtoglavo raste. Dok je 70.-tih godina 20. stoljeća učestalost radjanja carskim rezom u Klinikama diljem svijeta iznosila nekih 5-6%, danas nije rijetkost, posebice u privatnim bolnicama, da se ovako radja I do 70% djece. Obično se misli da žene žele izborni carski rez, no obično su doktori oni koji koji ga preporučuju, a žene onda, misleći da je to bolja opcija, traže…
Porast učestalosti objašnjava se generalnim opadanjem sposobnosti liječnika voditi vaginalni porod, manjkom iskusnog osoblja u radjaonici, strahom od sudskih tužbi, pogrešnom interpretacijom zapisa koji prate fetalnu srčanu akciju, porastom tzv. neuspjelih indukcija poroda, ugodom koju dogovoreni porod osigurava I obitelji I doktorima, financijskim razlozima……
Planirani, dogovoreni carski rez vrlo je ugodan I doktoru I pacijentu; u planirano vrijeme, u pripremljenim uvjetima, kratko traje, neposredni ishod obično je dobar, a daleko se više plaća, posebice u privatnim institucijama. Vaginalni porod počinje kad počinje, neplanirano, traje satima, zahtijeva stalnu prisutnost osoblja, traži veliko iskustvo I sprenost, nije uvijek najugodnije iskustvo u životu…. Danas, kad imamo sve uvjete moderne medicine I kada se radja gotovo bezbolno, moramo se pitati ne bi li ipak bilo bolje pomučiti se malo I roditi prirodno????
Zašto?
Iskustva objavljena posljednjih godina upozorajaju nas,naime, da I pored neposredno povoljnog ishoda ( na porodu svi su živi I krepko plaču), već neposredno nakon toga, a posebice dugoročno, nakon carskog reza može biti posljedica po dijete. I to posebno ako je carski rez izborni, dakle, ako ne slijedi trudove.
Naučili smo da osim kod sasvim nezrele djece (22-25 tjedana), carski rez ne utječe na poboljšanje ishoda zrelije prijevremeno rodjene djece. Kod onih ročnih, carski rez ne štiti od razvoja cerebralne dječje kljenuti (cerebralna paraliza), a nema nedvojbenih dokaza ni da poboljšava ishod djece majki sa šećernom bolešću, kod blizanaca ili djece koja se radjaju u stavu zatkom. Ako se ide na carski rez zbog tih ili nekih drugih komplikacija majke ili djeteta, istraživači iz velikih centara izračunali su da tada na jedno “spašeno” dijete u aktualnoj trudnoći, u idućoj će trudnoći zbog nepredvidive rupture maternice jedno će dijete umrijeti….. A svaki ponovljeni carski rez te rizike samo povećava….
Posljedice carskog reza za majku
Posljednjih godina carski rez daleko je sigurnija operacija no ranijih razdoblja. Medjutim, smrtnost majki, potreba za intenzivnim nadzorom nakon operacije, transfuzija krvi, ostranjenje maternice I sl. još uvijek je 2-3 puta češće no nakon vaginalnog radjanja. Ako se radi o nepotrebnom carskom rezu (bez jasne indikacije) , onda je učestalost ovih nevolja I do 14 puta češća. Svaki idući carski rez nosi porast učestalosti komplikacija, a one postaju nevjerojatno česte nakon 4.-tog carskog reza.
Opširnije
29.09.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
Je li trajanje trudnoće moguće utvrditi sa sigurnošću:
Trajanje trudnoće odredjuje se zbirom rezultata praćenja rasta maternice i praćenja rasta djeteta ultrazvučnom feto i biometrijom usporedjujući te nalaze s podacima o datumu posljednje redovite menstruacije i datumu koncepcije, u koliko je poznat. Vrijedan je i podatak o prvom micanju djeteta.. Da bi se procjena obavila što točnije potrebno je da menstruacijski ciklusi budu pravilni, da se s nadzorom trudnoće započme već u prvom trimestru i da sva mjerenja budu obavljena što je moguće točnije. S iskustvom porodničara točnost mjerenja se povećava. Jednako tako, precizniji UZV uredjaji daju preciznija mjerenja. Pribiližavajući se terminu poroda, ovisno o otvorenosti cervikalnog kanala trajanje trudnoće i zrelost djeteta moguće je provjeriti pregledom izgleda i sastava plodove vode. To se odredjuje dvama metodama: amnioskopijom i amniocentezom.
U koliko menstrucijski ciklusi nisu redoviti i pravilni ili podatak nije poznt ili nije točan, točno trajanje trudnoće odredjuje s kombinacijom rasta maternice, UZV mjerenja, i, po potrebi nalaza amnioskopije i amniocenteze-. Podatak o datumu moguće koncepcijew i prvom micanju djeteta takodjer mogu pomoći Ovdje je iskustvo porodničara, kvaliteta UZV uredjaja i kvaliteta svih nalaz prikupljenih tijekom rane trudnoće još važnija. Procjena je obično polovično točna, “istina” o pravom trajanju trudnoće negdje je izmedju nalaza rasta maternice, biometrije i ostlih pretraga.
Opširnije
