Anemija u trudnoći

13.04.2025 | Blog

Anemija u trudnoći

Anemije trudnica

U trudnica, kao i u netrudnih žena anemija (slabokrvnost) može biti vrlo različita bolest: anemija radi manjka željeza, zbog gubitka krvi, megaloblastična, hemolitička, anemije uz kronične bolesti, aplastična. Neke su i nasljedne, npr. talasemija, srpasta anemija, hereditarna hemolitička anemija, razne hemoglobinopatije itd. Najčešća je svakako anemija radi nedostatka željeza (sideropenična anemija) i ona koja nastaje kao posljedica akutnih krvarenja i o njima ćemo ovdje govoriti. Druge vrste anemija rijetke su u trudnoći.  Kod megaloblastičke anemije defektna je DNK sinteza u koštanoj srži, kod srpaste i hemolitičkih problem je stijenka eritrocita i vrsta hemoglobina, kod aplastičkih i uz kronične bolesti stvaranje eritrocita je usporeno zbog manjka tvari koja potiče stvaranje eritrocita u koštanoj srži ili zbog bolesti same koštane srži itd….Važno ih je razlikovati jer se liječe različito.

U trudnoći se, zbog promjene medjuomjera volumena crvenih krvnih stanica i plazme, jako mijenja interpretacija nalaza krvnih pretraga. U trudnoći normalno je da su vrijednosti broja eritrocita, vrijjednosti hemoglobina u krvi i hematokrita niže nego u netrudnih žena i anemija postoji samo kada su te vrijednosti snižene ispod datih granica. Ovo je vrlo važno znati kako bi se izbjeglo nepotrebno davanje preparata željeza, što je još uvijek, nažalost, često, neindicirano i potencijalno vrlo šteto.

Promjene volumena krvi u trudnoći

U svakoj normalnoj trudnoći povećava se volumen cirkulirajuće krvi za nekih 40-50%. Ovo povećanje ne susreće se jednako u svih žena, pa je u nekih volumen krvi jedva povećan, a u nekih gotovo udvostručen. Ovo povećanje neophodno je zbog mnogih razloga: maternica je enormno povećana, staza u venama olakšava zadržavanje krvi u donjim dijelovima tijela, gubitak krvi u porodu obično iznosi oko 500-1000 ml…. Volumen plazme /tekući dio bez stanica/ nesrazmjerno je veći od povećanja volumena krvnih stanica i to gotovo dvostruko.  Hematopoeza (porast broja crvenih krvnih stanica) povećava se, ali se zbog nesrazmjernog porasta volmena plazme u odnosu na eritrocite, koncentracija hemoglobina i hematkorit u trudnoći smanjuju. Zato su te vrijednosti u zdravih trudnica niže no u zdravih netrudnih žena i u pravilu se kreću do nekih 11 g/dl, čak i niže. Većina istraživača u ovom području slažu se da u netrudnih žena normalne vrijednosti hemoglobina u krvi iznose 12 g/dl ili više , a u trudnica normalne su vrijednosti one iznad 10,0-10,5 g/dl.

Utjecaj anemije na trudnoću

U anemičnih žena, u usporedbi s onima u kojih nije postojala anemija, nadjeno je nešto češće prijevremeno radjanje, nešto više radja se djece niže porodne težine i nešto je losija vaskularizacija posteljice, no razlike u odnosu na neanemične žene nisu značajne. Zanimljivo je da su slične posljedice, posebice one vezane uz rast i oksigenaciju djeteta, nadjene  i u žena s povišenim vrijednostima broja eritrocita i hemoglobina. Ovo pokazuje da nije dobro imati ni previše ni premalo eritrocita i hemoglobina, ali i da anemija nije posebno čest i posebno ozbiljan problem u trudnoći  pa valja biti oprezan s dijagnosticiranju i, posebno, liječenjem anemije trudnice.

Anemija zbog manjka željeza

Žene su sklone manjku željeza zbog menstruacijskih ciklusa i kao posljedica ranijih trudnoća, ako manjak željeza nije pravilno korigiran. Dijete koje se razvija treba željezo za stvaranje vlastitih krvnih stanica, a prijelaz željeza preko placente je aktivan, pa će tako dijete uzeti željezo u jednakoj količini i od majke koja ima normalne zalihe željeza i od one koja je anemična.

Dijagnoza anemije postavlja se uobičajenih kriterijima: odredjivanjem vrijednosti eritrocita i hemoglobina u krvi, hematokrita i bojenjem krvnog razmaza. Morfološke promjene na eritrocitima /hipokromija, mikrocitoza/ slabo su izražene kod trudnica, pa se krvni razmaz u trudnoći najčešće ne rabI kao dijagnostički kriterij. Najčešće se koriste vrijednosti hemoglobina i hematokrit. Zbog  ranije spšomenutog nesrazmjera porasta volumena plazme i eritrocita kod trudnica anemija zbog manjka željeza postoji samo u žena s vrijednostima hemoglobina ispod 10-10,5 g/dl. Samo u tih žena potrebna je nadoknada željezom.

Zašto je potrebno biti oprezan u procjeni treba li trudnica nadoknadu željezom ili ne?

Željezo u sastavu hemoglobina neophodno je za pravilan prijenos kisika iz pluća u tkiva. U sastavu hemoglobina željezo nije slobodno, ono je vezano. Željezo koje je u krvi prisutno u suvišku i koje se ne može ugraditi u hemoglobin ostaje slobodno je i taloži se u parenhimatozne organe /jetra, srce, bubrezi,  mozak/ i tamo ih oštećuje. Slobodno željezo u krvi je za tijelo, dakle, otrov. Jednako tako, nevezano, slobodno željezo koriste paraziti, bakterije i maligne stanice kao hranu. Izuzetno je stoga važno željezo kao lijek davati oprezno i samo pacijentima, u ovom slučaju trudnicama, kojima je to zaista neophodno. Nema razloga trudnicama željezo propisivati neselektivno i „za svaki slučaj“. Posljedice svakog nepotrebnog liječenja mogu biti kobne, u trudnoći posebno.

Anemija zbog gubitka krvi

Svaki akutni gubitak krvi uzrokuje manje ili veće smanjenje volumena cirkulirajuće krvi i, posljedično, hemodinamske poremetnje i, ako nema nadoknade zeljezom, u konačnici anemiju. U ranoj trudnoći veliki gubitak krvi uzokovat će pobačaj, ektopična trudnoća, u kasnijoj abrupcija posteljice, placenta previja ili porodničke komplikacije. Nagli  gubitak krvi zahtijeva promptnu nadoknadu krvi i plazme. Nadoknada krvi neophodna je kada se vrijednosti hemoglobina spuste ispod 7 g/dl. Kod viših vrijednosti nadoknada krvi obično nije neophodna, a manjak željeza koji može uslijediti može se oprezno korigirati preparatima željeza.

Sindrom propusnih crijeva

12.03.2025 | Blog

Sindrom propusnih crijeva /leaky gut sy/

Zdravo tanko crijevo posjeduje stukture koje, smještene izmedju epitelnih stanica, dopuštaju ili onemogućuju prijelaz dijela probavljene hrane u krv i limfu. Kod oštećenih crijeva i sindroma propusnih crijeva ta barijera ne postoji ili je oštećena, pa u tijelo dospijevaju i tvari koje bi se normalno zadržale u crijevima i izbacile stolicom kao otpad. Sindrom propusnih crijeva javlja se u niza bolesti, naročito uz kronične upalne bolesti crijeva, alergije, autoimune bolesti itd., u glavnom onda kada je opterećenje slobodnim radikalima u crijevu nadvladalo sposobnost crijeva da ih ukloni i neutralizira. Zbog resorpcije neprobavljene hrane i otrova ovo stanje uzrokuje  ili pogoršava niz kroničnih bolesti u tijelu i izuzetno je opasno posebno u koliko traje dugo:

Bolesti koje uzrokuje nenormlna propusnost crijeva:

• Rak dojke, crijeva i pankreasa
• Kronične bolesti srca i krovožilja
• Metabolički sindrom
• Poremetnje trudnoće
• Alergije
• Autoimune bolesti
• Sindrom policističkih jajnika
• Brojne neurološke bolesti, npr. Mb Parkinson, poremetnje pamćenja, inzulte, migrene…)
• Iritabilni kolon i upalne bolesti crijeva
• Bolesti jetre, pluća, štitnjače, oka,….
• Debljinu

Uzroci:

Oštečenje i patološka propusnost crijeva najčešće nastaje zbog neprekidnog gutanja otrova i raspadnutih bakterija koje stvaraju patološki mikrobiomi dišnog i probavnog sustava. Patološki mikrobiom je zapravo kronična kolonizacija patogenima. Patogeni  se u mikrobiomu štite biofilmom, polimeriziranom membranom koja ih prekriva. Nalaze se ispod nje. Biofilm štiti patogene od efektora imunosnog sustava i lijekova, pa tako patološki mikrobiom preživljava godinama, i, ako se ne liječi, ponekad i cijeli život. Vjeruje se da počinje nepotpuno izliječenom infekcijom ranije u životu, kada su uzročnici stvorili biofilm i tako postali rezistentni na sve pokušaje uklanjanja.

Liječenje

Liječenje propusnih crijeva  vrlo je teško i dugotrajno. Na prvom mjestu valja ukloniti patološke mikrobiome, što je uobičajenim antibakterijskim lijekovima najčešće nedjelotvorno. Fokusi su najčešće u ustima, na zubima, desnima, jeziku, gingivi, u predjelu tonzila i limfnog prstena oko ždrijela, u slinovnicama, limfnim čvorovima vrata, bronhima, crijevu. Fokuse valja fizički odstraniti, nerijetko operacijom. Proces se može ublažiti i posve prekinuti postupcima liječenja, npr. osnaživanjem prirodnog sistema eliminacije patogena nebulizacijom /raspršivanjem/ vodikovim peroksidom, ali  i nekim drugim tvarima. S obzirom da su slobodni radikali ionizirane molekule lako ih je ukloniti metodama kvantnog liječenja (SCIO tehnike).

Mikrobiom crijeva i opasnost prekomjerne medikacije željezom

Mikrobiom crijeva

U aerodigestivnom /usta do želuca/ i gastrointestinlnom sustavu postoji nekih 100 trilijuna bakterija koje stvaraju fiziološki, normalni crijevni mikrobiom.  Ako je normalnog, vrlo varijabilnog sastava, osigurava normalnu homeostazu, funkciju stanica i posebice važno, funkciju imunosnog sustava.  Normalan je kad je sastavljen je od fiziološke flore i garancija je zdravlja cijelog organizma.

U prisutnosti patogena /naročito neke vrste bakterija, parazita, gljivica—-/  može biti uzrokom bolesti bilo gdje u tijelu. Kronično kolonizirani patogeni zaštićeni biofilmom u sinusima, ustima, na jeziku, u tonzilama, bronhima itd. neprekidno otpuštaju otrove koji, zajedno s raspadnutim tijelima tih nametnika kroz propusno crijevo  ulaze u krvotok i tako se raznose po tijelu.  Isti otrovi djeluju i lokalno u crijevu podržavajući  poremećeni crijevni mikrobiom, crijeva ostaju propusna  i ciklus se nastavlja u beskonačnost.  Sto je više od patogena stvorenih slobodnih radikala, to je veći dio crijeva postao propustan i to više otrova ulazi u krvotok i dalje u tijelo. Ovakvo stanje može trajati cijeli život, a da prisutnost biofilmom zaštićenih patogena nikada ne prijedje prag za klinički prepoznatljivu bolest. I tako bolesnik ne zna da nosi trajni izvor toksina koji će mu ozbiljno ugroziti zdravlje. Jedna od čestih bolesti današnjice, halitoza /neugodan zadah iz usta/ upravo je znak ovog stanja.

Nepovoljna uloga slobodnog iona željeza

Nepravilna prehrana i ioni željeza koje se dodaje tvornički preradjenoj hrani podržavaju i pogoršavaju bolest povećane propusnosti crijeva.  Željezo je korisno tijelu za potrebe izgradnje hemoglobina i samo u količinama potrebnim  za  nju. Svo ostalo, suvišno i neiskorišteno za tijelo je opasan otrov.  Zato se željezo smije davati samo pacijentima s jasno dokumentiranom anemijom zbog manjka željeza i nikome više, u strogo kontroliranim količinama i strogo odredjeno vrijeme….Slično vrijedi i za kalcij i bakar. Ta tri elementa nikada ne treba davati napamet i bez jesne indikacije, a nakon što se zadovolje potrebe, medikaciju treba odmah prekinuti.  U suvišku ta tri agensa sudjeluju u stvaranju jakog oksidativnog stresa i direktno uzrokuju upalu  u crijevima. Slobodno, nevezano željezo je hrana patogenima i oni izvrsno uspijevaju uz puno željeza i tada postaju još opasniji. Posebno osjetljiva skupina su trudnice. Njima se često, „za svaki slučaj“ u ishranu dodaju preparati željeza, nerijetko i  ženama koje nemaju anemiju i kod kojih je to dodatno željezo otrov koji će potiho, ali sigurno, poremetiti oksigenaciju najprije u crijevima, potom i drugdje u tijelu. U trudnoći ionako je stvaranje slobodnih radikala povećano i ovo može biti pogubno.  Slično je i kod bolesnika s drugim vrstama anemija ili drugih kroničnih bolesti, kojima se daje željezo i onda kada su vrijednosti serumskog željeza normalne ili čak povišene.

Kvantna /Teslina/ medicina

06.03.2025 | Blog

Neke dijagnoze su zakašnjele, a liječenje neuspješno….Može li pomoći kvantna /Teslina/  medicina?

Premda je, tehnološki gledano, moderna alopatska medicina u posljednje vrijeme zabilježila značajne iskorake, svjesni smo da su neke dijagnoze vrlo teško dohvatljive ili zakašnjele, ili je pak liječenje slabo djelotvorno ili prolazno ili ne koristi uopće….Na sreću, pored ponovnog sve češćeg korištenja pripravaka iz prirode, sve više se koriste i metode tzv. Tesline znanosti, koje, koristeći kvantnu fiziku, omogućuju dijagnostiku i liječenje na staničnom nivou. Registracija eletromagnetskog zračenja stanica omogućuju dijagnostiku promjena frekvencije bolesnih u usporedbi s frekvencijama zdravih stanica i prepoznavanje  vrlo ranih oštećenja, prije no što je proces uznapredovao do kliničke manifestacije bolesti. Istodobno, uredjajem se može korigirati poremećana frekvencija i postići izliječenje. Uz to, osim dijagnostike poremetnji u području jednog organa ili sustava organa,  ovaj postupak omogućuje prepoznavanja funkcioniranja tijela kao cjeline i dijagnostiku poremetnji drugih organa čija bolest može izravno ili neizravno utjecati na funkciju ciljnog sustava.  Npr. sve  više vjerujemo da je svaka ozbiljna bolest jednog organa zapravo bolest cijelog tijela i da su psihičke poremetnje, intoksikacije, infekcije, manjak ili suvišak nekih vitalno važnih tvari ili stres u osnovi bolesti koja remeti homeostazu cijelog tijela, a ispoljava se na organu koji je najosjetljiviji. Odatle vjerovanje da se korekcijom poremetnji suviška ili manjka nekih tvari, korekcijom posljedica stresa, eliminacijom otrova, bakterijskih ili parazitskih toksina itd. mogu ukloniti činitelji bolesti u samom začetku.  Možemo prepoznati manjak vitamina, minerala, postojanje toksičkih supstanci…Možemo procijeniti koja tvar i koji lijek će pomoći odredjenoj osobi, a koji neće….

Nisu potrebna česta vadjenja krvi, druga neugodna testiranja i zračenja. U, npr. ginekološkoj ordnaciji dobit ćemo, nakon kliničkog i UZV pregleda, dijagnostiku poremetnji genitalnog sustava na nivou stanica, kao i dijagnostiku funkcije drugih organa i tijela kao cjeline i to u samo nekoliko minuta. Možemo otkriti genitalne i druge promjene  prije no što su optički vidljive i prije no što  izazivaju tegobe.

Što je kvantna , energetska medicina

To je medicina koja koristi metode kvantne fizike, najviše tzv. „Teslinu tehnologiju“ u postupcima dijagnostike i liječenja pacijenata. Postupci koji se koriste dopuštaju da se u samo nekoliko desetaka minuta dobije informacija o zdravstvenom stanju i odstupanjima u čitavom tijelu. Ona nije protivnik konvencionalnoj medicini ili njezin takmac, već njena nadopuna i kao takva već sada omogućuje silan napredak medicine 21. stoljeća.  Objašnjenje uzroka bolesti neskladom energija (chi, prana, ki, vakan, barraka….) i izliječenje ponovnim dovodjenjem u ravnotežu staro je koliko i ljudska civilizacija. Od 1976. godine ove su metode (energetska medicina, izliječenja skalarnom energijom, kiropraktika, akupunktura, homeopatija….),  generalno prihvaćene od utjecajnih medicinskih Institucija u cijelom svijetu……

Metoda polazi od spoznaje da svaka tvar i svaki organizam, kao i zdravo tkivo imaju svoju specifičnu frekvenciju vibracije i ona se može detektirati uredjajima koji prepoznaju elektromagnetska zračenja. Oštećeno tkivo, stanica, ima promijenjenu vibraciju. Koncem 20. stoljeća u SAD, dr Hulda Clark prepoznala je specifične frekvencije mikroorgnizama, posebno parazita, i teških metala. Uredjajem koji je sama konstruirala, sinkrometrom, ustanovila je da veliki broj ljudi ima parazite koje u većine konvencionalne metode dijagnostike  nisu prepoznavale. U svom je tijelu otkrila tragove pesticida, lijekova, teških metala….Nakon obrade više desetina tisuća ljudi,  zaključila je i dokazala da većina bolesti modernog čovjeka potječe od zaraze parazitima ili su posljedica otrovanja. Tako je započeo razvoj tehnologija koje omogućuje korištenje energetske medicine…..Po svemu sudeći osmišljena kombinacija obiju metoda daje najbolje rezultate liječenja.  

Kasnije su drugi stručnjaci, npr. akademik Nesterov sa suradnicima otkrili da usavšenijim uredjajima mogu dokazati ne samo infestaciju već i lokalizaciju parazita..  Kompjutorizacija koja se istodobno naglo razvijala omogućila je  brzo prepoznavanje i registraciju vrlo sitnih promjena frekvencije vibracije organa koji su izloženi nepovoljnim utjecajima u sasvim početnoj fazi i to u cijelom tijelu.

Kako se prepoznaje oštećenje?

Svaka stanica u našem tijelu ima elektromagnetsko polje čija frekvencija se ne mijenja dok god stanica normalno funkcionira. U trenutku promjene ili oštećenja (stres, virusi, bakterije, manjak vitamina, manjak minerala, teški metali, pesticidi, drugi otrovi-lista je dugačka), njena se frekvencija mijenja i te se promjene mogu prepoznati posebnim uredjajima. Promjena vibracije stanice koja je u promijenjenom miljeu ili je oštećena još ne znači bolest,ali pokazuje promjenu koja može prerasti u bolest u koliko se izloženost štetnom utjecaju nastavi. Te sitne promjene koje registriraju biorezonatori stižu u kompjuter koji ih onda obradjuje. On zapravo usporedjuje frekvenciju stanice pacijenta sa frekvencijom zdrave stanice i otkriva promjenu koja može prerasti u bolest na sa staničnom nivou. Dobiveni rezultati pokazuju odstupanje od normale, ali ne i dijagnozu jer sasvim rano, dok ne postoji bitna promjena funkcije cijelog organa ili sustava, bolest koju možemo dijagnosticirati npr. RTG-om ili promjenama biokemijskih parametara krvi,  još ne postoji.

Analiza uključuje pretragu cijelog tijela (funkciju svih organa i organskih sustava, sastav krvi i limfe, funkciju endokrinog i imunološkog sustava, prisutnost otrova, teških metala, mikroelemente, vitamine, alergije, podnošljivost vrsta hrane itd. Analiziraju se funkcija ženskog i muškog spolnog sustava, spermatogeneza, menstruacijski ciklus, dojke. Potencijalno, dakle, kvantna analiza mogla bi koristiti u svim medicinskim strukama, pa tako i u ginekologiji,  prvenstveno u rješavanju problema neplodnosti ( i za uzroke neplodnosti muškarca), endometrioze, inkontinencije, perimenopauzalnih tegoba, sindroma policističkih jajnika, da navedem samo neke….Analiza je potpuno neinvazivna, potpuno bezbolna, mogu je raditi trudnice i djeca, metalni implantati u tijelu ne smetaju. Interesantno, analiza se, uz potrebne podatke koji se daju kompjutoru može raditi i „na daljinu“.

Biofilm

26.02.2025 | Blog

Biofilm je kolekcija patogenih mikroorganizama povezanih s površinom ili medjusobno  tvarima koje čine polimer. Normalna mikroflora  organizma tzv „dobre bakterije“, ne stvara biofilm. Polimer koji veže patogene u biofilm stvaraju same bakterije i razlikuje se ovisno o soju bakterija koji ih stvara i osobinama mikrookoline, tkiva, u kojem se stvara. Medjustanična tekućina medju vlaknima polimera slobodno cirkulira olakšavajući prehranu kolonija.  Zgodno je primjećeno kako stvoreni biofilm zapravo oponaša primitivni organizam. Osim bakterija, biofilm stvaraju gljivice, npr. kandida, kokcidije, trihosporon, a nadjeni su i biofilmom zaštićene kolonije patogena gradje koja se obično pripisuje virusima. U plakovima parodonta ili u genitalnim organima česti su polimikrobni plakovi, kombinacije više sojeva mikroba ili spoj mikroba i gljivica, mikroba, gljiva i parazita itd….. Drži se da je bakterijska vaginoza zapravo posljedica biofilmom prekrivenih i zaštićenih kolonija gram negativnih bakterija, uz posebice često prisutnu gardrnerelu vaginalis. Biofim postoji i intracelularno, dakle unutar stanica.

Ukoliko nisu promptno odstranjeni djelovnjem imunosnog sustva, patogeni u tijjelu uvijek će stvoriti biofilm koji ih štiti i omogućuje im preživljenje. Ispod biofilma aktivni rast patogena je ograničen, ali je stalan. Ni jedan poznati antibiotik ne može uništiti patogene ispod biofilma. Oni ovdje stalno stvaraju nusprodukte metabolizma i stalno uzrokuju intoksikaciju tijela. Biofilm postoji na svim mjestima kronične upale, na svim mjestima fokalnih infekcija i na mjestima gdje bakterije stvore apsces. Biofilm zapravo omogućuje da infekcija postane kronična. Drži se da biofilm može uzrokovati  nastanak malignoma, a bakterije zaštićene biofilmom omogućuju i stvaranje plakova ateroskleroze u koronarnim arterijama, karotidama, u ugrušcima koji uzrokuju infarkte, venske i arterijske tromboze, uzrokuju nakupljanje tekućine u perikardu i pleuri, sudjeluju u stvaranju proširenja krvnih žila (aneurizme), nakupljaju se u mozgu , zglobovima i posteljicama uzrokujući tako niz poremetnji trudnoće. Ovaj način remećenja zdravlja patogenima zapravo je puno češći od akutnih infekcija bez obzira jesu li one lokalne ili sistemske jer je svatko od nas tijekom života imao neku infekciju, odnosno bakterije su negdje postojale i stvorile biofilmom zaštićene kolonije koje se uvijek mogu aktivirati. Ovaj vid uzrokovanja kroničnih bolesti rijetko je u fokusu interesa  i njemu se malo govori i misli. A zapravo, većina ljudi i ne znajući živi s  biofilmom na brojnim lokacijama  i ima probleme za koje se pretpostavlja da su osobine njihova tijela i da ih se zapravo ne može izliječiti. Premda biofilmom zaštićeni patogeni mogu postojati svugdje u tijelu, najčešći su u ustima (periodontalni prostor i na jeziku ili unutar punjenih zubnih korijena), sinusima i respiratornom epitelu. Sudeći prema rezultatima brojnih objavljenih istraživanja, biofilmom zaštićene kolonije patogena  zapravo su uzrok tih bolesti. Npr. perioodontalni procesi nadjeni su u većine bolesnika s Alzheimerom, kod Parkinsonove bolesti, u oboljelih od sistemskih kolgenoza, jako povećavaju smrtnost od miokardijalnog infarkta, cerebrovaskularnog inzulta. Drže se odgovornim za brojne slučajeve ponavljno izgubljenih trudnoća, za nastanak brojnih komplikacija trudnoće, smatraju se uzrokom neplodnosti, sindroma policističnih jajnika, erektilnih disfunkcija.  Uspješno pak izliječenje dovodi do poboljšanja i nerijetko ozdravljenja.

Patogeni u tijelu postoje u dva oblika; kao slobodni, pojedinačno u krvi i tada klinički postoji akutna infekcija ili su u tkivu vezani u oblike biofilma. Zadržavanje patogena na mjestu ranije infekcije je pravilo, a ne izuzetak. U koliko primarna akutna upala nije promptno i temeljito izliječena, patogeni će se uvijek zadržati zaštićeni biofilmom, klinički neprepoznatljivi, ali  stalno prisutni. Povremeno, pojedini dijelovi biofilma mogu biti potisnuti u krv i izazvati  kliničke simptome akutne infekcije. Kronična infekcija može pak godinama tinjati , npr. sinusitis, prostatitis, otitis, adneksitis, endometritis, uz malo ili nimalo kliničkih simptoma.

Biofilm je rezistentan prema  antibioticima: oni slabo i sporo prodiru u biofilm, komponente biofima suprotstavljaju se djelovanju antibiotika ili ga razaraju,  efektori imunosnog sustava koji zajedno s antibiotikom eliminiraju patogene ne prepoznaju patogene u biofilmu ili su nedjelotvorni u sredinama biofilma ili pak teško prodiru u njega. Osim toga patogeni u biofilmu sporo rastu, a mehanizam djelovanja antibiotika upravo je utjecaj na prestanak umnažanja patogena i djeluju upoavo na njihov rast i razmnožavanje . Biofilm je nerijetko hipoksičan, a u takovom okruženju  djelovanje je antibiotika slabije. Posebno su rezistentni stari biofilmovi. Općenito, kad postoji infekcija na koju ne djeluje antibiotik koji bi prema antibiogramu trebao biti djelotvoran, to obično znači da je infekcija kronična zbog postojećeg biofilma.

Može li se oštećenje tkiva ili organa prepoznati prije  pojave simptoma bolesti?

24.02.2025 | Blog

Može li se oštećenje tkiva ili organa prepoznati prije  pojave kliničkih simptoma bolesti?

Svaka stanica u našem tijelu ima elektromagnetsko polje čija frekvencija se ne mijenja dok god stanica normalno funkcionira. U trenutku promjene ili oštećenja (stres, virusi, bakterije, manjak vitamina, manjak minerala, teški metali, pesticidi, drugi otrovi-lista je dugačka), njena se frekvencija mijenja i te se promjene mogu prepoznati posebnim uredjajima. Promjena vibracije stanice koja je u promijenjenom miljeu ili je oštećena još ne znači bolest,ali pokazuje promjenu koja može prerasti u bolest u koliko se izloženost štetnom utjecaju nastavi. Te sitne promjene koje registriraju biorezonatori stižu u kompjuter koji ih onda obradjuje. On zapravo usporedjuje frekvenciju stanice pacijenta sa frekvencijom zdrave stanice i otkriva promjenu koja može prerasti u bolest na sa staničnom nivou. Dobiveni rezultati pokazuju odstupanje od normale, ali ne i dijagnozu jer sasvim rano, dok ne postoji bitna promjena funkcije cijelog organa ili sustava, bolest koju možemo dijagnosticirati npr. RTG-om ili promjenama biokemijskih parametara krvi,  još ne postoji.

Analiza uključuje pretragu cijelog tijela (funkciju svih organa i organskih sustava, sastav krvi i limfe, funkciju endokrinog i imunološkog sustava, prisutnost otrova, teških metala, mikroelemente, vitamine, alergije, podnošljivost vrsta hrane itd. Analiziraju se funkcija ženskog i muškog spolnog sustava, spermatogeneza, menstruacijski ciklus, dojke. Potencijalno, dakle, kvantna analiza mogla bi koristiti u svim medicinskim strukama, pa tako i u ginekologiji,  prvenstveno u rješavanju problema neplodnosti ( i za uzroke neplodnosti muškarca), endometrioze, inkontinencije, perimenopauzalnih tegoba, sindroma policističkih jajnika, da navedem samo neke….Analiza je potpuno neinvazivna, potpuno bezbolna, mogu je raditi trudnice i djeca, metalni implantati u tijelu ne smetaju. Interesantno, analiza se, uz potrebne podatke koji se daju kompjutoru može raditi i „na daljinu“.

Kronična bol u zdjelici

24.02.2025 | Blog

Kronična bol u zdjelici

U žena reprodukcijske dobi, njih oko 15% pati od kronične boli u zdjelici. Radi se o boli koji se osjeća tijekom 6 i više mjeseci, obično je difuzna i nevezana uz neku posebnu točku. Bol može biti nejasna i tupa, katkad uz povremeno oštra probadanja, osjećaj žarenja i pristiska ili težine. Postoje razdoblja kada su epizode neugode trajne, povremeno se nakratko izgube, da bi se opet, nevezano uz neku tjelesnu funkciju, ponovno javile. Obično postoji u vrijeme i izmedju ciklusa, ponekad uz odnos, ponekad prilikom mokrenja ili defekcije. Tegobe mogu biti posljedica organske bolesti, najčešće uz endometriozu, sindrom kongestije zdjeličnih vena, uz kroničnu upalnu bolest, anomaliju genitalnih organa  itd., ali se može javiti posve neovisno o nekom organskom problemu, katkad pogodovana psihološkim problemima , npr. depresijom….

Zbog navedenih osobitosti ova je bolest izuzetno neugodna  i zahtijeva obradu i liječenje.

Prije odluke o načinu liječenja, obvezatan je ginekološki pregled, pregled male zdjelice ultrazvukom, uz korištenje drugih slikovnih dijagnostičkih tehnika u koliko je to indicirano. Dobro je obaviti konzultaciju urologa,i gastroenterologa, neurologa ili psihijatra. Najvažnije je isključiti ozbiljnu bolest. Kad je dijagnostika obavljena možemo razmotriti postupke liječenja, a postoje brojni:  od analgetika, kontraceptiva, injekcija medroksiprogesterona, GNRH analoga, do lasera i botoxa ili homeopatije.