Kad moram na pregled?

06.10.2025 | Blog

Kada moram ginekologu?

Trudna sam i primjećujem:

1. KRVARENJE –Svako krvarenje tijekom trudnoće je opasno. Najopasnije je kad najavljuje pobačaj ili prijevremeni porod.
2. BOL – blagi pritisak I punoća u zdjelici tijekom prvog tromjesečja normalan su znak rane trudnoće, ali svaka druga bol , posebice praćena krvarenjem ili iscjetkom mora biti razjašnjena
3. ISCJEDAK IZ RODNICE – u trudnoći uobičajen je pojačani bjelkasti sekret iz rodnice, no svaka druga promjena iscjetka, posebice u koliko postaje žut, gnojav ili sukrvav može uputiti na opasnost pobačaja , prijevremenog poroda ili drugih patoloških pojava.

Ali, najopasnije poremetnje trudnoće nerijetko prolaze BEZ SIMPTOMA. Mogu se zapaziti tek kod redovitih pregleda u trudnoći.

KADA MORAM GINEKOLOGU?

Nisam trudna i primjećujem :

-promjene na stidnici, svrbež, otvrdnuće ili ozljedu koja krvari

-nagli porast obujma trbuha I nejasna bol u trbuhu

-promjena iscjetka iz rodnice, primjese krvi izmedju menstruacija, krv nakon odnosa

-čvor u dojci, iscjedak iz dojke, promjena areole ili otvorena rana na dojci

U peri i poslijemenopauzi:

• Ponovna pojava krvarenja iz rodnice, sukrvica, posve nepravilna krvarenja
• Promjena iscjetka iz rodnice, neugodan miris iscjetka

U koliko imate nešto od navedenog, nemojte se bojati. Što ranije postavimo dijagnozu I što Vas ranije počnemo liječiti uspjeh je bolji. A, osim toga, najčešće se, I kada imate smetnje, uopće ne radi o ozbiljnoj bolesti. A saznati da je strah bio neopravdan, najljepši je mogući osjećaj!!!!

Početni rak vrata maternice

02.10.2025 | Blog

Kako prepoznajemo sasvim rane zloćudne promjene na vratu maternice

Zašto stanica postaje zloćudna?

Stanica koja će postati maligna pretrpjela je oštećenje koje ju vodi u takav proces. Bez obzira kako je to oštećenje nastalo, bit maligne pretvorbe neprekidanje je umnažanja stanica i onemogućena je njihova programirana smrt. Promijenjene i oštećene stanice umnažaju se bez nadzora, postaju besmrtne, proces oštećenja se trajno nastavlja i stanica trajno sve više mijenja, postaje zloćudna. Koja je medjutim veza izmedju besmrtnosti stanica i zloćudne transformacije još uvijek nije poznato. Taj proces vjerojatno ovisi o genetskoj strukturi pojedinca ali i brojnim unutarstaničnim i medjustaničnim mehanizmima koji se moraju poremetiti da bi besmrtne stanice na kraju zaista postale zloćudne.

Kako se definiraju promjene epitela vrata maternice?

U koliko promijenjene, displastične stanice, postoje samo u donjoj trećini pločastog epitela vrata maternice govorimo o CIN-u I. To je najblaži stupanj displazije. Ako su promjenjene stanice donje dvije trećine epitela vrata maternice govorimo o CIN-u II, a ako su promijenjene stanice svih slojeva debljine epitela vrata maternice govorimo o CIN- u III i CIS-u (carcinoma in situ). Bolest daleko najčešće počinje u području zone transformacije, pa je, prilikom uzimanja Pap obriska, posebno važno uzeti obrisak s tog dijela vrata maternice. U žena u reprodukcijskoj dobi zona transformacije najčešće je na površini egzocerviksa. U žena u poslijemenopauzi zone transformacija pomiče se u unutrašnjost cervikalnog kanala.

Kada promjena postaje vidljiva?

U koliko je umnožen dovoljan broj promijenjenih stanica, promjena postaje vidljivom, najprije uz povećanje mikroskopom, a kasnije, ako se ne prepozna i ne liječi  postaje vidljiva golim okom. U žena s pozitivnim citološkim obriskom vrata maternice, promjene koje još nisu vidljive golim okom možemo pokušati naći pretragom koju zovemo kolposkopija. To je metoda kojom se promjena povećava i gleda posebnim mikroskopom.

Može li se promjena odstraniti jednostavnom biopsijom?

Dakle, početak maligne promjene zapravo počinje od jedne stanice i onda se širi dalje. Taj proces može započeti na jednom mjestu ili na više mjesta istodobno. Ako započne na jednom mjestu, vješt kolposkopičar vidjet će tu promjenu i onda ju je moguće odstraniti jednostavnom biopsijom. Ako je promjena više ili su već zauzele veće područje, jednostavnom biopsijom neće ih biti moguće sve ili u potpunost odstraniti pa su za uklanjanje tih promjena potrebne opsežnije metode: ekscizija omčom, laserom, nožem…..

Nasljedne trombofilije

02.10.2025 | Blog

Koje su nasljedne trombofilije?

Najčešća je mutacija gena činitelja V Leiden i gena koji kodira nastanak protrombina (faktor II). Puno rjedje su mutacija gena koji kodira nastanak proteina S, proteina C i antitrombina III, homocisteina, PAI1, MRHFR itd….

Vrijednosti homocisteina, PAI-1 i MTHFR nisu povezane s rizikom tromboembilije, pa se te pretrage više, kao nepotrebne, ne rade.

Nasljedne trombofilije visokog rizika

To su trombofilije zbog manjka antitrombina III (AT III), homozigoti mutacija činitelja V i činitelja II, istodobno heterozigoti za činitelj V i II („double heterozygotes“). Žene s ovim defektima moraju primati tromboprofilaksu tijekom cijele trudnoće i tijekom babinja.

Nasljedne trombofilije niskog rizika

To su trombofilije zbog manjka proteina C, proteina S i heterozigoti za činitelj V i heterozigoti za činitelj II, kao i brojne ostale rijetke trombofilije. Žene s ovim defektima ne trebaju tromboprofilaksu tijekom trudnoće, a većina istraživača se slaže da je ne trebaju ni tijekom babinja.

Nasljedna trombofilija i poremetnje trudnoće

Brojna istraživanja provedena su s ciljem ustanoviti jesu li i koje nasljedne mutacije činitelja zgrušavanja povezane s nastankom poremetnji tijekom trudnoće. Rezultati su vrlo dvojbeni. Neke retrospektivne studije pokazale su umjereno povišen rizik heterozigotnih nositeljica za mutacije činitelja V, II, proteina C i S i gubitka trudnoće nakon 10-tog tjedna, odnosno za sporadični gubitak kasnijih trudnoća. Slične studije našle su blago povišen rizik pobačaja tijekom rane i kasnije trudnoće u žena s mutacijom činitelja II i V. Mutacije gena za protein S, C i AT nisu povezivane s gubitkom ranih trudnoća. Puno kvalitetnije, prospektivne studije, nisu pokazale  nikakovu povezanost izmedju spontanih pobačaja i postojanja neke od trombofilija. Pokazana je tek blaga povezanost rizika sporadičnog umiranja djeteta u kasnijoj trudnoći ( nakon navršenih 22 tjedna) i mutacije činitelja V, činitelja II i manjka proteina S.

Najnovija istraživanja pokazuju pak, začudjujuće, kvalitetniju implantaciju u postupcima izvantjelesne oplodnje u žena koje nose neku mutaciju u smislu trombofilije. Zbog toga se u žena s učestalim neuspjehom postupka izvantjelesne oplodnje odredjivanje mutacija za činitelje zgrušavanja više ne preporučuje.

Jednako tako, nema dokaza o iole značajnijoj povezanosti nastanka intrauterinog zastoja rasta, preeklampsije i abrupcije posteljice i trombofilije.

Veza izmedju visokorizičnih trombofilija (molim vidjeti prethodni tekst Trombofilije) i smrti djeteta u kasnijoj trudnoći donekle je ipak dokazana. Nema medjutim dokaza o koristi profilakse lijekovima koji sprečavaju zgrušavanje krvi za ishod trudnoće u žena s takovom anamnezom. Profilaktička antikoagulacija može se propisati strogo individualno, u pojedinačne trudnice. Uzima se u obzir detaljna anamneza,  rezultati nalaza iz prethodnih trudnoća ( posebice patološko-histološke nalazi ploda i posteljice) i sve ostale okolnosti koje se mogu dovesti u svezu s ranije nepovoljnim ishodima trudnoća. Za donošenje ispravne odluke o liječenju i za vodjenje takove trudnoće potrebno je veliko znanje i iskustvo. Valja imati na umu, da uz pozitivne učinke koji se očekuju, svaki lijek ima svoje nuspojave i svako liječenje komplikacije, a odvagati koliki rizik se smije preuzeti nije uvijek jednostavno. Profilaksa heparinom najčešće prolazi bez poteškoća, ali moguće su i vrlo ozbiljne komplikacije.

Napadaji vručine u peri/postmenopauzi

02.10.2025 | Blog

Napadji vrućine

Napadaji vrućine vrlo slični onima u perimenopauzalnih žena, premda rijetko, mogu biti uzrokovani I ozbiljnim bolestima, pa je prije planiranja liječenja pametno obaviti razgovor s pacijenticom I po potrebi ginekološki pregled ,ali I obradu u smislu isključenja drugih dijagnoza.

Kod blagih tegoba, katkad je dovoljno promijeniti način života I neke navike: smanjiti temperature okoline, nositi laganiju odjeću, izbjegavati začinjena jela ili alkohol. Valovi vrućine, naime, najvjerojatnije nastaju radi promjena u termoregulaciji na nivou hipotalamusa. Tijelo kao “promjenu” registrira manju temperaturnu razliku I aktivira mehanizme rashladjivanja uz manje promjene temperature tijela. Liječenje lijekovima u ovih žena obično nije neophodno.

U onih, pak, koje imaju ozbilnije izražene tegobe, posebice one kod kojih se uz tegobe remeti mogućnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti moguće je poboljšanje postići lijekovima. Njihov je učinak, medjutim teško pravilno procijeniti jer se u gotovo 50% pacijentica jednako povoljan učinak može polučiti I placebo lijekom. Placebo je lijek koji jednako izgleda kao pravi ali je bez djelotvorne supstance.

Većina žena s teškim napadajima vrućine I posljedičnim problemima sa spavanjem, raspoloženjem itd. osjetit će značajno poboljšanje uz nadoknadu estrogenima. U žena koje smiju dobivati hormone, a imaju maternicu, estrogeni se moraju kombinirati s gestagenima. To je zato da se spriječi pretjerano zadebljanje sluznice endometrija koje se uvijek dogadja kada se estrogeni daju bez dodatnih gestagena. Žene koje nemaju maternicu smiju dobivati estrogene same. Na tržištu u nas već ima dosta preparata za tu svrhu, od kojih su neki po svojem sastavu gotovo identični prirodnim hormonima I odlično se podnose. To su preparati koji sadrže estradiol 17 beta I didrogesteron. Ova dva hormona kombinirana su u različitim preparatima u različitim dozama, pa se mogu davati vrlo prilagodjeno razdoblju menopause; u mladjih žena, u ranim perimenopauzalnim godinama daju se preparat s većom sadržinom oba hormona, s godinama se daju preparati sa sve manjim količinama hormona. Dobra kombinacija je I maternični uložak koji otpušta gestagene uz neki od preparata čistog estrogena. Postoje I preparati u obliku kreme koji imaju svojih prednosti.

U svijetu već postoje preparati kod kojih se čisti estrogen kombinira s modulatorima estrogenih receptora. Ta sredstva imaju zaštitni učinak na maternicu, nemaju nepovoljno djelovanje na dojku I vrlo su djelotvorni u supresiji subjektivnih tegoba I u sprečavanju promjena na kostima. To su novi lijekovi kojih još nema na domaćem tržištu, no mogu se nabaviti u inozemstvu. Glavna im je prednost to što ne sadrže gestagene zbog kojih neke žene imaju bolove u dojkama ili druge tegobe koje uzrokuje gestagen u kombiniranim pripravcima.

Sve više  žene traže I uspješno koriste tzv. bioidentične hormone. To su preparati čija je kemijska struktura identična prirodnim hormonima bez sintetičkih dodataka koji su sastavni dio većine konvencionalnih tvorničkih hormonskih preparate.

Neke žene ne smiju uzimati hormonske pripravke ili su hormonski pripravci za njih preopasni. To su žene koje su liječene radi raka dojke, tromboze, inzulta ili srčanog udara. Njima se mogu davati lijekovi koji imaju potencijalni povoljan učinak na njihove tegobe,a  nisu hormoni. Prije svega to su neki antidepresivi I antiepileptici.

Svi lijekovi koji se daju s ciljem ublažavanja ovih subjektivnig perimenopauzalnih tegoba obično su potrebi nekih godinu do dvije godine. U većine žena tegobe se same smiruju nakon tog razdoblja, pa je prekidanjem liječenja, potrebno provjeriti jesu li tegobe prestale ili nisu.

U žena u kojih se ne smije primijeniti ni jedan od navedenih načina liječenja, ili ni jedan način liječenja nije dovoljno učinkovit, mogu se pokušati i sredstva kojih učinkovitost  u ovim indikacijama još nije provjerena: visoke doze progesterone, tibolon, noretindron. Ovdje je potreban poseban oprez zbog ozbiljnih nuspojava nekih od navedenih lijekova.

Mogu se pokušati I neke moderne tehnike psihoterapije, savjetovanja, hipnoza, metode uklanjanja stresa, relaksacija, tehnike disanja itd.

S obzirom da u nekim biljkama ima dosta tvari s estrogenim djelovanjem, izoflavoni, fitoestrogeni itd., koriste se I sredstva tog porijekla, prema je njihov učinak neprovjeren, a opasnost za pacijenta leži u kombinaciji istodobnog stimulacijskog I inhibicijskog učinka istog sredstva u različitim okolnostima. Opasnost se krije u “skrivenim”estrogenima, pa ih I ne znajući tako dobivaju i žene koje ih ne bi smjele uzimati. Toga često, na žalost,  nisu svjesni ni doktori koji ih preporučuju.

Pomoći može fizička aktivnost, gubitak tjelesne težine I neke tradicionalne biljke: npr. ljutić.

Jednako tako mogu se koristiti homeopatski lijekovi I akupunktura.

Kvantna medicina

30.09.2025 | Blog

Neke dijagnoze su zakašnjele, a liječenje neuspješno….Može li pomoći kvantna medicina?

Premda je, tehnološki gledano, moderna alopatska medicina u posljednje vrijeme zabilježila značajne iskorake, svjesni smo da su neke dijagnoze vrlo teško dohvatljive ili zakašnjele, ili je pak liječenje slabo djelotvorno ili prolazno ili ne koristi uopće….Na sreću, pored ponovnog sve češćeg korištenja pripravaka iz prirode, sve više se koriste i metode tzv. Tesline znanosti, koje, koristeći kvantnu fiziku, omogućuju dijagnostiku i liječenje na staničnom nivou. Registracija eletromagnetskog zračenja stanica omogućuju dijagnostiku promjena frekvencije bolesnih u usporedbi s frekvencijama zdravih stanica i prepoznavanje  vrlo ranih oštećenja, prije no što je proces uznapredovao do kliničke manifestacije bolesti. Istodobno, uredjajem se može korigirati poremećana frekvencija i postići izliječenje. Uz to, osim dijagnostike poremetnji u području jednog organa ili sustava organa,  ovaj postupak omogućuje prepoznavanja funkcioniranja tijela kao cjeline i dijagnostiku poremetnji drugih organa čija bolest može izravno ili neizravno utjecati na funkciju ciljnog sustava.  Npr. sve  više vjerujemo da je svaka ozbiljna bolest jednog organa zapravo bolest cijelog tijela i da su psihičke poremetnje, intoksikacije, infekcije, manjak ili suvišak nekih vitalno važnih tvari ili stres u osnovi bolesti koja remeti homeostazu cijelog tijela, a ispoljava se na organu koji je najosjetljiviji. Odatle vjerovanje da se korekcijom poremetnji suviška ili manjka nekih tvari, korekcijom posljedica stresa, eliminacijom otrova, bakterijskih ili parazitskih toksina itd. mogu ukloniti činitelji bolesti u samom začetku.  Možemo prepoznati manjak vitamina, minerala, postojanje toksičkih supstanci…Možemo procijeniti koja tvar i koji lijek će pomoći odredjenoj osobi, a koji neće….

Nisu potrebna česta vadjenja krvi, druga neugodna testiranja i zračenja. U, npr. ginekološkoj ordnaciji dobit ćemo, nakon kliničkog i UZV pregleda, dijagnostiku poremetnji genitalnog sustava na nivou stanica, kao i dijagnostiku funkcije drugih organa i tijela kao cjeline i to u samo nekoliko minuta. Možemo otkriti genitalne i druge promjene  prije no što su optički vidljive i prije no što  izazivaju tegobe.

Što je kvantna , energetska medicina

To je medicina koja koristi metode kvantne fizike, najviše tzv. „Teslinu tehnologiju“ u postupcima dijagnostike i liječenja pacijenata. Postupci koji se koriste dopuštaju da se u samo nekoliko desetaka minuta dobije informacija o zdravstvenom stanju i odstupanjima u čitavom tijelu. Ona nije protivnik konvencionalnoj medicini ili njezin takmac, već njena nadopuna i kao takva već sada omogućuje silan napredak medicine 21. stoljeća.  Objašnjenje uzroka bolesti neskladom energija (chi, prana, ki, vakan, barraka….) i izliječenje ponovnim dovodjenjem u ravnotežu staro je koliko i ljudska civilizacija. Od 1976. godine ove su metode (energetska medicina, izliječenja skalarnom energijom, kiropraktika, akupunktura, homeopatija….),  generalno prihvaćene od utjecajnih medicinskih Institucija u cijelom svijetu……

Metoda polazi od spoznaje da svaka tvar i svaki organizam, kao i zdravo tkivo imaju svoju specifičnu frekvenciju vibracije i ona se može detektirati uredjajima koji prepoznaju elektromagnetska zračenja. Oštećeno tkivo, stanica, ima promijenjenu vibraciju. Koncem 20. stoljeća u SAD, dr Hulda Clark prepoznala je specifične frekvencije mikroorgnizama, posebno parazita, i teških metala. Uredjajem koji je sama konstruirala, sinkrometrom, ustanovila je da veliki broj ljudi ima parazite koje u većine konvencionalne metode dijagnostike  nisu prepoznavale. U svom je tijelu otkrila tragove pesticida, lijekova, teških metala….Nakon obrade više desetina tisuća ljudi,  zaključila je i dokazala da većina bolesti modernog čovjeka potječe od zaraze parazitima ili su posljedica otrovanja. Tako je započeo razvoj tehnologija koje omogućuje korištenje energetske medicine…..Po svemu sudeći osmišljena kombinacija obiju metoda daje najbolje rezultate liječenja.  

Kasnije su drugi stručnjaci, npr. akademik Nesterov sa suradnicima otkrili da usavšenijim uredjajima mogu dokazati ne samo infestaciju već i lokalizaciju parazita..  Kompjutorizacija koja se istodobno naglo razvijala omogućila je  brzo prepoznavanje i registraciju vrlo sitnih promjena frekvencije vibracije organa koji su izloženi nepovoljnim utjecajima u sasvim početnoj fazi i to u cijelom tijelu.

Kako se prepoznaje oštećenje?

Svaka stanica u našem tijelu ima elektromagnetsko polje čija frekvencija se ne mijenja dok god stanica normalno funkcionira. U trenutku promjene ili oštećenja (stres, virusi, bakterije, manjak vitamina, manjak minerala, teški metali, pesticidi, drugi otrovi-lista je dugačka), njena se frekvencija mijenja i te se promjene mogu prepoznati posebnim uredjajima. Promjena vibracije stanice koja je u promijenjenom miljeu ili je oštećena još ne znači bolest,ali pokazuje promjenu koja može prerasti u bolest u koliko se izloženost štetnom utjecaju nastavi. Te sitne promjene koje registriraju biorezonatori stižu u kompjuter koji ih onda obradjuje. On zapravo usporedjuje frekvenciju stanice pacijenta sa frekvencijom zdrave stanice i otkriva promjenu koja može prerasti u bolest na sa staničnom nivou. Dobiveni rezultati pokazuju odstupanje od normale, ali ne i dijagnozu jer sasvim rano, dok ne postoji bitna promjena funkcije cijelog organa ili sustava, bolest koju možemo dijagnosticirati npr. RTG-om ili promjenama biokemijskih parametara krvi,  još ne postoji.

Analiza uključuje pretragu cijelog tijela (funkciju svih organa i organskih sustava, sastav krvi i limfe, funkciju endokrinog i imunološkog sustava, prisutnost otrova, teških metala, mikroelemente, vitamine, alergije, podnošljivost vrsta hrane itd. Analiziraju se funkcija ženskog i muškog spolnog sustava, spermatogeneza, menstruacijski ciklus, dojke. Potencijalno, dakle, kvantna analiza mogla bi koristiti u svim medicinskim strukama, pa tako i u ginekologiji,  prvenstveno u rješavanju problema neplodnosti ( i za uzroke neplodnosti muškarca), endometrioze, inkontinencije, perimenopauzalnih tegoba, sindroma policističkih jajnika, da navedem samo neke….Analiza je potpuno neinvazivna, potpuno bezbolna, mogu je raditi trudnice i djeca, metalni implantati u tijelu ne smetaju. Interesantno, analiza se, uz potrebne podatke koji se daju kompjutoru može raditi i „na daljinu“.

Obrada endometrija

29.09.2025 | Blog

Uzimanje uzorka sluznice endometrija za citološku I patološkohistološku obradu – “endometrial sampling”

Uzorak se može uzeti četkicom za citološku obradu ( cytobrush, taobrush), može se uzeti biopsija posebnim instrumentom ili se može obaviti frakcionirana abrazija materišta I endocerviksa.

Žene u reprodukcijskoj dobi

Kod svih žena koje nenormalno krvare u reprodukcijskoj dobi (imaju menstruacijske cikluse) prvo je potrebno isključiti patološku trudnoću.

Endometrial “sampling”- treba obaviti u svih žena s nenormalnim krvarenjem iz maternice koje imaju povišeni rizik za nastanak karcinoma endometrija. Prilikom donošenja odluke raditi “sampling” ili ne u odredjene žene najvažnija je dob. Razloga za to je stoga što žene mladje od 45 godina imaju daleko manji rizik nastanka raka endometrija od onih starijih. Npr. rizik je 3 puta manji npr u onih u dobi 35-44 godina, nego u onih u dobi 45-54 godina života.

Žene starije od 45 godina: “sampling” je potrebno učiniti u koliko imaju cikluse kraće od 21 dan ili dulje od 38 dana, krvare dulje od 8 dana, krvare je izuzetno obilno, ili je iregularnost ciklusa veća od 7-9 dana. U koliko se pojavi nepravilno krvarenje, uzorak je potrebno učiniti prilikom prvog pregleda.

Žene mladje od 45 godina: kod mladjih žena “sampling” se mora učiniti kod nepravilnih krvarenja koje traje dulje od 6 mjeseci ili ne prestaje nakon  medikamentoznog liječenja, posebice ako žena ima povišen rizik od nastanka raka endometrija, boluju od sindroma policističnih jajnika  (kronične anovulacije) ili debljine.

Drugi razlog za uzimanje uzorka endometrija može biti I sumnja na endometritis, upalu sluznice endometrija. Tim postupkom naime, može se, nerijetko, ustanoviti postojanje  neprepoznate trudnoće.

Uzorak za citološku ili patološkohistološke pretragu moguće je uzeti ambulantno. Frakcioniranu kiretažu pak, kao potpuniju I precizniju ptretragu, potrebno je učiniti u koliko se simptomi nastave ,a nalaz biopsije je bio negativan .

Transvaginalni ultrazvuk u žena reprodukcijske dobi

Prema mišljenu američkih ginekologa, u žena u poslijemenopauzi transvaginalni ultrazvuk može biti dobra alternativa uzimanju uzorka endometrija. Kod prijemenopauzalnih žena to nije tako.  To je zato, jer je debljina endometrija u žena reprodukcijske dobi vrlo varijabilna pa debljina endometrija izmjerena ultrazvukom u žena reprodukcijske dobi nije pokazatelj rizika za postojanje raka endometrija.

U prijemonopauzalnih žena koje nemaju nenormalna krvarenja debljina endometrija nije indikacija za biopsiju endometrija. U tih je žena odluku za uzimanje uzorka endometrija za citološku i(ili) patološkohistološku obradu potrebno učiniti uzimajući u obzir brojne okolnosti, izmedju ostalog citologiju vrata maternice (atipične žljezdane stanice, stanice endometrija u prvoj polovini cikljusa) ili postojenje kronične anovulacija ili debljine.

Žene u poslijemenopauzi

Krvarenje iz maternice

Svako krvarenje iz maternice kod žena u poslijemenopauzi indikacija je za uzimanje uzorka endometrija I njegovu citološku i(ili) patološkohistološku obradu. Medjutim, s obzirom da je postojanje raka endometrija ukoliko je njegova debljina ispod 4-5 mm izuzetno rijetka (manje od 1%), mjerenje debljine endometrija ultrazvukom alternative je uzimanju uzorka endometrija u žena koje krvare u poslijemenopauzi. To je preporuka američkog undruženja ginekologa I opstetričana /ACOG/. Premda ni u jednoj studiji nije nadjeno da se postojanje svakog slučaja raka endometrija može sa sigurnošću isključiti mjerenjem debljine endometrija, naš je stav da se obrada endometrija mora obaviti kod svake poslijemeopauzalne žene koja krvari. Postoje naime, oblici raka endometrija kod kojih žene krvare, a tumor nastaje u endometriju koji je vrlo tanak I atrofičan.

Asimptomatske pacijentice (žene koje ne krvare I nemaju nikakovih tegoba)

U velike većina žena s rakom endometrija javlja se nenormalno krvarenje iz maternice, a samo njih 5-20% ne krvare. S obzirom na to, pokušalo se ustanoviti kako prepoznati žene kod kojih treba uzeti uzorak iz endometrija premda one nemaju tegoba.

Transvaginalni ultrazvuk u poslijemenopauzalnih žena koje nemaju tegoba

Debljina endometrija mjerena ultrazvukom u ovoj je skupini žena nedovoljno osjetljiva metoda. U metaanalizi 32 velike studije na 11000 asimtomatskikh žena u poslijemenopauzi  nadjena je prosječna debljina endometrija od 2,9 mm. Rizik za postojanje raka endometrija u poslijemmenopauzalnih žena koje ne krvare jedak je riziku u poslijemenopauzalnih žena koje krvare I koje imaju debljinu endometrija 5 mm ili više, tek u onih s debljinom endometrija od 11 mm ili većom. Zato se preporuča da se u poslijemenopauzalnih žena koje ne krvare uzorak za citološku i(ili) patološkohistološku obradu endometrija treba uzeti samo u koliko je debljina endometrija 11 mm ili veća.Biospiju je potrebno napraviti I u žena s tekućinom koja se nakupila izmedju listova endometrija (mucometra) , a bez simptoma, ako je istodobno debljina endometrija 3 mm ili veća. U žena s tekućinom u materištu ,a ednometrijem tanjim od 3 mm, postojanje raka endometrija je izuzetno rijetko.