21.09.2025 | Blog
Spontani pobačaj
Nevoljni gubitak trudnoće prije navršenih 12 tjedana gestacije naziva se ranim spontanim pobačajem, a onaj nakon navršenih 12 tjedana je kasni spontani pobačaj.. Drži se da se oko 50% ranih trudnoća gubi ranim spontanim pobačajem, dok nakon 12. tjedna umire tek oko 2% plodova, nakon 15. tjedna tek njih oko 0,6
U trudnoćama nastalim postupcima izvatjelesne oplodnje gubi se oko 5-6% klinički prepoznatljivih trudnoća. U koliko se uzastopce izgubi tri i više trudnoća prije navršenih 20 gestacijskih tjedana govorimo o habitualnom pobačaju. U nekim se, medjutim, sredinama habitualnim pobačajem smatra gubitak samo dviju trudnoća, a obrada preporuča i već nakon samo jednog gubitka.
Medju rizičnim činiteljima za gubitak trudnoće najistaknutija je dob majke. Rizik gubitka klinički prepoznate trudnoće u žene mladje od 30 godina je 9-17%, a u strije od 45 godina čak 80%, Medju ostalim rizicima ističu se raniji spontani pobačaji, pušenje, alkohol, kokain, nesteroidni antireumatici, povišena tjelesna temperatura, kofein, poteškoće u zanošenju , niske vrijednosti folata i niska tjelesna težina žene.
Uzroci ranog spontanog pobačaja
U jednoj studiji koja je pratila 144 rane izgubljene trudnoće nadjeno je da je u 70% postojala abnormalnost kromozoma (64% trisomije, 9% poliploidije, 7% monosomije). Trisomije su posljedica pogrešaka gametogeneze, a poliploidije ili mozaicizam prve diobe zigote. Ni jedna od ovih abnormalnosti genoma nema sklonost repetitivnom pojavljivanju. Pobačaji se ponavljaju samo u parova nositelja balansirane translokacije i inverzije u kariogramima. Neki istraživači stoga preporučuju da se u svih parova obavi kariotipizacija pobačenog ploda. Identifikacija kromozomske aberacije bila bi siguran dokaz uzroka pobačaja, a činjenica da se kromozomopatija ne ponavlja činila bi dalju obradu para nepotrebnom. Identifikacija urednog kariograma pobačenog ploda bila bi indikacija za obradu i traženje postojanja nekog od mogućih uzroka pobačaja.
Medju uzrocima ostalih 30% ranih pobačaja najčešće se spominju:
– imunološke poremetnje prepoznavanja i tolerancije antigeno stranog fetalnog tkiva
Vjerojatno su češće no što se do sada vjerovalo. Mogu biti uzrokovane izostankom normalne adaptacije majčinog imunosnog sustava u trudnoći, izostankom u trudnoći normalne ekspresije HLA-G antigena na stanicama cito i sinciciotrofoblasta, odnosno gubitkom imunološke barijere sijalomucinom i sličnim tvarima. Najnovije studije pokazuju značajno učešće T-h1 reakcije, tj. aktivacije decidualnih T pomoćničkih stanica žena specifičnog HLA haplotipa skupine II (HLA DR1 i HLA DR3) koji, stvarajući inhibitore rasta trofoblasta interleukin 2 i interferon gama onemogućuju implantaciju. Pretpostavlja se da na imunološke uzročne čimbenike otpada preko 80% inače nerazjašnjenih slučajeva habitualnih pobačaja. Dva su poznata modela kojima se tumači nastanak imunogenih habitualnih pobačaja: autoimuni i aloimuni.
– endokrinopatije: šećerna bolest, bolesti štitnjače, manjkavost žutog tijela, sindrom policističnih jajnika, hiperprolaktinemija
Nepravilno liječena, neliječena ili nedostatno regulirana šećerna bolest uvijek je dovodjena u svezu s otežanim zanošenjem i gubitkom trudnoća. Jednako tako, žene s neliječenim pojačanim ili nedostatnim lučenjem štitnjače sklone su obim poremetnjama. Danas je pravilna regulacija dijabetesa i pravilno liječenje bolesti štitnjače problem pobačaja gurnulo u drugi plan. Jednako tako, promijenjen je stav o manjkavosti žutog tijela kao uzroku gubitka velikog broja ranih trudnoća. Upitno je naime, postoji li uopće manjak funkcije žutog tijela i je li on u svezi s gubitkom trudnoće, a ako postoji kakva mu je zapravo posljedica. Žene s biopsijom endometrija i patološkohistološki dokazanom insuficijencijom žutog tijela normalno zanose i iznose trudnoću, vrijednosti serumskog progesterona ne predskazuju ishod trudnoće, a nije dokazano ni da nadoknada egzogenim progesteronom može spriječiti rani pobačak. Vjerojatnije je da je u većine žena s tzv. insuficijencijom žutog tijela za gubitak trudnoće odgovorna nepravilna folikulogeneza ( hiperandrogenemija, visoke vrijednosti LH) i stoga manje vrijedna oocita i posljedično manje vrijedan plod. Slično se objašanja i sklonost spontanom pobačaju u žena sa sindromom policističnih jajnika i hiperprolaktinemijom
– bolesti majke ili ploda
Prije svega misli se na kronične bolesti koje prati insuficijencija pojedinih organa (srca, bubrega, jetre…), koagulopatije, kolagenoze ili kronična sistemska ili lokalna infekcija majke koja se prenosi na deciduu, ovoje, maternicu ili plod ili uzrokuje maternične kontrakcije zbog febrilnog stanja. Posljednjih godina sumnja se da nasljedne i stečene trombifilije mogu jako remetiti trudnoću, no čini se da ne postoji značajnija povezanost s ranim habitualnim pobačajem.
– anomalije maternice, polipi, miomi
Premda je trudnoću moguće zanijeti, nositi i iznijeti bez većih poteškoća i u abnormalno gradjenoj maternici, sve je više dokaza da neke “minor” anomalije mogu jako remetiti ili čak onemogućiti zanošenje ili iznošenje. U tijeku su studije koje prate ishod trudnoće u žena koje zanose nakon korektivnih zahvata na maternici, a koje su ranije izgubile jednu ili više trudnoća. Začudjujuće je da najveće i najčešće poremetnje čine manji defekti-npr. uterus subseptus. Medju ženama koje ponovljeno pobacuju, njih oko 40-50% ima neku anomaliju maternice (najčešće pregradu u materištu, adhezije ili dvorogu maternicu), a njenim operacijskim zbrinavanjem povisuju se izgledi za uspješnim završetkom idućih trudnoća. Zanimljivo je, medjutim, kako je u toj populaciji žena, i nakon operacije, učestalost spontanih pobačaja i dalje viša no u zdravih žena ili onih kod koje nisu operirane (8). Nepovoljan učinak submukoznih mioma na reprodukciju smatra se dokazanim, dok je onaj polipa, intramuralnih ili subseroznih mioma dvojben. Još uvijek nema kvalitetnih studija koje bi dokazale kako se povoljniji ishod idućih trudnoća može pripisati operacijama otklanjanja polipa, submukoznih ili intramuralnih mioma.
Opširnije
15.09.2025 | Blog
Sindrom propusnih crijeva /leaky gut sy/
Zdravo tanko crijevo posjeduje stukture koje, smještene izmedju epitelnih stanica, dopuštaju ili onemogućuju prijelaz dijela probavljene hrane u krv i limfu. Kod oštećenih crijeva i sindroma propusnih crijeva ta barijera ne postoji ili je oštećena, pa u tijelo dospijevaju i tvari koje bi se normalno zadržale u crijevima i izbacile stolicom kao otpad. Sindrom propusnih crijeva javlja se u niza bolesti, naročito uz kronične upalne bolesti crijeva, alergije, autoimune bolesti itd., u glavnom onda kada je opterećenje slobodnim radikalima u crijevu nadvladalo sposobnost crijeva da ih ukloni i neutralizira. Zbog resorpcije neprobavljene hrane i otrova ovo stanje uzrokuje ili pogoršava niz kroničnih bolesti u tijelu i izuzetno je opasno posebno u koliko traje dugo:
Bolesti koje uzrokuje nenormlna propusnost crijeva:
- Rak dojke, crijeva i pankreasa
- Kronične bolesti srca i krovožilja
- Metabolički sindrom
- Poremetnje trudnoće
- Alergije
- Autoimune bolesti
- Sindrom policističkih jajnika
- Brojne neurološke bolesti, npr. Mb Parkinson, poremetnje pamćenja, inzulte, migrene…)
- Iritabilni kolon i upalne bolesti crijeva
- Bolesti jetre, pluća, štitnjače, oka,….
- Debljinu
Uzroci:
Oštečenje i patološka propusnost crijeva najčešće nastaje zbog neprekidnog gutanja otrova i raspadnutih bakterija koje stvaraju patološki mikrobiomi dišnog i probavnog sustava. Patološki mikrobiom je zapravo kronična kolonizacija patogenima. Patogeni se u mikrobiomu štite biofilmom, polimeriziranom membranom koja ih prekriva. Nalaze se ispod nje. Biofilm štiti patogene od efektora imunosnog sustava i lijekova, pa tako patološki mikrobiom preživljava godinama, i, ako se ne liječi, ponekad i cijeli život. Vjeruje se da počinje nepotpuno izliječenom infekcijom ranije u životu, kada su uzročnici stvorili biofilm i tako postali rezistentni na sve pokušaje uklanjanja.
Liječenje
Liječenje propusnih crijeva vrlo je teško i dugotrajno. Na prvom mjestu valja ukloniti patološke mikrobiome, što je uobičajenim antibakterijskim lijekovima najčešće nedjelotvorno. Fokusi su najčešće u ustima, na zubima, desnima, jeziku, gingivi, u predjelu tonzila i limfnog prstena oko ždrijela, u slinovnicama, limfnim čvorovima vrata, bronhima, crijevu. Fokuse valja fizički odstraniti, nerijetko operacijom. Proces se može ublažiti i posve prekinuti postupcima liječenja, npr. osnaživanjem prirodnog sistema eliminacije patogena nebulizacijom /raspršivanjem/ vodikovim peroksidom, ali i nekim drugim tvarima. S obzirom da su slobodni radikali ionizirane molekule lako ih je ukloniti metodama kvantnog liječenja (SCIO tehnike).
Opširnije
14.09.2025 | Blog
Treće tromjesečje trudnoće- što se dogadja u mom tijelu, koja je normalna aktivnost djeteta i kako treba nadzirati trudnoću?……
S početkom trećeg tromjesečja trudnoće, 28. tjedan, dijete teži prosječno 1100 grama i dugačko je 25 cm.Koža mu je još uvijek vrlo tanka, crvena i prekrivena tankim slojem sirastog namaza kojeg zovemo verniks. Potkožnog masnog tkiva još uvijek nema. Pluća su već dovoljno razvijena da, katkad i samostalno, no puno češće uz potporu, mogu obavljati funkciju disanja. Oko 90% rodjenih mogu preživjeti i normalno se razvijati. Opasnost od, posebice neuroloških oštećenja, u djece rodjene u ovoj gestaciji vrlo je visoka.
Koncem 32. tjedna trudnoće, (konac 8. lunarnog mjeseca), dijete već ima oko 1800 grama i dugačko je oko 28 cm. Koža je i dalje crvena, tanka i naborana. Potkožnog masnog tkiva još uvijek nema. Nakon poroda, teški problemi s disanjem puno su rjedji no ranije, no i dalje djetetu je potrebna skrb iskusnog osoblja i većinom bar kratkotrajni boravak u odjelu za intenzivnu njegu. Izgledi preživljenja penju se na oko 97%, još uvijek je velika opasnost trajnog oštećenja, posebice mozga.
Na koncu 36.tog tjedna gestacije, (9. lunarni mjesec) duljina djeteta već je oko 32 cm, a težina dosiže 2500 grama. Započelo je nakupljanje masnog tkiva u potkožju, pa sada koža prestaje biti crvena i naborana, a tijelo djeteta postaje zaobljeno. Zrelost pluća vrlo je visoka i problemi s disanjem nakon poroda u ovoj gestaciji većinom su blagi i prolazni. Opasnost ozbiljnijih neuroloških oštećenja još i dalje postoji, ali su ona rijetka. Medjutim, porod valja izbjeći prije dosizanja pune zrelosti , kad god je to moguće pa i u trudnoća ove gestacije. Dokazano je, naime, da djeca rodjena u ovoj, kažemo, „kasnoj nedonesenosti“ , odnosno „gotovo ročna“ imaju, u uporedbi s ročnima, značajnije češća blaža neurološka odstupanja, više kognitivnih problema, poteškoća u učenju i dosezanju npr.višeg stupnja obrazovanja i sl. Što trudnoća dulje napredjuje, dijete je sve veće, zrelije i jače….Ono se sve jače miče, diše (udiše u pluća plodnu vodu) i nerijetko štuca….
Trudnoću valja, dakle, završiti u terminu, nikako ranije, pa je stoga pažljiv nadzor trudnice neophodan i u ovim tjednima trudnoće. Nastavljamo pratiti rast maternice i promjene na njezinom vratu. Rast maternice odličan je vanjski pokazatelj rasta djeteta, a promjene na vratu maternice odličan pokazatelj opasnosti prijevremenog poroda i tako završenja trudnoće u vrijeme kada je dijete još nezrelo. U koliko posumnjamo na poremetnje rasta učinit ćemo procjenu težine djeteta ultrazvukom. U koliko opazimo preuranjene promjene na vratu maternice, savjetovat ćemo što više odmaranja, katkad i lijekove za koje pretpostavljamo da mogu „odgoditi“ prijevremeni porod. U trudnica koje imaju rizičnu ili poremećenu trudnoću u ovom ćemo razdoblju trudnoće početi pratiti oksigenaciju djeteta i količinu plodove vode: možemo pratiti kucajeve srca djeteta kardiotokografijom i ultrazvukom procijeniti količinu plodove vode.
Polako se pripremamo za pojačani nadzor trudnice koji je neophodan u terminu…..
Opširnije
25.08.2025 | Blog
Kako kontrolirati simptome klimakterija i menopause s posebnim osvrtom na napadaje
“vrućine”.
Dijagnoza menopauze-posljednje menstruacije, postavlja se retrogradno, a nakon što žena nije 12
mjeseci imala menstruaciju, a za to nema nekih drugih razloga. Obično se javlja negdje oko 50.te
godine života, no nije rijetkost da žene imaju redovite mjesečnice I nakon navršenih 55 godina
života.U koliko menopauza nastupi prije navršenih 40 godina života govorimo o prijevremenoj
menopauzi. U vrijeme postepenog popuštanja funkcije jajnika, katkad čak I nekoliko godina prije
menopauze, žena može imati brojne tegobe: navale vrućine, promjene raspoloženja, poremetnje
spavanja, probleme u seksualnoj funkciji, zaboravljivost, smetnje koncentracije, neredovita krvarenja,
promjene u funciji drugih endokrinih žlijeza…Sve su to posljedice promjene u količini I medjuomjeru
hormona koje luči jajnik,a koje mogu uzrokovati probleme koje žena osjeća. Osim što ove smetnje
jako remete kvalitetu života, neki od njih, posebice promjene na kostima ili patološko zadebljanje
sluznice maternice, mogu uzrokovati ozbiljne probleme, neposredno, ali I kasnije u životu.
Premda sve žene imaju iste ili slične hormonalne promjene, odgovor ciljnih organa na njih je različit,
u nekih 80% osjeća se neugoda, ali samo u oko 30% smetnje su toliko izražene da se žene obraćaju
doktoru za pomoć. Medjutim, I onda kada nema posebno neugodnih subjektivnih tegoba, krhkost
kostiju, povišen kardiovaskularni rizik I promjene sluznice maternice (posebice oblici hiperplazije koje
danas smatramo prekancerozama) razlog su za ozbiljan nadzor svake žene u godinama oko
menopauze.
Postupci kod najčešćih tegoba premenopauze I menopause- valova “vrućine”
Cilj je ublažiti ili čak sasvim ukloniti tegobe koje žena osjeća u vrijeme perimenopauze: posebice
valove vrućine, depresiju, promjene raspoloženja i poremetnje sna. Jednako tako valja misliti I o
osteoporozi I promijenjenoj funkciji urogenitalnog sustava, neugodnoj urogenitalnoj atrofiji.
Napadji vrućine
Napadaji vrućine vrlo slični onima u perimenopauzalnih žena, premda rijetko, mogu biti uzrokovani I
ozbiljnim bolestima, pa je prije planiranja liječenja pametno obaviti razgovor s pacijenticom I po
potrebi ginekološki pregled ,ali I obradu u smislu isključenja drugih dijagnoza.
Kod blagih tegoba, katkad je dovoljno promijeniti način života I neke navike: smanjiti temperature
okoline, nositi laganiju odjeću, izbjegavati začinjena jela ili alkohol. Valovi vrućine, naime,
najvjerojatnije nastaju radi promjena u termoregulaciji na nivou hipotalamusa. Tijelo kao “promjenu”
registrira manju temperaturnu razliku I aktivira mehanizme rashladjivanja uz manje promjene
temperature tijela. Liječenje lijekovima u ovih žena obično nije neophodno.
U onih, pak, koje imaju ozbilnije izražene tegobe, posebice one kod kojih se uz tegobe remeti
mogućnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti moguće je poboljšanje postići lijekovima. Njihov je
učinak, medjutim teško pravilno procijeniti jer se u gotovo 50% pacijentica jednako povoljan učinak
može polučiti I placebo lijekom. Placebo je lijek koji jednako izgleda kao pravi ali je bez djelotvorne
supstance.
Većina žena s teškim napadajima vrućine I posljedičnim problemima sa spavanjem, raspoloženjem
itd. osjetit će značajno poboljšanje uz nadoknadu estrogenima. U žena koje smiju dobivati hormone,
a imaju maternicu, estrogeni se moraju kombinirati s gestagenima. To je zato da se spriječi
pretjerano zadebljanje sluznice endometrija koje se uvijek dogadja kada se estrogeni daju bez
dodatnih gestagena. Žene koje nemaju maternicu smiju dobivati estrogene same. Na tržištu u nas već
ima dosta preparata za tu svrhu, od kojih su neki po svojem sastavu gotovo identični prirodnim
hormonima I odlično se podnose. To su preparati koji sadrže estradiol 17 beta I didrogesteron. Ova
dva hormona kombinirana su u različitim preparatima u različitim dozama, pa se mogu davati vrlo
prilagodjeno razdoblju menopause; u mladjih žena, u ranim perimenopauzalnim godinama daju se
preparat s većom sadržinom oba hormona, s godinama se daju preparati sa sve manjim količinama
hormona. Dobra kombinacija je I maternični uložak koji otpušta gestagene uz neki od preparata
čistog estrogena. Postoje I preparati u obliku kreme koji imaju svojih prednosti.
U svijetu već postoje preparati kod kojih se čisti estrogen kombinira s modulatorima estrogenih
receptora. Ta sredstva imaju zaštitni učinak na maternicu, nemaju nepovoljno djelovanje na dojku I
vrlo su djelotvorni u supresiji subjektivnih tegoba I u sprečavanju promjena na kostima. To su novi
lijekovi kojih još nema na domaćem tržištu, no mogu se nabaviti u inozemstvu. Glavna im je prednost
to što ne sadrže gestagene zbog kojih neke žene imaju bolove u dojkama ili druge tegobe koje
uzrokuje gestagen u kombiniranim pripravcima.
Sve više žene traže I uspješno koriste tzv. bioidentične hormone. To su preparati čija je kemijska
struktura identična prirodnim hormonima bez sintetičkih dodataka koji su sastavni dio većine
konvencionalnih tvorničkih hormonskih preparate.
Neke žene ne smiju uzimati hormonske pripravke ili su hormonski pripravci za njih preopasni. To su
žene koje su liječene radi raka dojke, tromboze, inzulta ili srčanog udara. Njima se mogu davati
lijekovi koji imaju potencijalni povoljan učinak na njihove tegobe,a nisu hormoni. Prije svega to su
neki antidepresivi I antiepileptici.
Svi lijekovi koji se daju s ciljem ublažavanja ovih subjektivnig perimenopauzalnih tegoba obično su
potrebi nekih godinu do dvije godine. U većine žena tegobe se same smiruju nakon tog razdoblja, pa
je prekidanjem liječenja, potrebno provjeriti jesu li tegobe prestale ili nisu.
U žena u kojih se ne smije primijeniti ni jedan od navedenih načina liječenja, ili ni jedan način liječenja
nije dovoljno učinkovit, mogu se pokušati i sredstva kojih učinkovitost u ovim indikacijama još nije
provjerena: visoke doze progesterone, tibolon, noretindron. Ovdje je potreban poseban oprez zbog
ozbiljnih nuspojava nekih od navedenih lijekova.
Mogu se pokušati I neke moderne tehnike psihoterapije, savjetovanja, hipnoza, metode uklanjanja
stresa, relaksacija, tehnike disanja itd.
S obzirom da u nekim biljkama ima dosta tvari s estrogenim djelovanjem, izoflavoni, fitoestrogeni
itd., koriste se I sredstva tog porijekla, prema je njihov učinak neprovjeren, a opasnost za pacijenta
leži u kombinaciji istodobnog stimulacijskog I inhibicijskog učinka istog sredstva u različitim
okolnostima.
Pomoći može fizička aktivnost, gubitak tjelesne težine I neke tradicionalne biljke: npr. ljutić.
Jednako tako mogu se koristiti homeopatski lijekovi I akupunktura.
Opširnije
