15.03.2017 | Blog
Koje žene treba liječiti?
Prema preporukama većine svjetskih urduženja za ginekologiju I opstetriciju ,hormonsko nadomjesno liječenje (HRT) daleko nadmašuje rizike u žena koje su zdrave, unutar su 10 godina od menopauze I mladje su od 60 godina. Osnovne kontraindikacije za HRT su preboljeli rak dojke, aktivna bolest jetre, preboljela tromboza ili trombotički incident, koronarna I cerebrovaskularna bolest (“moždani udar”).
Trebaju li žene dobivati zajedno I estrogen I progesteron?
Kod žena koje imaju maternicu, uz estrogen koji će ublažiti većinu simptoma I spriječiti većinu posljedica prestanka funkcije jajnika, obezatno je dodati gestagene. U žena koje nemaju jajnika, estrogen je opravdano dati kao jedini lijek.
Kako se lijek primjenjuje?
Estrogen se može dati na razne načine: najčešće se daje na usta, peroralno, ali se može primjeniti preko kože I preko rodnice. Za to postoje razne emulzije, kreme, flasteri , gelovi, u obliku spreja ili vaginalni pripravci. Žene koje žele riješiti probleme propadanja tkiva vanjskog spolovila I sustava za mokrenje mogu uzimati samo lokalne pripravke. Žene koje imaju sistemske tegoba, trebaju lijek koji se resorbira u krvotok.
Odakle se dobivaju estrogeni za liječenje perimenopauzalnih tegoba?
Lijekova koji imaju učinak estrogena ima više:
- oni koji sadržavaju estrogen (pretežito estron) izdvojen iz mokraće trudnih kobila (z liječenje problem menopauze pretežito se daje u Americi)
- estradiol koji je sintetiziran (izvor je soja I druge biljke) I biološki je potpuno identičan prirodnom estradiolu (za liječenje problema menopause daje se u Europi)
- esterificirani estrogen
- etinil estradiol (sadrže ga kontracepcijske pilule) itd….
Koliko je estrogena protrebno da se tegobe smire?
Najniža doza u preparatu koji je dostupan na tržištu trebala bi biti dostatnom spriječiti koštane promjene I napadaje vrućine u većine žena. Medjutim, dozu je uvijek potrebno prilagoditi svakoj pojedinoj pacijentici sukladno njenim osobitostima. U tu svrhu razni pripravci estrogena pripremljeni su različitim dozama. Optimalnu individualnu dozu katkad je potrebno prilagoditi za odredjenu pacijenticu nakon odredjivanja vrijednosti estradiola u krvi.
Koji je najbolji put primjene estrogena?
Kod žena u kojih je korisno estrogenima popraviti sintezu proteina u jetri ili nemaju povišene vrijednosti kolesterola u krvi, savjetuje se davanje estrogena na usta. U žena u kojih pak želimo sniziti vrijednosti kolesterola ili poboljšanje sinteze nekih proteina u jetri za njih nije korisno ili je čak štetno davanje estrogena na usta.Kod tih se žena savjetuje primjena pripravaka koji se apliciraju na kožu. Vjerujemo da se davanjem estrogena preko kože smanjuje rizik tromboembolija I inzulta u mozgu. Za očuvanje kostiju primjena estrogena preko kože jednako je učinkovita onoj preko usta.
Ima li I drugih lijekova koji djeluju kao prirodni estrogen?
O ostalim prepratima, onima koji sadrže razne I neprovjerene količine hormona I nestandardizirani su (liječenje tzv “bioidentičnim” hormonima, fitoestrogenima,bazedofiksenom, tibolonom itd) pisala sam u blogu o simptomima perimenopauze, pa molim to pročitati više tamo. Ponovno upozoravam da ta sredstva nisu provjerena, da osim pozitivnih učinaka sadrže I tvari koje mogu “obrnuti” učinak aktivnog sredstva I da se doze aktivne suspstance od pripravka do pripravka istog sredstva jako razlikuju. Kako je individualno doziranje estrgena izuzetno važno, nemogućnost pravilnog doziranja ostavlja mogućnost hipodoziranja ili hiperdoziranja, što onda učinak sredstva čini neizvjesnim, I potencijalno opasnim.
Opširnije
09.03.2017 | Blog
Što liječimo I zašto?
Cilj je ublažiti ili čak sasvim ukloniti tegobe koje žena osjeća u vrijeme perimenopauze: posebice valove vrućine, depresiju, promjene raspoloženja i poremetnje sna. Ovom prilikom pisat ću o ovim tegobama, a idući put o osteoporozi I promijenjenoj funciji urogenitalnog sustava – neugodnoj urogenitalnoj atrofiji.
Napadaji vrućine, vrlo slični onima u perimenopauzalnih žena, premda rijetko, mogu biti uzrokovani I ozbiljnim bolestima: karcionid, hipertireoza, karcinom…. Prije planiranja liječenja pametno je, stoga, obaviti razgovor s pacijenticom I po potrebi ginekološki I ultrazvučni pregled ,ali I obradu u smislu isključenja tih drugih dijagnoza.
Liječenje se planira u ovisnosti o težini tegoba.
Liječenje blagih tegoba:
Kod blagih tegoba, katkad je dovoljno promijeniti način života I neke navike: smanjiti temperature okoline, nositi laganiju odjeću, izbjegavati začinjena jela ili alkohol. Valovi vrućine, naime, najvjerojatnije nastaju radi promjena u termoregulaciji na nivou hipotalamusa. Tijelo kao “promjenu” registrira manju temperaturnu razliku I aktivira mehanizme rashladjivanja uz manje promjene temperature tijela. Liječenje lijekovima u ovih žena obično nije neophodno.
Liječenje srednje teških I teških tegoba:
U onih žena, pak, koje imaju ozbilnije izražene tegobe, posebice onih kod kojih se uz tegobe remeti mogućnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti, moguće je poboljšanje postići lijekovima.
Učinak lijekova, neovisno o vrsti lijeka, teško se može pravilno procijeniti jer se u gotovo 50% pacijentica jednako povoljan učinak može polučiti I placebo lijekom. Placebo je lijek koji jednako izgleda kao pravi ali je bez djelotvorne supstance.
Većina žena s teškim napadajima vrućine I posljedičnim problemima sa spavanjem, raspoloženjem itd. osjetit će značajno poboljšanje uz nadoknadu estrogenima. U žena koje smiju dobivati hormone, a imaju maternicu, estrogeni se moraju kombinirati s gestagenima. To je zato da se spriječi pretjerano zadebljanje sluznice endometrija koje se uvijek dogadja kada se estrogeni daju bez dodatnih gestagena.
Žene koje nemaju maternicu smiju dobivati estrogene same.
Na tržištu u nas već ima dosta preparata za tu svrhu, od kojih su neki po svojem sastavu gotovo identični prirodnim hormonima I odlično se podnose. To su preparati koji sadrže estradiol 17 beta I didrogesteron. Ova dva hormona kombinirana su u različitim preparatima u različitim dozama, pa se mogu davati vrlo prilagodjeno razdoblju menopause; u mladjih žena, u ranim perimenopauzalnim godinama daju se preparat s većom sadržinom oba hormona, s godinama se daju preparati sa sve manjim količinama hormona. Dobra kombinacija je I maternični uložak koji otpušta gestagene uz neki od preparata čistog estrogena. Postoje I preparati u obliku kreme koji imaju svojih prednosti.
U svijetu već postoje preparati kod kojih se čisti estrogen kombinira s modulatorima estrogenih receptora. Ta sredstva imaju zaštitni učinak na maternicu, nemaju nepovoljno djelovanje na dojku I vrlo su djelotvorni u supresiji subjektivnih tegoba I u sprečavanju promjena na kostima. To su novi lijekovi kojih još nema na domaćem tržištu, no mogu se nabaviti u inozemstvu. Glavna im je prednost to što ne sadrže gestagene zbog kojih neke žene imaju bolove u dojkama ili druge tegobe koje uzrokuje gestagen u kombiniranim pripravcima.
Premda se u svijetu sve više daju, Američko društvo ginekologa I opstetričara I Američko društvo endokrinologa savjetuje oprez s tzv.”bioidentičnim hormonima”, proizvedenim iz soje I nekih drugih biljaka, jer se njihova proizvodnja ne kontrolira, učinak nikada nije provjeren usporedbom s konvencionalnih lijekovima, a doze u pripravcima nisu standardizirane.
Koje žene ne bi smjele uzimati hormonske pripravke?
Neke žene ne smiju uzimati hormonske pripravke ili su hormonski pripravci za njih preopasni. To su žene koje su liječene radi raka dojke, tromboze, inzulta ili srčanog udara. Njima se mogu davati lijekovi koji imaju potencijalni povoljan učinak na njihove tegobe, a nisu hormoni. Prije svega to su neki antidepresivi I antiepileptici.
Svi lijekovi koji se daju s ciljem ublažavanja ovih subjektivnig perimenopauzalnih tegoba obično su potrebi nekih godinu do dvije godine. U većine žena tegobe se same smiruju nakon tog razdoblja, pa je prekidanjem liječenja, potrebno provjeriti jesu li tegobe prestale ili nisu.
Što s pacijenticama kod kojih ne djeluje konvencionalno liječenje?
U žena u kojih se ne smije primijeniti ni jedan od navedenih načina liječenja, ili ni jedan način liječenja nije dovoljno učinkovit, mogu se pokušati i sredstva kojih učinkovitost u ovim indikacijama još nije provjerena: visoke doze progesterone, tibolon, noretindron. …Ovdje je potreban poseban oprez zbog ozbiljnih nuspojava nekih od navedenih lijekova.
Mogu se pokušati I neke moderne tehnike psihoterapije, savjetovanja, hipnoza, metode uklanjanja stresa, relaksacija, tehnike disanja itd.
S obzirom da u nekim biljkama ima dosta tvari s estrogenim djelovanjem, izoflavoni, fitoestrogeni itd., koriste se I sredstva tog porijekla, prema je njihov učinak neprovjeren, a opasnost za pacijenta leži u kombinaciji istodobnog stimulacijskog I inhibicijskog učinka istog sredstva u različitim okolnostima. Pomoći može fizička aktivnost, gubitak tjelesne težine I neke tradicionalne biljke: npr. ljutić. Akupunktura nije djelotvorna.
Opširnije
06.03.2017 | Blog
Glavne promjene koje prate godine prije posljednje mjesečnice uzrokovane su postepenim padom lučenja progesterone I estrogena iz jajnika I promjenama u njihovom medjuomjeru. Pad lučenja progesterone najavljuje postepeni prestanak ovulacija. Obično ga slijedi postupni pad lučenja estrogena, koje, nakon nekoliko godina, može potpuno prestati. Procjenom osobina menstruacijskog ciklusa I kombinacije vrijednosti estradiola, (E2) , hormona koji stimulira folikule (FSH) , antimilerovog hormona (AMH) I nekih drugih hormona koje luči jajnik, indeksa tjelesne mase (BMI) I navike pušenja, može se, donekle, procijeniti kada će menstruacije posve prestati. Medjutim, promjene u tijelu koje mogu uzrokovati ozbiljne probleme u tom razdoblju života javljaju se I mogu se pratiti I nekoliko godina prije menopause.
Najčešći simptomi u perimenopauzi
Navale vrućine.
U većine žena prate menstruaciju tijekom godina koje prethode menopauzi I tada nisu neugodni. S godinama postaju neugodniji. Žene ih opisuju kao nagli osjećaj vručine u prsima I licu, koji se potom širi cijelim tijelom. Nakon vručine koja se osjeća nekoliko minuta slijedi profizno znojenje I nerijetko, palpitacije ( “preskakanje” srca). U nekih žena javlja se strah, čak I zimica….. Napadaji valova vručine mogu se javljati tijekom dana, no još su češći noću. Napadaji vručine traju obično dulje od godinu dana, no u nekih žena nastavljaju se dugi niz godina, pa I nakon 70.-te.
Poremetnje spavanja
Imaju ih I žene koje nemaju napadaje vrućine. Susreću se I u preko 50% pre I postmenopauzalnih žena. Često ih prate, ili čak uzrokuju strah I depresija. Premda liječenjem navala vrućine I san može postati kvalitetniji, u mnogo žena poremetnje spavaju se nastavljaju I onda kada su navale vrućine zaustavljene.
Depresija
U vrijeme menopauzalne tranzicije, depresija se javlja u mnogih žena, čak I u onih koje nikada ranije nisu imale psihičkih problema.
Suhoća rodnice
To je izravna posljedica pada u koncentracijama estrogena. Sluznica rodnice ima receptore za estrogene, pa, kada estrogena više nema postaje tanka, s posljedicom suhoće, pečenja, svrbeža I poteškoća kod spolnih odnosa. Rodnica se skraćuje I suzuje. Dok se suhoća rodnice može susresti u ne više od 3% žena reprodukcijske dobi, kod onih u vrijeme kasne menopauzalne tranzicije ima je oko 20% žena, a čak do 50% onih u poslijemenopauzi. Smetnje se s vrmenom pogoršavaju. Nastavak spolne aktivnosti ima značajan protektivni učinak.
Spolna funkcija
Sa smanjenjem koncentracije estrogena smanjuje se dotok krvi u genitalne organe. To je glavni razlog za smanjenje vlaženja rodnice I smanjenje spolnog nagona. Suhoća rodnice I nelagoda kod odnosa dodatni su nepovoljni učinak. Ove tegobe odlično reagiraju na lokalno liječenje estrogenima.
Bolovi u zglobovima
To su smetnje koje gotovo redovito prate peri I poslijemeopuzalčne godine I susreću se u više od polovice žena. Teže su izraženi u pretilih I depresivnih žena. Smetnje se mogu ublažiti lokalnom I sistemskom primjenom estrogena.
Uz navedene, neke žene imaju izražene bolove u dojkama I migrene u vrijeme posljednjih mjesečnica prije menopauze.
Lučenje estrogena iz jajnika nakon menopause gotovo posve prestaje. Jajnik I dalje luči testosterone, a on se u masnom tkivu konvertira u estrogen, pa je manjak estrogena uvijek niži u žena većeg indeksa tjelesne mase. Glavne dugoročne posljedice nedostatka estrogena su:
- Gubitak koštane mase I osteoporoza – najveći je u prvim godinama nakon menopause
- Kardiocirkulacijske bolesti
- Demencija
- Artritis
- Promjena sastava tijela- nagomilavanje masti
- Promjene kože-atrofija
- Poremetnje ravnoteže
Pravilnom obradom, I liječenjem žena u ovom razdoblju života, većina navedenih promjena može se ublažiti I usporiti.
Opširnije
05.03.2017 | Blog
Nakon što su ciklusi manje-više redoviti neko vrijeme, menstruacija može izostati. Tada govorimo o sekundarnoj amenoreji. U koliko su raniji ciklusi bili posve redoviti, sekundarna amenoreja postoji kada menstruacija izostane 3 I više mjeseci. Ako su raniji ciklusi bili neredoviti, sekundarna amenoreja postoji kad mjesečnica izostane 6 ili više mjeseci.
Naravno da je trudnoća najčešći razlog za sekundarnu amenoreju I valja je isključiti u svake pacijentice u koje menstruacija izostane.
Najčešći razlozi za nastanak sekundarne amenoreje su poremetnje na razini hipotalamusa (oko 50%), najčešće se radi o disfunkciji, puno rjedje o ozbiljnijoj bolesti te regije mozga. Na drugom mjestu su policistični jajnici (20%), ili neki drugi poremećaj u funciji jajnika, potom poremetnje na razini hipofize (npr. mali tumori, mikroadenomi). Puno rjedje sekundarna amenoreja nastaje zbog nekog poremećaja na razini maternice (najčešće adhezija). Rijetko je sekundarna amenoreja posljedica bolesti nekog drugog organa, npr. bolesti nadbubrežne žlijezde ili štitnjače, ili neke teške sistemske bolesti.
Funkcionalna hipotalamička amenoreja nastaje zbog poremetnji u stvaranju hormona hipotalamusa (GNRH) koji nadzire lučenje hormona hipofize koji inače direktno kontroliraju proces ovulacije u jajniku. Kada nema hormona hipotalamusa, kada su njegove vrijednosti vrlo niske ili pulzacije nepravilne, lučenje gonadotropina hipofize se remeti, a najvažnije je da se remeti normalno povećanje sekrecije LH hormona u vrijeme ovulacije, pa ovulacije prestaju. Ako ovo stanje traje dugo jako se smanjuje lučenje estrogena iz jajnika. Najopasnija posljedica manjka estrogena je krhkost kostiju I posljedični lomovi kosti, urogenitalna atrofija s dispareunijom, propadanje kože itd….
Funkcionalna hipotalamička amenoreja najčešće se susreće u djevojaka I žena koje naglo omršave (obično se gubi 10% od idealne tjelesne težine), izlažu se ozbiljnim fizičkim naporima (sportašice, balerine…) ili postoji selektivna redukcija unosa masti I uopće jako smanjenje količine masti u tijelu. Može nastupiti I u uvjetima jake emocionalne neravnoteže I stresa. Sklonost nastanku amenoreje u odredjenim uvjetima genetski je uvjetovana. Uz datu genetsku predispoziciju, amenoreja će nastupiti, dok u djevojaka neporemećenog genoma, isti uvjeti neće uzrokovati amenoreju. Obično s prestankom razloga koji ju je uzrokovao, amenoreja prestaje, ali ne uvijek. Katkad je npr. potreban puno veći dobitak na težini da bi se ciklus regulirao, a katkad uz to moraju biti zadovoljeni I neki drugi uvjeti: npr. smanjenje vrijednosti nekih hormona u tijelu itd….
Drugi po učestalosti razlog za nastanak sekundarne amenoreje su policistični jajnici (sindrom PCOS). Premda je u žena s ovom poremetnjom češća oligomenoreja (rijetke menstruacije), u nekih od njih menstruacije potpuno prestaju. Sindrom policističnih jajnika nije jednostavna bolest jajnika, to je zapravo složeni poremećaj s promjenama funkcije mnogih sustava. U osnovi najčešće postoji povećano lučenje androgena (najčešće testosterona), žene su vrlo često preuhranjene ili jasno pretile, imaju trajno povećane količine estrogena zbog kojih se javlja hiperplazija endometrija, često uz to postoji rezistencija na inzulin ili šećerna bolest. Za razliku od žena s hipotalamičkom amenorejom, u ove skupine žena sa sekundarnom amenorejom nema opasnosti od lomova kostiju, ali postoji ozbiljna opasnost od nastanka tzv.metaboličkog sindroma I brojnih rizika koji ga prati: visoki krvni tlak, povišena razina masti u krvi, koronarna bolest itd…
Opširnije
12.02.2017 | Blog
PRIJEVREMENI POROD -Što je to?
Svaki porod-neovisno o porodnoj težini- koji uslijedi prije navršenih 37 tjedana gestacije, je – prijevremeni porod. Donja granica trajanja trudnoće, čije se završenje smije smatrati porodom, nije precizno odredjena, ali se prijevremenim porodom najčešće smatra dovršenje trudnoće izmedju 20 i 37 punih tjedana (114-259 dana) gestacije.
Preživljenje i normalan razvoj djeteta ovise o gestacijskoj dobi, težini i zrelosti, pa, što je trudnoća bila kraća, djetetova težina manja, a zrelost slabija, preživljenje je niže i pobol djece veći.
Kako ishod djetet ovisi o strosti trudnoće?
Djeca rodjena prije 32. tjedna trudnoće i težine do 1500 grama najugroženija su skupina s visokom smrtnošću i pobolom. Posebno su ugroženi oni najmanji, rodjeni na granici preživljenja, s 23-24 tjedna trudnoće. Mogu preživjeti, računa se da je to moguće u oko trećine njih, no više od 2/3 preživjelih ima neko oštećenje koje je, na žalost, trajno. Kod te djece pluća još nisu počela stvarati tvar koja omogućuje disanje, mogu disati samo uz potporu mehaničkih uredjaja, pa umiru jer ni to nije dovoljno da bi im se osiguralo dovoljno kisika. Često umiru od posljedica oštećenja zbog tehnologije koju moraju koristiti da bi preživjela. Naravno da je u te djece zrelost I sposobnost svih ostalih organa, sukladno gestaciji nedostatna. S porastom trajanja trudnoće nezrelost pluća I ostalih organa neophodnih za preživljenje postepeno se smanjuje, pa su I opasnost umiranja I oštećenja sve manje kako trudnoća napreduje. U onih rodjenih nakon 36.tjedana trudnoće, najčešće s već težinom preko 2500 grama, zrelost je tolika da nakon poroda nemaju ozbiljnijih problema I dalje se razvijaju normalno. Medjutim, I ovdje valja biti oprezan, jer danas znamo da se neke blage poremetnje koje su tipične za nezrelost, pa I u ovih “velikih” prijevremeno rodjenih, mogu uočiti tek tijekom djetinjstva ili kasnije.
Koliko je čest prijevremeni porod?
Izvještaji o učestalosti prijevremenog radjanja, razlikuju se izmedju različitih rasa, etničkih skupina, podneblja, zemalja i institucija, no drži se da 5-10 % trudnoća završava prije termina. U nas posljednjih godina učestaklost prijevremeno rodjenih smanjena je na oko 5-6 %.
Zšto trudnoća završava prijevremeno?
Prijevremeni porod može biti posljedica spontano, prije termina započetih trudova u zdrave trudnice koja nosi posve zdravo dijete. Kažemo da maternice iz nepoznatih razloga završi process pripreme za stvaranje trudova tjednima ranije no što se to normalno treba dogoditi, a potom, na beznačajni podražaj, ti trudovi zaista I započnu. U tih je trudnica, s obzirom da se trudnoća razvija normalno, žena I dijete su zdravi, vrlo teško ili čak nemoguće prepoznati opasnost prijevremenog započinjanja trudova. Ova situacija je prilično rijetka, a kad se I dogodi, trudnoća je obično uznapredovala, pa samo radjanje djeteta koje još nije sasvim zrelo nije ozbiljan problem. Naime, s obzirom da u podlozi početka poroda nije postojalo neko nepovoljno zbivanje tijekom trudnoće, dijete se ne radja bolesno ili ne biva oštećeno nepovoljnim zbivanjem koje je I pokrenulo porod, pa jer njegova adaptacija obično brza I dalji tijek života normalan.
Puno češće prijevremeni je porod posljedica nekog nepovoljnog zbivanja tijekom trudnoće. Maternica se započne “rješavati” svog sadržaja. To nepovoljno zbivanje najčešće je neka bolest unutar maternice, npr. infekcija, manjak kisika koje dijete dobiva posteljicom ili bilo koje drugo nepovoljno zbivanje koje može potaknuti reakciju “stresa” u djeteta. Uz ovakovu “podlogu” porod najčešće počne rano, nerijetko nakon navršenih tek 20 tjedana trudnoće ili nešto kasnije. Najveći problem je činjenica, da , osim simptoma početka poroda, drugih simptoma nema ili su posve netipični, neznačajni I blagi. To znači da nerijetko I uz tešku infekciju, hipoksiju ili neko drugo zbivanje u trudnoći, kliničar nema ni jednog simptoma koji bi pokazao da je porod posljedica nepovoljnog zbivanja, a ne spontano pokrenutog prijevremenog poroda u zdrave trudnice I djeteta. Dakle, znakovi postojanja infekcije, hipoksije ili stresa kao upozorenja da se sprema ovakav ishod vrlo su neznatni ili netipični. Potrebno je puno iskustva, znanja I opreza kako bi se trudnoća prepoznala rizičnom, a liječenje započelo dovoljno rano. No I tada, ishod je neizvjewstan I jako ovisi o uzroku prijevremenog poroda I gestaciji kad je porod zpočeo.
Uz nepostojanje znakova ugroženosti majke I djeteta, a posebice kad je trudnoća jako nezrela, obično pokušavamo porod prekinuti kako bi se trudnoća nastavila. Dajemo, tkv.tTokolizu, lijekove koji mogu prekinuti kontrakcije maternice. Ako se, pak, odlučimo za nastavak poroda, maternica koja nije pripremljena za porod stvara trudove koji nisu pravilni I djelotvorni, ili se jave tek nakon što je prije toga otekla plodova voda. Porodi stoga, u takovih trudnoća ne teku normalno, česti su zastoji u porodu ili postupna inkoordinacija maternice. Sve to dodatno ugrožava dijete, pa se vrlo često odlučujemo trudnoću završiti operacijski kako bi izbjegli bar dio ugroze koja je u ovim situacijama za dijete uvijek vrlo velika.
Opširnije
26.01.2017 | Blog
Uobičajen je Pap test. Kod tog testa štapićem ili špatulom uzimaju se stanice epitela vrata maternice koje se razmazuju na staklo, fiksiraju, boje i koje citolog analizira koristeći povećanje mikroskopom. U pravilu uzimaju se stanice iz tzv. zone transformacije; to je mjesto spoja cilindričnog epitela koji prekriva kanal vrata maternice i pločastog epitela koji prekriva vanjsku površinu vrata maternice. Transformacijska zona je mjesto gdje počinje maligna transformacija, postepena promjena zdravih stanica u zloćudne. Transformacijska zona najčešće je na vanjskoj površini vrata maternice i dostupna je pregledu, posebice je to tako u žena reprodukcijske dobi. U starijih žena transformacijska zona u pravilu je smještena u unutrašnjosti kanala vrata maternice i nije dostupna direktnom pregledu.
Pap test daje informaciju o izgledu stanica s površine vrata maternice, iz područja stražnjeg forniksa rodnice i iz kanala vrata maternice. On pokazuje jesu li stanice normalne, promijenjene ili displastične, ili zloćudne, ali ne daje informaciju o histološkoj gradji tkiva. Dijagnoza intraepitelijalne neoplazije vrata maternice ili invazivnog raka zahtijeva patološkohistološki pregled uzorka tkiva koje se dobiva biopsijom sa sumnjivog mjesta. Postoji korelacija izmedju citološkog i histološkog nalaza, no ona ja samo u oko 50% uzoraka potpuna. To znači da se iza svakog pozitivnog citološkog nalaza može skrivati patološkohistološki blaži, ali i ili teži oblik lezije. Ovo znači da je Pap test test probira, a patološko-histološka obrada tkiva dijagnostički test za otkrivanje displazije ili raka vrata maternice.
Pap test je djelotvoran, premda su pogreške moguće u koliko se stanice uzimaju nepravilno s vrata maternice ili se uzorak nepravilno prenosti na staklo, nepravilno fiksira ili boji, ako citolog nije dovoljno precizan ili nalaz ne interpretira pravilno. Medjutim, uvodjenjen Pa testa pojavnost invazivnog raka vrata maternice višestruko je smanjena. U više od polovine žena koje razvijaju invazivni rak vrata maternice nikada nije obavljen test probira ili je on obavljen više od 5 godina prije postavljanja dijagnoze. Probir kompletne populacije odraslih žena smanjuje rizik za razvitak invazivnog raka vrata maternice za više od 90%.
Uz Pap test, danas se sve više predlaže odredjivanje prisutnosti HPV virusa i, u koliko je izolacija pozitivna, odredjivanje tipa HPV virusa. HPV testiranje može biti probir umjesto citološkog ili je HPV testiranje dopuna citološkom, posebice uz dvojbene citološke rezultate ili kod blagih lezija.
Pap test je pozitivan- što dalje?
U više od 90% pacijentica s displazijom ili rakom vrata maternice dokazana je infekcija onkogenim HPV virusom. Zato HPV tipizacija u pacijentica s takovim nalazom nije obvezatna. Uputno ju je učiniti u žena čiji citološki obrisak nije jasan ili je dvojben ( postoje atipične stanice, tzv. ASC-US).
Citološka dijagnoza cervikalne intraepitelijalne neoplazije (CIN) je dijagnoza postojanja displastičkih pločastih stanica sluznice vrata maternice koje su strogo ograničene na područje epitela. Nema prodora kroz bazalnu membranu. Premda nije moguće ustanoviti kada će uslijediti prodor malignih stanica u stromu, pod kojim uvjetima i kod kojih žena, poznato je da je to vrlo spor i dugotrajan proces. Zato postupak u žena s dijagnozom CIN-a može biti aktivan , ali i ekspektativan. U žena s CIN-I rizik razvitka malignoma je malen, a velika je vjerojatnost spontane regresije i normalizacije nalaza. Samo u 10% njih unutar 1 godine uočava se progresija nalaza. U onih s CINIII vjerojatnost regresije postoji, ali je ona bitno manja no u žena s CIN I, a rizik napredovanja prema invazivnom raku značajno je viši. U svih je medjutim pacijentica s dijagnozom CIN-a najvažniji cilj liječenja spriječiti nastanak invazivnog raka, a istodobno ne izložiti pacijenticu prevelikim zahvatima. Odabir postupka prvenstveno ovisi o citološkom i kolposkopskom nalazu, rezultatu biopsije, ali i dobi, želji za potomstvom i suradljivosti žene. U koliko žena razumije postupak i ocijenimo da će ozbiljno slijediti upute liječnika, posebice u nižih oblika CIN-a, može se čekati spontana regresija bolesti. U žena koje nisu suradljive, pametnije je odlučiti se za aktivan postupak. Ipak, prema mišljenju većine, CIN I koji traje nekoliko godina pametno je aktivno liječiti
Liječenje u medicini uspješno je samo u koliko se može ukloniti uzrok bolesti. Uzrok CIN_a je onkogeni HPV virus, ali lijek koji će sa sigurnošću ukloniti virus ne postoji. Preporučaju se mnoga sredstva, no nema dokaza da zaista djeluju. U koliko tijelo samo ne ukloni virus, ono
Opširnije
