20.02.2019 | Blog
Što je non stres test – test fetalne reaktivnosti
Temelji se na tvrdnji kako se u zdravog fetusa koji nije neurološki deprimiran I ima u krvi dovoljno kisika, nakon pokreta, frekvencija srca povećava. Izvodeći test tijekom 20 minuta, porast frekvencije od 15/min u trajanju od 15 sekundi u dva navrata dostaje za proglašenje oksigenacije djeteta normalnom. Test je reaktivan. Izostanak ubrzanja (nereaktivan test) pokazuje mogući manjak kisika u krvi djeteta . Srce djeteta koje čija krv nije prekisela i u kojoj je dovoljno kisika pokazat će ubrzanje srčane akcije nakon vibroakustičke stimulacije ili podraživanja dodirom i time potvrdjuje kako nije hipoksičan. Test fetalne reaktivnosti često je negativan i u posve zdrave prijeročne djece . . Medjutim, u koliko se tijekom testa jave varijabilne deceleracije, usporenja broja otkucaja, (3/20 minuta), povećava se učestalost dovršenja poroda carskim rezom. Deceleracije pak trajanja dužeg od 1 minuta tijekom testa pokazuju rizik intrauterine ili perinatalne smrti .
Opširnije
22.10.2018 | Blog
Kada moram ginekologu?
Trudna sam i primjećujem:
1. KRVARENJE –Svako krvarenje tijekom trudnoće je opasno. Najopasnije je kad najavljuje pobačaj ili prijevremeni porod.
2. BOL – blagi pritisak I punoća u zdjelici tijekom prvog tromjesečja normalan su znak rane trudnoće, ali svaka druga bol , posebice praćena krvarenjem ili iscjetkom mora biti razjašnjena
3. ISCJEDAK IZ RODNICE – u trudnoći uobičajen je pojačani bjelkasti sekret iz rodnice, no svaka druga promjena iscjetka, posebice u koliko postaje žut, gnojav ili sukrvav može uputiti na opasnost pobačaja , prijevremenog poroda ili drugih patoloških pojava.
Ali, najopasnije poremetnje trudnoće nerijetko prolaze BEZ SIMPTOMA. Mogu se zapaziti tek kod redovitih pregleda u trudnoći.
Nisam trudna i primjećujem :
-promjene na stidnici, svrbež, otvrdnuće ili ozljedu koja krvari
-nagli porast obujma trbuha I nejasna bol u trbuhu
-promjena iscjetka iz rodnice, primjese krvi izmedju menstruacija, krv nakon odnosa
-čvor u dojci, iscjedak iz dojke, promjena areole ili otvorena rana na dojci
U peri i poslijemenopauzi:
– Ponovna pojava krvarenja iz rodnice, sukrvica, posve nepravilna krvarenja
– Promjena iscjetka iz rodnice, neugodan miris iscjetka
U koliko imate nešto od navedenog, nemojte se bojati. Što ranije postavimo dijagnozu I što Vas ranije počnemo liječiti uspjeh je bolji. A, osim toga, najčešće se, I kada imate smetnje, uopće ne radi o ozbiljnoj bolesti. A saznati da je strah bio neopravdan, najljepši je mogući osjećaj!!!!
Opširnije
30.09.2018 | Blog
Roditi vaginalno ili carskim rezom?
Tijelo žene svojom je gradjom pripremljeno za vaginalni porod I on se odvija kroz cijev koju stvara ismični dio maternice I njezin vrat te meki porodjajni put kroz mišiće dna zdjelice. Carski rez je ozbiljna operacija kojom se dijete radja kroz trbuh trudnice, a nakon što su slojevi stijenke trbuha prerezani ili razmaknuti. Prirodno radjanje je vaginalno radjanje. Carski rez ne omogućuje prirodno radjanje I bira se onda kada se procijeni da je prirodno radjanje preopasno za majku ili dijete. Postoje situacije kada se može jasno procijeniti da vaginalno radjanje vodi u gotovo sigurnu smrt majke I djeteta, tada je carski rez apsolutno indiciran. Medjutim, u posljednje vrijeme carski rez bira se sve češće radi nemedicinskih razloga, a iskustvo I istraživanja nas uče da to nije uvijek opravdano……Zapravo suprotno, nepotrebni carski rez može se pokazati lošijim izborom I da dijete I za majku…….
U porodništvu postoji samo nekoliko apsolutnih indikacija za carski rez. Sve ostalo su relativne indikacije; porod je vaginalnim putem moguć, ali se carski rez bira kao ugodnija opcija. Prividno, to jest tako: sve je gotovo za manje od sata, najčešće u pripremljenim uvjetima. Neposredno, sve je najčešće u redu. Vaginalni porod traje satima, žena se malo I namuči, osjeća bol. I za dijete vaginalni porod je napor. Kažu, najveći ikad u životu…..Medjutim, sve više je dokaza da taj dugotrajni “napor” I proces pripremaju dijete za život izvan majke u procesu koji je prirodan I potreban. Dijete radjano carskim rezom u trenutku se iz miljea intrauterinog života prebacuje u sasvim drugu sredinu, pa izostaje postepena prilagodba na te djetetu sasvim nove I nepoznate uvjete…I to ostavlja posljedice. Osim toga , ni za jednu relativnu “indikaciju” za carski rez nikada nije nedvojbeno dokazano da osigurava bolji ishod djeteta, a ishod trudnica, generalno, uvijek je lošiji. Carski rez je operacija, koja , kao svaka operacija ima niz neposrednih I kasnih posljedica na koje se ne misli uvijek dovoljno ozbiljno kada se odlučuje za ovaj način radjanja.
Proporcija trudnoća dovršenih carskim rezom vrtoglavo raste. Dok je 70.-tih godina 20. stoljeća učestalost radjanja carskim rezom u Klinikama diljem svijeta iznosila nekih 5-6%, danas nije rijetkost, posebice u privatnim bolnicama, da se ovako radja I do 70% djece. Obično se misli da žene žele izborni carski rez, no obično su doktori oni koji koji ga preporučuju, a žene onda, misleći da je to bolja opcija, traže…
Porast učestalosti objašnjava se generalnim opadanjem sposobnosti liječnika voditi vaginalni porod, manjkom iskusnog osoblja u radjaonici, strahom od sudskih tužbi, pogrešnom interpretacijom zapisa koji prate fetalnu srčanu akciju, porastom tzv. neuspjelih indukcija poroda, ugodom koju dogovoreni porod osigurava I obitelji I doktorima, financijskim razlozima……
Planirani, dogovoreni carski rez vrlo je ugodan I doktoru I pacijentu; u planirano vrijeme, u pripremljenim uvjetima, kratko traje, neposredni ishod obično je dobar, a daleko se više plaća, posebice u privatnim institucijama. Vaginalni porod počinje kad počinje, neplanirano, traje satima, zahtijeva stalnu prisutnost osoblja, traži veliko iskustvo I sprenost, nije uvijek najugodnije iskustvo u životu…. Danas, kad imamo sve uvjete moderne medicine I kada se radja gotovo bezbolno, moramo se pitati ne bi li ipak bilo bolje pomučiti se malo I roditi prirodno????
Zašto?
Iskustva objavljena posljednjih godina upozorajaju nas,naime, da I pored neposredno povoljnog ishoda ( na porodu svi su živi I krepko plaču), već neposredno nakon toga, a posebice dugoročno, nakon carskog reza može biti posljedica po dijete. I to posebno ako je carski rez izborni, dakle, ako ne slijedi trudove.
Naučili smo da osim kod sasvim nezrele djece (22-25 tjedana), carski rez ne utječe na poboljšanje ishoda zrelije prijevremeno rodjene djece. Kod onih ročnih, carski rez ne štiti od razvoja cerebralne dječje kljenuti (cerebralna paraliza), a nema nedvojbenih dokaza ni da poboljšava ishod djece majki sa šećernom bolešću, kod blizanaca ili djece koja se radjaju u stavu zatkom. Ako se ide na carski rez zbog tih ili nekih drugih komplikacija majke ili djeteta, istraživači iz velikih centara izračunali su da tada na jedno “spašeno” dijete u aktualnoj trudnoći, u idućoj će trudnoći zbog nepredvidive rupture maternice jedno će dijete umrijeti….. A svaki ponovljeni carski rez te rizike samo povećava….
Posljedice carskog reza za majku
Posljednjih godina carski rez daleko je sigurnija operacija no ranijih razdoblja. Medjutim, smrtnost majki, potreba za intenzivnim nadzorom nakon operacije, transfuzija krvi, ostranjenje maternice I sl. još uvijek je 2-3 puta češće no nakon vaginalnog radjanja. Ako se radi o nepotrebnom carskom rezu (bez jasne indikacije) , onda je učestalost ovih nevolja I do 14 puta češća. Svaki idući carski rez nosi porast učestalosti komplikacija, a one postaju nevjerojatno česte nakon 4.-tog carskog reza.
Posljedice carskog reza za dijete
Osim nešto manje učestalosti hipoksičko-ishemičke encefalopatije, carskim rezom se ne smanjuje učestalost ni jedne druga komplikacija kod djeteta. Ovo je posebice često zato je se izborni ili ponovljeni carski rez nerijetko obavlja daleko ranije no nakon navršenih 39 tjedana trudnoće. Zbog toga raste učestalost smetnji disanja, niskih vrijednosti šećera u krvi djece, povišenih vrijednosti bilirubina I prijema u intenzivnu njegu novorodjenčadi zbog drugih . rjednjih posljedica nedovoljne zrelosti. Npr. ozbiljne probleme s disanjem ima 2 puta više djece rodjene izbornim carskim rezom nakon 38 tjedana trudnoće, no oni rodjeni s punih 39 tjedna…..
Dugoročno, najnovija nas izvješća upozoravaju kako je vrlo moguće da djeca rodjena carskim rezom, usporedbi s onim rodjenim vaginalno, imaju povišenu učestalost autoimunih bolesti, češće su gojazna, imaju češće šećernu bolest, astmu, celijakiju, možda I neurorazvojne poteškoće……
Stres vaginalnog radjanja očito je povoljan za dijete I priprema ga na život izvan tijela majke kvalitetnije no carski rez. Spominje se Izostanak naseljavanja dječjeg sustava za probavu bakterijama iz majčinog crijeva, što je takodjer izrazito korisno djetetu,a izostaje nakon proda carskim rezom. Ima I drugih kompliciranihz objašnjenja koja zadiru u prilagodbu imunosnog sustava I epigenetiku.
Zaključak
Carski rez spasonosna je operacija koja, indicirana, spašava živote. Medjutim, ishodi na koje nas upozoravaju istraživanja velikog uzorka upozoravaju da prečestim I neindiciranim, posebice, izbornim carskim rezom, činimo pogreške koje nas mogu skupo stajati neposredno,ali I u budućnosti.
Opširnije
26.09.2018 | Blog
Zašto treba roditi u terminu?
Dijete je sposobno živjeti izvan majke onda kada njegova pluća mogu osigurati dovoljnu opskrbu kisikom. U normalnoj trudnoći dječja pluća počinju funkcionirati s navršenih 24 tjedna trudnoće I od tog je razdoblja moguće preživjeti izvan majke. Medjutim, pored pluća, za normalan život potrebna je normalna fukcija I mnogih drugih organa čija zrelost u tom razdoblju trudnoće još nije dosegnuta, pa samo mali broj rodjenih u toj gestacijskoj dobi preživljavaju I kasnije se normalno razvijaju. Osim toga, sposobnost pluća disati s 24 je tjedna trudnoće vrlo ograničena. Djeca uvijek razvijaju sindrom respiracijskog distresa. To je stanje jako otežanog disanja s iscrpljivanje mišića potrebnih za disanje. Nezrela pluća nemaju dovoljno tvari koja održava pluća rastegnutima I sprečava kolas nakon izdisaja, pa se svaki novi udah ulaže napor kao kod prvog udaha.
S 8 navršenih godina života normalan razvoj ima manje od 40% rodjenih u gestacijskoj dobi od 24-28 tjedana koji su uspjeli preživjeti.
S povećanjem gestacije udjel preživjelih I onih koji se nakon prijevremenig poroda razvijaju sasvim normalno raste, ali tek u punom terminu izgledi za normalan razvoj postaju posve normalni.
Je li svejedno je li ročno dijete rodjeno s 37 ili 40 tjedana trudnoće?
Optimalne izglede preživjeti I razvijati se normalno imaju samo terminska (ročna) djeca.
Tradicionalno, trudnoća je ročna kada se navrši najmanje 37, a najviše 42 tjedna trudnoće. Sve prije toga je prijevremeni porod, a nakon toga prenošenje.
Što je to rano ročno rodjeno dijete?
Danas znamo da nije svejedno je li dijete rodjeno s 37, 38, 39 ili 40 tjedana, ili pak kasnije. Djecu rodjenu od 37-39 tjedna zovemo rano ročno rodjenom djecom. Najnovija izvješća stranih istraživača upozoravaju da rano ročno rodjena djeca, u uporedbi s onima rodjenim u punom terminu (39-41 tjedan) imaju više problema neposredno nakon poroda, ponajviše zbog nezrelosti pluća, mozga I jetre. Slična istraživanja pokazala su da ta djeca, uporedjujući ih s onima rodjenim u punom terminu, imaju češće neurorazvojne poremetnje, imaju češće probleme ponašanja, skloniji su psihičkim problemima I porocima, imaju slabiju socijalnu interakciju, lošijeg su intelektualnog razvoja I imaju daleko slabiji uspjeh u skoli ili obvezatno školovanje češće nisu sposobni završiti. Skraćenje gestacije, iako u okviru ročnog poroda, nepovratno skraćuje najosjetljivije razdoblje razvoja mozga I to, na žalost, ima trajne posljedice. Ako takovo dijete još treba dodatno liječenje zbog neke druge bolesti ili perinatalnog oštećenja, njegova je budućnost još gora. Uočeno je da se broj djece rodjene u toj skupini posljednjih godina povećava I u svijetu je prepoznato kao globalni problem sve većih razmjera.
Razlog za radjanje ranije od idealnog najčešće je pogrešna procjena trajanja trudnoće koju slijedi nepravodoba indukcija poroda ili dogovorni prerani izborni carski rez. Mnogi liječnici nisu svjesni posljedica ishitrenog ranog ročnog radjaja pa zbog osobnih razloga ili pod pritiskom trudnica I obitelji dovršavaju trudnoće ranije no što je to poželjno. Žene, naime nerijetko traže da se trudnoća završi jer im je “već vrlo teško” ili bi željele roditi odredjenog dana ili požuruju porod zbog raznih drugih nemedicinskih razloga.
Ako smo izračunali da trudnoća traje 39 tjedana, znači li to da trudnoća zaista toliko traje?
Ne, amenoreja ( trajanje trudnoće računato prema posljednjoj redovitoj menstruaciji) ne mora uvijek
pokazivati točno trajanje trudnoće. U mnogim, naime, trudnoćama, može se izačunati da je
amenoreja 39 tjedana, a da to zapravo još nije dosegnuto.
Postoje metode kojima se trajanje trudnoće može točno procijeniti I tako izbjeći radjanje prije potpune
zrelosti djeteta. Te metode valja rabiti kad god posumnjamo u točnost izračunatog termina poroda.
Treba li spriječiti rano ročno radjanje?
Rano ročno radjanje treba spriječiti. Svi roditelji koji inzistiraju na radjanju prije no što je porod spontano započeo, odnosno prije punih 39 tjedana trudnoće, trebaju biti svjesni rizika I spremni snositi posljedice svojih nemedicinski utemeljenih odluka.
Opširnije
18.09.2018 | Blog
Prepoznavanje anomalija i oštećenja mozga djeteta tijekom trudnoće
Učestalost anomalija I oštećenja mozga u perinatalnom razdoblju, odgovorno za najveći broj kroničnih neuroloških poremetnji, nije se promijenilo premda je perinatologija doživjela ogroman napredak tijekom posljednjih desteljeća. Mehanizmi, vrijeme nastanka, lokalizacija i, posebice načini sprječavanja ili ublažavanja oštećenja nastalih prije poroda i dalje je gotovo potpuno neistraženo područje. Nemogućnost praćenja razdoblja dozrijevanja fetalnog mozga i ispravne vizualizacije oštećenja prije rodjenja neosporno su vodeći razlozi za navedene probleme, premda su neki stanični ili vaskularni mehanizmi istraženi i pokazuju medjuovisnost izmedju prirode ozljede i stupnja dozrelosti mozga. Najnovija istraživanja otkrivaju kako intrauterini stres, putem endokrinih i medijatora upale, mijenja programiranje razvoja fetalnog mozga, što stvara sklonost poremetnjama ranog ili kasnog neurorazvoja, a dijagnosticira se kao anomalija razvoja ili oštećenje mozga. Ono što nam, dakle, treba, pouzdani su načini praćenja normalnog I poremećenog razvoja i lokalizacija oštećenja. Rješenjem ovih problema, naći ćemo metode čiji je cilj spriječiti oštećenje ili smanjiti njegovu težinu). Važno je, medjutim uočiti, kako najnovije metode slikove dijagnostike pokazuju kako je vrlo teško, ako ne I nemoguće sa sigurnošću razlikovati što je klasična malformacija, a što posljedica oštećenja.
Uporaba neuroprotektivnih strategija sigurno je budućnost . Medjutim, prije no što ih budemo smjeli koristiti morat ćemo odgovoriti na brojna pitanja. Jedno od najvažnijih je ispravna selekcija rizičnih trudnoća i precizna korelacija ishoda s vremenom nastanka i težinom oštećenja. Pravi uvid u prirodu, vrijeme nastanka i težinu oštećenja, te njenu korelaciju s konačnim ishodom, davale su studije na mozgovima dobivenim prilikom obdukcija ili na animalnim modelima. Danas, medjutim, sve više fetusa preživljava zahvaljujući dobroj neonatološkoj skrbi, ali uz nepromijenjenu učestalost teških neuroloških oštećenja Mogućnost, pak, uporabe životinjskih modela i ekstrapolacije rezultata na ljude uvijek je ograničena . Preostaju nam stoga metoda slikovnog prikaza fetalnog mozga kao jedini vjerodostojan način za učenje ali i za ispravni probir rizičnih fetusa.
U tom smislu na raspolaganju nam je ultrazvuk, a od 1983. i magnetska rezonancija
Ultrazvuk
UZV ostaje bazična tehnika probira za prepoznavanje normalne gradje i dijagnostiku malformacija mozga. Ona je relativno jeftina, sigurna i dovoljno reporoducibilna. Poznata su njena ograničenja uz npr. debljinu majke ili oligohidramnij. Isto tako, ultrazvučna dijagnostika može biti otežana kod prezentacije glavom u odredjenim položajima glave, a precizno razlikovanje bijele i sive tvari vrlo je teško. Nadalje, progresivno okoštavanje kostiju glave otežava preciznu dijagnostiku struktura mozga nakon navršenih 33 tjedna trudnoće. Konvencionalni 2D UZV, no posebice 3D UZV olakšava ranu dijagnozu malformacija djeteta: anencefaliju i akraniju, hidrocefalus, holoprosencefaliju . Uz modernu tehniku, ultrazvuk omogućava kvalitetno razlikovanje normalne morfologije mozga od poremetnji, čak i u slučajevima finijih promjena moždanog parenhima kod poremetnji giracije . Najveći je problem, još uvijek, nemogućnost precizno odrediti uzrok I trenutak nastanka oštećenja bijele tvari ili moždanog infarkta . Ipak, uporabom posebno osjetljivih modernih uredjaja uspjelo se, u slučajevima kasnije jasno razvijene ventrikulomegalije ili porencefalije, otkriti kako su npr. sitne nakupine ehogenog materijala u frontalnim rogovima fetusa zapravo sitne hemoragije koje nastaju tijekom prvog ili ranog drugog trimestra Evoluciju, dakle, ehogenih fokusa u razvijeni hidrocefalus ili porencefaliju moguće je, longitudinalno pratiti ultrazvukom tijekom napredovanja trudnoće.
Magnetska rezonanca
Slikovne tehnike magnetske rezonancije (MR) predstavljaju relativno novu metodu ocjene anatomije fetusa. Brzinom slikovnog prikaza od 300-400 ms omogućen je prikaz fetusa bez sedacije jer fetalni pokreti više ne smanjuju kvalitetu slike. MR je danas prihvaćena metoda izbora u dijagnosticiranju strukturnih anomalija živčanog i mokraćnog sustava fetusa koje nisu dovoljno razjašnjene ultrazvučnim prikazom. Dijagnoze potvrđene MR-om olakšavaju klinički postupak. Do nedavno, uporaba je MR za vrijeme trudnoće bila isključivo ograničena na dijagnostiku bolesti majke (adneksalne tvorbe, sumnja na zdjeličnu trombozu) dok su slike fetusa dobivene slučajno, ukoliko je područje snimanja bio donji abdomen i zdjelica majke. Kvaliteta snimaka bila je relativno loša zbog dugog primanja signala i većeg broja fetalnih pokreta tijekom tog razdoblja. Napretkom tehnologije i razvojem novih brzih sekvenci, MR je postala važna i korisna dopunska metoda ultrazvučnom u prikazu fetusa. Sada, osim UZV-om, koji je ponekad nedovoljno precizan, snimke MR-om omogućuju olakšano prikazivanje posebice nekih ultrazvuku teško dostupnih fetalnih struktura. U posljednjih desetak godina brze slikovne tehnike MR, kao što su brze spin echo sekvence (half-Fourier single-shot turbo spin echo, HASTE i steady state free precession technique, truFISP), omogućile su prikaz fetusa bez sedacije, neovisno o majčinom položaju za vrijeme snimanja. U mnogim dijagnostičkim zavodima u svijetu uporaba MR u fetalnoj medicini već je rutina jer omogućava snimanje u više ravnina, bolju rezoluciju u odnosu na prikaz UZV-om i CT-om, a ne koristi ionizirajuće zračenje.
Kako bi uporaba MR zaživjela u svakodnevnom kliničkom radu potrebno je definirati indikacije i organske sustave u kojima je ova dijagnostika preciznija od drugih slikovnih tehnika. Usporedno je, za što potpuniju karakterizaciju mogućih patoloških i anatomskih fetalnih promjena, tijesna suradnja između ginekologa sa iskustvom u opstetričkom UZV i radiologa nužna. Danas je MR metoda izbora u prikazu anomalija središnjeg živčanog sustava, prsišta, probavnog i mokraćnog sustava pa je tako postala vrijedan dodatak UZVu u donošenju svakodnevnih odluka o daljnjem tijeku i vođenju trudnoće.
MR se pokazala najkorisnijom u dijagnostici malformacija središnjeg živčanog sustava fetusa i prikazu fokalnih lezija kod npr. moždanog infarkta . Potpuno glatka površina mozga sa tipičnom višeslojnom laminacijom telencefaličke stijenke normalna je slika mozga sve do 27-29 tjedna gestacije. Treba imati na umu da normalna giracija mozga počinje oko 27 tjedna gestacije i traje sve do nakon rođenja. Također je važno misliti na to da mijelinizacija fetalnog mozga započinje u drugom trimestru i da je ograničena na vrlo malo područje mozgovnog stabla i dorzalnog dijela talamusa i stražnjeg kraka capsule interne. Tako je gotovo kompletno nemijelinizirana bijela tvar normalan nalaz većeg dijela fetalnog mozga tijekom većeg dijela gestacije.
Sasvim novo područje u ocjeni fetalnog neuro-razvoja je prikaz i ocjena kortikalne maturacije fetalnog mozga gdje se gleda nastanak cerebralnih girusa i sulkusa . U fetusa s poremetnjama u razvoju mozga postoji značajno kašnjenje u kortikalnom razvoju. Migracijski poremećaji kao u sindromu Walker-Warburg konačno su dostupni antenatalnoj dijagnostici, a MR je sve pouzdanija u ocjeni kortikalne maturacije posebno u starijih trudnoća. U fetusa gestacije 25 tjedna ili starijih, MR ima osjetljivost preko 85% za ispravno prepoznavanje polimikrogirije, shizencefalije i heterotopije; za iste poremetnje specifičnost je preko 90% . U fetusa gestacije preko 20 tjedana korištenjem MR može se pratiti stvaranje primarnih sulkusa i najranije modeliranje raznih područja korteksa .
Za procjenu patologije fetalnog središnjeg živačnog sustava kao npr. ventrikulomegalija ili arahnoidne ciste, MR povisuje točnost u otprilike 50% slučajeva (16). MR-om je moguće prikazati prisutnost corpusa callosuma u fetusa sa UZV postavljenom sumnjom agenezije kao i njegovu odsutnost kod dijagnoze ventrikulomegalije . Zbog nerijetko ograničenih oštećenja križanja interhemisferalnih putova unutar corpusa callosuma, talamokortikalnih projekcijskih putova i uopće periventrikularnih područja, tek će dijagnostika MR-om omogućiti intrauterinu, a ne samo postnanatalnu dijagnostiku nevelikih i multifokalnih oštećenja tkiva mozga koja su posljedica hipoksije ili infekcije. Već je naime pokazano kako je MR prva slikovna metoda kojom je bilo moguće točno dijagnosticirati krvarenje u mozak nerodjenog djeteta .
Najveći je, do danas, medjutim doprinos MR-a u približavanju razjašnjenja precizne etiologije nastanka cerebralne dječje kljenuti u gotovo ročnih i ročnih fetusa (35 tjedana gestacije ili zreliji). Dosadašnja, na UZV dijagnostici bazirana klasifikacija lezija mozga po Papile-u, koristeći prisutnost intrakranijskog krvarenja ili periventrikularnih razrjedjenja i ventrikulomegalije, relativno je dijagnostički i prognostički nespecifična, posebice je teško odijeliti posljedice hipoksično-ishemičkih lezija od lezija druge geneze . Mi smo, pak, prateći fetalni MRI iz skupine visokorizičnih trudnoća, pokazali da se trajna oštećenja mozga najčešće susreću u djece koja tijekom trudnoće nisu imala uobičajene znakove hipoksije . Unutar skupine pak od 273 od dječje cerebralne kljenuti oboljele djece, O’Shea je, koristeći MR fetalnog mozga, u većine našao fokalne infarkte, malfmormaciju giracije, periventrikularnu encefalomalaciju, a u gotovo trećine posve uredan nalaz. Medjutim, MR mu je omogućio jasno razlikovanje hipoksično-ishemičkih lezija od onih druge geneze, pa je tako npr. pokazao kako je samo 5% djece imalo hipoksično-ishemičku etiologiju, što je, kao i rezultat našeg rada, legislativno, od najvećeg mogućeg značenja.
Opširnije
13.09.2018 | Blog
Rana kod carskog reza
Carski rez može se obaviti na nekoliko načina, premda su najčešća dva: incizija u medijalnoj liniji uzdužno ili incizija poprečno 2 prsta iznad simfize. Ova druga metoda se , zbog niza prednosti, radi daleko češće. Režu se: koža, potkožno masno tkivo, fascije (vezivne spone koje vežu mišiće uz podlogu) ravnih I kosih mišića trbuha, prepretionealno masno tkivo, te potom peritoneum (potrbušnica) I mišić maternice. Potom slijedi otvaranje plodovih ovoja I porod djeteta. Kod carskog reza, neovisno o metodi, ne režu se trbušni mišići; oni se samo razmiču.
Nakon poroda djeteta I posteljice, najprije se šiva mišić maternice. Potom se šiva peritoneum, približavaju ravni trbušni mišići (za to se može upotrijebiti nekoliko šavova “na mišić”) I šivaju fascije trbušnih mišića. Slijedi rekonstrukcija potkožnog tkiva I kože. U koliko je tijekom carskog reza I reparacije maternice postojalo obilnije krvarenje, na kožu trbuha može se izvesti dren na koji će se izlučivati skupljena krv I sekreti. Isto se može učiniti u koliko su uočena oštećenja mišića ili mekih tkiva, postavljanjem drena ispod šava fascije. Kao I svaka rana, I ova normalno cijeli tijekom 6 dana, kada se skivaju šavovi kože.
Opširnije
