28.08.2025 | Česta pitanja, Nekategorizirano, Opstetricija
Što je rizična trudnoća?
Rizična trudnoća ne znači da će se nešto loše dogoditi, već da postoje povećani faktori rizika koji zahtijevaju dodatni oprez i redovitu kontrolu. To mogu biti zdravstveni problemi trudnice (poput dijabetesa, visokog tlaka, bolesti štitnjače), prethodni spontani pobačaji, starija dob, višeplodna trudnoća ili komplikacije u trenutnoj trudnoći poput krvarenja, prijevremenih trudova, visokog krvnog tlaka ili poremećaja u rastu fetusa.
U mnogim slučajevima, pravilno vođena rizična trudnoća završava zdravom mamom i zdravom bebom – no ključna je rana dijagnostika i praćenje iskusnog doktora.
Zašto rana dijagnostika mijenja sve?
U rizičnoj trudnoći vrijeme je najvažniji faktor. Što se potencijalni problemi ranije otkriju, to su veće šanse za uspješno vođenje trudnoće i prevenciju ozbiljnih komplikacija. Rana dijagnostika omogućuje precizno planiranje daljnjih postupaka: od detaljnog ultrazvuka, prenatalnih testova, genetskih analiza do redovitih CTG pregleda i laboratorijskih nalaza.
Upravo zbog toga, trudnice koje spadaju u rizičnu skupinu trebaju ginekološku ordinaciju koja se specijalizirala za praćenje i vođenje takvih trudnoća.
Opširnije
21.08.2025 | Nekategorizirano
Normalna anatomija bubrega i mokraćnog mjehura:
Fetalni bubreg je smješten retroperitonealno u renalnoj fossi lateralno i ispred kralješnice. U trećem mjesecu lako se vide obrisi bubrega zbog perirenalnog masnog tkiva dok se u drugom i posebice prvom trimestru vrlo teško vizualiziraju.
Jednostavna procjena normalne veličine bubrega omogućena je aksijalnim prikazom: rezultat omjera cirkumferencije većeg bubrega sa cirkumferencijom abdomena mora biti manji od 1/3 ( normalna vrijednost 0.27-0.3) .
Abnormalan položaj bubrega javlja se u 1/500-1500 trudnoća: renalna ektopija, bubreg u zdjelici i potkovasti bubreg . Ovakve pojave dešavaju se u ranoj trudnoći kada dolazi abnormalne migracije i rotacije bubrega.
Mokraćni mjehur:
Mokraćni mjehur je sferoidan organ lociran u donjem dijelu abdomena ispred kralješnice. Nakon 12. tjedna gestacije fetalni mokraćni mjehur se može ultrazvučno prikazati u preko 90% slučajeva. Proizvodnja urina fetusa povećava se sa 5ml do 55ml/sat od 20. do 40. tjedna trudnoće .
Poteškoće kod vizualiziranja mokraćnog mjehura ultrazvukom najčešće su udružene sa fatalnom patologijom, a posebice kod signifikantnog oligohidramniona. Sadašnje preporuke upućuju na kontinuirani «follow up» onih trudnica kojima se u ranoj trudnoći nije mogao vizualizirati mokraćni mjehur.
Pijelektazije bubrega:
Umjerena dilatacija bubrežne nakapnice (renalna pijelektazija) ima još uvijek dvojbenu definiciju. Većina znanstvenika smatra da normalni anteroposteriorni diametar nakapnice iznosi 5mm dok se diametar veći od 10mm smatra patološkim. Graif i sur. našli su da postoji velika povezanost između blage fetalne renalne pijelektazije i istovremeno majčine renalne pijelektazije. Degnai i sur. u istraživanju u koje su uključili 64 pacijentice našli su da 67% trudnica koje su imale fetuse sa renalnom pijelektazijom u prethodnoj trudnoći imale su istu dijagnozu i u narednim trudnoćama. Uzrok tome navode genetiku i okoliš. Renalne pijelektazije kao značajni ultrazvučni nalaz zahtjevaju pažljivu evaluaciju i kontinuirano praćenje11. Incidencija fetalne renalne pijelektazije je 2.8% (Benacerraf i sur.) . Navodi se povezanost fetalne renalne pijelektazije i kromosomskih abnormalnosti, posebno sa trisomijom 21 gdje je incidencija renalne pijelektazije od 3.33-24%.
Iako postoji nekoliko definicija za renalne pijelektazije kao najtočnija se spominje ova:
- Anteroposteriorni diametar bubrežne nakapnice manji od 3mm u bilo kojem razdoblju trudnoće
- Anteroposteriorni diametar bubrežne nakapnice veći od 10mm u bilo kojem razdoblju trudnoće je patološki
- Anteroposteriorni diametar bubrežne nakapnice između 3mm do 10mm se prihvaćaju kao granične vrijednosti, posebno ako su nađene prije 32 tjedna.
U slučajevima izolirane renalne pijelektazije sadašnja praksa preporuča genetsko konzultiranje i amniocentezu samo u onih pacijentica sa bilateralnom fetalnom pijelektazijom >10mm dok se kod pijelektazija veličine 3-10mm prije 32.tjedna preporuča samo amniocenteza.
Hidronefroza i hidroureter :
Termin pijelektazije obuhvaća proširenost nakapnice bubrega, ali u većini slučajeva pacijenti uz pijelektazije imaju i hidronefrozu ( dilatacija nakapnice i čašice bubrega).
U normalnih fetusa ureteri nisu vidljivi na ultrazvučnom pregledu. Najčešća mjesta opstrukcije su na spoju uretera i nakapnice (ureteropelvic junction- UPJ), distalno na spoju uretera i mokraćnog mjehura ( ureterovesical junction-UVJ) te distalno u uretri zbog stenoze ili atrezije.
UPJ opstrukcija je najčešći tip opstruktivne uropatije. Bilateralna opstrukcija je vidljiva u 30 % slučajeva i četiri do pet puta je češća u muške djece. Opstrukcija može biti anatomske prirode (adhezije, vaskularne opstrukcije) i češće funkcionalne sekundarno zbog malformacija ili loše funkcije kružnih i uzdužnih mišića uretera. Novija istraživanja govore da stupanj dilatacije nije nužno povezan sa stupnjem oštećenja bubrežne funkcije postnatalno.
OVJ opstrukcija može biti uzrokovana stenozom ili fibrozom uretera te može voditi do nastanka hidrouretera.
Signifikantna dilatacija uretera bez hidronefroze ili pijelektazije naziva se megaureter. Može biti uzrokovan sekundarno nakon UVJ opstrukcije, refluksa.
Posteriorna uretralna valvula je samo vidljiva u muškaraca, nastaje tijekom diobe kloake u 4.-6.tjednu. Nepravilnom diobom dolazi do formiranja uretralne valvule koja dovodi hipertrofije detruzora (zadebljali mokraćni mjehur) i dilatacije gornjeg dijela mokraćnog sustava u muške djece .
Prune-belly (Eagle Barrett) sindrom je udružen sa distenzijom mokraćnog mjehura i promjenjenim abdominalnim zidom. Incidencija sindroma je 1/35 000 do 1/50 000 poroda i učestaliji je kod muške djece. Nastanak sindroma ima dvije teorije: mezodermalni defekt kao prva i uretralna opstrukcija kao druga teorija.
Duplikacija uretera sa ureterocelom može uzrokovati opstrukciju urinarnog sustava i učestala je anomalija urinarnog trakta (incidencija 2%-4%). Na ultrazvuku ova anomalija se vidi kao ehogena cistična tvorba u donjem stražnjem zidu mokraćnog mjehura.
Opstrukcija mokrenja može biti uzrokovana gore navedenom posteriornom uretralnom valvulom kod muškog spola, također strikturama i odsutnošću uretre kod oba spola.
Sve ove anomalije mogu biti svrstane u jednu veliku kategoriju pod nazivom
Opširnije
20.08.2025 | Česta pitanja, Ginekologija, Nekategorizirano
Pap test je pozitivan- što dalje?
U više od 90% pacijentica s displazijom ili rakom vrata maternice dokazana je infekcija onkogenim HPV virusom. Zato HPV tipizacija u pacijentica s takovim nalazom nije obvezatna. Uputno ju je učiniti u žena čiji citološki obrisak nije jasan ili je dvojben ( postoje atipične stanice, tzv. ASC-US).
Citološka dijagnoza cervikalne intraepitelijalne neoplazije (CIN) je dijagnoza postojanja displastičkih pločastih stanica sluznice vrata maternice koje su strogo ograničene na područje epitela. Nema prodora kroz bazalnu membranu. Premda nije moguće ustanoviti kada će uslijediti prodor malignih stanica u stromu, pod kojim uvjetima i kod kojih žena, poznato je da je to vrlo spor i dugotrajan proces. Zato postupak u žena s dijagnozom CIN-a može biti aktivan , ali i ekspektativan. U žena s CIN-I rizik razvitka malignoma je malen, a velika je vjerojatnost spontane regresije i normalizacije nalaza. Samo u 10% njih unutar 1 godine uočava se progresija nalaza. U onih s CINIII vjerojatnost regresije postoji, ali je ona bitno manja no u žena s CIN I, a rizik napredovanja prema invazivnom raku značajno je viši. U svih je medjutim pacijentica s dijagnozom CIN-a najvažniji cilj liječenja spriječiti nastanak invazivnog raka, a istodobno ne izložiti pacijenticu prevelikim zahvatima. Odabir postupka prvenstveno ovisi o citološkom i kolposkopskom nalazu, rezultatu biopsije, ali i dobi, želji za potomstvom i suradljivosti žene. U koliko žena razumije postupak i ocijenimo da će ozbiljno slijediti upute liječnika, posebice u nižih oblika CIN-a, može se čekati spontana regresija bolesti. U žena koje nisu suradljive, pametnije je odlučiti se za aktivan postupak. Ipak, prema mišljenju većine, CIN I koji traje nekoliko godina pametno je aktivno liječiti
Ako je Papa test uredan, neovisno o izgledu porcije, ne treba nikakav invazivni postupak!
Opširnije
20.08.2025 | Česta pitanja, Ginekologija, Nekategorizirano
Menopauza-zašto je potreban nadzor I liječenje
Dijagnoza menopause-posljednje menstruacije, postavlja se retrogradno, a nakon što žena nije 12 mjeseci imala menstruaciju, a za to nema nekih drugih razloga. Obično se javlja negdje oko 50.te godine života, no nije rijetkost da žene imaju redovite mjesečnice I nakon navršenih 55 godina života.U koliko menopauza nastupi prije navršenih 40 godina života govorimo o prijevremenoj menopauzi. U vrijeme postepenog popuštanja funkcije jajnika, katkad čak I nekoliko godina prije menopauze, žena može imati brojne tegobe: navale vrućine, promjene raspoloženja, poremetnje spavanja, probleme u seksualnoj funkciji, zaboravljivost, smetnje koncentracije, neredovita krvarenja, promjene u funciji drugih endokrinih žlijeza…Sve su to posljedice promjene u količini I medjuomjeru hormona koje luči jajnik,a koje mogu uzrokovati probleme koje žena osjeća. Osim što ove smetnje jako remete kvalitetu života, neki od njih, posebice promjene na kostima ili patološko zadebljanje sluznice maternice, mogu uzrokovati ozbiljne probleme, neposredno, ali I kasnije u životu. Premda sve žene imaju iste ili slične hormonalne promjene, odgovor ciljnih organa na njih je različit, u nekih 80% osjeća se neugoda, ali samo u oko 30% smetnje su toliko izražene da se žene obraćaju doktoru za pomoć. Medjutim, I onda kada nema posebno neugodnih subjektivnih tegoba, krhkost kostiju, povišen kardiovaskularni rizik I promjene sluznice maternice (posebice oblici hiperplazije koje danas smatramo prekancerozama) razlog su za ozbiljan nadzor svake žene u godinama oko menopauze.
Opširnije
04.08.2025 | Česta pitanja, Nekategorizirano, Opstetricija
Rast djeteta, krivulje rasta, zastoj u rastu djeteta
Nadzor rasta djeteta
Rast djeteta odredjuje genetski potencijal za rast naslijedjen od roditelja, a modificira dostupnost potpore za rast, tj. kisika, glukoze i ostalih esencijalnih tvari. Genetski potencijal upravlja ne samo dobivanjem na težini, već i rastom u duljinu, proporcijama tijela i dozrijevanjem. Rast jednike i konačnu dimenziju tijela odredjuje genetska poruka naslijedjena od majke i genom fetusa. Utjecaj isključivo očevog genoma, bar u ljudi, u ovom je smislu zanemariv . Zanimljivo je da je utjecaj fetalnih hormona štitnjače, kortikosteroida ili spolnih hormona na fetalni rast vrlo mali. Utjecaj na rast, premda indirektan, pripisuje se inzulinu i inzulinu sličnim činiteljima rasta, možda humanom placentarnom laktogenu. U posljednje vrijeme, naročito često spominje se značenje IGFII, odnosno genske ekspresije za ovaj činitelj rasta; bialelna ekspresija uzrokuje ubrzani rast i prekomjernu težinu djeteta . Uloga leptina, hormona uključenog u energetski metabolizam, u regulaciji rasta djeteta još nije poznata: niske vrijednosti susreću se u pothranjene, a visoke u preuhranjene djece, no, nije jasno jesu li takve vrijednosti samo pokazatelj količine masnog tkiva ili je leptin u rast uključen izravno . Tradicionalno se kaže da “fetus raste unutar ograničenja koja mu stvara posteljica”, no razmjere i mogućnosti tog ograničenja vrlo je teško definirati. Kemokorijalna je membrana idealno strukturirana kako bi u svakom trenutku zadovoljila sve fetalne potrebe. Očito je dakle, da na rast djeteta utječe i zdravlje majke, sastav njezime krvi i krvotok uteroplacentarnog bazena. Pušenje, malarija, pothranjenost remete pravilnost krvotoka i mijenjaju sastav majčine krvi i, posebice, sadržaj kisika . Analiza posteljica pokazala je da, npr. za 30% smanjenje uspješno u uteroplacentarne krvne žile transformiranih spiralnih arterija, odnosno značajno smanjenje površine fetalnih resica i kapilara unutar njih prati, i, vjerojatno, uzrokuje intrauterini zastoj rasta. Vaskularne bolesti majke, ali i poodmakla dob, poremetnje koagulacije, zbog niske koncentracije inhibitora aktivatora plazminogena ili mutacija gena koji nadzire stvaranje protrombina , vjerojatno zbog poremetnji u placentaciji i krvotoku interviloznog prostora takodjer remete transport i funkciju kemokorijalne membrane . Još se vrlo malo zna o lipidnom metabolizmu u majke i poremetnjama koje mogu nepovoljno djelovati na rast djeteta , a još manje o finim poremetnjama metabolizma placente koji na najrazličitije načine mogu mijenjati dostupnost i količinu raspoloživih nutrijenata. Konačni maksimum genetskog potencijala rasta za pojedinu jedinku nije moguće ustanoviti, no podatak da fetusi iz donor oocita iste davateljice različito rastu i dosižu različite težine u različitih majki , zapravo govori o presudnoj ulozi “unutarnje okoline fetusa” na njegov rast.
Većina asimetrično pothranjenih fetusa u kroničnoj su hipoksiji i hipoglikemiji s povišenim vrijednostima hemoglobina i laktata i niskim vrijednostima aminokiselina. Kronična hipoksija remeti oksigenaciju glukoze, metabolizam je preusmjeren anaerobnim uvjetima, a za dobivanje energije kataboliziraju se proteini i koriste masti. Anabolizam masti i proteina je poremećen. Pokusi s eksperimentalno uzrokovanom hipoksijom pokazali da se, uz kroničnu fetalnu hipoksemiju, u fetusu nastavlja normalan potrošak kisika /povećana ekstrakcija/, a na 25% smanjuje potrošak kisika u posteljici. Pritom zamjećene su mnoge endokrine poremetnje: nizak inzulin, visok glukagon, sniženi inzulinu slični činitelji rasta i hormoni štitnjače, a povišen adrenalin i noradrenalin .
Definirati intrauterini zastoj rasta vrlo je teško jer apsolutni potencijal za rast jednike nije moguće ustanoviti. Do uvodjenja ultrazvuka u rutinski klinički rad porodničarima je procjena rasta djeteta u pojedinim razodobljima gestacije bila samo indirektno dostupna, ocjenom porasta maternice i mjerenjem udaljenosti njenog dna od simfize. Nakon poroda, postojala je mogućnost grube procjene uhranjenosti odredjivanjem porodne težine i svrstavanjem djeteta u skupine primjereno uhranjenih, pothranjenih i preuhranjenih za gestacijsku dob. Uvodjenje ultrazvuka omogućilo je točnu procjenu trajanja trudnoće i procjenju vremena kada se usporenje rasta pojavi, ali i uočavanje mogućnosti vraćanja na ishodišnju krivulju rasta spontano ili zahvaljujući nekim postupcima liječenja. Fetus tako može biti zaostao u rastu i onda kada ne pripada skupini djece “porodne težine ispod 10.te percentile” /2/. Smrtnost fetusa i djece porodne težine ispod 10. te percentile i onih u kojih se tijekom trudnoće uočava odstupanje od normlne krivulje rasta, kao i pobol, povišeni su u usporedbi s djecom urednog rasta i normalne težine za trajanje gestacije . U posljednje vrijeme posebno je ističe opasnost kroničnih odstupanja u intelektualnom razvoju i drugih najrazličitijih neuroloških posljedica u djece zaostale u rastu .
Opširnije
15.07.2025 | Česta pitanja, Nekategorizirano, Opstetricija
Normalna rana trudnoća
Sitne dimenzije oplodjene jajne stanice i ranog embrija onemogućuju vizulizaciju rane trudnoće do trenutka kada dosegnu granice razlučivosti danas dostupnih metoda slikovne dijagnostike. Medjutim, postojanje rane trudnoće može se nedvojbeno dokazati odredjivanjem glikoproteina trofoblasta. Korionski gonadotropin ( HCG) stvara se u stanicama trofoblasta, prodire u majčinu krv trenutkom implantacije i osjetljivim ga se testovima može dokazati u krvi žene već 8 dana nakon oplodnje. Tada postaju pozitivni testovi na trudnoću. U normalnim intrauterinim trudnoćama , vrijednost HCG-a svakih se 48 sati povećava za 53-100% . Medjutim, normalno povećavanje vrijednosti HCG-a susreće se i uz ektopičnu trudnoću sa živim plodom, pa normalna dinamika rasta HCG-a ne isključuje mogućnost postojanja ektopične trudnoće.
Slikovno, korištenjem ultrazvuka, trudnoća se može dokazati tek nakon što vrijednosti HCG-a dosegnu odredjenu granicu ( a tada embrij odredjenu veličinu). Ta se vrijednost naziva diskriminatorna granica. Korištenjem modernih ultrazvučnih uredjaja, uz vrijednosti HCG-a od 1000 mIU/ml u krvi majke, u materištu se mora vidjeti normalna intrauterina trudnoća. I tu postoje izuzetci: normalnu ranu trudnoće može biti teško ili nemoguće vizualizirati kod izrazito debelih žena, uz miomatoznoj maternici, uz ožiljke i kod višelpodnih trudnoća, premda su vrijednosti HCG-a dosegnule i čak prešle diskriminatornu granicu.
Opširnije
