Normalna anatomija bubrega i mokraćnog mjehura:
Fetalni bubreg je smješten retroperitonealno u renalnoj fossi lateralno i ispred kralješnice. U trećem mjesecu lako se vide obrisi bubrega zbog perirenalnog masnog tkiva dok se u drugom i posebice prvom trimestru vrlo teško vizualiziraju.
Jednostavna procjena normalne veličine bubrega omogućena je aksijalnim prikazom: rezultat omjera cirkumferencije većeg bubrega sa cirkumferencijom abdomena mora biti manji od 1/3 ( normalna vrijednost 0.27-0.3) .
Abnormalan položaj bubrega javlja se u 1/500-1500 trudnoća: renalna ektopija, bubreg u zdjelici i potkovasti bubreg . Ovakve pojave dešavaju se u ranoj trudnoći kada dolazi abnormalne migracije i rotacije bubrega.
Mokraćni mjehur:
Mokraćni mjehur je sferoidan organ lociran u donjem dijelu abdomena ispred kralješnice. Nakon 12. tjedna gestacije fetalni mokraćni mjehur se može ultrazvučno prikazati u preko 90% slučajeva. Proizvodnja urina fetusa povećava se sa 5ml do 55ml/sat od 20. do 40. tjedna trudnoće .
Poteškoće kod vizualiziranja mokraćnog mjehura ultrazvukom najčešće su udružene sa fatalnom patologijom, a posebice kod signifikantnog oligohidramniona. Sadašnje preporuke upućuju na kontinuirani «follow up» onih trudnica kojima se u ranoj trudnoći nije mogao vizualizirati mokraćni mjehur.
Pijelektazije bubrega:
Umjerena dilatacija bubrežne nakapnice (renalna pijelektazija) ima još uvijek dvojbenu definiciju. Većina znanstvenika smatra da normalni anteroposteriorni diametar nakapnice iznosi 5mm dok se diametar veći od 10mm smatra patološkim. Graif i sur. našli su da postoji velika povezanost između blage fetalne renalne pijelektazije i istovremeno majčine renalne pijelektazije. Degnai i sur. u istraživanju u koje su uključili 64 pacijentice našli su da 67% trudnica koje su imale fetuse sa renalnom pijelektazijom u prethodnoj trudnoći imale su istu dijagnozu i u narednim trudnoćama. Uzrok tome navode genetiku i okoliš. Renalne pijelektazije kao značajni ultrazvučni nalaz zahtjevaju pažljivu evaluaciju i kontinuirano praćenje11. Incidencija fetalne renalne pijelektazije je 2.8% (Benacerraf i sur.) . Navodi se povezanost fetalne renalne pijelektazije i kromosomskih abnormalnosti, posebno sa trisomijom 21 gdje je incidencija renalne pijelektazije od 3.33-24%.
Iako postoji nekoliko definicija za renalne pijelektazije kao najtočnija se spominje ova:
- Anteroposteriorni diametar bubrežne nakapnice manji od 3mm u bilo kojem razdoblju trudnoće
- Anteroposteriorni diametar bubrežne nakapnice veći od 10mm u bilo kojem razdoblju trudnoće je patološki
- Anteroposteriorni diametar bubrežne nakapnice između 3mm do 10mm se prihvaćaju kao granične vrijednosti, posebno ako su nađene prije 32 tjedna.
U slučajevima izolirane renalne pijelektazije sadašnja praksa preporuča genetsko konzultiranje i amniocentezu samo u onih pacijentica sa bilateralnom fetalnom pijelektazijom >10mm dok se kod pijelektazija veličine 3-10mm prije 32.tjedna preporuča samo amniocenteza.
Hidronefroza i hidroureter :
Termin pijelektazije obuhvaća proširenost nakapnice bubrega, ali u većini slučajeva pacijenti uz pijelektazije imaju i hidronefrozu ( dilatacija nakapnice i čašice bubrega).
U normalnih fetusa ureteri nisu vidljivi na ultrazvučnom pregledu. Najčešća mjesta opstrukcije su na spoju uretera i nakapnice (ureteropelvic junction- UPJ), distalno na spoju uretera i mokraćnog mjehura ( ureterovesical junction-UVJ) te distalno u uretri zbog stenoze ili atrezije.
UPJ opstrukcija je najčešći tip opstruktivne uropatije. Bilateralna opstrukcija je vidljiva u 30 % slučajeva i četiri do pet puta je češća u muške djece. Opstrukcija može biti anatomske prirode (adhezije, vaskularne opstrukcije) i češće funkcionalne sekundarno zbog malformacija ili loše funkcije kružnih i uzdužnih mišića uretera. Novija istraživanja govore da stupanj dilatacije nije nužno povezan sa stupnjem oštećenja bubrežne funkcije postnatalno.
OVJ opstrukcija može biti uzrokovana stenozom ili fibrozom uretera te može voditi do nastanka hidrouretera.
Signifikantna dilatacija uretera bez hidronefroze ili pijelektazije naziva se megaureter. Može biti uzrokovan sekundarno nakon UVJ opstrukcije, refluksa.
Posteriorna uretralna valvula je samo vidljiva u muškaraca, nastaje tijekom diobe kloake u 4.-6.tjednu. Nepravilnom diobom dolazi do formiranja uretralne valvule koja dovodi hipertrofije detruzora (zadebljali mokraćni mjehur) i dilatacije gornjeg dijela mokraćnog sustava u muške djece .
Prune-belly (Eagle Barrett) sindrom je udružen sa distenzijom mokraćnog mjehura i promjenjenim abdominalnim zidom. Incidencija sindroma je 1/35 000 do 1/50 000 poroda i učestaliji je kod muške djece. Nastanak sindroma ima dvije teorije: mezodermalni defekt kao prva i uretralna opstrukcija kao druga teorija.
Duplikacija uretera sa ureterocelom može uzrokovati opstrukciju urinarnog sustava i učestala je anomalija urinarnog trakta (incidencija 2%-4%). Na ultrazvuku ova anomalija se vidi kao ehogena cistična tvorba u donjem stražnjem zidu mokraćnog mjehura.
Opstrukcija mokrenja može biti uzrokovana gore navedenom posteriornom uretralnom valvulom kod muškog spola, također strikturama i odsutnošću uretre kod oba spola.
Sve ove anomalije mogu biti svrstane u jednu veliku kategoriju pod nazivom