08.10.2025 | Česta pitanja, Ginekologija
DIZMENOREJA
Rijetke su žene koje tiijekom menstruacije ne osjećaju baš nikakove tegobe. Medjutim, kontrakcije maternice kojima se izbacuju krv i ostatci endometrija osjećaju se najčešće kao blaga neugoda. Jači bolovi u točno odredjenim danima javljaju se u relativno velikom boju žena i predstavljaju veće ili manje probleme. Nerijetko ih prate i druge tegobe od psihičkih do tjelesnih. U nekih se žena tegobe javljaju već nekoliko dana prije početka krvarenja, početkom krvarenja ili tijekom njega. Danas se najveći broj dizmenoreja pripisuje endometriozi, no uzrok je daleko češće negdje drugdje: u nesrazmjeru steroidnih hormona, većim ili manjim abnormalnostima spolnih organa, neurovegetativnoj nestabilnosti ili su uzroci uglavnom psihički problemi.
Opširnije
08.10.2025 | Česta pitanja, Ginekologija
Iz mog iskustva mogu reći da miome zapravo vrlo rijetko zaista treba operirati. Jedan je razlog što najčešće vrlo sporo rastu i ne prave poteškoće. Drugi, što ste i Vi iskusila, vraćaju se i rastu novi i onda kada ih je nekoliko bilo odstranjenih. A svaka operacija je rizik sam po sebi i ne treba riskirati kad to nije neophodno. Postoje vrlo jasne okolnosti kada je operacija indicirana, prije svega ozbiljne komplikacije ili sumnja na malignitet, no i jedno i drugo je zaista vrlo rijetko. Miomektomija najčešće nije indicirana ni kod žena koje su neplodne ili teško iznose trudnoće jer miom (jedan ili više njih) nije uzrok neplodnosti ili infertiliteta, a nakon operacije izgledi zanijeti ili iznijeti nisu poboljšani.
Imam puno pacijentica kod kojih pratim miome godinama, bez operacije. Homeopatijom se, dodatno, može uspješno djelovati na smanjenje mioma, čak postići i njihov nestanak.
Opširnije
06.10.2025 | Česta pitanja, Ginekologija
U žena reprodukcijske dobi, njih oko 15% pati od kronične boli u zdjelici. Radi se o boli koji se osjeća tijekom 6 i više mjeseci, obično je difuzna i nevezana uz neku posebnu točku. Bol može biti nejasna i tupa, katkad uz povremeno oštra probadanja, osjećaj žarenja i pristiska ili težine. Postoje razdoblja kada su epizode neugode trajne, povremeno se nakratko izgube, da bi se opet, nevezano uz neku tjelesnu funkciju, ponovno javile. Obično postoji u vrijeme i izmedju ciklusa, ponekad uz odnos, ponekad prilikom mokrenja ili defekcije. Tegobe mogu biti posljedica organske bolesti, najčešće uz endometriozu, sindrom kongestije zdjeličnih vena, uz kroničnu upalnu bolest, anomaliju genitalnih organa itd., ali se može javiti posve neovisno o nekom organskom problemu, katkad pogodovana psihološkim problemima , npr. depresijom….
Zbog navedenih osobitosti ova je bolest izuzetno neugodna i zahtijeva obradu i liječenje.
Prije odluke o načinu liječenja, obvezatan je ginekološki pregled, pregled male zdjelice ultrazvukom, uz korištenje drugih slikovnih dijagnostičkih tehnika u koliko je to indicirano. Dobro je obaviti konzultaciju urologa,i gastroenterologa, neurologa ili psihijatra. Najvažnije je isključiti ozbiljnu bolest. Kad je dijagnostika obavljena možemo razmotriti postupke liječenja, a postoje brojni: od analgetika, kontraceptiva, injekcija medroksiprogesterona, GNRH analoga, do lasera i botoxa ili homeopatije.
Opširnije
06.10.2025 | Česta pitanja, Ginekologija
Patogeni u tijelu postoje u dva oblika; kao slobodni, pojedinačno u krvi i tada klinički postoji akutna infekcija ili su u tkivu vezani u oblike biofilma. Zadržavanje patogena na mjestu ranije infekcije, ispod biofilma je pravilo, a ne izuzetak. U koliko primarna akutna upala koja je postojala vjerojatno daleko ranije nije bila promptno i temeljito izliječena, patogeni će se uvijek zadržati zaštićeni biofilmom, klinički neprepoznatljivi, ali stalno prisutni. Povremeno, pojedini dijelovi biofilma mogu biti potisnuti u krv ili šuplje organe i izazvati kliničke simptome akutne infekcije. Kronična infekcija može pak godinama tinjati , npr. sinusitis, prostatitis, otitis, adneksitis, endometritis, uz malo ili nimalo kliničkih simptoma.
Biofilm je rezistentan prema antibioticima: oni slabo i sporo prodiru u biofilm, komponente biofima suprotstavljaju se djelovanju antibiotika ili ga razaraju, efektori imunosnog sustava koji zajedno s antibiotikom eliminiraju patogene ne prepoznaju patogene u biofilmu ili su nedjelotvorni u sredinama biofilma ili pak teško prodiru u njega. Osim toga patogeni u biofilmu sporo rastu, a mehanizam djelovanja antibiotika upravo je utjecaj na prestanak umnažanja patogena i djeluju upoavo na njihov rast i razmnožavanje . Biofilm je nerijetko hipoksičan, a u takovom okruženju djelovanje je antibiotika slabije. Posebno su rezistentni stari biofilmovi. Općenito, kad postoji infekcija na koju ne djeluje antibiotik koji bi prema antibiogramu trebao biti djelotvoran, to obično znači da je infekcija kronična zbog postojećeg biofilma.
Opširnije
30.09.2025 | Česta pitanja, Ginekologija
Spolno prenosive bolesti
Po definiciji to su bolesti koje se s osobe na osobu prenose spolnim kontaktom. Tijekom posljednjih godina, zbog naglog porasta učestalosti i opasnih posljedica koje nose, spolno prenosive bolesti nadrasle su klasičnu definiciju gonoreje i sifilisa i uključuju brojne bakterijske i virusne infekcije, poglavito infekciju Chlamidijom trahomatis, infekciju virusom HIV-a, infekcije virusom humanog papiloma (HPV) i herpes simpleks infekciju .
Za mnoge uzročnike ovih bolesti zna se desetljećima. Tek odnedavno, spolno prenosive bolesti postale su posebno zanimljive. Razlog je unapredjenje laboratorijske dijagnostike koja omogućuje prepoznavanje brojnih mikroba o kojima se ranijih godina nije ništa znalo, nagli rast populacije osoba rizičnog ponašanja, promijenila se tipična populacija oboljelih, učestalost novooboljelih dramatično raste, neke bolesti koje se tradicionalno ne prenose spolnim kontaktorm sve više postaju spolno prenosive, npr. hepatitis B, ishod bolesti nerijetko je fatalan, a reprodukcijsko zdravlje zaraženih teško je ugroženo .
HIV infekcija
Tri su posebno rizične populacije: homoseksualci, narkomani i fetusi zaraženih trudnica. Epidemija Omjer zaraženih žena i muškaraca se izjednačuje. Dok su 1991. samo 13% zaraženih bile žene, sada je omjer negdje 3-5:1. Pored toga raste i učestalost zaraženih heteroseksualaca. U ovisnosti o populaciji, učestalost zaraženih trudnica raste na nevjerojatnih 6-30% u npr. populaciji gravidnih narkomanki velikih gradova SAD-a . Bolest se manifestira sistgemski dugo vremena nakon infekcije, a promjena na genitalnim organima nema.
Herpes genitalis
To je još jedna genitalna virusna infekcija koja zaslužuje pažnju i koja može uzrokovati teške komplikacije posebice po fetus zaražene trudnice. Posljednjih godina raste broj zaraženih, a zabrinjava visoka učestalost asimptomatskih infekcija (oko dvije trećine seropozitivnih nema pozitivnu anamnezu), oko 20% mladjih od 12 kogina ima protutijela protiv oba serotipa, HSV1 i HSV2. Dodatnu zabrinutost izaziva opasnost zaraze virusom HIV u eksponiranih osoba . Premda je infekcija novorodjenčeta gotovo infaustna, najvjerojatnije se dogadja samo u majki s primoinfekcijom, pa nove preporuke nalažu operacijsko završavanje trudnoće carskim rezom samo u trudnica s manifestnim herpetičkim ulceracijama. Rizik infekcije djeteta vrlo je malen, gotovo neznatan u žena s kroničnom infekcijom i onih bez akutne egzacerbacije bolesti
Humani papiloma virus
Infekcija ovim virusom jedna je od najčešćih spolno prenosivih bolesti, triput češća no infekcija genitalnim herpesom. Problem je visoka učestalost subkliničkih infekcija koje u konačnici mogu završiti neoplazijom vrata maternice. Obična citološka pretraga obriska vrata maternice nije dostatna za postavljanje sigurne dijagnoze; zahtijeva se potvrda nazočnosti virusne DNK-a postupcima hibridizacije, dokaz antigena bojenjem imunoperoksidazom ili bar prepoznavanje morfoloških promjena epitela kolposkopijom .
Bolest se najprije manifestira promjenama u Papa obrisku, a neposredno nakon zarazre vidljivih promjena na genitalu nema.
Hepatitis B
Paradoksalno je, no danas se ova infekcija najčešće širi spolnim kontaktom, daleko rjedje uobičajenim načinom, transfuzijom zaraženih krvnih pripravaka. Problem je zaostanak kroničnog nositeljstva virusa u oko 5-10% oboljelih osoba, od kojih će 25% kasnije oboljeti od ciroze jetre i, neki, od hepatocelularnog karcinoma. Progami vrlo djelotvornog cijepljenja, obuhvaćaju ograničeni postotak populacije, samo bolesnike na hemodijalizi, medicinsko osoblje koje dolazi u dodir s krvlju i zaposlene i štićenike institucija za menatalno obloljele, a izuzimaju populaciju rizičnog ponašanja, pa je to razlog daljeg porasta broja oboljelih. Posebno mjesto pripada zarazi vertikalnim prijenosom od majke na dijete tijekom trudnoće ili nakon poroda. Zbog toga se preporuča probir svih trudnica na nazočnost HbS površinskog antigena i Hbe antigena, jer djeca pozitivnih trudnica oboljevaju u do 90% trudnoća.
Bakterijske infekcije
Sifilis
To je bolest čija je učestalost, nakon prolaznog opadanja tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća, ponovno u porastu, posebice u siromašne heteroseksualne populacije velikih gradova koje su izuzete iz programa prevencije HIV-a . Zbog opasnosti prijenosa na fetus, preporuča se poboljšanje antenatalne skrbi i serološki probir rizičnih populacija tijekom prvog i trećeg tromjesečja trudnoće .
Klinička slika bolesti je tipična i prolazi kroz 3 lako prepoznatljive kliničke faze.
Gonoreja
Infekcija gonorejom ponovno je učestala, posebice u adolescenata . Brine plazmidima i kromosomski posredovana otpornost sojeva gonokoka prema raznim vrstama antibiotika, pa se u budućnosti mora strahovati od epidemija koje će se teško kontrolirati danas dostupnim antibiotskim pripravcima .
Klinička slika gonoreje je tipična i lako prepoznatljiva.
Klamidija trahomatis
Bez sumnje infekcija klamidijom trahomatis danas je najčešća spolno prenosiva bolest, posebice česta u adolescenata. Pretpostavlja se daje samo u SAD zaraženo oko 4 milijuna ljudi. Problem nadzora nad širenjem zaraze je relativno neupadljiva klinička slika i poteškoće u odabiru pravog načina liječenja. To je obligatno intracelularni parazit s posebnom sklonošću prema pločastom epitelu. Zanimljivo je kako je imunološki odgovor na antigene klamidije relativno slab . Površinski proteiniski antigen, “major outer membrane protein” (MOMP) I lipopolisaharidni antigen klamidije uzrokuju dugotrajnu upalnu reakciju I stvaranje citokina I onda kada je ishodišnja bakterija već ubijena antibioticima . Imunosni odgovor prema bakteriji enigmatičan je. Postoje navodi po kojima razni tipovi protutijela istodobno mogu spriječiti umnažanje, ali I pojačati infektivnost mikroorganizma
Klamidijska infekcija ne ostavlja posljedice na vanjskom genitalu, a infekcija unutarnjeg nije lako prepoznatljiva; potrebna je bakteriološka obrada.
Spolno prenosive bolesti povezane su porastom učestalost upalne bolesti u zdjelici, često mirnog i klinički teško preoznatljivog početka, kroničnog tijeka i nepovoljnog ishoda: neplodnosti . Nadalje, sve je jasnije kako one mogu ne samo otežati nastanak nego remetiti tijek i ishod trudnoće .
Opširnije
