01.10.2024 | Česta pitanja, Ginekologija
Nenormalna krvarenja iz maternice
U generativnoj dobi pravilna menstruacija jedino je normalno krvarenje iz maternice. Mnoge, medjutim, žene nepravilno krvare i u reprodukcijskoj dobi bilo da je ciklus posve nepravilan, bilo da se povremeno jave mjesečnice u vrijeme kada ne bi trebale biti. Nakon menopauze i u trudnoći krvarenja se ne bi smjela dogadjati. Posebno obilna, vrlo oskudna i posve nepravilna krvarenja najčešća su u vrijeme perimenopauze, a mogu se dogadjati i tijekom prvih godina ciklusa nakon menarhe.
U koliko se nepravilna krvarenja jave u žena koje su ranije imale pravilne cikluse svakako je potreban pregled ginekologa. Isto tako, i kod žena u kojih ciklus nije regularan,a pojave se smetnje krvarenja koje se ranije nisu dogadjale ginekološki pregled je obvezatan. U koliko je potrebno, nakon toga, obavit će se neki od postupka kojim valja isključiti ozbiljnu patologiju u maternici. Ovo posebno važi za nepravilna krvarenja žena u perimenopauzi (vrijeme uoči posljednje menstruacije). Svako krvarenje nakon menopauze (posljednja menstruacija) pak, ozbiljan je simptom i zahtijeva brzu evaluaciju endometrija. Nepravilna krvarenja oko menarhe gotovo da su pravilo, a ne izuzetak; katkad trebaju proći godine da se ciklus regulira. U ovo vrijeme patologija endometrija gotovo da se i ne susreće. Problem mogu biti posebno obilne prve mjesečnice, kada su mogući veliki gubitci krvi, nastanak anemije i čak kolaps. To je zaista izuzetno rijetko, a obično je posljedica neke pogreške u sistemu zgrušavanja krvi.
Premda se tijekom nekoliko godina nakon menarhe ciklus obično regulira rijetke su žene koje imaju mjesečnice „točne“ u dan. Najčešće ciklus ipak donekle varira, više ili manje, ali i te žene, kao i mnoge od onih s vrlo neredovitim ciklusima, posve su zdrave, zanašaju i radjaju bez problema. Treba medjutim jasno napomenuti da je u žena s neredovitim ciklusima problem sa nemogućnošću zanošenja puno češći.
Na sreću, velika većina žena s trajno nepravilnim ciklusima, onih s nepravilnim ciklusima koji se javljaju povremeno ili s drugim anomalijama menstruacije ( vrlo kratki ciklus, vrlo dugi ciklus, vrlo oskudne mjesečnice održanog ciklusa , vrlo obilne mjesečnice održanog ciklusa itd) nemaju bolest maternice, endometrija ili poremetnju zgrušavanja krvi koja bi se mogla dijagnosticirati. Kod njih je , nakon isključenja genitalne i sistemske patologije potrebno obaviti vrlo iscrpnu anamnezu i pokušati liječenje. Iskustvo je ,naime, pokazalo da postoji vrlo velika varijabilnost u simptomima koji prate osnovni problem ili okolnostima koji ga otežavaju, smanjuju ili mijenjaju i zbog toga se liječenje izmedju pacijentica može jako razlikovati.
Neke žene krvare oskudno ili obilno, a krv je vrlo svjetla i ne gruša se. Neke pak krvare krvlju koja je vrlo svijetla uz obilje ugrušaka. Druge pak krvare izrazito tamnom krvlju koja se gruša ili koja se ne gruša. Ima žena koje krvare danima, obilnije ili manje obilno i redovito su ozbiljno slabokrvne. Neke druge imaju mjesečnicu koja redovito kasni i traje svega nekoliko sati. Kod nekih se prije, uz ili tijekom menstruacije pojavljuju kolateralne tegobe: tuga žalost, iritabilnost, glavobolje, smeta ima kretanje, imaju palpitacije itd. Zanimljivo je da u jednog tipa žena ciklusi postaju sve obilniji s približavanjem menopauze.
Liječenje: svaku dijagnosticianu sistemsku bolest, bolest endometrija ili maternice valja liječiti. Poremetnje ciklusa bez druge patologije u podlozi mogu se takodjer liječiti: simptomatski, hormonskim preparatima, a kod funkcionalnih poremetnji, ali i nekih organskih, vrlo djelotvorna je homeopatija.
Opširnije
01.10.2024 | Česta pitanja, Ginekologija
vVaginizam-postupak
Prije donošenja odluke o liječenju svakako potreban je ginekološki pregled, uz UZV , a sukladno nalazima mogu se planirati i radiološke pretrage. U koliko su nalazi uredni i anomalija genitala ili drugih bolesti koje mogu imitirati vaginizam , posebice upalnih, nema, treba odabrati način liječenja.
Osim psihoterapijom, vaginizam se može liječiti brojnih lijekovima: lijekovima koji popravljaju raspoloženje ili djeluju kao antidepresivi, npr. inhibitorima GABA-receptora, čak i kirurški. Ima opisanih uspješnih pokušaja liječenja botoxom. U novije vrijeme izuzetno dobri učinci postignuti su individualnim tretmanima homeopatijom i energetskim, frekvencijskim tehnikama.
Opširnije
19.09.2024 | Česta pitanja, Opstetricija
Što je to rano ročno rodjeno dijete?
Danas znamo da nije svejedno je li dijete rodjeno s 37, 38, 39 ili 40 tjedana, ili pak kasnije. Djecu rodjenu od 37-39 tjedna zovemo rano ročno rodjenom djecom. Najnovija izvješća stranih istraživača upozoravaju da rano ročno rodjena djeca, u uporedbi s onima rodjenim u punom terminu (39-41 tjedan) imaju više problema neposredno nakon poroda, ponajviše zbog nezrelosti pluća, mozga I jetre. Slična istraživanja pokazala su da ta djeca, uporedjujući ih s onima rodjenim u punom terminu, imaju češće neurorazvojne poremetnje, imaju češće probleme ponašanja, skloniji su psihičkim problemima I porocima, imaju slabiju socijalnu interakciju, lošijeg su intelektualnog razvoja I imaju daleko slabiji uspjeh u skoli ili obvezatno školovanje češće nisu sposobni završiti. Skraćenje gestacije, iako u okviru ročnog poroda, nepovratno skraćuje najosjetljivije razdoblje razvoja mozga I to, na žalost, ima trajne posljedice. Ako takovo dijete još treba dodatno liječenje zbog neke druge bolesti ili perinatalnog oštećenja, njegova je budućnost još gora. Uočeno je da se broj djece rodjene u toj skupini posljednjih godina povećava I u svijetu je prepoznato kao globalni problem sve većih razmjera.
Razlog za radjanje ranije od idealnog najčešće je pogrešna procjena trajanja trudnoće koju slijedi nepravodoba indukcija poroda ili dogovorni prerani izborni carski rez. Mnogi liječnici nisu svjesni posljedica ishitrenog ranog ročnog radjaja pa zbog osobnih razloga ili pod pritiskom trudnica I obitelji dovršavaju trudnoće ranije no što je to poželjno. Žene, naime nerijetko traže da se trudnoća završi jer im je “već vrlo teško” ili bi željele roditi odredjenog dana ili požuruju porod zbog raznih drugih nemedicinskih razloga.
Treba li spriječiti rano ročno radjanje?
Rano ročno radjanje treba spriječiti. Svi roditelji koji inzistiraju na radjanju prije no što je porod spontano započeo, odnosno prije punih 39 tjedana trudnoće, trebaju biti svjesni rizika I spremni snositi posljedice svojih nemedicinski utemeljenih odluka.
Opširnije
19.09.2024 | Česta pitanja, Opstetricija
Ako smo izračunali da trudnoća traje 39 tjedana, znači li to da trudnoća zaista toliko traje?
Ne, amenoreja ( trajanje trudnoće računato prema posljednjoj redovitoj menstruaciji) ne mora uvijek
pokazivati točno trajanje trudnoće. U mnogim, naime, trudnoćama, može se izačunati da je
amenoreja 39 tjedana, a da to zapravo još nije dosegnuto.
Postoje metode kojima se trajanje trudnoće može točno procijeniti I tako izbjeći radjanje prije potpune
zrelosti djeteta. Te metode valja rabiti kad god posumnjamo u točnost izračunatog termina poroda.
Opširnije
19.09.2024 | Česta pitanja, Ginekologija
Okolnosti koje pogoduju spontanom i ponovljenom pobačaju
1.Dob majke i oca
2.Genetski defekti
3.Anatomski činitelji, uključujući cervikalnu insuficijenciju
4.Endokrinopatije
5.Autoimunitet
- Aloimunitet
7.Infekcije
- Okolinska zagadjenja, navike, oštećenja
- Dob
Opasnost spontanog pobačaja jako raste s dobi majke, ali i dobi oca. U žena do 19 godina gubi se 13% trudnoća, u onih od 30-35 godina njih 15%, a u starijih od 40 godina više od 50% .
- Genetski poremećaji
Genetski defekti uzrokom su oko 3% ponovljenih pobačaja i to najčešće u parova s balansiranom translokacijom ili genetskim polimorfizmom (3). U nekih parova s ponavljanim pobačajima nema kromozomopatija, ali se javljaju ponovljani poremećaji spermatogeneze sa stvaranjem spermija koji su nositelji genetskih anomalija. Kao uzrok oštećenja genetskog materijala nerijetko se danas navodi oštećenje okolinskim zagadjenjima, posebice slobodnim radikalima .
- Anatomski činitelji
Promijenjen oblik maternice zbog anomalija spajanja Mullerovih cijevi tijekom embrionalnog života ili kasnije nastalih mioma često se spominju kao mogući razlog za neuspjeh trudnoće. Trudnoću je moguće zanijeti i iznijeti i u anatomski promijenjenoj maternici, no, medju ženama koje ponavljano pobacuju, nadje se i do 50% s nekom od anomalija maternice. Medju ženama s miomima, samo u žena s miomima koji su smješteni neposredno ispod sluznice i remete oblik materišta, spontani i ponovljeni pobačaj su češći no u zdravih žena. Najviše problema ima sa ženama koje imaju maternicu podijeljenu pregradom. Zahvati kojima se ta anomalija može lako korigirati vrlo su jednostavn ali ishod trudnoća nakon korekcije nije bolji no prije nje . Nakon operacije, u uspješno operiranih žena i dalje je pojava pobačaja veća no u zdravih žena .Nema dokaza da operacija mioma poboljšava uspjeh, posebice u žena s miomima koji su smješteni intramuralno i subserozno ili ih ima više .
Učestalost spontanog pobačaj zbog insuficijencije vrata maternice to je češća što je trudnoća uznapredovalija . Zbog insuficijencije vrata maternice gube se u pravilu trudnoće starije od 14 tjedana. Čest je uzrok habitualnim srednjim ili kasnim pobačajima. Premda ova poremetnja još nije dijagnostički, pa ni terapijski do kraja razjašnjena, sve je više dokaza da se trudnoće gube ili zbog nastupajuće ascendentne infekcije ili zbog protruzije plodovih ovoja i njihovog spontanog prijevremenog prsnuća . Isto tako, sve je više dokaza da uspostava integriteta unutrašnjeg ušća vrata maternice može spriječiti prolaps ovoja, ascententnu infekciju, ali i prekinuti maternične kontrakcije. Uz klinički pregled koji je osnova za postavljanje dijagnoze, pretraga vrata maternice ultrazvukom može olakšati postavljanje indikacije za serklažu.
- Endokrinopatije: šećerna bolest, bolesti štitnjače, manjkavost žutog tijela
Nepravilno liječena, neliječena ili nedostatno regulirana šećerna bolest uvijek je dovodjena u svezu s otežanim zanošenjem i gubitkom trudnoća. Jednako tako, žene s neliječenim pojačanim ili nedostatnim lučenjem štitnjače sklone su obim poremetnjama. Danas je pravilna regulacija dijabetesa i pravilno liječenje bolesti štitnjače problem pobačaja gurnulo u drugi plan. Jednako tako, promijenjen je stav o manjkavosti žutog tijela kao uzroku gubitka velikog broja ranih trudnoća. Vjerojatnije je, da je u sva tri slučaja za gubitak trudnoće odgovorna nepravilna folikulogeneza ( hiperandrogenemija, visoke vrijednosti LH) i stoga manje vrijedna oocita i posljedično manje vrijedan plod. Nadoknada progesteronom, neovisno o putu primjene, pokazala se korisnom .
- Autoimunitet
Spontani pobačaji su u oko 15% žena vezani uz autoimune čimbenike, najčešće uz povišeni titar antifosfolipidnih protutijela (lupus antikoagulansa (LAC) ili antikardiolipinskih protutijela (ACA). Način na koji antikariolipinska protutijela remete tijek trudnoće mnogoznačan je: inhibicija invazivnosti trofoblasta, inhibicija proliferacije trofoblasta, interferencija s omjerom vazoaktivnih prostaglandina, uplitanje u procese zgrušavanja krvi itd (12). Važno je naglasiti da žene, u kojih je došlo do ranog spontanog pobačaja, a imaju povišeni titar navedenih protutijela, imaju veliki rizik spontanog pobačaja i u sljedećoj trudnoći. Pobačaj, ali i druge poremetnje trudnoće u njih moguće je spriječiti niskomolekularnim ili klasičnim heparinom (13).
Povezanost prirodjenih trombofilija i spontanog i habitualnog pobačaja upitna je. U nekim ranijim studijama nadjena povećana učestalost pobačaja nakon 12.tog tjedna trudnoće u žena s mutacijama faktora V Leiden i protrombina, ali, u drugim, posebice prospektivnim randomiziranim istraživanjima ta opservacija nije potvrdjena (). Kod manje značajnih trombofilija (MTHFR mutacija, mutacija plazminogen aktivatora) nije dokazana nikakova povezanost s ponovljenim pobačajima i liječenje heparinom nije djelotvorno . Jednako tako, liječenje s LMWH nema nikakovu ulogu u sprečavanju habitualnog pobačaja kod žena bez trombofilije .
- Aloimunitet
Gubitci trudnoća mogli bi biti uzrokovani izostankom normalne adaptacije majčinog imunosnog sustava u trudnoći, izostankom u trudnoći normalne ekspresije HLA-G antigena na stanicama cito i sinciciotrofoblasta, odnosno gubitkom imunološke barijere sijalomucinom i sličnim tvarima. Najnovije studije pokazuju značajno učešće T-h1 reakcije, tj. aktivacije decidualnih T pomoćničkih stanica žena specifičnog HLA haplotipa skupine II (HLA DR1 i HLA DR3) koji, stvarajući inhibitore rasta trofoblasta interleukin 2 i interferon gama onemogućuju implantaciju .
Od aloimunih čimbenika najčešće se spominje visok stupanj HLA-podudarnosti između majke i oca, te prisutnost citotoksičnih protutijela prema očevim leukocitima. Velik broj studija, doduše, nije potvrdio povezanost HLA-podudarnosti s ishodom trudnoće, dok se povišeni titar citotoksičnih protutijela sve više objašnjava posljedicom ponavljanih trudnoća. Najnovije studije pokušavaju objasniti gubitak trudnoća zbog poremećene implantacije ili izostanka razvijanja ploda, tijekom imunološke reakcije stvorenim citokinima: interleukinom beta, TNF alfa, interferonom gama koje stvaraju majčini decidualni limfociti nakon kontakta s očevim antigenom .
- Infekcije
Infekcija vjerojatno nije izravni uzrok habitualnih pobačaja. Jednako tako, infekcije koje pokriva TORCH probir ne dovode se u vezu s habitualnim pobačajem, pa se odredjivanje protutijela više ne preporuča. Premda je bilo nekih naznaka o povezanosti bakterijske vaginoze, spontanog pobačaja i prijevremenog poroda, liječenje bakterijske vaginoze nije se pokazalo uspješnim ..
- Okolinska zagadjenja, navike, trauma fetusa
Sve se češće spominje veza zagadjenja okoliša i spontanog pobačaja. Što više, nakupljanje otvrova u tijelu zbog neizbacivanja metaboličkog otpada ili okolinskih zagadjenja čini se vrlo vjerpojatnim mehanizmom koji nerijetko onemogućuje zanošenje, ali i iznošenje trudnoća. Vjerujem da bi se odredjenim tehnikama detoksikacije koje se danas već rabe mogao ublažiti nepovoljni učinak ovih okolnosti, a pravilnim postupcima prije planirane trudnoće omogućiti iznošenje barem dijelu žena koje učestalo pobacuju.
Opširnije
