20.08.2025 | Česta pitanja, Ginekologija, Nekategorizirano
Pap test je pozitivan- što dalje?
U više od 90% pacijentica s displazijom ili rakom vrata maternice dokazana je infekcija onkogenim HPV virusom. Zato HPV tipizacija u pacijentica s takovim nalazom nije obvezatna. Uputno ju je učiniti u žena čiji citološki obrisak nije jasan ili je dvojben ( postoje atipične stanice, tzv. ASC-US).
Citološka dijagnoza cervikalne intraepitelijalne neoplazije (CIN) je dijagnoza postojanja displastičkih pločastih stanica sluznice vrata maternice koje su strogo ograničene na područje epitela. Nema prodora kroz bazalnu membranu. Premda nije moguće ustanoviti kada će uslijediti prodor malignih stanica u stromu, pod kojim uvjetima i kod kojih žena, poznato je da je to vrlo spor i dugotrajan proces. Zato postupak u žena s dijagnozom CIN-a može biti aktivan , ali i ekspektativan. U žena s CIN-I rizik razvitka malignoma je malen, a velika je vjerojatnost spontane regresije i normalizacije nalaza. Samo u 10% njih unutar 1 godine uočava se progresija nalaza. U onih s CINIII vjerojatnost regresije postoji, ali je ona bitno manja no u žena s CIN I, a rizik napredovanja prema invazivnom raku značajno je viši. U svih je medjutim pacijentica s dijagnozom CIN-a najvažniji cilj liječenja spriječiti nastanak invazivnog raka, a istodobno ne izložiti pacijenticu prevelikim zahvatima. Odabir postupka prvenstveno ovisi o citološkom i kolposkopskom nalazu, rezultatu biopsije, ali i dobi, želji za potomstvom i suradljivosti žene. U koliko žena razumije postupak i ocijenimo da će ozbiljno slijediti upute liječnika, posebice u nižih oblika CIN-a, može se čekati spontana regresija bolesti. U žena koje nisu suradljive, pametnije je odlučiti se za aktivan postupak. Ipak, prema mišljenju većine, CIN I koji traje nekoliko godina pametno je aktivno liječiti
Ako je Papa test uredan, neovisno o izgledu porcije, ne treba nikakav invazivni postupak!
Opširnije
20.08.2025 | Česta pitanja, Ginekologija, Nekategorizirano
Menopauza-zašto je potreban nadzor I liječenje
Dijagnoza menopause-posljednje menstruacije, postavlja se retrogradno, a nakon što žena nije 12 mjeseci imala menstruaciju, a za to nema nekih drugih razloga. Obično se javlja negdje oko 50.te godine života, no nije rijetkost da žene imaju redovite mjesečnice I nakon navršenih 55 godina života.U koliko menopauza nastupi prije navršenih 40 godina života govorimo o prijevremenoj menopauzi. U vrijeme postepenog popuštanja funkcije jajnika, katkad čak I nekoliko godina prije menopauze, žena može imati brojne tegobe: navale vrućine, promjene raspoloženja, poremetnje spavanja, probleme u seksualnoj funkciji, zaboravljivost, smetnje koncentracije, neredovita krvarenja, promjene u funciji drugih endokrinih žlijeza…Sve su to posljedice promjene u količini I medjuomjeru hormona koje luči jajnik,a koje mogu uzrokovati probleme koje žena osjeća. Osim što ove smetnje jako remete kvalitetu života, neki od njih, posebice promjene na kostima ili patološko zadebljanje sluznice maternice, mogu uzrokovati ozbiljne probleme, neposredno, ali I kasnije u životu. Premda sve žene imaju iste ili slične hormonalne promjene, odgovor ciljnih organa na njih je različit, u nekih 80% osjeća se neugoda, ali samo u oko 30% smetnje su toliko izražene da se žene obraćaju doktoru za pomoć. Medjutim, I onda kada nema posebno neugodnih subjektivnih tegoba, krhkost kostiju, povišen kardiovaskularni rizik I promjene sluznice maternice (posebice oblici hiperplazije koje danas smatramo prekancerozama) razlog su za ozbiljan nadzor svake žene u godinama oko menopauze.
Opširnije
04.08.2025 | Česta pitanja, Ginekologija
Povoljni učinci hormonske kontracepcije
Općenito, povoljne posljedice kontracepcijskog učinka su relativno dobro poznate, no, realno, na njih se u svakodnevnom poslu malo misli. Smanjenjem učestalosti neželjenih trudnoća i, stoga, namjernih pobačaja, smenjena je:
- potreba za kirurškom sterilizacijom
- smrtnost žena
- učestalost upalne bolesti u zdjelici
- potreba i trošak bolničkog liječenja zbog smanjenja učestalosti komplikacija nakon namjernog pobačaja, sterilizacija, zbog upala itd…
Posebno značajna korist proizlazi od izrazitog smanjenja učestalost ektopične trudnoće u žena koje uzimaju hormosku kontracepciju.
Nadalje, kombinirana kontracepcija, ali i kontracepcija injektabilnim gestagenima ili implanti, ublažava menstrualne probleme, posebice gubitak krvi i dismenoreju, smanjuje učestalost hipokromnih anemija, djeluje pozitivno u žena s endometriozom, i u tih se problema hormonska kontracepcija rabi kao dokazano djelotvoran lijek.
Učinak na miome
Uzimanje kombiniranih kontraceptiva smanjuje učestalost i dimenzije mioma, a kontracepcija gestagenima u obliku injekcija smanjuje potrebu za operacijskim zahvatima jer pozitivno djeluje na dimenzije mioma, ali još više i na smanjenje gubitka krvi kod menstruacija. Premda ima studija koje nisu mogle poglede utvrditi zaštitni učinak hormonske kontracepcije glede mioma, velike studije pokazale su kako je, nakon 7-10 godina uzimanja, rizik za nastanak mioma smanjen za 30-50%.
Učinak na upalne bolesti u zdjelici
Hormonska kontracepcija, posebice gestagena komponenta, sprečava učestalost i težinu upalne bolesti u zdjelici. Učinak je posljedica stvaranje osobito guste cervikalne sluzi koja otežava ascenziju i stanjenja endometrija koji postaje oskudan medij za kultivaciju mikroba. Zanimljvo je kako učestalost cervicitisa u žena koje uzimanju kontraceptive nije smanjena, no širenje upale na unutarnje genitalne organe nedvojbeno jest. Rizik nastanka upalne bolesti u zdjelici u žena koje uzimaju hormonsku kontracepciju smanjen je na 0,4-0,9, a time je svakako smanjena i učestalost tubarne neplodnosti.
Na ove prednosti valja prvenstveno uputiti mladje žene u kojih je strah od neželjene trudnoće, pobačaja, ektopične trudnoće i posljedičnih upala koje mogu remetiti kasnije željeno zanošenje, primarni cilj uzimanja kontraceptiva. Žene koje se bliže koncu reprodukcijskog razdoblja više će zanimati povoljan učinak kombiniranih kontracepcijskih pripravaka na zadržavanje koštane mase ili smanjenje učestalosti raka jajnika, vrata maternice ili endometrija.
Visoko i niskodozažni peroralni pripravci čuvaju koštanu masu, posebice u mladih amenoroičnih i hipoestrogenih žena (anoreksija ili sportašice), a kod starijih, posebice onih koje nastavljaju medikaciju nakon 40. te godine života, usporavaju gubitak koštane mase i za 25% smanjuju učestalost prijeloma bedrene kosti. Učinak je izrazitiji u žena koje su dulje uzimale peroralne kontraceptive. Nakon 10 godina uzimanja rizik nastanka teže osteopenije smanjen je za 80%.
Opširnije
04.08.2025 | Česta pitanja, Ginekologija
Hitna kontracepcija
Kome je potrebna?
Kandidati su žene koje su imale nezaštićeni spolni odnos ili se može pretpostaviti da su metode kontracepcije koje inače rabi zakazale ( npr. pukao prezervativ)
Postoje li kontraindikacije za hitnu kontracepciju?
Hormonalni preparati koji se rabe nemaju kontraindikacije. Hitna intrauterina kontracepcija ne smije se primijeniti u koliko je moguća trudnoća, pa ju je prije postavljanja uloška potrebno isključiti.
Prije primjene nije potreban ginekološki pregled ni laboratorijske pretrage.
Od nuspojava najčešće je mučnina i povraćanje. U koliko se povraća unutar 3 sata od uzimanja preparata, najbolje je propisati neki lijek protiv povraćanja i ponoviti medikaciju.
Kada se mora primjeniti da bi bila djelotvorna?
Hitnu kontracepciju najbolje je primijeniti što ranije, no neki preparati učinkoviti su i unutar 120 sati od nezaštićenog odnosa (ulipristal). Može se dati bilo kojeg dana menstruacijskog ciklusa.
Opširnije
