Moguće je, ne znam, to se može ustanoviti samo pregledom….Komad posteljice zaostao nakon poroda MORA se odstraniti kiretažom zbog brojnih posljedica , od kojih je većina neugodna. I to što prije….Najbolje je odmah javiti se u bolnicu gdje ste rodila…..VP!

Trebate se javiti doktoru koji će napraviti pregled i, na osnovu njega i anamneze , napraviti plan što učiniti da se pobačaji izbjegnu. Na žalost, oko 50% parova ima problem pobačaja i onda kada ni u žene ni u muškarca nema problema koji se može dijagnosticirati. U takovih, najvažniji je pažljiv nadzor i vodjenje iduće trudnoće. VP!

Obrada parova s habitualnim pobačajem

Pobačaj nastupa u oko15% klinički prepoznatih trudnoća mladjih od 20 tjedana.  Većina je prospektivnih studija pokazala da je rizik gubitka iduće trudnoće nakon jednog spontanog pobačaja oko 15%, nakon dva spontana pobačaja penje se na 17-31%, a nakon tri uzastopna spontana pobačaja iznosti oko 25 do čak 46%. Zbog toga većina istraživača preporuča obradu nakon dviju ili više izgubljenih trudnoća.

Obrada uključuje:

1. Anamneza

Važno je ispitati kada se pobačaji dogadjaju jer je vjerojatnost da se iuduća trudnoća izgubi u istoj gestacijskoj dobi povećana. Nadalje, pobačaji zbog kromozomopatija ili endokrinopatija generalno nastupaju vrlo rano,oni zbog imunoloških razloga ili anatomskih defekata nastupaju kasnije.  Osim toga važno je znati za kirurške zahvate u maternici, jer oni su mogli uzrokovati stvaranje adhezija, za trajanje ciklusa, jer su produljeni ciklusi česti uz endokrinopatije, za obiteljsku anamnezu kromozomopatija. Bitno je takodjer dogadjaju li se pobačaji prije ili nakon pojave fetalne srčane akcije, je li žena izložena otrovima, je li tko u obitelji bolovao o tromboza, itd….

1. Obrada

• kariotipizacija genoma roditelja

Redovito se preporuča, premda je učestalost kromosomskih anomalija u parova s habitualnim pobačajem niska, ispod 3%.

• histerosalpingografija, sonohisterografija, histeroskopija ili ultrazvučni pregled maternice

Autori su većinom suglasni kako je anomalije maternice najbolje dijagnosticirati sonohisterografijom, jer daje točnije i potpunije podatke no histerosalpingografija ili samo ultrazvučna pretraga. U dvojbenim slučajevima koristi se histeroskopija, a po potrebi i laparoskopija ili magnetska rezonancija.

• odredjivanje antikardiolopinskih protutijela i lupus antikoagulant

Valja ih odrediti u dva navrata s odmakom od 6 tjedana, jer se blago povišene vrijednosti mogu naći uz asimptomatske virusne infekcije. Vrijednosti antikardiolipinskih protutijela  smatraju se pozitivnim ako su oba, IgG i IgM protutijela, pozitivna u srednjem ili viskom titru.

•  
• ocjena djelotvornosti štitnjače i vrijednosti prolaktina

Premda su mišljenja različita, sve je više dokaza kako su pobačaji češći u žena sa supkliničkom hipotireozom i u eutiroidnih žena koje imaju antitireoidna protutijela. Hiperprolaktinemija ne samo da uzrokuje neplodnost, već značajno povećava rizik pobačaja.

Dodatno može se još učiniti: odredjiv anje ovarijske rezerve, testovi nasljedne trombofilije, bakteriološka obrada vrata maternice, probir na dijabetes, vrijednosti progesterona u serumu, biopsija endometrija i brojne ciljane imunološke ili laboratorijske pretrage na bolesti ili stanja za koje se sumnja da su u svezi s rizikom spontanih i habitualnih pobačaja.  Medjutim, istraživači nisu suglasni jesu li poremetnje koje se mogu utvrditi navedenom obradom zaista uzročno povezane s habitualnim pobačajima i dovodi li ciljano liječenje do uspjeha u iznošenju trudnoća .

Rani spontani pobačaj

Nevoljni gubitak trudnoće prije navršenih 12 tjedana gestacije naziva se ranim spontanim pobačajem.  Drži se da se oko 50% ranih trudnoća gubi ranim spontanim pobačajem, dok nakon 12. tjedna umire tek oko 2% plodova, nakon 15. tjedna tek njih oko 0,6%

Tablica 1.

Prema: Wilcox AJ, Weinberg CR, O’Connor JF. Incidence of early loss of pregnancy. N Engl J Med 1988; 319: 189-194. i Goldstein SR. Significance of cardiac activity on endovaginal ultrasound in very early embryos. Obstet Gynecol 1992; 80: 670-672

U trudnoćama nastalim postupcima izvatjelesne oplodnje gubi se oko 5-6% klinički prepoznatljivih trudnoća. U koliko se  uzastopce izgubi tri i više trudnoća prije navršenih 20 gestacijskih tjedana govorimo o habitualnom pobačaju. U nekim se, medjutim, sredinama habitualnim pobačajem smatra gubitak samo dviju trudnoća, a obrada preporuča i već nakon samo jednog gubitka.

Medju rizičnim činiteljima za gubitak trudnoće najistaknutija je dob majke. Rizik gubitka klinički prepoznate trudnoće u žene mladje od 30 godina je 9-17%, a u strije od 45 godina čak 80%, Medju ostalim rizicima ističu se raniji spontani pobačaji, pušenje, alkohol, kokain,  nesteroidni antireumatici, povišena tjelesna temperatura, kofein, poteškoće u zanošenju , niske vrijednosti folata i niska tjelesna težina žene.

Rh D izoimunizacija javlja se kad imunosni sustav Rh D negativne majke dodje u dodir s eritrocitima Rh D pozitivnog djeteta koje nosi, i započne stvarati protutijela protiv D antigena na fetalnim eritrocitima. Izoimunizaciju mogu uzrokovati i drugi antigeni eritrocita, Kell, Duffy, Kidd, Batty, AB0 i dr. Te su imunizacije ipak daleko rjedje. Humoralni imunosni odgovor prenose dvije skupine protutijela: IgM i IgG. IgM ne prelaze posteljičnu barijeru zbog svoje veličine. IgG protutijela prolaze posteljicu putem posteljičnog Fc receptora za IgG trofoblasta, sporo u prvih 12 tjedana, nešto brže u idućih 12 tjedana, a nakon 24. tjedna prijenos i nakupljanje rastu eksponen-cijalno. Razaranje djetetovih eritrocita nastaje isključivo zbog djelovanja majčinog IgG, a jačina razaranja, uz brojne dijelom nepoznate parametre, ovisi prije svega o količini stvorenog i preko posteljice djetetu prenesenog IgG.

Poznati čimbenici koji utječu na jačinu reakcije između majčinih protutijela i fetalnih antigena su:

    antigeni fetusa nepoznati imunosnom sustavu majke

• rasprostranjenost antigena na fetalnom tkivu (što je šira rasprostranjenost nekog antigena, kompeticija za antitijelo je veća i mogućnost oštećenja tkiva nekog posebnog tjelesnog sustava je manja)
• jačina (antigenost) i količina antigena
• učinkovitost imunološkog odgovora majke
• nazočnost ili izočnost ranijeg izlaganja i senzibilizacije na neki antigen
• tip protutijela koji majka stvara

Rh D negativne žene nemaju stvorenih protutijela protiv D antigena, osim ako nisu senzibilizirane tijekom prijašnje trudnoće ili neprikladne transfuzije krvi. Imunizacija je stoga rijetka u prvoj trudnoći (1-2%). Učestalost Rh D izoimunizacije u višerotkinja je 10-14% ako Rh D imunoglobulin nije dan nakon poroda i manje od 2% ako je dan.