Trudnoća žene s šećernom bolešću uvijek je visoko rizična i treba je voditi iskusan perinatolog s izravnom dostupnošću Klinike. Tako se mogu na minimum smanjiti nepoželjne posljedice poremetnji glikemije i sve ostale nepoželjne okolnosti koje mogu praviti takovu trudnoću.

Perinatalni pomor, neonatalni pomor i smrtnost majki jako se razikuju od države do države, čak i u razvijenom svijetu. Npr. smrtnost novorodjenih u najbogatijoj zemlji svijeta, SAD, je 1986. bio dva puta višom no npr. u Japanu ili Švedskoj, perinatalna smrtnost i smrtnost majki  dva puta viša no u Finskoj. Unutar bogate Kanade pak nadjena je velika razlika u smrtnosti djece ili majki izmedju ruralnih ili gradskih područja. U nas je godinama, u usporedbi s razvijenom Europom kojoj težimo, perinatalni pomor bio bar dvaput viši. Danas smo ponosni na perinatalnu smrtnost koja je smanjena na oko 5%o i jednaka je kao u najbolje organiziranim sustavima zdravstvene službe Skandinavije. Ustanovljeno je da nacionalni dohodak i bogatstvo države ne garantira uspješan perinatalni ishod majke i djeteta. Zaključeno je da osim obrazovati kvalitetne stručnjake i posjedovati usavršenu tehnologiju, ono što valja učiniti kako bi perinatalni ishod bio optimalan je organizirati i provoditi antenatalnu skrb.                                         

 Drži se da je intenzivan nadzor tijekom trudnoće i djeci nakon poroda u Institucijama III razine potreban u oko 15% trudnoća. Samo za Hrvatsku s oko 40 000 poroda godišnje to znači da 6000 trudnoća i poroda moraju voditi najiskusniji porodničari uz pomoć najrazvijene tehnologije i za bar toliko djece trebaju brinuti najiskusniji neonatolozi uz najrazvijeniju tehnologiju. Ovakva je skrb vrlo skupa, a zahtijeva i dovoljno vremena i prostora i motivirano, visoko obrazovano srednje medicinsko osoblje. Sve ovo ekonomski opterećuje zdravstvo svake države i bilo bi neracionalno i rastrošno, svu opremu, prostor i visokospecijalizirane stručnjake imati u rodilištima u kojima je broj poroda nizak /ispod 1000 godišnje/ i imaju relativno mali broj trudnoća i djece kojima je potrebna posebna skrb. Pokazalo se jeftinijim organizirati rodilišta u nekoliko hijerarhijski precizno organiziranih nivoa, stupnjeva. U svijetu i u Hrvatskoj već postoji regionalizacija zdravstvenih institucija koje provode perinatalnu skrb /rodilišta/  u tri stupnja:

U malim rodilištima I razine provodi se uobičajena antenatalna skrb za trudnoće u kojih je predvidiv normalan porod i obavljaju se normalni, vaginalni, ročni porodi. U nas sve porode obavljaju primalje i ginekolozi, no u svijetu je dopuštena organizacija rodilišta I stupnja samo s primaljom i liječnikom opće medicine (general practitioner, neka vrsta obiteljskog liječnika).

U rodilištima II razine osigurana je  specijalistička skrb, u svijetu to ne mora uvijek biti opstetričar, a uključuje mogućnost operacijskog završetka trudnoće i moguću sterilizaciju. Oprema je bolja, omogućen je nadzor nad blažim poremetnjama trudnoće. Postoji jedinica za skrb novorodjenčadi i pedijatar. Ovaj posao obavljaju regionalne bolnice s rodilištima do oko 2000 poroda godišnje.

Sve trudnice u kojih, zbog osnovne bolesti i poremetnje postoji, ili se tijekom trudnoće uoči, opasnost po zdravlje ili život majke ili djeteta, trebaju biti, najranije što je to moguće, upućene u rodilište III razine. U toj, tercijarnoj instituciji, osigurana je potpuna opstetrička i neonatalna skrb.  Moguć je nadzor i liječenje svih poremetnji trudnoće, vodjenje svih poroda i skrb za svu novorodjenčad. Takve institucije posjedjuju sve tehnološke mogućnosti neophodne u nadzoru trudnoće, poroda i skrbi za novorodjenče, brinu se za praćenje najnovijih znanstvenih studija o unapredjenju, zbrinjavanju i liječenju  takvih trudnoća i organiziraju obrazovanje djelatnika svih triju nivoa. Naravno da ovakav tip instutucije zahtijeva osiguranje svih uvjeta za rad u skladu sa svjetskim standardima (tel, fax, internet) i stalnu suradnju sa svjetskim centirma. Jedna tercijarna institucija dovoljna je za potpunu skrb za oko 1 milijun stanovnika.

Cost-effective analize najvećih svjetskih cenatara pokazale su veliku djelotvornost isplativost ovakvog tipa organizacije antenatalne skrbi. U jednoj pokrajini Kanade tijekom 20 godišnjeg rada “na tri novoa” perinatalni mortalitet smanjen je s iskodišnjih 19%o na 5%o

Tri su komponente koje upravljaju smanjenjem učestalosti umiranja novorodjenčadi: stopa umiranja prema porodnoj težini /birthweight-specific mortality rate, BWS-NMR/, raspodjela novorodjenih po porodnoj težini /birthweight distribution/ i simultane promjene oba parametra. To znači da se smanjenjem udjela novorodjenih najnižih porodnih težina /LBV-low birth weight ,< 2500 grama i VLBW- very low birth weight infants, < 1500 grama, smanjenjem umiranja u toj skupini, a posebice smanjenjem obaju parametara jako smanjuje neonatalni pomor. Koristeći jedinice intenzivne njege novorodjenčadi najvišeg stupnja u tercijarnom centru /neonatal intensive care unit grade III- NICU level III/ americi su autori uspjeli smanjiti umiranje novorodjenčadi s ishodišnjih 16.7 %o na 5.5%o. Uspjeh objašnjavaju smanjenjem umiranja djece porodne težine iznad  1500 grama i vjeruju da će rezultate još poboljšati unapredjenjem preživljenja onih još manjih. Analizirajući rezultate Zavoda za perinatalnu medicinu nekih naših velikih Klinika pokazano je da smo kvalitetnom skrbi novorodjenih smanjili umiranje djece iznad, ali i ispod 1500 grama porodne težine. Posljednjih se godina sve češće u tercijarne centre iz udaljenih krajeva Hrvatske šalju intrauterinim transportom  (tzv. Transport in utero) ugrožene trudnice i djeca. Ekspertna se skrb tako pruža ugroženim trudnoćama i onih žena koja inače ne bi bile uključena u skrb najkvalitetnijih centara, pa su rezultati za cijelu Hrvatsku jednaki onima u velikim svjetskim centrima.

Ciljevi antenatalne skrbi su:

• Traženje, dijagnostika i liječenje preegzistentnih bolesti trudnice  (šećerna bolest,  srčane bolesti, hipertenzija, kronične infekcije, bubržne bolesti, slabokrvnost, TBC, AIDS…)
• Prepoznavanje i liječenje poremetnji zdravlja trudnice vezanih uz trudnoću (prijeteći pobačaj, prijetećei prijevremeni porod, gestoze, uroinfekcije, kolestaza….)
• Prepoznavanje (sprečavanje) i zbrinjavanje fetalnih komplikacija: malformacije, zastoj rasta djeteta, infekcije…)
• Davanje savjeta, informiranje, obrazovanje majke i oca, pripremu za porod

Plan nadzora danas se još uvijek razlikuje od sredine do sredine i ovisi

o načinu organiziranosti zdravstvene skrbi (dostupnost babice, liječnika opće medicine ili razvijena specijalistička služba). Svugdje je medjutim jednako važno:

• prvi pregled učiniti što prije nakon postavljanja dijagnoze trudnoće
• prvi pregled učiniti svakako prije početka II (III tromjesečja)
• učestalost pregleda planirati u ovisnosti o zdravlju trudnice

Danas zanosi mnogo starijih žena ili onih koje prethodnih godina, zbog osnovne bolesti, nisu smjele ni pomišljati na trudnoću. Mnoge od njih trebaju liječenje, a sve posebnu skrb tijekom trudnoće. One smiju zanijeti, spontano ili postupcima izvantjelesne oplodnje, ali im zbog dobi ili zdravstvenog stanja ishod trudnoće može biti zadovoljavajući samo uz ozbiljnu i dobro vodjenu skrb tijekom trudnoće. Osim toga, već sada možemo liječiti i dijete u maternici, a, u koliko ih dovoljno rano prepoznamo, u budućnosti ćemo in utero korigirati i prirodjene anomalije. Skrb za već rodjeno nezrelo i bolesno novorodjenče razvija se jednako tako brzo i uspješno. Premda postoje dvojbe, najnovije studije potvrdjuju usku povezanost izmedju perinatalnog ishoda, odnosno ranog neonatalnog umiranja i kvalitete antenatalne skrbi i pokazale su da ukupni perinatalni mortalitet već danas može biti dodatno smanjen za oko 35% u koliko se uspiju spriječiti sve one perinatalne smrti koje medicina može spriječiti . Kvalitetna antenatalna skrb može smanjiti učestalost radjanja pothranjene djece i za 7-11% smanjuje udjel prijevremeno rodjenih , a upravo to su ona djeca koja najčešće umiru ili tijekom trudnoće ili nakon poroda. Neliječive bolesti (malformacije, hidrops, metaboličke poremetnje nespojive s preživljenjem) to su rjedje što je dijete nezrelije. Npr.  samo 7% onih najmanjih, do 1500 grama porodne težine, ima neizliječivu bolest i umiru zbog nje, ostali umiru zbog poremetnji vezanih uz nezrelost. U skupini djece teže od 2500 grama, 66% onih koji umiru imaju neizlječivu bolest, a u 34% postoje porencijalne mogućnost izliječenja. Antenatalna skrb treba spriječiti upravo te smrti. Naglasak je stavljen na riječ kvaliteta skrbi, a ne jednostavno na broj pregleda.