Preživljenje prijevremeno rodjenih, pa i onih na samoj granici vijabiliteta sve je češće. Medju rodjenim do 26. tjedna gestacije preživljava čak 53%, ali se proporcija oštećenih po tjednu gestacije ne mijenja značajno, kao ni utjecaj bitnih či nitelja kojima se može predvidjeti dugoročni ishod. To zapravo znači da se apsolutni broj djece koja će preživjeti s trajnim oštećenjem stalno povećava. Medju prognostičkim činiteljima za dugoročne neurorazvojne poremetnje najznačajnijim pokazao se poremećeni, odnosno neporemećeni rani neonatalni tijek, rani neonatalni UZV nalaz, spol djeteta i podatak o prijevremenom prsnuću vodenjaka i postojanju trudova. Zanimljivo je da samo 4% od onih bez prepoznatljive lezije mozga tijekom ranog neonatalnog razdoblja ima trajno oštećenje, a čak njih 61% ima dječju cerebralnu kljenut u koliko postoji periventrikulrna leukomalacija, 50% kod postojanja intraparenhimatoznih krvarenja, kod 8% s intraventrikularnim krvarenjem. Zanimljivo je da je utjecaj perinatalnih činitelja kao npr. asfiksije (manjak kisika), komplikacija u trudnoći, bolesti tijekom trudnoće, CTG zapisa ili primjena kortikosteroida puno manje značajan. Porast proporcije djece urednog neonatalnog tijeka i normalnog neurorazvoja po tjednima gestacije paralelan je povećanju iskustva i opremeljenosti neonatalnih intenzivnih jedinica. Neonatalni ishod, ni onaj rani, a ni onaj kasni ni u kojoj mjeri ne ovisi o načinu dovršenja trudnoće. Haque i sur jasno navode kako radjanje carskim rezom, u usporedbi s vaginalnim porodom ne pruža izglede većeg preživljenja ili poboljšanog neuroishoda u dobi od 2 godine života i navode kako indikcija za odabir načina radjanja i u ovoj populaciji uvijek mora biti opstetrička. Dugoročni razvoj prijevremeno rodjenih nakon navršenih 28 tjedana gestacije, u koliko su zdravi u rano neonatalno doba, jednak je razvoju ročne djece . Paralelno s opadanjem incidencije teških neurorazvojnih poremetnji, posebice u starijih prematurusa, upadaju u oči blaže manjkavosti, posebice kognitivni poremećaji koji se jasno vezuju uz muški spol, rasu, razinu obrazovanja roditelja. Prijevremeno rodjeni imaju povećnu učestalost čitavog niza psihosocijalnih poremetnji.Pokazuju smanjenu sposobnost podnošenja fizičkog napora, odnosno generalno „slabijeg su zdravlja“. Mali, prijevremeno rodjeni dječaci, za razliku od ženske djece, pokazuju sklonost uporenom rastu u visinu, usporenom porastu tjelesne težine i ne pokazuju „catch up growth“ u dobi od 8-20 godine života.
Porast broja prijevremeno rodjenih u svijetu posljedica je prije svega porasta učestalosti radjanja djece u gestaciji od 34. do 37. tj. To su tzv “kasni“ prematurusi i, po nekim statistikama čine čak 75% prijevremeno rodjenih. Tradicionalno, ta su djeca tretirana kao ročna novorodjenčad, no nadjeno je da, usporedbi s ročnom, imaju daleko više raznih zdravstvenih problema, kako neporedno po porodu, ali i dugoročnih. Tijekom ranog neonatalnog razdoblja morbiditet ima je 7 puta viši, mortalitet u djetinjstvu 3 puta viši, dječja kljenut 3 puta je češća no u ročne djece. Imaju poteškoće s rastom u visinu, porastom tjelesne mase u djetinjstvu, kasnije s reprodukcijom, kasne s neurorazvojem, imaju problema u skoli, problema s ponašanjem, niži dosegnuti stupanj obrazovanja. S obzirom da je etiologija kasnog prematuriteta u do 25% indukcija poroda ili izborni carski rez u trudnoća pogrešno procijenjene gestacije, posebno se ističe potreba izbjegavanja donošenja odluke o dovršenju trudnoće u svim situacijama gdje su moguće pogrešne procjene. U svjetlu navedenog, trudnoću nikako ne bi trebalo završavati prije navršenih 39 tjedana gestacije
