Poštovani, svaki UZV pregled je ujedno i anomaly scan jer na svakom treba pogledati kompletnu morfologiju djeteta, a uz nju i mnoge druge elemente…Kad vodim trudnoću tako pristupam svakom pregledu, jer se u jednom razdoblju trudnoće vide neke malformacije, odnosne neki elementi bolje od drugih, a u drugom je opet drugačije….Znači, neke ćete anomalije vidjeti već tijekom prvog trimestra, neke tek oko 20.tjedna, a neke čak i mnogo kasnije….

Medjutim, kad trudnoću vode manje iskusni, oni se vole “osigurati”, pa je tako izmišljen neki termin oko 20-tog tjedna kada se radi tzv. anomaly scan. U tom razdoblju trudnoće trebala bi se vidjeti  većina malformcija koje se uopće mogu prenatalno otkriti, no opet, ne i sve…..

Ne, trombofilija nije uzrok hidropsa djeteta….

Nasljedna trombofilija i poremetnje trudnoće

Brojna istraživanja provedena su s ciljem ustanoviti jesu li i koje nasljedne mutacije činitelja zgrušavanja povezane s nastankom poremetnji tijekom trudnoće. Rezultati su vrlo dvojbeni. Neke retrospektivne studije pokazale su umjereno povišen rizik heterozigotnih nositeljica za mutacije činitelja V, II, proteina C i S i gubitka trudnoće nakon 10-tog tjedna, odnosno za sporadični gubitak kasnijih trudnoća. Slične studije našle su blago povišen rizik pobačaja tijekom rane i kasnije trudnoće u žena s mutacijom činitelja II i V. Mutacije gena za protein S, C i AT nisu povezivane s gubitkom ranih trudnoća. Puno kvalitetnije, prospektivne studije, nisu pokazale  nikakovu povezanost izmedju spontanih pobačaja nakon navršenog 10. tjedna trudnoće i postojanja neke od trombofilija. Pokazana je tek blaga povezanost rizika sporadičnog umiranja djeteta u kasnijoj trudnoći ( nakon navršenih 22 tjedna) i mutacije činitelja V, činitelja II i manjka proteina S.

Najnovija istraživanja pokazuju pak, začudjujuće, kvalitetniju implantaciju u postupcima izvantjelesne oplodnje u žena koje nose neku mutaciju u smislu trombofilije. Zbog toga se u žena s učestalim neuspjehom postupka izvantjelesne oplodnje odredjivanje mutacija za činitelje zgrušavanja više ne preporučuje.

Jednako tako, nema dokaza o iole značajnijoj povezanosti nastanka intrauterinog zastoja rasta, preeklampsije i abrupcije posteljice i trombofilije.

Veza izmedju visokorizičnih trombofilija (molim vidjeti prethodni tekst Trombofilije) i smrti djeteta u kasnijoj trudnoći donekle je ipak dokazana. Nema medjutim dokaza o koristi profilakse lijekovima koji sprečavaju zgrušavanje krvi za ishod trudnoće u žena s takovom anamnezom. Profilaktička antikoagulacija može se propisati strogo individualno, u pojedinačne trudnice. Uzima se u obzir detaljna anamneza,  rezultati nalaza iz prethodnih trudnoća ( posebice patološko-histološke nalazi ploda i posteljice) i sve ostale okolnosti koje se mogu dovesti u svezu s ranije nepovoljnim ishodima trudnoća. Za donošenje ispravne odluke o liječenju i za vodjenje takove trudnoće potrebno je veliko znanje i iskustvo. Valja imati na umu, da uz pozitivne učinke koji se očekuju, svaki lijek ima svoje nuspojave i svako liječenje komplikacije, a odvagati koliki rizik se smije preuzeti nije uvijek jednostavno. Profilaksa heparinom najčešće prolazi bez poteškoća, ali moguće su i vrlo ozbiljne komplikacije.

.

Ne vjerujem u tu metodu, ni u poreparate za “povećanje”maternice. Više  od 4o godina radim, a NIKADA  problem u svezi zanošenja ili iznošenja  nije bila “premala”maternica.Možda se radi o nekoj anomaliji maternice, možda maternica ima samo jedan rog….Svakako bi bilo dobro potražiti mišljenje subspecijaliste humane reprodukcije…..