Osim uz korištenje oralne kontracepcije ili uz IUD, dakle, bez zaštite UVIJEK MOŽETE ZANIJETI. Računjanje plodnih dana nesigurno je i vodila sam brojne trudnoće koje su nastupile nakon odnosa u „sigurne „ dane. Osim toga, uz opise tipa : radili smo to i to, tada i tada, ovako i onako, morala bih biti vidovnjak pa pogoditi jeste li trudna ili ne. Zato je najbolje uozbiljiti se i shvatiti da vam je najednostavnije i najmanje „bolno“ obaviti pregled i započeti sigurnu kontracepciju. Tako sigurno neće biti problema koji Vas muče, vjerojatno svaki ili svaki drugi mjesec….

Najbolje je otići na pregled…..To što pipate nije jajnik jer vi ne možete sama napipati jajnik ni kada je povećan, ali uz tegobe koje imate moguće je da nešto u trbuhu ili zdjelici nije u redu….

Ako su vrijednosti normalne, a nemate tegoba, ne treba liječenje….

Obrada kod ponovljenih pobačaja uključuje:

1. Anamneza

Važno je ispitati kada se pobačaji dogadjaju jer je vjerojatnost da se iuduća trudnoća izgubi u istoj gestacijskoj dobi povećana. Nadalje, pobačaji zbog kromozomopatija ili endokrinopatija generalno nastupaju vrlo rano,oni zbog imunoloških razloga ili anatomskih defekata nastupaju kasnije.  Osim toga važno je znati za kirurške zahvate u maternici, jer oni su mogli uzrokovati stvaranje adhezija, za trajanje ciklusa, jer su produljeni ciklusi česti uz endokrinopatije, za obiteljsku anamnezu kromozomopatija. Bitno je takodjer dogadjaju li se pobačaji prije ili nakon pojave fetalne srčane akcije, je li žena izložena otrovima, je li tko u obitelji bolovao o tromboza, itd….

1. Obrada

• kariotipizacija genoma roditelja

Redovito se preporuča, premda je učestalost kromosomskih anomalija u parova s habitualnim pobačajem niska, ispod 3%.

• histerosalpingografija, sonohisterografija, histeroskopija ili ultrazvučni pregled maternice

Autori su većinom suglasni kako je anomalije maternice najbolje dijagnosticirati sonohisterografijom, jer daje točnije i potpunije podatke no histerosalpingografija ili samo ultrazvučna pretraga. U dvojbenim slučajevima koristi se histeroskopija, a po potrebi i laparoskopija ili magnetska rezonancija.

• odredjivanje antikardiolopinskih protutijela i lupus antikoagulant

Valja ih odrediti u dva navrata s odmakom od 6 tjedana, jer se blago povišene vrijednosti mogu naći uz asimptomatske virusne infekcije. Vrijednosti antikardiolipinskih protutijela  smatraju se pozitivnim ako su oba, IgG i IgM protutijela, pozitivna u srednjem ili viskom titru.

•  
• ocjena djelotvornosti štitnjače i vrijednosti prolaktina

Premda su mišljenja različita, sve je više dokaza kako su pobačaji češći u žena sa supkliničkom hipotireozom i u eutiroidnih žena koje imaju antitireoidna protutijela . Hiperprolaktinemija ne samo da uzrokuje neplodnost, već značajno povećava rizik pobačaja.

Dodatno može se još učiniti: odredjiv anje ovarijske rezerve, testovi nasljedne trombofilije, bakteriološka obrada vrata maternice, probir na dijabetes, vrijednosti progesterona u serumu, biopsija endometrija i brojne ciljane imunološke ili laboratorijske pretrage na bolesti ili stanja za koje se sumnja da su u svezi s rizikom spontanih i habitualnih pobačaja.  Medjutim, istraživači nisu suglasni jesu li poremetnje koje se mogu utvrditi navedenom obradom zaista uzročno povezane s habitualnim pobačajima i dovodi li ciljano liječenje do uspjeha u iznošenju trudnoća.

Pap test je pozitivan- što dalje?

U više od 90% pacijentica s displazijom ili rakom vrata maternice dokazana je infekcija onkogenim HPV virusom. Zato HPV tipizacija u pacijentica s takovim nalazom nije obvezatna. Uputno ju je učiniti u žena čiji citološki obrisak nije jasan ili je dvojben ( postoje atipične stanice, tzv. ASC-US).

Citološka dijagnoza cervikalne intraepitelijalne neoplazije (CIN) je dijagnoza postojanja displastičkih pločastih stanica sluznice vrata maternice koje su strogo ograničene na područje epitela. Nema prodora kroz bazalnu membranu. Premda nije moguće ustanoviti kada će uslijediti prodor malignih stanica u stromu, pod kojim uvjetima i kod kojih žena, poznato je da je to vrlo spor i dugotrajan proces. Zato postupak u žena s dijagnozom CIN-a može biti aktivan , ali i ekspektativan. U žena s CIN-I rizik razvitka malignoma je malen, a velika je vjerojatnost spontane regresije i normalizacije nalaza. Samo u 10% njih unutar 1 godine uočava se progresija nalaza. U onih s CINIII vjerojatnost regresije postoji, ali je ona bitno manja no u žena s CIN I, a rizik napredovanja prema invazivnom raku značajno je viši. U svih je medjutim pacijentica s dijagnozom CIN-a najvažniji cilj liječenja spriječiti nastanak invazivnog raka, a istodobno ne izložiti pacijenticu prevelikim zahvatima. Odabir postupka prvenstveno ovisi o citološkom i kolposkopskom nalazu, rezultatu biopsije, ali i dobi, želji za potomstvom i suradljivosti žene. U koliko žena razumije postupak i ocijenimo da će ozbiljno slijediti upute liječnika, posebice u nižih oblika CIN-a, može se čekati spontana regresija bolesti. U žena koje nisu suradljive, pametnije je odlučiti se za aktivan postupak. Ipak, prema mišljenju većine, CIN I koji traje nekoliko godina pametno je aktivno liječiti

Liječenje u medicini uspješno je samo u koliko se može ukloniti uzrok bolesti. Uzrok CIN_a je onkogeni HPV virus, ali lijek koji će sa sigurnošću ukloniti virus ne postoji. Preporučaju se mnoga sredstva, no nema dokaza da zaista djeluju. U koliko tijelo samo ne ukloni virus, ono što možemo učiniti je ukloniti morfološke posljedice infekcije. Ako je citološki i kolposkopski nalaz pozitivan, najprije valja učiniti ciljanu biopsiju i dobiti konačnu patološko-histološku dijagnozu. U koliko je promjena ograničena na mjesto biopsije, i sasvim malena, početna, izuzetno je moguće da i sama biopsija dovede do izliječenja. U koliko je citološki nalaz 6 tjedana nakon biopsije ponovno pozitivan, pametno je ukloniti čitavu transformacijsku zonu nekom od uobičajenih kirurških tehnika: krioterapijom, ekscizijom električnom omčom, laserom ili nožem. Odluka o tome koju metodu izabrati najvažnija je u žena koje nisu radjale ili još namjeravaju radjati. U onih koje planiraju radjati, u kojih je  citološka dijagnoza CIN III ili manja, a kolposkopski nalaz sa sigurnošću isključuje mogući invazivni rak potrebno je primijeniti poštedne kirurške metode: krioterapiju ili eskciziju električnom omčom ili laserom (LEEP, LLETZ). Ekscizija električnom omčom ili laserom je metoda izbora jer se odstranjuje tanak sloj tkiva (nekoliko milimetara) kojeg je moguće patološkohistološki obraditi i dobiti konačnu dijagnozu. Krioterapija je takodjer poštedna, ali se odstranjeno tkivo ne može kvalitetno patološko-histološki pregledati. Nakon poštednih operacija vrat maternice ostaje praktički neoštećen i njegova je funkcija prilikom zanošenja (cervikalni faktor) i u trudnoći (intaktnost unutrašnjeg ušća, očuvana duljina) zadržana. U žena koje ne planiraju više radjati može se napraviti konizacija ( klinasta ekscizija vrata maternice kirurškim nožem prilikom koje se odstranjuje veći dio vrata maternice i može smanjiti njegova duljina i oštetiti unutrašnje ušće). Konizacija je obvezna u žena u kojih se sa sigurnošću ne može isključiti invazivni rak vrata maternice.

S obzirom da navedenim tehnikama ne uklanjamo virus, pametno je prilikom slijedećih kontrolnih pregleda ponoviti izolaciju virusa. Zadržavanje virusa upućuje na trajnu mogućnost ponovne pojave bolesti i zahtijeva dalji trajni pažljiv nadzor pacijentice.

Nešto se očito ne “podudara” jedno s drugim; ili ovo nije bil  menstruacija, ili je lab. pogrešan…Bez pregleda ne mogu reći više…..