Bakterije su normalno prisutne u rodnici

Mikroorganizmi koji se nalaze u tijelu čovjeka koji nema znakova bolesti čine normalnu, fiziološku floru organa, dijela tijela ili organskog sustava. Mikroorganizmi će se, naime razvijati svugdje gdje nadju povoljne uvjete za život, a ljudsko tijelo, odnosno odredjeni organi pružaju im idealno utočište: postoji stalna temperatura, dovoljno hrane, nema osmotskog stresa, iradijacije, manjka ili suviška kisika. Premda mogu živjeti ograničeno vrijeme izvan mikrookoliša živog tijela, tijelo čovjeka mikrobima zapravo pruža sve što im je potrebno. Organizmi normalne flore dijela tijela nevjerojatno su stabilni i žestoko se opiru invaziji mikroorganizama drugih, stranih sojeva. Oni su odlično uklopljeni u ekosustav tijela. Nakon promjena ekosustava i povratka na prethodno stanje, fiziološka se flora ponovno vraća. Na taj način domaćin vraća ekološku ravnotežu nakon incidenta i olakšava povratak u stanje ishodišnjeg ekosustava. U rodnici žene, nakon pokušaja uklanjanja mikroorganizama dezinficijensima, oporavak i povratak ishodišnje flore uspostavlja se unutar 24 sata do 7 dana. Jednokratno pak davanje antibiotika penicilnskog ili cefalosporisnkog reda ne mijenja mikrofloru rodnice zdrave žene. Dugotrajno pak davanje antibiotika potpomaže pojavu sojeva ishodno otpornih na dati lijek. Danas se vjeruje kako rodnica zdrave žene normalno može sadržavati nekoliko obligatno aerobnih i nekoliko obligatno anaerobnih sojeva, kao i nekoliko fakultativno anaerobnih mikroba. Flora jako varira od osobe do osobe i obično se definira sojem koji predominira. Izvješća, medjutim, koji su to sojevi, jako su različita (difteroidi, laktobacili, gram pozitivne bakterije – zlatni i kožni stafilokok, streptokoki skupina A, D i E, koliformne bakterije, anaerobi, mikoplazme, gljivice). Mikrobiologija svakodnevno otkriva nove sojeve mikroba koji nastavaju rodnicu.  Laktobacili i difteroidi zapravo su apatogeni, za stafilokoke to se ne može reći sa sigurnošću. Premda su u nekih osoba apatogeni, streptokoki su okrivljeni za brojne infekcije kojih je ishodište u rodnici. Jednako opasna može biti E. coli i brojni anaerobni sojevi; za sve njih tipična je virulentnost nakon npr. oštećenja tkiva, operacijskih zahvata, poroda ili u uvjetima oslabjele imunološke reaktivnosti organizma.  U zdrave žene koja nema tegoba može se, pažljivom mikrobiološkom obradom izolirati čak 5-15 sojeva mikroba, a ti, tzv. oportunistički patogeni, uzrokovat će infekcije samo u odredjenim uvjetima. Tako npr., nakon operacijskih zahvata, oportunistički patogeni, E. coli, Bacteroides ili Prevotella, stafilokoki, pa čak i clostridium perfringens nerijetko uzrokuju miješane infekcije rane ili zdjelične upale. Mehanizam je sinergizam; oportunisti su slabo virulentni, pa infekciju uzrokuju samo kada djeluju zajednički. Sličan se mahnizmom objašnjava nastanak oportunističke infekcije u trudnoći. Vjeruje se kako normalno postoji ravnoteža izmedju pojedinih mikroba rodnice i tijela trudnice, no neki poremećaj ravnoteže olakšat će ascenziju mikroba do plodovih ovoja, slijedi nerijetko opasna intraamnijska infekcija.

Većina infekcija iz rodnice potječe od uobičajene, oportunističke vaginalne flore. Kod infekcija ta normalna flora najčešće nije zamijenjena obligatnim patogenima, već se sama biologija uzročnika na neki način mijenja. Primjer su infekcija kandidom, bakterijska vaginoza i trihomonijaza. Kandida normalno nastanjuje rodnicu, u malim kocentracijama ne izaziva tegobe ili upalu. Porast koncentracije gljivica, porast virulencije gljivica, promjena medjuomjera micelij: spore u korist micelijskih oblika povećava patogenost i uzrokuje infekciju. Kvanititativne promjene flore, pad količine laktobacila, porast količine gardnerele i anaeroba roda mobiluncus manifestira se pak kao bakterijska vaginoza. Premda nije oportunist, trihomonas olakšava rast nekih anaerobnih bakterija u rodnici i uzrokuje promjene ekosustava vrlo slične vaginozi

Koji je utjecaj navika i načina života na mogućnost zanošenja?

Pušenje

Pušenje je široko rasprostranjeno i u razvijenim zemljama drži se da puši nekih 18-20% žena u fertilnoj dobi. U njih 13% pušenje se smatra glavnim razlogom smanjene sposobnosti zanijeti.  Drži se da pušenje ima nepovoljan učinak ako žena puši više od 10 cigareta dnevno. Razlog za smanjenje plodnosti pušačica nije precizno utvrdjen, ali nepovoljan utjecaj vjerojatno imaju brojni otrovi iz duhanskog dima na  djelotvornost sluznice jajovoda, kakvoću cervikalne sluzi i kvalitetu jajnih stanica. Nepovoljan učinak dim duhana ima i na sposobnost implantacije zametka u ranoj fazi trudnoće pa su kod žena koje puše učestaliji rani spontani pobačaji. Danas se sumnja da dim duhana uzrokuje prijevremeno starenje jajnih stanica koje kao takve postaju manje sposobne biti oplodjene i stvoriti kvalitetan plod. Pušene značajno smanjuje ne samo broj žena koje uspješno zanose već i produljuje razdoblje potrebno za postizanje trudnoće. Ono što dodatno brine je i podatak da je u žena koje puše umanjena djelotvornost i metoda potpomognutog zanošenja. To znači da će, u usporedbi sa zenama koje ne puše, u žena koje puše metode potpomognute oplodnje češće zakazati.

Dodatno, sumnja se da pušenje u trudnoći može oštetiti i jajnike ženskih fetusa kao i testise muških, pa je povećana učestalost neplodnosti potomstva još jedan nepovoljni učinak pušenja u žena.

Pušenje kod muškaraca umanjuje kvalitetu sjemena; jedno istraživanje pokazuje da je broj spermija smanjen za 23%, a njihova pokretnost za 13%.

Debljina

Preuhranjenost je jedna od najčešćih bolesti čovjeka zapadne hemisfere; u većine razvijenih zemalja debelih je oko 30%-50% odraslih. Razlika izmedju preuhranjenih i adipoznih može se iskazati indeksom tjelesne mase ( BMI) kojeg se može odrediti iz raspoloživih nomograma, tablica ili formulom: težina podijeljena kvadratom visine u metrima. Smatra se da su debeli bijelci čiji je BMI 25-29.9 kg/m2, a pretili su oni čiji je BMI iznad 30 kg/m2.

U žena s BMI iznad 27 kg/m2 smanjuje se učestalost ovulacija. Mehanizam anovulacije  u vjerojatno je hiperinzulinemija zbog smanjene mogućnosti korištenja glukoze u tkivima debelih (inzulinska rezistencija) i hiperleptinemija koja dodatno pojačana rezistenciju na inzulin i djeluje nepovoljno na jajne stanice.

Nepovoljan učinak na učestalost ovulacija i djelotvornost jajnika uopće ima i pretjerana mršavost. Kada je BMI niži od 17 kg/m2 remeti se ovulacija i nerijetko nastupa anovulacija (ovulacije prestaju).

Utjecaj debljine ili mršavosti na fertilnost muškaraca još nije detaljnije istražena, ali se pretpostavlja da i ovdje ekstremi remete plodnost jer i debljina i mršavost mijenjaju koncentracija steroidnih hormona uključenih u nadzor spermatogeneze.

Težina optimalna za reprodukciju i ona koja osigurava najmanji zdravstveni rizik je BMI 18.5-25 kg/m2.

Fizička aktivnost

Pretjerano vježbanje može remetiti spontano zanošenje i umanjiti izglede zanošenja u postupcima izvantjelesne oplodnje. Neke epidemiološke sudije pokazale su da se spontana ovulacija ozbiljno remeti u žena koje intenzivno vježbaju više od 7 sati tjedno. U žena koje se podvrgavaju postupcima potpomognutog zanošenja ishod se ozbiljnije remeti već i nakon samo 4 sata vježbanja tjedno.  Uzrok može biti izravno nepovoljno djelovanje vježbanja na stvaranje hormona hipotalamusa, hipofize i jajnika, nepovoljno djelovanje na funkciju žutog tijela ili posljedica smanjene ukupne tjelesne masti. Zanimljivo je da preintenzivno vježbanje s ciljem smanjenja količine masnog tkiva i mršavljenja može dokinuti povoljan učinak smanjenja BMI na ponovnu uspostavu ovulacije u pretilih žena. Zato je, u koliko se želi smršaviti s ciljem poboljšanja fertilne sposobnosti, najbolje kombinirati umjereno vježbanje sa smanjenjim unosom kalorija.

Alkohol

„Jedno piće“ definira se kao uzimanje 350 ml piva, 1.5 dl vina ili 0.3dl žestokog alkohola Premda postoje i drugačija iskustva, smatra se da žene koje piju više od standardizirane količine (više od 4 pića tjedno) risikiraju poteškoće zanošenja.  Umjerena konzumacija alkohola u muškaraca nije pokazala nepovoljan učinak na reprodukciju.

Utjecaj načina prehrane, kofeina, teina, raznih dijeta, zagađivača iz okoline ili droga na zanošenje nije ozbiljnije istražen.

Oralnu kontracepciju potrebno je uzimati redovito, ali jednokratna promjena termina uzimanja neće smanjiti njen učinak.

Spolno prenosive bolesti

Po definiciji to su bolesti koje se s osobe na osobu prenose spolnim kontaktom. Tijekom posljednjih godina, zbog naglog porasta učestalosti i opasnih posljedica koje nose, spolno prenosive bolesti nadrasle su klasičnu definiciju gonoreje i sifilisa i uključuju brojne bakterijske i, možda, virusne infekcije, poglavito infekciju Chlamidijom trahomatis, infekciju virusom HIV-a, infekcije virusom humanog papiloma (HPV) i herpes simpleks infekciju.

Za mnoge uzročnike ovih bolesti zna se desetljećima. Tek odnedavno, spolno prenosive bolesti postale su posebno zanimljive. Razlog je unapredjenje laboratorijske dijagnostike koja omogućuje  prepoznavanje brojnih mikroba o kojima se ranijih godina nije ništa znalo, nagli rast populacije osoba rizičnog ponašanja, promijenila se tipična populacija oboljelih, učestalost novooboljelih dramatično raste, neke bolesti koje se tradicionalno ne prenose spolnim kontaktorm sve više postaju spolno prenosive, npr. hepatitis B, ishod bolesti nerijetko je fatalan, a reprodukcijsko zdravlje zaraženih teško je ugroženo.

Bakterijske infekcije

Sifilis

To je bolest čija je učestalost, nakon prolaznog opadanja tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća, ponovno u porastu, posebice u siromašne heteroseksualne populacije velikih gradova koje su izuzete iz programa prevencije HIV-a (12). Zbog opasnosti prijenosa na fetus, preporuča se poboljšanje antenatalne skrbi i serološki probir rizičnih populacija tijekom prvog i trećeg tromjesečja trudnoće.

Gonoreja

Infekcija gonorejom ponovno je učestala, posebice u adolescenata (13). Brine plazmidima i kromosomski posredovana otpornost sojeva gonokoka prema raznim vrstama antibiotika, pa se u budućnosti mora strahovati od epidemija koje će se teško kontrolirati danas dostupnim antibiotkim pripravcima.

Klamidija trahomatis

Bez sumnje infekcija klamidijom trahomatis danas je najčešća spolno prenosiva bolest, posebice česta u adolescenata. Pretpostavlja se daje samo u SAD zaraženo oko 4 milijuna ljudi. Problem nadzora nad širenjem zaraze je relativno neupadljiva klinička slika i poteškoće u odabiru pravog načina liječenja. To je obligatno intracelularni parazit s posebnom sklonošću prema pločastom epitelu. Zanimljivo je kako je imunološki odgovor na antigene klamidije relativno slab. Površinski proteiniski antigen, “major outer membrane protein” (MOMP) I lipopolisaharidni antigen klamidije uzrokuju dugotrajnu upalnu reakciju I stvaranje citokina I onda kada je ishodišnja bakterija već ubijena antibioticima . Imunosni odgovor prema bakteriji enigmatičan je. Postoje navodi po kojima razni tipovi protutijela istodobno mogu spriječiti umnažanje, ali I pojačati infektivnost mikroorganizma .

Spolno prenosive bolesti povezane su porastom učestalost upalne bolesti u zdjelici, često mirnog i klinički teško preoznatljivog početka, kroničnog tijeka i nepovoljnog ishoda: neplodnosti . Nadalje, sve je jasnije kako one mogu ne samo otežati nastanak nego remetiti tijek i ishod trudnoće.

Uloga gljivica

Gljivice, najčešće kandida, normlan su stanovnik naše kože, a „infekcija“ nastane kada se namnože u velikoj količini i izazovu oštećenje kože ili sluznice. Naravno, postoje i kod žena muškaraca. Množenje gljivica nastaje obično u uvjetima promjene kiselosti datog područja, promjene prirodnog bakterijskog omotača , uz neke bolesti, npr. dijabetes i sl.“Infekcija“ dakle ne nastaje spolnim kontaktom, ali partneri nerijetko imaju slične tegobe nakon spolnog kontakta.  

Žensko dijete radja se sa zadanim brojem jajnih stanica,  a njihov se broj kontinuirano smanjuje.  Sa starenjem, fertilnost žene se smanjuje. Povećava se vrijeme koje je potrebno da bi se ostvarila trudnoća, a sposobnost zanijeti u jednom ovulacijskom ciklusu opada.  U sredinama bez kontrole radjanja stopa neželjene neplodnosti raste s dobi stupanja u brak ( do 25. godine života je npr. 6%, a nakon 40. godine čak 30%. Dob radjanja posljednjeg djeteta prosječno je 40 godina I sa 45 99% žena je neplodno). Šanse zanijeti u jedniom ciklusu kod žene do26 godina su 50%, ako ima 37-34 godine one su 40%, kod starijih od toga 30%. Proces počinje već nakon 32.godine života, a nakon 43. spontano zanijeti I roditi je izuzetak. Sa dobi smanjuje se ne samo broj, već I kvaliteta jajnih stanica, jer se poremetnje diobe u mejozi povećavaju s dobi. Nenormalne oocite nisu izuzete od selekcije prema dominantnom folikulu, pa se tako s dobi povećava I broj kromozomski nenormalnih zametaka. To dodatno smanjuje fertilnost I povećava opasnost pobačaja. Osim endogenih genetskih pogrešaka, s vremenom raste I ekspozicija otrovima iz okoline, I to još dodatno smanjuje kvalitetu jajnih stanica starijih žena. Tako šanse za zanošenje I iznošenje zdravpg djeteta postepeno opadaju.