Spolno prenosive bolesti
Po definiciji to su bolesti koje se s osobe na osobu prenose spolnim kontaktom. Tijekom posljednjih godina, zbog naglog porasta učestalosti i opasnih posljedica koje nose, spolno prenosive bolesti nadrasle su klasičnu definiciju gonoreje i sifilisa i uključuju brojne bakterijske i, možda, virusne infekcije, poglavito infekciju Chlamidijom trahomatis, infekciju virusom HIV-a, infekcije virusom humanog papiloma (HPV) i herpes simpleks infekciju.
Za mnoge uzročnike ovih bolesti zna se desetljećima. Tek odnedavno, spolno prenosive bolesti postale su posebno zanimljive. Razlog je unapredjenje laboratorijske dijagnostike koja omogućuje prepoznavanje brojnih mikroba o kojima se ranijih godina nije ništa znalo, nagli rast populacije osoba rizičnog ponašanja, promijenila se tipična populacija oboljelih, učestalost novooboljelih dramatično raste, neke bolesti koje se tradicionalno ne prenose spolnim kontaktorm sve više postaju spolno prenosive, npr. hepatitis B, ishod bolesti nerijetko je fatalan, a reprodukcijsko zdravlje zaraženih teško je ugroženo.
Bakterijske infekcije
Sifilis
To je bolest čija je učestalost, nakon prolaznog opadanja tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća, ponovno u porastu, posebice u siromašne heteroseksualne populacije velikih gradova koje su izuzete iz programa prevencije HIV-a (12). Zbog opasnosti prijenosa na fetus, preporuča se poboljšanje antenatalne skrbi i serološki probir rizičnih populacija tijekom prvog i trećeg tromjesečja trudnoće.
Gonoreja
Infekcija gonorejom ponovno je učestala, posebice u adolescenata (13). Brine plazmidima i kromosomski posredovana otpornost sojeva gonokoka prema raznim vrstama antibiotika, pa se u budućnosti mora strahovati od epidemija koje će se teško kontrolirati danas dostupnim antibiotkim pripravcima.
Klamidija trahomatis
Bez sumnje infekcija klamidijom trahomatis danas je najčešća spolno prenosiva bolest, posebice česta u adolescenata. Pretpostavlja se daje samo u SAD zaraženo oko 4 milijuna ljudi. Problem nadzora nad širenjem zaraze je relativno neupadljiva klinička slika i poteškoće u odabiru pravog načina liječenja. To je obligatno intracelularni parazit s posebnom sklonošću prema pločastom epitelu. Zanimljivo je kako je imunološki odgovor na antigene klamidije relativno slab. Površinski proteiniski antigen, “major outer membrane protein” (MOMP) I lipopolisaharidni antigen klamidije uzrokuju dugotrajnu upalnu reakciju I stvaranje citokina I onda kada je ishodišnja bakterija već ubijena antibioticima . Imunosni odgovor prema bakteriji enigmatičan je. Postoje navodi po kojima razni tipovi protutijela istodobno mogu spriječiti umnažanje, ali I pojačati infektivnost mikroorganizma .
Spolno prenosive bolesti povezane su porastom učestalost upalne bolesti u zdjelici, često mirnog i klinički teško preoznatljivog početka, kroničnog tijeka i nepovoljnog ishoda: neplodnosti . Nadalje, sve je jasnije kako one mogu ne samo otežati nastanak nego remetiti tijek i ishod trudnoće.
Uloga gljivica
Gljivice, najčešće kandida, normlan su stanovnik naše kože, a „infekcija“ nastane kada se namnože u velikoj količini i izazovu oštećenje kože ili sluznice. Naravno, postoje i kod žena muškaraca. Množenje gljivica nastaje obično u uvjetima promjene kiselosti datog područja, promjene prirodnog bakterijskog omotača , uz neke bolesti, npr. dijabetes i sl.“Infekcija“ dakle ne nastaje spolnim kontaktom, ali partneri nerijetko imaju slične tegobe nakon spolnog kontakta.
Pitajte doktore
[contact-form-7 id="1235" title="contact-form_pitaj-doktoricu"]