PRIJEVREMENI POROD  -Što je to?

Svaki porod-neovisno o porodnoj težini- koji uslijedi prije navršenih 37 tjedana gestacije, je – prijevremeni porod. Donja granica trajanja trudnoće, čije se završenje smije smatrati porodom, nije precizno odredjena, ali se prijevremenim porodom najčešće smatra dovršenje trudnoće izmedju 20 i 37 punih tjedana (114-259 dana) gestacije. Preživljenje i normalan razvoj djeteta ovise o gestacijskoj dobi, težini i zrelosti, pa, što je trudnoća bila kraća, djetetova težina manja, a zrelost slabija, preživljenje je niže i pobol djece veći. Djeca rodjena prije 32. tjedna trudnoće i težine do 1500 grama najugroženija su skupina s visokom smrtnošću i pobolom. Posebno su ugroženi oni najmanji, rodjeni na granici preživljenja, s 23-24 tjedna trudnoće. Mogu preživjeti, računa se da je to moguće u oko trećine njih, no više od 2/3 preživjelih ima neko oštećenje koje je, na žalost, trajno. Kod te djece pluća još nisu počela stvarati tvar koja omogućuje disanje, mogu disati samo uz potporu mehaničkih uredjaja, pa umiru jer ni to nije dovoljno da bi im se osiguralo dovoljno kisika, ili umiru od posljedica oštećenja zbog tehnologije koju moraju koristiti da bi preživjela. Naravno da je u te djece zrelost I sposobnost svih ostalih organa, sukladno gestaciji nedostatna. S porastom trajanja trudnoće nezrelost pluća I ostalih organa neophodnih za preživljenje  postepeno se smanjuje, pa su I opasnost umiranja I oštećenja sve manje kako trudnoća napreduje. U onih rodjenih nakon 36.tjedana trudnoće, najčešće  s već težinom preko 2500 grama,  zrelost je tolika da nakon poroda nemaju ozbiljnijih problema I dalje se razvijaju normalno. Medjutim, I ovdje valja biti oprezan, jer danas znamo da se neke blage poremetnje koje su tipične za nezrelost, pa I u ovih “velikih” prijevremeno rodjenih, mogu uočiti tek tijekom djetinjstva ili kasnije.

Izvještaji o učestalosti prijevremenog radjanja, razlikuju se izmedju različitih rasa, etničkih skupina, podneblja, zemalja i institucija, no drži se da 5-10 % trudnoća završava prije termina. U nas posljednjih godina učestaklost prijevremeno rodjenih smanjena je na oko 5-6 %.

Prijevremeni porod može biti posljedica spontano, prije termina započetih trudova u zdrave trudnice koja nosi posve zdravo dijete. Kažemo da maternice iz nepoznatih razloga završi process pripreme za stvaranje trudova tjednima ranije no što se to normalno treba dogoditi, a potom, na beznačajni podražaj, ti trudovi zaista I započnu. U tih je trudnica, s obzirom da se trudnoća razvija normalno, žena I dijete su zdravi, vrlo teško ili čak nemoguće prepoznati opasnost prijevremenog započinjanja trudova. Ova situacija je prilično rijetka, a kad se I dogodi, trudnoća je obično uznapredovala, pa samo radjanje djeteta koje još nije sasvim zrelo nije ozbiljan problem. Naime, s obzirom da u podlozi početka poroda nije postojalo neko nepovoljno zbivanje tijekom trudnoće, dijete se ne radja bolesno ili ne biva oštećeno nepovoljnim zbivanjem koje je I pokrenulo porod, pa jer njegova adaptacija obično brza I dalji tijek života normalan.

Puno češće prijevremeni je porod posljedica nekog nepovoljnog zbivanja tijekom trudnoće, zbog čega se maternica započne “rješavati”svog sadržaja. To nepovoljno zbivanje najčešće je neka bolest unutar maternice, npr. infekcija, manjak kisika koje dijete dobiva posteljicom ili bilo koje drugo nepovoljno zbivanje koje može potaknuti reakciju “stresa” u djeteta. Uz ovakovu “podlogu” porod najčešće počne rano, nerijetko nakon navršenih tek 20 tjedana trudnoće ili nešto kasnije.  Najveći problem je činjenica, da , osim simptoma početka poroda, drugih simptoma nema ili su posve netipični, neznačajni I blagi. To znači da nerijetko I uz tešku infekciju, hipoksiju ili neko drugo zbivanje u trudnoći, kliničar nema ni jednog simptoma koji bi pokazao da je porod posljedica nepovoljnog zbivanja, a ne spontano pokrenutog prijevremenog poroda u zdrave trudnice I djeteta. Dakle, znakovi postojanja infekcije, hipoksije ili stresa kao upozorenja da se sprema ovakav ishod vrlo su neznatni ili netipični. Potrebno je puno iskustva, znanja I opreza kako bi se trudnoća prepoznala rizičnom,a liječenje započelo dovoljno rano.

Uz nepostojanje znakova ugroženosti majke I djeteta, a posebice kad je trudnoća jako nezrela, obično pokušavamo porod prekinuti kako bi se trudnoća nastavila. Dajemo, tkv. Tokolizu, lijekove koji  mogu prekinuti kontrakcije maternice. Ako se, pak, odlučimo za nastavak poroda, maternica koja nije pripremljena za porod stvara trudove koji nisu pravilni I djelotvorni, ili se jave tek nakon što je prije toga otekla plodova voda. Porodi stoga, u takovih trudnoća ne teku normalno, česti su zastoji u porodu ili postupna inkoordinacija maternice. Sve to dodatno ugrožava dijete, pa se vrlo često odlučujemo trudnoću završiti operacijski kako bi izbjegli bar dio ugroze koja je u ovim situacijama za dijete uvijek vrlo velika.

Može li se izbjeći prijevremeni porod?

Prijevremeni porod najčešće je posljedica nekog nepovoljnog zbivanja tijekom trudnoće. Zbog toga prijevremeni porod najčešće možemo spriječiti ako na vrijeme prepoznamo te poremetnje koje mogu ugroziti zdravlje majke I djeteta I onda dovesti do prijevremenog radjanja. To nije lagano.  Posebice u žena s rizikom, vrlo je važno trudnoću nadzirati pažljivo, prepoznati rizik za poremetnju I reagirati dovoljno rano. Veliko iskustvo I znanje potrebno je kako bi se uočili ti rani znaci upozorenja. Zato je trudnoću potrebno nadzirati od samog početka I redovito, jer simptome da se sprema prijevremeni porod žena sama najčešće ne može zamijetiti.