Svako liječenje je ozbiljan pothvat i pacijenti bi trebali shvatiti da lijekove ne bi trebalo uzimati bez razgovora s doktorom i pregleda. Posebno stoga što postoje razne vrste oralne kontracepcije i sama žena teško će sama točno procijeniti što nj0j zaprvo treba…..

Danas na tržištu postoji više vrsta tableta za OC koje su složene tako da sprečavaju krvarenja u tijeku uzimanja u djevojaka koje su tomu sklone ili sprečavaju prejaku atrofiju endometrija u djevojaka koje su tomu sklone, imaju veći ili manji učinak na zadržavanje vode u tijelu, promjenu apetita, raspoloženja itd…Dakle, premda to nije uvijek lako učiniti unaprijed, s  vremenom će se naći “formula” koja pristaje gotovo svakoj djevojci….

.Imalo bi smisla napraviti nešto obrade, pa ako zaista postoji poremećaj koji dovodi do sindroma, nešto se može i korigirati.Najveći problem je problem sa zanošenjem i, kasnije, metabolički sindrom.

Sindrom policističnih jajnika je bolest kod koje, najvjerojatnmije radi bolkade sustava nadzora funkcije jajnika nekom metaboličkom poremetnjom, ovulacije izostaju.Ciklus je poremećen, najčešće su krvarenja rijetka, kod nekih djevojaka samo nekoliko puta godišnje i obično nisu posljedica ovulacije. Tada mogu biti obilna i dugotrajna. Uz to djevojke su nerijetko adipozne, s naglašenom dlakvošću oko bradavica, na licu, nogama, nerijetko imaju akne koje je teško liječiti. Trudnoće su rijetke , pa je neplodnost vrlo česta, ili pak, trudnoće ne uspijevaju i završavaju spontanim pobačajem. Liječenje može biti različito; ovisi o tomu što pacijentica želi. U koliko je najveći problem neredoviti ciklusi i dlakavost, najjednostavnije je dati oralnu kontracepciju, npr. Diane ili sl. preparat čija gestagena komponenta ima učinak suprotan muškim spolnim horminima, pa se kroz mjesece može smanjiti dlakavost, a krvarenje postaju regularna. U koliko je problem neplodnost, oralna kontracepcija naravno ne dolazi u obzir. Cilj je posve drugačiji i tada valja pokušato potaknuti ovulacije na jedan od pouzdanih načina. I to nerijetko uspijeva. Uspje je moguće postići i kirurški-tzv.”drilingom”jajnika. Metaboličku poremetnju koja pravi PCOS može se pokušati pronaći obradom. U koliko se nadje neka poremetnja, moguće ju je pokušati otkloniti i u tim se situacijama nakon nekog vremena čak mogu postići spontane ovulacije. Ovaj put je najteži, nadulji i neizvjestan, no katkad dovodi do rezultata. Prema mojem iskustvu to je zaista uspješno u pacijentica koje razumiju da uspjeh nije moguće postići “preko noći” i da katkad do uspjeha možemo doći samo nakon dugotrajnog liječenja.

Pustite računanje…..imajte odnose i nadajte se trudnoći. Ako ne uspije za 6-12 mjeseci, potražite pomoć stručnjaka…..

Pokušati zanijeti i roditi. a u vrijeme termina razmisliti treba li raditi carski rez radi dalje dijagnostike i liječenja ili se i jedno i drugo može odgoditi….

Generalno u žene koja može zanijeti i nije prethodno ponovljeno pobacivala, miomi se ne operiraju prije trudnoće. Posebno u koliko se radi o ženi starijoj od 35 godina, operacija i oporavak odgodit će trudnoću, pa uz ionako smanjenu mogućnost zanošenja u starijoj dobi, operacija je još manje preporučljiva. Kod žena koje imaju problema sa zanošenjem ili iznošenjem problem je složeniji , ali, uopćeno, preporuka je prije pokušaja iduće trudnoće operirati samo miome koji remete unutrašnjost maternice.

Ovo su narvno vrlo “okvirne” preporuke. Najbolje je konzultirati iskusnu osobu i pravu odluku donijeti tek nakon uvida u sve elemente i okolnosti.

Ureaplazmu valja liječiti samo u trudnoći jer je sigurno povezana s nastankom prijevremenog prsnužća vodenjaka i ointraamnijskom infekcijom nepovoljnog tijeka. Nalaze izvan trudnoće nine potrebno liječiti jer tada ne uzrokuje probleme.

Za nastanak trudnoće potrebni su: zrela i kvalitetna jajna stanica, dovoljno zdravih, normalnih i pokretnih spermija i otvoren put njihovog kontakta-oplodnje, a to su prohodno jajovodi. Ako bilo što nedostaje, spontana trudnoća nije moguća……