Sa 19 godina toliko ste mlada da ne očekujem nekih ozbiljnih problema. Ako se ta sukrvica više ne ponovi, zaboravite…..

Sindrom policističnih jajnika je bolest kod koje, najvjerojatnmije radi bolkade sustava nadzora funkcije jajnika nekom metaboličkom poremetnjom, ovulacije izostaju.Ciklus je poremećen, najčešće su krvarenja rijetka, kod nekih djevojaka samo nekoliko puta godišnje i obično nisu posljedica ovulacije. Tada mogu biti obilna i dugotrajna. Uz to djevojke su nerijetko adipozne, s naglašenom dlakvošću oko bradavica, na licu, nogama, nerijetko imaju akne koje je teško liječiti. Trudnoće su rijetke , pa je neplodnost vrlo česta, ili pak, trudnoće ne uspijevaju i završavaju spontanim pobačajem. Liječenje može biti različito; ovisi o tomu što pacijentica želi. U koliko je najveći problem neredoviti ciklusi i dlakavost, najjednostavnije je dati oralnu kontracepciju, npr. Diane ili sl. preparat čija gestagena komponenta ima učinak suprotan muškim spolnim horminima, pa se kroz mjesece može smanjiti dlakavost, a krvarenje postaju regularna. U koliko je problem neplodnost, oralna kontracepcija naravno ne dolazi u obzir. Cilj je posve drugačiji i tada valja pokušato potaknuti ovulacije na jedan od pouzdanih načina. I to nerijetko uspijeva. Uspje je moguće postići i kirurški-tzv.”drilingom”jajnika. Metaboličku poremetnju koja pravi PCOS može se pokušati pronaći obradom. U koliko se nadje neka poremetnja, moguće ju je pokušati otkloniti i u tim se situacijama nakon nekog vremena čak mogu postići spontane ovulacije. Ovaj put je najteži, nadulji i neizvjestan, no katkad dovodi do rezultata. Prema mojem iskustvu to je zaista uspješno u pacijentica koje razumiju da uspjeh nije moguće postići “preko noći” i da katkad do uspjeha možemo doći samo nakon dugotrajnog liječenja.

Trudnoća u žene sa smanjenom djelotvornošću štitnjače-hipotireoza u trudnoći

Trudnoća u žene s težim oblikom nedostatne djelotvornosti štitnjače je rijetka. Takve žene najčešće teško zanose, a ako zanesu česti su spontani pobačaji. Blaži oblici slabljenja djelotvornosti štitnjače, medjutim, relativno su česti, a kako te bolesnice nerijetko imaju vrlo blage tegobe, pametno je u ranoj trudnoći provjeriti djelotvornost štitnjače odredjivanjem TSH. Istraživanja su, naime, pokazala, da djeca žena s latentnom hipotireozom mogu pokazivati odredjene poremetnje u intelektualnom razvoju, razvoju osjetila i uopće u normalnom neurološkom razvoju. Probir latente hipotiroeze i korekcija manjka hormona, važan je ,dakle, korak u poboljšavanju izgleda djeteta za normalan neurološki razvoj.

Žene s nedostatnom djelotvornošću štitnjače mogu tijekom trudnoće oboljeti od težeg oblika preeklampsije, a djeca mogu umrijeti tijekom trudnoće, roditi se prijevremeno, pokazivati znakove smanjene dopreme kisika posteljicom, biti pothranjena i sklona umiranju u razdoblju neposredno nakon poroda. Uz to, opisana je sklonost preranom ljuštenju posteljice i obilnim krvarenjima nakon poroda.

Dijagnoza bolesti postavlja se odedjivanjem  hormona štitnjače, TSH i vrijednosti slobodnog tiroksina. Žene koje planiraju zanijeti, a boluju od hipotireoze, moraju pokušati liječenjem nadoknaditi nedostatno lučenje žlijezde. Dijagnoza hipotireoze tijekom trudnoće najpreciznije se postavlja odredjivanjem vrijednosti TSH. Nadoknada hormona štitnjače preporuča se već i trudnicama u kojih su vrijednosti TSH 4,5 i više (  neki se zalažu da granica bude i niža).

Liječenje se provodi nadoknadom tiroksina. U koliko je doza pravilno odabrana, vrijednosti TSH se snižavaju ispod gornje granice normale. S obzirom da štitnjača trudnice ne može povećati stvaranje hormona ni uz visoke vrijednosti TSH, tijekom trudnoće, doze hormona potrebnih za liječenje hipotireoidne žene u pravilu su više ( i za 50%) no doze potrebne izvan trudnoće. Dozu valja povisiti već početkom trudnoće, i, praćenjem vrijednosti TSH, provoditi korekcije. U žene s predgraviditetnom hipotireozom, preporuča se odrediti TSH bar jednom tijekom svakog tromjesečja trudnoće, odnosno obvezatno 4_6 tjedana nakon svake korekcije doze tiroksina.

Kada dojenje nije kontracpecija?

One žene koje se ne pridržavaju opisanog načina dojenja nisu u potpunosti zaštićene tijekom babinja i, u koliko ne žele ponovnu trudnoću, trebale bi izabrati neku drugu metodu kontracepcije. Koju metodu kontracepcije odabrati i kada je započeti pitanja su koja žena mora razjasniti sa svojim ginekologom. Idealno bi bilo da kontracepcija ne smeta laktaciji. Medju oko 100 milijuna žena koje u svijetu godišnje traži neku od metoda kontracepcije najveći problem čine upravo dojilje jer vrsta kontraceptiva i vrijeme njenog započinjanja može imati utjecaj na količinu mlijeka koje dojke luče i tako na rast i razvitak djeteta. Zanimljivo je da istiskivanje mlijeka rukom, a ne od strane djeteta, nije dovoljno djelotvoran poticaj lučenja prolaktina, pa zaštita od trudnoće žena koje tako doje nikada nije potpuna. Njih i do 50% može imati ovulaciju tijekom tog razdoblja, pa čak i onda kada još nisu imale prvu menstruaciju. To je jedan od najčešćih razloga za pojavu neočekivane neželjene trudnoće u babinju.

Nakon 6 mjeseci babinja, izgledi povratka ovulacija i menstruacija svakim se mjesecom povećavaju. Medjutim, u žena koje nastavljaju potpuno dojiti na jednak način i tijekom daljih 6 mjeseci, kontracepcijski učinak dojenja i dalje je vrlo visok: oko 94%. Trudnoća je, medjutim, uvijek moguća. U žena koje od prvih dana babinja doje, ali odmah nadoknadjuju manjak količine mlijeka nadomjesnim, ili doje u rjedjim razmacima,  povratak menstruacije nemoguće je predvidjeti. Za njih je, u koliko ne žele dalje radjati ili to ne žele učiniti odmah, najbolje razmisliti o nekoj pouzdanoj metodi kontracepcije. Isto vrijedi i za žene koje prije trudnoće nisu imale redovite cikluse. U jednog se dijela njih, doduše, ciklus nakon prvog poroda normalizira, ali u ostalih se problem neredovitih menstruacija nastavlja i nakon poroda. U koliko ne žele zanijeti i njih je najbolje zaštiti nekom kvalitetnom kontracepcijom.

Kao i svaki tumor, treba pažljivo odstraniti cijelu tvor bu i poslati patologu da pogleda što je…..Samo tada moguće je prpocijeniti je li odstranjenje bilo dovoljno ili je potrrebno poduzeti druge postupke i koje…..

Žene u reprodukcijskoj dobi

Kod svih žena koje nenormalno krvare u reprodukcijskoj dobi (imaju menstruacijske cikluse) prvo je potrebno isključiti patološku trudnoću.

Endometrial “sampling”- treba obaviti u svih žena s nenormalnim krvarenjem iz maternice koje imaju povišeni rizik za nastanak karcinoma endometrija. Prilikom donošenja odluke raditi “sampling” ili ne u odredjene žene najvažnija je dob. Razloga za to je stoga što žene mladje od 45 godina imaju daleko manji rizik nastanka raka endometrija od onih starijih. Npr. rizik je 3 puta manji npr u onih u dobi 35-44 godina, nego u onih u dobi 45-54 godina života.

Žene starije od 45 godina: “sampling” je potrebno učiniti u koliko imaju cikluse kraće od 21 dan ili dulje od 38 dana, krvare dulje od 8 dana, krvare je izuzetno obilno, ili je iregularnost ciklusa veća od 7-9 dana. U koliko se pojavi nepravilno krvarenje, uzorak je potrebno učiniti prilikom prvog pregleda.

Žene mladje od 45 godina: kod mladjih žena “sampling” se mora učiniti kod nepravilnih krvarenja koje traje dulje od 6 mjeseci ili ne prestaje nakon  medikamentoznog liječenja, posebice ako žena ima povišen rizik od nastanka raka endometrija, boluju od sindroma policističnih jajnika  (kronične anovulacije) ili debljine.

Drugi razlog za uzimanje uzorka endometrija može biti I sumnja na endometritis, upalu sluznice endometrija. Tim postupkom naime, može se, nerijetko, ustanoviti postojanje neprepoznate trudnoće.

Uzorak za citološku ili patološkohistološke pretragu moguće je uzeti ambulantno. Frakcioniranu kiretažu pak, kao potpuniju I precizniju ptretragu, potrebno je učiniti u koliko se simptomi nastave ,a nalaz biopsije je bio negativan .