09.11.2025 | Česta pitanja, Ginekologija
Što je normalna sposobnost zanošenja?
U zdravih žena i muškaraca najveći se broj trudnoća dogadja unutar prvih 6 mjeseci redovitih spolnih odnosa. Tijekom prvog mjeseca zanijet će ih nekih 30%. Unutar 12 mjeseci redovitih spolnih odnosa zanijet će ukupno 85% parova. Tijekom idućih će 36 mjeseci uspjeti zanijeti još oko polovine od preostalih 15%. Tijekom života spontano će uspjeti zanijeti još nekih 5-7% od onih koji nisu uspjeli postići trudnoću ni nakon 48 mjeseci . Ostali su neplodni parovi koji mogu zanijeti uz pomoć neke od metoda potpomognutog zanošenja. U jednom malom postostku to su i parovi kojima se može pomoći promjenom nekih nepovoljnih životnih navika.
Opširnije
07.11.2025 | Česta pitanja, Ginekologija, Nekategorizirano
SHG-sonohisterografija
To je jednostavna metoda kod koje se kroz jajnike proštrcava fiziološka otopina i prehodnost jajovoda procjenjuje UZV-om. Bezbolna je i traje kratko, a daje dobar uvid u prohodnost jajovoda i oblik materišta.
Opširnije
07.11.2025 | Česta pitanja, Ginekologija
Žensko dijete radja se sa zadanim brojem jajnih stanica, a njihov se broj kontinuirano smanjuje. Sa starenjem, fertilnost žene se smanjuje. Povećava se vrijeme koje je potrebno da bi se ostvarila trudnoća, a sposobnost zanijeti u jednom ovulacijskom ciklusu opada. U sredinama bez kontrole radjanja stopa neželjene neplodnosti raste s dobi stupanja u brak ( do 25. godine života je npr. 6%, a nakon 40. godine čak 30%. Dob radjanja posljednjeg djeteta prosječno je 40 godina I sa 45 godina 99% žena je neplodno. Šanse zanijeti u jednom ciklusu kod žene do 26 godina su 50%, ako ima 37-34 godine one su 40%, kod starijih od toga 30%. Proces počinje već nakon 32.godine života, a nakon 43. spontano zanijeti I roditi je izuzetak. Sa dobi smanjuje se ne samo broj, već I kvaliteta jajnih stanica, jer se poremetnje diobe u mejozi povećavaju s dobi. Nenormalne oocite nisu izuzete od selekcije prema dominantnom folikulu, pa se tako s dobi povećava I broj kromozomski nenormalnih zametaka. To dodatno smanjuje fertilnost I povećava opasnost pobačaja. Osim endogenih genetskih pogrešaka, s vremenom raste I ekspozicija otrovima iz okoline, I to još dodatno smanjuje kvalitetu jajnih stanica starijih žena. Tako šanse za zanošenje I iznošenje zdravpg djeteta postepeno opadaju.
Opširnije
07.11.2025 | Česta pitanja, Ginekologija
Ovarijska rezerva
To je sposobnost jajnika I pokazuje broj I kvalitetu preostalnih jajnih stanica u jajniku. Smanjena rezerva jajnika upućuje da žena koja je u reprodukcijskoj dobi I ima normalne menstruacije, otežano zanaša u ciklusu ili njeni jajnici reagiraju na stimulaciju ovulacije smanjenim stvaranjem folikula. Prema nema jedinstvenih kriterija, ovarijska se rezerva obično iskazuje visinom antimilerovog hormona (AMH), vrijednostima hormona koji stimulira folikule (FSH) ili vrijednostima inhibina B, brojem antralnih folikula ( AFC) , a može se ispitati testom s klomifenom.
Ove vrijednosti pokazuju sposobnost jajnika odgovoriti na poticanje ovulacije, no ne koreliraju sa sposobnošću spontano zanijeti ili roditi živo dijete.
Žene koje imaju lošu ovarijsku rezervu obično su starije od 40 godina, u prethodnom ciklusu izvatjelesne oplodnje dobiveno je 3 ili manje jajnih stanica I imaju niske vrijednosti AMH ili folikula u jajniku. Utjecaj dobi je presudan. Čak I uz normalne vrijednosti AFC ili AMH, žene starije od 40 godina imaju velike probleme zanijeti ili iznijeti dijete do vijabiliteta. Suprotno tomu, mlade žene lakše zanose I uz umanjenu ovarijsku rezervu.
Opširnije
06.11.2025 | Česta pitanja, Ginekologija
Stimulacija ovulacije
Čak 6.8-17% žena koje su uzimale klomifen citrat u svrhu poticanja ovulacije zanosi blizance . Moguće su nerijetko i troplodne, pa i višeplodnije trudnoće . Korištenje klomifen citrata početno s trećim ili četvrtim danom ciklusa potiče, naime, nerijetko sazrijevanje više folikula. Mnogoplodne trudnoće mogu se izbjeći davanjem ovog lijeka kasnije, npr. od 5. dana ciklusa (5-9 dan ciklusa), u vrijeme kada je dominantni folikul već izabran.
Nakon poticanja ovulacije gonadotropinima blizanačke trudnoće javljaju se u oko 25% slučajeva, troplodne, četvoroplodne i ostale mnogoplodne trudnoće u čak 7% . Multiple implantacije pozitivno koreliraju s brojem folikula potaknutih na rast, s dobi bolesnice (<32 godine) i s vrijednostima estradiola (>862 pg/ml) . Primjećeno je kako broj folikula potaknutih na razvoj može biti manji ukoliko se doza gonadotropina tijekom faze odabira folikula smanji, a da kasnije nema smanjenja učestalosti trudnoća. Niže doze gonadotropina za indukciju ovulacije orginalno su opisane kod bolesnica sa sindromom policističnih jajnika. Ovakav način stimulacije ovulacije uzrokuje niže vrijednosti estradiola u serumu, a trajanja folikularne faze je dulje. Iako je dnevno dat broj ampula manji, ukupan broj ampula sličan je kao i kod kratkotrajne stimulacije. Čak i kod primjene niskih doza gonadotropina velik broj folikula može postići ovulatornu veličinu.
Ukoliko se prilikom stimulacije ovulacije ultrazvučno nađe više od tri zrela folikula biramo izmedju tri mogućnosti kojima se smanjuje vjerojatnost mnogostrukog zanošenja. Prva je mogućnost odustajanje od kompletnog postupka uz zabranu koitusa. Druga mogućnost kako spriječiti mnogostruku trudnoću je da u bolesnica kod kojih smo izazvali poliovulaciju učinimo konverziju prema IVF postupku. Nedostatak ove metode je zahtjev za postojanjem IVF centra u neposrednoj blizini. Treći pristup kojim se smanjuje učestalost multiplih trudnoća kod tehnika koje se oslanjaju na fertilizaciju in vivo je transvaginalna aspiracija folikula sa svrhom smanjenja broja ovulatornih oocita . Ova metoda je vrlo sigurna obzirom da se neželjeni učinci kao što su infekcije i intrabdominalno krvarenje javljaju u manje od 0.5% slučajeva.
Opširnije
06.11.2025 | Česta pitanja, Ginekologija
Najčešći razlozi za nastanak sekundarne amenoreje su poremetnje na razini hipotalamusa (oko 50%), najčešće se radi o disfunkciji, puno rjedje o ozbiljnijoj bolesti te regije mozga. Na drugom mjestu su policistični jajnici (20%), ili neki drugi poremećaj u funciji jajnika, potom poremetnje na razini hipofize (npr. mali tumori, mikroadenomi). Puno rjedje sekundarna amenoreja nastaje zbog nekog poremećaja na razini maternice (najčešće adhezija). Rijetko je sekundarna amenoreja posljedica bolesti nekog drugog organa, npr. bolesti nadbubrežne žlijezde ili štitnjače, ili neke teške sistemske bolesti.
Opširnije