Utjecaj dobi na sposobnost zanošenja

Ako imaju odnos u vrijeme najveće plodnosti tijekom jednog ciklusa zanijet će 50% žena u dobi od 10-26 godina, 40% žena u dobi od 27-34 godina i 30% žena u dobi od 35-39 godina, pod uvjetom da su im i partneri iste dobi.

Ako su partneri samo 5 godina stariji  učestalost zanošenja past će na 45% za žene do 27 godina, na 35 % ako su u dobi od 27-34 godine i na samo 15 % ako su u dobi od 35-39 godina.

Učestalost  zanoženja žena nakon 40.te godine vrlo je niska i još dodatno s dobi jako opada, tako da je spontana trudnoća nakon 45.te godine života žene samo sporadična.

Sekundarna amenoreja

Nakon što su ciklusi manje-više redoviti neko vrijeme, menstruacija može izostati. Tada govorimo o sekundarnoj amenoreji. U koliko su raniji ciklusi bili posve redoviti, sekundarna amenoreja postoji kada menstruacija izostane 3 I više mjeseci. Ako su raniji ciklusi bili neredoviti, sekundarna amenoreja postoji kad mjesečnica izostane 6 ili više mjeseci.

Naravno da je trudnoća najčešći razlog za sekundarnu amenoreju I valja je isključiti u svake pacijentice u koje menstruacija izostane. 

Najčešći razlozi za nastanak sekundarne amenoreje su poremetnje na razini hipotalamusa (oko 50%), najčešće se radi o disfunkciji, puno rjedje o ozbiljnijoj bolesti te regije mozga. Na drugom mjestu su policistični jajnici (20%), ili neki drugi poremećaj u funciji jajnika, potom poremetnje na razini hipofize (npr. mali tumori, mikroadenomi). Puno rjedje sekundarna amenoreja nastaje zbog nekog poremećaja  na razini maternice (najčešće adhezija). Rijetko je sekundarna amenoreja posljedica bolesti nekog drugog organa, npr. bolesti nadbubrežne žlijezde ili štitnjače, ili neke teške sistemske bolesti.

Funkcionalna hipotalamička amenoreja nastaje zbog poremetnji u stvaranju hormona hipotalamusa  (GNRH) koji nadzire lučenje hormona hipofize koji inače direktno kontroliraju proces ovulacije u jajniku. Kada nema hormona hipotalamusa, kada su njegove vrijednosti vrlo niske ili pulzacije nepravilne, lučenje gonadotropina hipofize se remeti, a najvažnije je da se remeti normalno povećanje sekrecije LH hormona u vrijeme ovulacije, pa ovulacije prestaju. Ako ovo stanje traje dugo jako se smanjuje lučenje estrogena iz jajnika. Najopasnija posljedica manjka estrogena je krhkost kostiju I posljedični lomovi kosti, urogenitalna atrofija s dispareunijom, propadanje kože itd….

Funkcionalna hipotalamička amenoreja najčešće se susreće u djevojaka I žena koje naglo omršave (obično se gubi 10% od idealne tjelesne težine), izlažu se ozbiljnim fizičkim naporima (sportašice, balerine…) ili postoji selektivna redukcija unosa masti I uopće jako smanjenje količine masti u tijelu. Može nastupiti I u uvjetima jake emocionalne neravnoteže I stresa. Sklonost nastanku amenoreje u odredjenim uvjetima genetski je uvjetovana. Uz datu genetsku predispoziciju, amenoreja će nastupiti, dok u djevojaka neporemećenog genoma, isti uvjeti neće uzrokovati amenoreju. Obično  s prestankom razloga koji ju je uzrokovao, amenoreja prestaje, ali ne uvijek. Katkad je npr. potreban puno veći dobitak na težini da bi se ciklus regulirao, a katkad uz to moraju biti zadovoljeni I neki drugi uvjeti: npr. smanjenje vrijednosti nekih hormona u tijelu itd….

Drugi po učestalosti razlog za nastanak sekundarne amenoreje su policistični jajnici (sindrom PCOS). Premda je u žena s ovom poremetnjom češća oligomenoreja (rijetke menstruacije), u nekih od njih menstruacije potpuno prestaju. Sindrom policističnih jajnika nije jednostavna bolest jajnika, to je zapravo složeni poremećaj s promjenama funkcije mnogih sustava. U osnovi najčešće postoji povećano lučenje androgena (najčešće testosterona), žene su vrlo često preuhranjene ili jasno pretile, imaju trajno povećane količine estrogena zbog kojih se javlja hiperplazija endometrija, često uz to postoji rezistencija na inzulin ili šećerna bolest. Za razliku od žena s hipotalamičkom amenorejom, u ove skupine žena sa sekundarnom amenorejom nema opasnosti od lomova kostiju, ali postoji ozbiljna opasnost od nastanka tzv.metaboličkog sindroma I brojnih rizika koji ga prati: visoki krvni tlak, povišena razina masti u krvi, koronarna bolest itd…

. Spolno prenosive bolesti

Po definiciji to su bolesti koje se s osobe na osobu prenose spolnim kontaktom. Tijekom posljednjih godina, zbog naglog porasta učestalosti i opasnih posljedica koje nose, spolno prenosive bolesti nadrasle su klasičnu definiciju gonoreje i sifilisa i uključuju brojne bakterijske i virusne infekcije, poglavito infekciju Chlamidijom trahomatis, infekciju virusom HIV-a, infekcije virusom humanog papiloma (HPV) i herpes simpleks infekciju.  Tek odnedavno, spolno prenosive bolesti postale su posebno zanimljive. Razlog je unapredjenje laboratorijske dijagnostike koja omogućuje  prepoznavanje brojnih mikroba o kojima se ranijih godina nije ništa znalo, nagli rast populacije osoba rizičnog ponašanja, promijenila se tipična populacija oboljelih, učestalost novooboljelih dramatično raste, neke bolesti koje se tradicionalno ne prenose spolnim kontaktorm sve više postaju spolno prenosive, npr. hepatitis B, ishod bolesti nerijetko je fatalan, a reprodukcijsko zdravlje zaraženih teško je ugroženo (8).

Vrijednosti AMH izražavaju se u ng/ml ili pmol/L. Ako je Vas izračun izražen u ng/ml onda je Vaša vrijednost uredna.

Prolaktin se izrazava u mIU//L ili ng/dl. U Vas izmjerena vrijednost nešto je viša prema ref.vrijednostima laboratorija u kojem je radjen. Na žalost, prema mom iskustvu, i blago povišen PRL ima veliki negativan utjecaj na ovulacije, pa je moguće da su problemi tog uzroka. Valja se pozabaviti hiperprolaktinemijom i sniziti vrijednosti tog hormona.

Menopauza-zašto je potreban nadzor I liječenje

Dijagnoza menopause-posljednje menstruacije, postavlja se retrogradno, a nakon što žena nije 12 mjeseci imala menstruaciju, a za to nema nekih drugih razloga. Obično se javlja negdje oko 50.te godine života, no nije rijetkost da žene imaju redovite mjesečnice I nakon navršenih 55 godina života.U koliko menopauza nastupi prije navršenih 40 godina života govorimo o prijevremenoj menopauzi. U vrijeme postepenog popuštanja funkcije jajnika, katkad čak I nekoliko godina prije menopauze, žena može imati brojne tegobe: navale vrućine, promjene raspoloženja, poremetnje spavanja, probleme u seksualnoj funkciji, zaboravljivost, smetnje koncentracije, neredovita krvarenja, promjene u funciji drugih endokrinih žlijeza…Sve su to posljedice promjene u količini I medjuomjeru hormona koje luči jajnik,a koje mogu uzrokovati probleme koje žena osjeća. Osim što ove smetnje jako remete kvalitetu života, neki od njih, posebice promjene na kostima ili patološko zadebljanje sluznice maternice, mogu uzrokovati ozbiljne probleme, neposredno, ali I kasnije u životu. Premda sve žene imaju iste ili slične hormonalne promjene, odgovor ciljnih organa na njih je različit, u nekih 80% osjeća se neugoda, ali samo u oko 30% smetnje su toliko izražene da se žene obraćaju doktoru za pomoć. Medjutim, I onda kada nema posebno neugodnih subjektivnih tegoba, krhkost kostiju, povišen kardiovaskularni rizik I promjene sluznice maternice  (posebice oblici hiperplazije koje danas smatramo prekancerozama) razlog su za ozbiljan nadzor svake žene u godinama oko menopauze.
Menopauza-zašto je potreban nadzor I liječenje

Cilj je ublažiti ili čak sasvim ukloniti tegobe koje žena osjeća u vrijeme perimenopauze: posebice valove vrućine, depresiju, promjene raspoloženja i poremetnje sna. Ovom prilikom pisat ću o ovim tegobama, a idući put o osteoporozi I promijenjenoj funciji urogenitalnog sustava, neugodnoj urogenitalnoj atrofiji.
Napadaji vrućine vrlo slični onima u perimenopauzalnih žena, premda rijetko, mogu biti uzrokovani I ozbiljnim bolestima, pa je prije planiranja liječenja pametno obaviti razgovor s pacijenticom I po potrebi ginekološki pregled ,ali I obradu u smislu isključenja drugih dijagnoza.
Kod blagih tegoba, katkad je dovoljno promijeniti način života I neke navike: smanjiti temperature okoline, nositi laganiju odjeću, izbjegavati začinjena jela ili alkohol. Valovi vrućine, naime, najvjerojatnije nastaju radi promjena u termoregulaciji na nivou hipotalamusa. Tijelo kao “promjenu” registrira manju temperaturnu razliku I aktivira mehanizme rashladjivanja uz manje promjene temperature tijela. Liječenje lijekovima u ovih žena obično nije neophodno.
U onih, pak, koje imaju ozbilnije izražene tegobe, posebice one kod kojih se uz tegobe remeti mogućnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti moguće je poboljšanje postići lijekovima. Njihov je učinak, medjutim teško pravilno procijeniti jer se u gotovo 50% pacijentica jednako povoljan učinak može polučiti I placebo lijekom. Placebo je lijek koji jednako izgleda kao pravi ali je bez djelotvorne supstance.
Većina žena s teškim napadajima vrućine I posljedičnim problemima sa spavanjem, raspoloženjem itd. osjetit će značajno poboljšanje uz nadoknadu estrogenima. U žena koje smiju dobivati hormone, a imaju maternicu, estrogeni se moraju kombinirati s gestagenima. To je zato da se spriječi pretjerano zadebljanje sluznice endometrija koje se uvijek dogadja kada se estrogeni daju bez dodatnih gestagena. Žene koje nemaju maternicu smiju dobivati estrogene same. Na tržištu u nas već ima dosta preparata za tu svrhu, od kojih su neki po svojem sastavu gotovo identični prirodnim hormonima I odlično se podnose. To su preparati koji sadrže estradiol 17 beta I didrogesteron. Ova dva hormona kombinirana su u različitim preparatima u različitim dozama, pa se mogu davati vrlo prilagodjeno razdoblju menopause; u mladjih žena, u ranim perimenopauzalnim godinama daju se preparat s većom sadržinom oba hormona, s godinama se daju preparati sa sve manjim količinama hormona. Dobra kombinacija je I maternični uložak koji otpušta gestagene uz neki od preparata čistog estrogena. Postoje I preparati u obliku kreme koji imaju svojih prednosti.
U svijetu već postoje preparati kod kojih se čisti estrogen kombinira s modulatorima estrogenih receptora. Ta sredstva imaju zaštitni učinak na maternicu, nemaju nepovoljno djelovanje na dojku I vrlo su djelotvorni u supresiji subjektivnih tegoba I u sprečavanju promjena na kostima. To su novi lijekovi kojih još nema na domaćem tržištu, no mogu se nabaviti u inozemstvu. Glavna im je prednost to što ne sadrže gestagene zbog kojih neke žene imaju bolove u dojkama ili druge tegobe koje uzrokuje gestagen u kombiniranim pripravcima.
Premda se u svijetu sve više daju, Američko društvo ginekologa I opstetričara I Američko društvo endokrinologa savjetuje oprez s tzv.bioidentičnim hormonima, proizvedenim iz soje I nekih drugih biljaka, jer se njihova proizvodnja ne kontrolira, učinak nikada nije provjeren usporedbom s konvencionalnih lijekovima, a doze u pripravcima nisu standardizirane.
Neke žene ne smiju uzimati hormonske pripravke ili su hormonski pripravci za njih preopasni. To su žene koje su liječene radi raka dojke, tromboze, inzulta ili srčanog udara. Njima se mogu davati lijekovi koji imaju potencijalni povoljan učinak na njihove tegobe,a  nisu hormoni. Prije svega to su neki antidepresivi I antiepileptici.
Svi lijekovi koji se daju s ciljem ublažavanja ovih subjektivnig perimenopauzalnih tegoba obično su potrebi nekih godinu do dvije godine. U većine žena tegobe se same smiruju nakon tog razdoblja, pa je prekidanjem liječenja, potrebno provjeriti jesu li tegobe prestale ili nisu.
U žena u kojih se ne smije primijeniti ni jedan od navedenih načina liječenja, ili ni jedan način liječenja nije dovoljno učinkovit, mogu se pokušati i sredstva kojih učinkovitost  u ovim indikacijama još nije provjerena: visoke doze progesterone, tibolon, noretindron. Ovdje je potreban poseban oprez zbog ozbiljnih nuspojava nekih od navedenih lijekova. Mogu se pokušati I neke moderne tehnike psihoterapije, savjetovanja, hipnoza, metode uklanjanja stresa, relaksacija, tehnike disanja itd.S obzirom da u nekim biljkama ima dosta tvari s estrogenim djelovanjem, izoflavoni, fitoestrogeni itd., koriste se I sredstva tog porijekla, prema je njihov učinak neprovjeren, a opasnost za pacijenta leži u kombinaciji istodobnog stimulacijskog I inhibicijskog učinka istog sredstva u različitim okolnostima. Pomoći može fizička aktivnost, gubitak tjelesne težine I neke tradicionalne biljke: npr. ljutić. Akupunktura nije djelotvorna.

Zašto je dojenje kontacepcija?

Tijekom akta dojenja jako se povećava lučenje hormona prolaktina. Visoke vrijednosti prolaktina smanjuju količinu i pulzatilnost sekrecije hormona koji potiče lučenje gonadotropina (CRF) u hipotalamusu. Taj hormon normalno potiče hipofizu da luči gonadotropine (LH i FSH),  hormone koji potiču jajnik na rast i sazrijevanje folikula u kojem raste jajna stanica.  BEZ CRF-a nema gonadotropina, sazrijevanja folikula, lučenja estrogena i progesterona i, konačno, nema ni ovulacije ni trudnoće. Zato se tijekom dojenja javlja tzv. laktacijska amenoreja.

Kada je dojenje kontracepcija?

Dojenje može biti djelotvorna kontracepcija tijekom prvih 6 mjeseci babinja, ali samo uz zadovoljenje osnovnih uvjeta: dijete se hrani isključivo majčinim mlijekom (dodatne hrane ne smije biti više od 10%)  i dojenje se provodi tijekom čitavih 24 sata: dakle noću svakih 6 sati i danju svaka 4 sata, i to u pravilnim razmacima.  Tzv. „potpuno dojenje“ tijekom 6 mjeseci babinja jednako je djelotvorno kao i uzimanje peroralne kontracepcije – oko 98%. 

Kada dojenje nije kontracpecija?

One žene koje se ne pridržavaju opisanog načina dojenja nisu u potpunosti zaštićene tijekom babinja i, u koliko ne žele ponovnu trudnoću, trebale bi izabrati neku drugu metodu kontracepcije. Koju metodu kontracepcije odabrati i kada je započeti pitanja su koja žena mora razjasniti sa svojim ginekologom. Idealno bi bilo da kontracepcija ne smeta laktaciji. Medju oko 100 milijuna žena koje u svijetu godišnje traži neku od metoda kontracepcije najveći problem čine upravo dojilje jer vrsta kontraceptiva i vrijeme njenog započinjanja može imati utjecaj na količinu mlijeka koje dojke luče i tako na rast i razvitak djeteta. Zanimljivo je da istiskivanje mlijeka rukom, a ne od strane djeteta, nije dovoljno djelotvoran poticaj lučenja prolaktina, pa zaštita od trudnoće žena koje tako doje nikada nije potpuna. Njih i do 50% može imati ovulaciju tijekom tog razdoblja, pa čak i onda kada još nisu imale prvu menstruaciju. To je jedan od najčešćih razloga za pojavu neočekivane neželjene trudnoće u babinju.

Nakon 6 mjeseci babinja, izgledi povratka ovulacija i menstruacija svakim se mjesecom povećavaju. Medjutim, u žena koje nastavljaju potpuno dojiti na jednak način i tijekom daljih 6 mjeseci, kontracepcijski učinak dojenja i dalje je vrlo visok: oko 94%. Trudnoća je, medjutim, uvijek moguća. U žena koje od prvih dana babinja doje, ali odmah nadoknadjuju manjak količine mlijeka nadomjesnim, ili doje u rjedjim razmacima,  povratak menstruacije