Uzimanje uzorka sluznice endometrija za citološku I patološkohistološku obradu – “endometrial sampling”
Uzorak se može uzeti četkicom za citološku obradu ( cytobrush, taobrush), može se uzeti biopsija posebnim instrumentom ili se može obaviti frakcionirana abrazija materišta I endocerviksa.

Žene u reprodukcijskoj dobi

Kod svih žena koje nenormalno krvare u reprodukcijskoj dobi (imaju menstruacijske cikluse) prvo je potrebno isključiti patološku trudnoću.
Endometrial “sampling”- treba obaviti u svih žena s nenormalnim krvarenjem iz maternice koje imaju povišeni rizik za nastanak karcinoma endometrija. Prilikom donošenja odluke raditi “sampling” ili ne u odredjene žene najvažnija je dob. Razloga za to je stoga što žene mladje od 45 godina imaju daleko manji rizik nastanka raka endometrija od onih starijih. Npr. rizik je 3 puta manji npr u onih u dobi 35-44 godina, nego u onih u dobi 45-54 godina života.
Žene starije od 45 godina: “sampling” je potrebno učiniti u koliko imaju cikluse kraće od 21 dan ili dulje od 38 dana, krvare dulje od 8 dana, krvare je izuzetno obilno, ili je iregularnost ciklusa veća od 7-9 dana. U koliko se pojavi nepravilno krvarenje, uzorak je potrebno učiniti prilikom prvog pregleda.
Žene mladje od 45 godina: kod mladjih žena “sampling” se mora učiniti kod nepravilnih krvarenja koje traje dulje od 6 mjeseci ili ne prestaje nakon medikamentoznog liječenja, posebice ako žena ima povišen rizik od nastanka raka endometrija, boluju od sindroma policističnih jajnika (kronične anovulacije) ili debljine.
Drugi razlog za uzimanje uzorka endometrija može biti I sumnja na endometritis, upalu sluznice endometrija. Tim postupkom naime, može se, nerijetko, ustanoviti postojanje neprepoznate trudnoće.
Uzorak za citološku ili patološkohistološke pretragu moguće je uzeti ambulantno. Frakcioniranu kiretažu pak, kao potpuniju I precizniju ptretragu, potrebno je učiniti u koliko se simptomi nastave ,a nalaz biopsije je bio negativan .

Obrada parova s habitualnim pobačajem

Pobačaj nastupa u oko15% klinički prepoznatih trudnoća mladjih od 20 tjedana (9). Većina je prospektivnih studija pokazala da je rizik gubitka iduće trudnoće nakon jednog spontanog pobačaja oko 15%, nakon dva spontana pobačaja penje se na 17-31%, a nakon tri uzastopna spontana pobačaja iznosti oko 25 do čak 46%. Zbog toga većina istraživača preporuča obradu nakon dviju ili više izgubljenih trudnoća.

Obrada uključuje:
1. Anamneza

Važno je ispitati kada se pobačaji dogadjaju jer je vjerojatnost da se iuduća trudnoća izgubi u istoj gestacijskoj dobi povećana. Nadalje, pobačaji zbog kromozomopatija ili endokrinopatija generalno nastupaju vrlo rano,oni zbog imunoloških razloga ili anatomskih defekata nastupaju kasnije. Osim toga važno je znati za kirurške zahvate u maternici, jer oni su mogli uzrokovati stvaranje adhezija, za trajanje ciklusa, jer su produljeni ciklusi česti uz endokrinopatije, za obiteljsku anamnezu kromozomopatija. Bitno je takodjer dogadjaju li se pobačaji prije ili nakon pojave fetalne srčane akcije, je li žena izložena otrovima, je li tko u obitelji bolovao o tromboza, itd….
2. Obrada
– kariotipizacija genoma roditelja
Redovito se preporuča, premda je učestalost kromosomskih anomalija u parova s habitualnim pobačajem niska, ispod 3%.
– histerosalpingografija, sonohisterografija, histeroskopija ili ultrazvučni pregled maternice

Autori su većinom suglasni kako je anomalije maternice najbolje dijagnosticirati sonohisterografijom, jer daje točnije i potpunije podatke no histerosalpingografija ili samo ultrazvučna pretraga. U dvojbenim slučajevima koristi se histeroskopija, a po potrebi i laparoskopija ili magnetska rezonancija.

– odredjivanje antikardiolopinskih protutijela i lupus antikoagulant

Valja ih odrediti u dva navrata s odmakom od 6 tjedana, jer se blago povišene vrijednosti mogu naći uz asimptomatske virusne infekcije. Vrijednosti antikardiolipinskih protutijela smatraju se pozitivnim ako su oba, IgG i IgM protutijela, pozitivna u srednjem ili viskom titru (10).
–
– ocjena djelotvornosti štitnjače i vrijednosti prolaktina

Premda su mišljenja različita, sve je više dokaza kako su pobačaji češći u žena sa supkliničkom hipotireozom i u eutiroidnih žena koje imaju antitireoidna protutijela (11). Hiperprolaktinemija ne samo da uzrokuje neplodnost, već značajno povećava rizik pobačaja.

Dodatno može se još učiniti: odredjiv anje ovarijske rezerve, testovi nasljedne trombofilije, bakteriološka obrada vrata maternice, probir na dijabetes, vrijednosti progesterona u serumu, biopsija endometrija i brojne ciljane imunološke ili laboratorijske pretrage na bolesti ili stanja za koje se sumnja da su u svezi s rizikom spontanih i habitualnih pobačaja. Medjutim, istraživači nisu suglasni jesu li poremetnje koje se mogu utvrditi navedenom obradom zaista uzročno povezane s habitualnim pobačajima i dovodi li ciljano liječenje do uspjeha u iznošenju trudnoća.

Kako HPV može biti povezan s nastankom raka?
U trenutku kada virus postane sastavni dio genoma stanice, kada promijeni normalan izgled i ponašanje stanica, citološkim se pregledom može uočiti da stanice više nisu normalne, nego su promijenjene. Kažemo da su postale displastične. Citološka pretraga stanica vrata maternice (Pap test) prestaje biti normalnom. Ukoliko promijenjene, displastične stanice postoje samo u donjoj trećini pločastog epitela vrata maternice govorimo o CIN-u I. To je najblaži stupanj displazije. Ako su promjenjene stanice donje dvije trećine epitela vrata maternice govorimo o CIN-u II, a ako su promijenjene stanice svih slojeva debljine epitela vrata maternice govorimo o CIN- u III i CIS-u (carcinoma in situ). Danas je uobičajeno CIN I bilježiti kao displaziju niskog stupnja, a CIN II, CIN III i CIS kao diosplazije visokog stupnja. Virus daleko najčešće invadira stanice zone transformacije, pa je, prilikom uzimanja Pap obriska, posebno važno uzeti obrisak s tog dijela vrata maternice. U žena u reprodukcijskoj dobi zona transformacije najčešće je na površini vanjskog dijela vrata maternice. U žena u poslijemenopauzi zone transformacija pomiče se u unutrašnjost cervikalnog kanala.

U koliko je umnožen dovoljan broj promijenjenih stanica, promjena postaje vidljivom, najprije uz povećanje mikroskopom, a kasnije, ako se ne prepozna i ne liječi postaje vidljiva golim okom. U žena s pozitivnim citološkim obriskom vrata maternice, posebice u koliko je dokazana prisutnost onkogenog tipa HPV virusa, promjene koje još nisu vidljive golim okom možemo pokušati naći pretragom koju zovemo kolposkopija.

Što prije javite se liječniku koji je vičan obradi i liječenju neplodnih parova.
Prema opisu, moglo bi se raditi o ograničenoj propustljivost jajovoda, dakle otežnom zanošenju jer je prohodnost jajovoda smanjena…..

Liječenje CIN-a

Ako je citološki i kolposkopski nalaz pozitivan, najprije valja učiniti ciljanu biopsiju i dobiti konačnu patološko-histološku dijagnozu. U koliko je promjena ograničena na mjesto biopsije, i sasvim malena, početna, izuzetno je moguće da i sama biopsija dovede do izliječenja. U koliko je citološki nalaz 6 tjedana nakon biopsije ponovno pozitivan, pametno je ukloniti čitavu transformacijsku zonu nekom od uobičajenih kirurških tehnika: krioterapijom, ekscizijom električnom omčom, laserom ili nožem. Odluka o tome koju metodu izabrati najvažnija je u žena koje nisu radjale ili još namjeravaju radjati. U onih koje planiraju radjati, u kojih je citološka dijagnoza CIN III ili manja, a kolposkopski nalaz sa sigurnošću isključuje mogući invazivni rak potrebno je primijeniti poštedne kirurške metode: krioterapiju ili eskciziju električnom omčom ili laserom (LEEP, LLETZ). Ekscizija električnom omčom ili laserom je metoda izbora jer se odstranjuje tanak sloj tkiva (nekoliko milimetara) kojeg je moguće patološkohistološki obraditi i dobiti konačnu dijagnozu. Krioterapija je takodjer poštedna, ali se odstranjeno tkivo ne može kvalitetno patološko-histološki pregledati. Nakon poštednih operacija vrat maternice ostaje praktički neoštećen i njegova je funkcija prilikom zanošenja (cervikalni faktor) i u trudnoći (intaktnost unutrašnjeg ušća, očuvana duljina) zadržana. U žena koje ne planiraju više radjati može se napraviti konizacija ( klinasta ekscizija vrata maternice kirurškim nožem prilikom koje se odstranjuje veći dio vrata maternice i može smanjiti njegova duljina i oštetiti unutrašnje ušće). Konizacija je obvezna u žena u kojih se sa sigurnošću ne može isključiti invazivni rak vrata maternice.
S obzirom da navedenim tehnikama ne uklanjamo virus, pametno je prilikom slijedećih kontrolnih pregleda ponoviti izolaciju virusa. Zadržavanje virusa upućuje na trajnu mogućnost ponovne pojave bolesti i zahtijeva dalji trajni pažljiv nadzor pacijentice.