Testovi probira raka vrata maternice

Uobičajen je Pap test. Kod tog testa štapićem ili špatulom uzimaju se stanice epitela vrata maternice koje se razmazuju na staklo, fiksiraju, boje i koje citolog analizira koristeći povećanje mikroskopom. U pravilu uzimaju se stanice iz tzv. zone transformacije; to je mjesto spoja cilindričnog epitela koji prekriva kanal vrata maternice i pločastog epitela koji prekriva vanjsku površinu vrata maternice. Transformacijska zona je mjesto gdje počinje maligna transformacija, postepena promjena zdravih stanica u zloćudne. Transformacijska zona najčešće je na vanjskoj površini vrata maternice i dostupna je pregledu, posebice je to tako u žena reprodukcijske dobi. U starijih žena transformacijska zona u pravilu je smještena u unutrašnjosti kanala vrata maternice i nije dostupna direktnom pregledu.

Pap test daje informaciju o izgledu stanica s površine vrata maternice, iz područja stražnjeg forniksa rodnice i iz kanala vrata maternice. On pokazuje jesu li stanice normalne, promijenjene ili displastične, ili zloćudne, ali ne daje informaciju o histološkoj gradji tkiva. Dijagnoza intraepitelijalne neoplazije vrata maternice ili invazivnog raka zahtijeva patološkohistološki pregled uzorka tkiva koje se dobiva biopsijom sa sumnjivog mjesta. Postoji korelacija izmedju citološkog i histološkog nalaza, no ona ja samo u oko 50% uzoraka potpuna. To znači da se iza svakog pozitivnog citološkog nalaza može skrivati patološkohistološki blaži, ali i ili teži oblik lezije. Ovo znači da je Pap test test probira, a patološko-histološka obrada tkiva dijagnostički test za otkrivanje displazije ili raka vrata maternice.

Pap test je djelotvoran, premda su pogreške moguće u koliko se stanice uzimaju nepravilno s vrata maternice ili se uzorak nepravilno prenosi na staklo, nepravilno fiksira ili boji, ako citolog nije dovoljno precizan ili nalaz ne interpretira pravilno. Medjutim, uvodjenjem Pap testa pojavnost invazivnog raka vrata maternice višestruko je smanjena. U više od polovine žena koje razvijaju invazivni rak vrata maternice nikada nije obavljen test probira ili je on obavljen više od 5 godina prije postavljanja dijagnoze. Probir kompletne populacije odraslih žena smanjuje rizik za razvitak invazivnog raka vrata maternice za više od 90%.

Uz Pap test, danas se sve više predlaže odredjivanje prisutnosti HPV virusa i, u koliko je izolacija pozitivna, odredjivanje tipa HPV virusa. HPV testiranje može biti probir umjesto citološkog ili je HPV testiranje dopuna citološkom, posebice uz dvojbene citološke rezultate ili kod blagih lezija.

Sindrom policističnih jajnika je bolest kod koje, najvjerojatnmije radi bolkade sustava nadzora funkcije jajnika nekom metaboličkom poremetnjom, ovulacije izostaju.Ciklus je poremećen, najčešće su krvarenja rijetka, kod nekih djevojaka samo nekoliko puta godišnje i obično nisu posljedica ovulacije. Tada mogu biti obilna i dugotrajna. Uz to djevojke su nerijetko adipozne, s naglašenom dlakvošću oko bradavica, na licu, nogama, nerijetko imaju akne koje je teško liječiti. Trudnoće su rijetke , pa je neplodnost vrlo česta, ili pak, trudnoće ne uspijevaju i završavaju spontanim pobačajem. Liječenje može biti različito; ovisi o tomu što pacijentica želi. U koliko je najveći problem neredoviti ciklusi i dlakavost, najjednostavnije je dati oralnu kontracepciju, npr. Diane ili sl. preparat čija gestagena komponenta ima učinak suprotan muškim spolnim horminima, pa se kroz mjesece može smanjiti dlakavost, a krvarenje postaju regularna. U koliko je problem neplodnost, oralna kontracepcija naravno ne dolazi u obzir. Cilj je posve drugačiji i tada valja pokušato potaknuti ovulacije na jedan od pouzdanih načina. I to nerijetko uspijeva. Uspje je moguće postići i kirurški-tzv.”drilingom”jajnika. Metaboličku poremetnju koja pravi PCOS može se pokušati pronaći obradom. U koliko se nadje neka poremetnja, moguće ju je pokušati otkloniti i u tim se situacijama nakon nekog vremena čak mogu postići spontane ovulacije. Ovaj put je najteži, nadulji i neizvjestan, no katkad dovodi do rezultata. Prema mojem iskustvu to je zaista uspješno u pacijentica koje razumiju da uspjeh nije moguće postići “preko noći” i da katkad do uspjeha možemo doći samo nakon dugotrajnog liječenja.

Infekcija virusom humanog papiloma (HPV infekcija)

Humani papiloma virus može zaraziti samo čovjeka. Do danas poznato je više od 100 danas tipova HPV virusa. Neki tipovi virusa inficiraju samo kožu, drugi samo sluznicu. Kožu inficiraju tipovi 1, 2, 3, 4 i 10 , a posljedica infekcije su bradavice na koži dlanova, tabana i prstiju. Najčašća područja koja inficiraju HPV virusi koji napadaju sluznice su penis, skrotum, perineum, rodnica, vanjsko spolovilo žene i vrat maternice. Na vratu maternice HPV virus pokazuje posebnu sklonost infekciji stanica područja zone transformacije- mjesta dodira cilindričnog epitela kanala vrata maternice i pločastog epitela površine vrata maternice. U predjelu genitala infekcija HPV virusima javlja se kao kondilomi ili intrapeitelijalna neoplazija i invazivni rak vrata maternice, rodnice, vanjskog spolovila, anusa i penisa. Hoće li se u inficiranoj sluznici razviti kondilomi ili displazija ovisi o tipu virusa.

Kondilome, šiljate bradavice vanjskog spolovila, rodnice ili vrata maternice uzrokuju tipovi 6 i 11. To su dobroćudne lezije. Najčešće se nadju u osoba od 17 do 33 godine starosti, a procjenjuje se da zaraženo može biti 1-10% populacije. Zaraza je spolni kontakt, a rizik se povećava s brojem seksualnih partnera. Liječe se lokalnom aplikacijom staničnih otrova ili antimetabolita (vrsta citostatika) kod kuće, ambulantno ili se odstranjuju ledom, strujom ili standardnim kirurškim tehnikama.

Infekciju sluznice uzrokuju brojni tipovi HPV virusa od kojih su neki povezani s nastankom raka. Zovemo ih onkogenim tipovima virusa. Postoji opsežni i vrlo uvjerljivi dokazi kako su neki tipovi HPV virusa uzročnici raka vrata maternice, ali sve više dokaza kako mogu uzrokovati i rak rodnice, vanjskog spolovila, anusa, penisa i grla. Najopasniji je tip 16 koji je nadjen u više od 60% žena s invazivnim rakom vrata maternice, tip 18 nadjen je u oko 10% takovih žena. S rakom vrata maternice nedvojbeno su povezani i tipovi 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58, 59, 68 73 i 82. HPV infekcija povezuje se i s rakom anusa i malignim tumorima glave i vrata.

Infekcija onkogenim tipovima HPV virusa vrlo je česta. Osjetljivi testovi kojima se može dokazati svježa ali i ranija infekcija virusima pokazuju dodir s HPV virusom tipa 16 u 19% muškaraca i čak 30% žena!!!! Aktualnu infekciju onkogenim HPV virusom ima oko 10% zdravih žena (uredna citologija vrata maternice) svih dobnih skupina, najviša učestalost nadjena je u Africi; tamo čak 22% zdravih žena ima infekciju onkogenim HPV virusom. Infekcija je najčešća u žena u dobi od 20-24 godine. Medju spolno aktivnim adolescenticama (prosječna dob 16 godina), koje su imale odnose prosječno 2 godine s 4 spolna partnera nadjeno je njih 64% inficiranih onkogenim HPV virusom. Medju studenticama jednog koleđa nadjeno je 26% infekcija HPV virusom na početku studiranja, medju incijalno negativnim, tijekom 3 godine praćenja, HPV infekciju dobilo je dodatnih 43%. Drži se da će do čak 80% osoba ostvariti infekciju nekim do tipova HPV virusa do 40. godine života. Na sreću, infekcija je najčešće prolazna i postaje trajnom samo u 4-5% žena. Nakon 30. godine života učestalost zaraženih opada. Mnoge spolno aktivne žene imaju povremene infekcije raznim tipovima virusa, one su najčešće prolazne, ali mogu ostaviti jednako tako prolazne promjene na stanicama sluznice zaraženog organa.

U europi najčešći tip virusa je tip 16, u Africi tipovi 52 i 51. U Engleskoj najčešći je tip 16, ali većina zaraženih žena uz infekciju tipom 16 ima i infekciju nekim od onkogenih tipova virusa za koji nema mogućnosti cijepljenja.

Zaraza virusima koji napadaju sluznice ostvaruje se najčešće spolnim kontaktom, spolnim odnosom, a učestalost infekcije jako se povećava s brojem spolnih partnera i kod muškaraca i kod žena. Vjeruje se da infekcija može nastati i nakon bliskog kontakta koža: sluznica. Spolni odnos nije uvjet infekcije jer se HPV infekcija susreće i 4% djevica.

Kod homoseksualnih muškaraca analna infekcija onkogenim HPV virusima susreće se u oko 30-40%. U oko trećine heteroseksualnih muškaraca nadjena je infekcija penisa onkogenim HPV virusom. Učestalost zaraze povećava pušenje, uživanje većih količina alkohola, broj spolnih partnera, uporaba kondoma jako smanjuje učestalost infekcije. Samoizliječenje koje se, kao i u žena, jednako često susreće i u muškaraca, ubrzano je u obrezanih muškaraca.

Zaražena osoba nema nikakove simptome i ni sama ne zna da je zaražena, pa tako lako prenosi infekciju na osobe s kojima je u spolnom kontaktu. U početnoj fazi infekcije virus se ne može zapaziti u stanicama metodama citološke pretrage stanica i Pap nalaz je uredan. Prisutnost virusa u tkivu može se dokazati posebnim tehnikama izolacije antigena virusa (npr. PCR tehnologijom). Na tržištu postoji nekoliko standardnih testova od kojih neki zbirno potvrdjuju prisutnost nekog od 13 ili 14 najčešćih onkogenih tipova, a postoji i test koji omogućuje izdvojenu dijagnostiku prisutnosti tipova 16 i 18. Postoje i testovi koji omogućuju genotipizaciju pojedinih tipova virusa, no oni nisu standardizirani i općenito prihvaćeni.

Nema razloga da menstruacija kasni zbog odnosa….S obzirom da imate neredovite cikluse, računanje nekih “plodnih i neplodnih dana” ne dolazi u obzir, a ne znate ni kad očekivati slijedeći ciklus…

Danas na tržištu postoji više vrsta tableta za OC koje su složene tako da sprečavaju krvarenja u tijeku uzimanja u djevojaka koje su tomu sklone ili sprečavaju prejaku atrofiju endometrija u djevojaka koje su tomu sklone, imaju veći ili manji učinak na zadržavanje vode u tijelu, promjenu apetita, raspoloženja itd…Dakle, premda to nije uvijek lako učiniti unaprijed, s vremenom će se naći “formula” koja pristaje gotovo svakoj djevojci….

Ako je infekcija izliječena, da……