U 33. nedelji željene trudnoće, uočena je cista na levom bubregu kod bebe, dužine 2,6 cm. Upućena sam na ekspertni ultrazvuk na dalje praćenje. Da li mi možete reći koji bi uzrok bio iste, a koja posledica po zdravlju bebe ?
Hidronefroza i hidroureter :
Termin pijelektazije obuhvaća proširenost nakapnice bubrega, ali u većini slučajeva pacijenti uz pijelektazije imaju i hidronefrozu ( dilatacija nakapnice i čašice bubrega).U normalnih fetusa ureteri nisu vidljivi na ultrazvučnom pregledu. Najčešća mjesta opstrukcije su na spoju uretera i nakapnice (ureteropelvic junction- UPJ), distalno na spoju uretera i mokraćnog mjehura ( ureterovesical junction-UVJ) te distalno u uretri zbog stenoze ili atrezije.
UPJ opstrukcija je najčešći tip opstruktivne uropatije. Bilateralna opstrukcija je vidljiva u 30 % slučajeva i četiri do pet puta je češća u muške djece. Opstrukcija može biti anatomske prirode (adhezije, vaskularne opstrukcije) i češće funkcionalne sekundarno zbog malformacija ili loše funkcije kružnih i uzdužnih mišića uretera. Novija istraživanja govore da stupanj dilatacije nije nužno povezan sa stupnjem oštećenja bubrežne funkcije postnatalno.
OVJ opstrukcija može biti uzrokovana stenozom ili fibrozom uretera te može voditi do nastanka hidrouretera.
Signifikantna dilatacija uretera bez hidronefroze ili pijelektazije naziva se megaureter. Može biti uzrokovan sekundarno nakon UVJ opstrukcije, refluksa.
Posteriorna uretralna valvula je samo vidljiva u muškaraca, nastaje tijekom diobe kloake u 4.-6.tjednu. Nepravilnom diobom dolazi do formiranja uretralne valvule koja dovodi hipertrofije detruzora (zadebljali mokraćni mjehur) i dilatacije gornjeg dijela mokraćnog sustava u muške djece .
Prune-belly (Eagle Barrett) sindrom je udružen sa distenzijom mokraćnog mjehura i promjenjenim abdominalnim zidom. Incidencija sindroma je 1/35 000 do 1/50 000 poroda i učestaliji je kod muške djece. Nastanak sindroma ima dvije teorije: mezodermalni defekt kao prva i uretralna opstrukcija kao druga teorija.
Duplikacija uretera sa ureterocelom može uzrokovati opstrukciju urinarnog sustava i učestala je anomalija urinarnog trakta (incidencija 2%-4%). Na ultrazvuku ova anomalija se vidi kao ehogena cistična tvorba u donjem stražnjem zidu mokraćnog mjehura.
Opstrukcija mokrenja može biti uzrokovana gore navedenom posteriornom uretralnom valvulom kod muškog spola, također strikturama i odsutnošću uretre kod oba spola.
Sve ove anomalije mogu biti svrstane u jednu veliku kategoriju pod nazivom OPSTRUKTIVNE UROPATIJE.
Anomalije urogenitalnog sustava, sindromi kaudalne regresije, kromosomske i druge anomalije često su udružene sa opstruktivnim anomalijama stoga su indicirani detaljni ultrazvučni pregledi, genetsko savjetovanje i testiranje.
Za ultrazvučni doppler postoje opozitna mišljenja. Jedni tvrde da može biti koristan kod dijagnosticiranja opstruktivne uropatije jer pokazuje značajne razlike u indeksu otpora kod normalnih i opstruktivnih fetalnih bubrega dok drugi nisu našli razlike.
LIJEČENJE opstruktivne uropatije in utero ugradnja vezikoamnionskog šanta pod praćenjem real-time ultrazvuka može biti korisna u nekim slučajevima opstruktivne uropatije. 1882.god. Harrison i sur. objavili su prvi uspješni zahvat perkutanog vezikoamnionskog šanta vođenog real-time ultarazvukom .Od tada se napravilo nebrojeno puno takvih zahvata. Vezikoamnionski šantovi trebali bi biti ograničeni na slučajeve sa bilateralnom promjenom bubrega, tendencijom pogoršanja i nakon evaluacije renalne funkcije. Prije invazivnog zahvata trebale bi se, isto tako, isključiti kromosomske i ostale velike anomalije.
Bubrežna funkcija se ispituje putem perkutane cistocenteze, a analiziraju se elektroliti urina. Povećana razina beta-mikroglobulina u serumu fetusa ukazuje na lošiju glomeralnu filtraciju.
Postoje velike kontroverze oko benefita intrauterinog zahvata postavljanja šanta kod opstrukcije mokrenja, pitanje je koji pacijenti su dobri kandidati za zahvat i kojih se kriterija treba pridražavati kod selekcije fetusa.
In utero fetalna endoskopska kirurgija je novija metoda koja omogućava izravnu korekciju opstrukcije mokrenja. Perkutano postavljanje fiberoptičkog fetoskopa u fetalni mokraćni mjehur i laser ablacija posteriorne uretralne valvule u fetusa nedavno su objavljeni te imaju veliku ulogu u početku razvoja in utero kirurgije18.
Anomalije bubrega:
Ageneza bubrega. Bubreg nastaje iz dvije embriološke strukture: ureteralni pupoljak i metanefrička blastema spajaju se tijekom petog tjedna i formiraju bubreg. Neuspjeh u spajanju tih dviju tvorbi dovodi do renalne ageneze, dok djelomična ili kasna fuzija dovode do cistične displazije. Bilateralna renalna ageneza je rijeka anomalija (1/6000-10000) često povezana sa drugim kongenitalnim anomalijama: kardiovaskularnim, muskuloskeletalnim, CNS, gastrointestinalnim (nalaze se u 10-40% svih bilateralnih renalnih ageneza).
Potterov sindrom čini mnogo kliničkih simptoma često udruženih sa bilateralnom renalnom agenezom: plućna hipoplazija, tipično lice, divergencija ruke ili noge i oligohidramnion koji nastaje zbog bilateralne renalne ageneze. Ultrazvučni nalaz ageneze bubrega pokazuje odsutnost normalnih bubrežnih silueta na obje strane, neprikazivanje mokraćnog mjehura i oligohidramnion. Neki autori navode lažno negativne rezultate ultrazvuka pri dijagnozi ageneze bubrega zbog povećanih adrenalnih žlijezda koje su se interpretirale kao mali bubrezi,drugi navode promjene oblika adrenalnih žlijezda kao krivca koji daje lažno negativan nalaz. Oligohidramnion otežava ultrazvučnu pretragu kod pretrage bubrega pa se preporuča amnioinfuzija kao pomoć pri vizualizaciji ultrazvukom. Color flow doppler je koristan kod dijagnoze bilateralne ageneze bubrega jer može definirati postojanje ili odsutnost renalne arterije. Unilateralna renalna ageneza teže se ultrazvučno dijagnosticira zbog odsutnosti nalaza oligohidramniona i nevizualizacije mokraćnog mjehura koji se postoje kod bilateralne ageneze. Incidencija unilateralne renalne ageneze je veća nego kod bilateralne (1/400-1000 trudnoća). Promjene u izgledu adrenalne žlijezde i vijuge crijeva mogu zauzeti slobodnu renalnu fosu i dijagnosticirati se kao policistični bubrezi.
Sa anamnezom od 2 ili više djece sa renalnom agenezom rizik se povećava na 30% , a rizik da će drugo dijete imati renalnu agenezu je 3%.
Cistična bolest bubrega.
Infantilna policistična bolest (Potter tip I)je autosomno recesivna bolest nastala defektom odvodnih kanalića, a incidencija je 1/50000 trudnoća. Nalaz ultrazvuka pokazuje da nema vidljivih cista, ali je bubreg povećan i ima uniformni homogeni odjek, oligohidramnion i odsutnost mokraćnog mjehura. Početak ove bolesti je nakon poroda i većina djece umire u prvih 5 godina. Normalan nalaz bubrega u ranoj trudnoći nije garancija da se anomalija neće pojaviti u drugoj polovici trudnoće, posebno kod one djece čija je anamneza opterećena sa dijagnozom infantilnih policističnih jajnika, stoga je potrebno sukcesivno pratiti razvoj bubrega i u narednom periodu.
Adultna policistična bolest je fiziološki i anatomski različita od infantilne policistične bolesti, puno je češća 1/1000, autosomno dominantna bolest sa varijabilnom ekspresijom20. Neki pacijenti ne moraju imati smetnje u dojenačkoj dobi i djetinjstvu, a mogu kao odrasli razviti manje ili ponekad puno ozbiljnije simptome. Dilatacija odvodnih tubula dovodi do bubrega sa višebrojnim cistama. Na ultrazvuku vidimo višebrojne male ciste , povećan bubreg i polihidramnion. Anomalija je često povezana sa cistama u jetri i drugim organima.Često je prisutna pozitivna obiteljska anamneza koja pomaže u diferencijalnoj dijagnozi. Ishod je varijabilan, često završava kroničnom bubrežnom bolešću ili hipertenzijom u srednjim godinama.
Multicistična/displastična bolest jesu dvije bolesti koje su u međusobnoj vezi. Iako multistični bubreg je displastičan , svaki displastičan nije multicističan bubreg.
Multicistična bolest bubrega (Potter tip II) je rijetka anomalija 1/10000) koja nastaje nemogućnošću formiranja nefrona zbog defekta mezonefričke blasteme u ranoj embrionalnoj fazi. Promjena je često obostrana i fatalna. Hipertenzija, infekcija, abdominalna bol i mogućnost malignog alteriranja bubrega su simptomi unilateralne bolesti. Mnogi autori preporučaju uklanjanje bubrega u neonatalnoj dobi. I unilateralna i bilateralna bolest udružene su sa drugim anomalijama (atrezija jednjaka, srčane greške, itd.) u 30% slučajeva. D’Alton i sur. napravili su listu kriterija za dijagnozu multicističnog bubrega:
1.Nekoliko cističnih tvorbi odvojenih interfaktima
2.Najveća cista nije centralno smještena
3.Definitivan bubrežni parenhimski rub nije prepoznat
4.Oligohidramnion
Opširnije
Pozdrav. U 29 tjednu sam trudnoće, nosim blizance, krvni tlak mi je povišen. Imam velike bolove u leđima. Malo sam i kvarila. Dobila sam 2 infekcije, a neznam ni za što su mi ih točno dali, jer sam bila uplašena. Možete li mi reći jel to opasno dobiti infekcije u trudnoći, i iz kojeg razloga se daju sve. Hvala
Posebnosti tijeka i ishoda višeplodne trudnoće
U usporedbi s jednoplodnom, opasnost neuspjeha i komplikacija u višeplodnih je trudnoća povećan. Posebno valja izdvojiti:
- Rizik spontanog pobačaja. Najveći je rizik pobačaja monozigotnih blizanaca (2).
- Malformacije u djece iz blizanačkih i mnogoplodnijih trudnoća su, prema literaturinim podacima gotovo dvostruko češće no u jednoplodnih, one teške javljaju se u oko 4% blizanaca. U nas malformacije blizanaca jednako su česte kao i u objavljanim studijama, susreću se u 2-3% djece, malformacije u troplodnih i mnogoplodnijih trudnoća trostruko su rjedje no u zemljama Zapada . Premda se u literaturi opisuje konkordantnost malformacija u 3,6% – 18,8% višeplodnih trudnoća u nas je konkordantnost malformacija nadjena samo u jedne od ukupno 32 blizanačke trudnoće s malformacijama. Uzrok za nastanak malformacija vjerojatno je:
- a) sam proces diobe oplodjene jajne stanice teratogeni je proces; tijekom njega zametna osnova može biti nepravilno podijeljena. Nastaju sijamski blizanci, sirenomelija, anomalije neuralne cijevi….
- b) krvožilne komunikacije dovode do embolizacije organa jednog od plodova zbog intravaskularne koagulacije u tijelu drugog, odumrlog, ili hemodinamskih poremetnji zbog obratnog krvotoka kao što je slučaj u acardiusa i medjublizanačke transfuzije.
- c) anomalije mogu biti posljedica pritiska zbog malog prostora; nastaju amputacije, dislokacija kuka, pes equinovarus.
- U pravilu djeca iz višeplodnih trudnoća manja su i lakša od jednoplodnih iste gestacijske dobi. Uzrok je intrauterina restrikcija rasta i prijevremeno radjanje. Što je veći broj plodova, njihova je težina na porodu manja. Stvarna učestalost pothranjenosti blizanaca i drugih plodova iz višeplodnijih trudnoća nije poznata. Probleme stvara korištenje krivulja rasta za jednoplodne trudnoće. Neki istraživači naime smatraju kako je rast djece iz višeplodnih trudnoća drugačiji od rasta jednoplodnih i kako je poremetnju rasta takve djece moguće prepoznati samo ako se rabe normale za rast djece iz višeplodnih trudnoća. Zbog toga već su stvorene krivulje rasta blizanaca i djece iz troplodnih trudnoća . Većina istraživača ipak nalaze kako su krivulje rasta blizanaca i troplodnih trudnoća rezultat rada na malim populacijama, ne uzimajući u obzir korionicitet i ishode trudnoća, pa smatraju kako se i dalje rast višeplodne djece mora usporedjivati s rastom jednoplodnih jer je tada prepoznavanje rizične djece najtočnije(20). Kod monozigotnih trudnoća, različit rast najvjerojatnije je posljednica nejednakomjernog korištenja zajedničkog krvotoka. Kod dizigotnih, rast dijelom ovisi o raznolikom genetskom potencijalu, ali dijelom o placentaciji koja ne mora biti jednako povoljna u oba ploda. Različit rast može biti i posljedica poremetnji pupkovine, infekcija, malformacija. U pravilu, restrikcija rasta veća je u monozigotnih no u dizigotnih plodova. Monozigotni blizanci često su diskordantnog rasta.
Rast blizanaca paralelan je rastu jednoplodnih do 28-30 tjedana, potom se usporava, a vrlo je usporen nakon dosegnutih 34-35 tjedana.
- Prijevremeno radjanje glavni je uzrok visoke perinatalne smrtnosti i nepovratnih oštećenja djece iz višeplodnih trudnoća. Trajanje trudnoće to je kraće što je broj zanesene djece veći .
Vjeruje se kako je visoka učestalost prijevremenog radjanja najčešće posljedica prerastegnutosti maternice i zbog nje pokrenutih prijevremenih trudova. Izborni prijevremeni porod ili prijevremeni porod zbog prijevremenog prsnuća vodenjaka u blizanaca jednako su česti ili samo nešto češći no u jednoplodnih trudnoća. Učestalost prijevremenog prsnuća vodenjaka povećava se s brojem zanesenih plodova (. Jednom rodjeni, prijevremeno rodjeni blizanci ili plodovi iz višeplodnijih trudnoća imaju česte poremetnje ranog novorodjenačkog razdoblja, ali u njih je, u usporedbi s jednoplodnom prijevremeno rodjenom djecom, učestalost sindroma respiracijskog distresa, intrakranijskih krvarenja itd podjednako česta kao i u jednoplodne nedonoščadi iste gestacijske dobi. Ova napomena vrijedi za konkordantne blizance. Kod diskordantnih, prognoza je uvijek dvojbena jer su razlozi koji je dovode do diskordantnosti raznoliki, a neki, npr. kronična posteljična insuficijencija, hipoksija itd., nerijetko imaju dugoročni i neizvjestan učinak.
- Dugoročni psihički razvoj blizanaca, trojaka itd. razlikuje se od onog djece iz jednoplodnih trudnoća. Blizanci, usporedjeni s jednoplodnima iste gestacijske dobi, težine, neonatalnih komplikacija imaju poteškoća u intelektualnom razvoju (22). Niži su i lakši od jednako starih jednoplodnih. U monozigotnih blizanaca te su razlike još izraženije; onaj manji ostaje manji, njegova je visina, težina, opseg glave i inteligencija uvijek manja od većeg blizanca.
Jedinstvene komplikacije višeplodnih trudnoća
Neke komplikacije trudnoće jedinstvene su i tipične za višeplodne trudnoće, no rjedje su od gore navedenih.
OpširnijePostovana doktorice imam 43 g.sve dosada imala sam redovne menstruacije sada mi kasni 15 dana a sigurna sam da trudnocu iskljucim….zanima me koji razlog moze biti ?a da napomenem uvijek me malo stomak boli kao kad bih trebala dobiti ali ne dobivam jos…..zahvaljujem unaprijed
OpširnijePostovanje, imam 32 godine., dvoje djece koje je rodjeno prirodnim putem 5 i 11 godina. Imam nenormalno obilne menstruacije koje su pracene velikim tamnim ugruscima. Zadnja menstracija mi je bila pracena jakim bolovima na momente po dnu stomaka. Dali imam razloga za brigu?
Nenormalna krvarenja iz maternice
U generativnoj dobi pravilna menstruacija jedino je normalno krvarenje iz maternice. Mnoge, medjutim, žene nepravilno krvare i u reprodukcijskoj dobi bilo da je ciklus posve nepravilan, bilo da se povremeno jave mjesečnice u vrijeme kada ne bi trebale biti. Nakon menopauze i u trudnoći krvarenja se ne bi smjela dogadjati. Posebno obilna, vrlo oskudna i posve nepravilna krvarenja najčešća su u vrijeme perimenopauze, a mogu se dogadjati i tijekom prvih godina ciklusa nakon menarhe.
U koliko se nepravilna krvarenja jave u žena koje su ranije imale pravilne cikluse svakako je potreban pregled ginekologa. Isto tako, i kod žena u kojih ciklus nije regularan,a pojave se smetnje krvarenja koje se ranije nisu dogadjale ginekološki pregled je obvezatan. U koliko je potrebno, nakon toga, obavit će se neki od postupka kojim valja isključiti ozbiljnu patologiju u maternici. Ovo posebno važi za nepravilna krvarenja žena u perimenopauzi (vrijeme uoči posljednje menstruacije). Svako krvarenje nakon menopauze (posljednja menstruacija) pak, ozbiljan je simptom i zahtijeva brzu evaluaciju endometrija. Nepravilna krvarenja oko menarhe gotovo da su pravilo, a ne izuzetak; katkad trebaju proći godine da se ciklus regulira. U ovo vrijeme patologija endometrija gotovo da se i ne susreće. Problem mogu biti posebno obilne prve mjesečnice, kada su mogući veliki gubitci krvi, nastanak anemije i čak kolaps. To je zaista izuzetno rijetko, a obično je posljedica neke pogreške u sistemu zgrušavanja krvi.
Premda se tijekom nekoliko godina nakon menarhe ciklus obično regulira rijetke su žene koje imaju mjesečnice „točne“ u dan. Najčešće ciklus ipak donekle varira, više ili manje, ali i te žene, kao i mnoge od onih s vrlo neredovitim ciklusima, posve su zdrave, zanašaju i radjaju bez problema. Treba medjutim jasno napomenuti da je u žena s neredovitim ciklusima problem sa nemogućnošću zanošenja puno češći.
Na sreću, velika većina žena s trajno nepravilnim ciklusima, onih s nepravilnim ciklusima koji se javljaju povremeno ili s drugim anomalijama menstruacije ( vrlo kratki ciklus, vrlo dugi ciklus, vrlo oskudne mjesečnice održanog ciklusa , vrlo obilne mjesečnice održanog ciklusa itd) nemaju bolest maternice, endometrija ili poremetnju zgrušavanja krvi koja bi se mogla dijagnosticirati. Kod njih je , nakon isključenja genitalne i sistemske patologije potrebno obaviti vrlo iscrpnu anamnezu i pokušati liječenje. Iskustvo je ,naime, pokazalo da postoji vrlo velika varijabilnost u simptomima koji prate osnovni problem ili okolnostima koji ga otežavaju, smanjuju ili mijenjaju i zbog toga se liječenje izmedju pacijentica može jako razlikovati.
Neke žene krvare oskudno ili obilno, a krv je vrlo svjetla i ne gruša se. Neke pak krvare krvlju koja je vrlo svijetla uz obilje ugrušaka. Druge pak krvare izrazito tamnom krvlju koja se gruša ili koja se ne gruša. Ima žena koje krvare danima, obilnije ili manje obilno i redovito su ozbiljno slabokrvne. Neke druge imaju mjesečnicu koja redovito kasni i traje svega nekoliko sati. Kod nekih se prije, uz ili tijekom menstruacije pojavljuju kolateralne tegobe: tuga žalost, iritabilnost, glavobolje, smeta ima kretanje, imaju palpitacije itd. Zanimljivo je da u jednog tipa žena ciklusi postaju sve obilniji s približavanjem menopauze.
Liječenje: svaku dijagnosticianu sistemsku bolest, bolest endometrija ili maternice valja liječiti. Poremetnje ciklusa bez druge patologije u podlozi mogu se takodjer liječiti: simptomatski, hormonskim preparatima, a kod funkcionalnih poremetnji, ali i nekih organskih, vrlo djelotvorna je homeopatija.
Opširnije