09.07.2025 | Česta pitanja, Ginekologija
Sekundarna amenoreja
Nakon što su ciklusi manje-više redoviti neko vrijeme, menstruacija može izostati. Tada govorimo o sekundarnoj amenoreji. U koliko su raniji ciklusi bili posve redoviti, sekundarna amenoreja postoji kada menstruacija izostane 3 I više mjeseci. Ako su raniji ciklusi bili neredoviti, sekundarna amenoreja postoji kad mjesečnica izostane 6 ili više mjeseci.
Naravno da je trudnoća najčešći razlog za sekundarnu amenoreju I valja je isključiti u svake pacijentice u koje menstruacija izostane.
Najčešći razlozi za nastanak sekundarne amenoreje su poremetnje na razini hipotalamusa (oko 50%), najčešće se radi o disfunkciji, puno rjedje o ozbiljnijoj bolesti te regije mozga. Na drugom mjestu su policistični jajnici (20%), ili neki drugi poremećaj u funciji jajnika, potom poremetnje na razini hipofize (npr. mali tumori, mikroadenomi). Puno rjedje sekundarna amenoreja nastaje zbog nekog poremećaja na razini maternice (najčešće adhezija). Rijetko je sekundarna amenoreja posljedica bolesti nekog drugog organa, npr. bolesti nadbubrežne žlijezde ili štitnjače, ili neke teške sistemske bolesti.
Funkcionalna hipotalamička amenoreja nastaje zbog poremetnji u stvaranju hormona hipotalamusa (GNRH) koji nadzire lučenje hormona hipofize koji inače direktno kontroliraju proces ovulacije u jajniku. Kada nema hormona hipotalamusa, kada su njegove vrijednosti vrlo niske ili pulzacije nepravilne, lučenje gonadotropina hipofize se remeti, a najvažnije je da se remeti normalno povećanje sekrecije LH hormona u vrijeme ovulacije, pa ovulacije prestaju. Ako ovo stanje traje dugo jako se smanjuje lučenje estrogena iz jajnika. Najopasnija posljedica manjka estrogena je krhkost kostiju I posljedični lomovi kosti, urogenitalna atrofija s dispareunijom, propadanje kože itd….
Funkcionalna hipotalamička amenoreja najčešće se susreće u djevojaka I žena koje naglo omršave (obično se gubi 10% od idealne tjelesne težine), izlažu se ozbiljnim fizičkim naporima (sportašice, balerine…) ili postoji selektivna redukcija unosa masti I uopće jako smanjenje količine masti u tijelu. Može nastupiti I u uvjetima jake emocionalne neravnoteže I stresa. Sklonost nastanku amenoreje u odredjenim uvjetima genetski je uvjetovana. Uz datu genetsku predispoziciju, amenoreja će nastupiti, dok u djevojaka neporemećenog genoma, isti uvjeti neće uzrokovati amenoreju. Obično s prestankom razloga koji ju je uzrokovao, amenoreja prestaje, ali ne uvijek. Katkad je npr. potreban puno veći dobitak na težini da bi se ciklus regulirao, a katkad uz to moraju biti zadovoljeni I neki drugi uvjeti: npr. smanjenje vrijednosti nekih hormona u tijelu itd….
Drugi po učestalosti razlog za nastanak sekundarne amenoreje su policistični jajnici (sindrom PCOS). Premda je u žena s ovom poremetnjom češća oligomenoreja (rijetke menstruacije), u nekih od njih menstruacije potpuno prestaju. Sindrom policističnih jajnika nije jednostavna bolest jajnika, to je zapravo složeni poremećaj s promjenama funkcije mnogih sustava. U osnovi najčešće postoji povećano lučenje androgena (najčešće testosterona), žene su vrlo često preuhranjene ili jasno pretile, imaju trajno povećane količine estrogena zbog kojih se javlja hiperplazija endometrija, često uz to postoji rezistencija na inzulin ili šećerna bolest. Za razliku od žena s hipotalamičkom amenorejom, u ove skupine žena sa sekundarnom amenorejom nema opasnosti od lomova kostiju, ali postoji ozbiljna opasnost od nastanka tzv.metaboličkog sindroma I brojnih rizika koji ga prati: visoki krvni tlak, povišena razina masti u krvi, koronarna bolest itd…
Opširnije
09.07.2025 | Česta pitanja, Ginekologija
Postupci kod perimenopauzalnih tegoba
Cilj je ublažiti ili čak sasvim ukloniti tegobe koje žena osjeća u vrijeme perimenopauze: posebice valove vrućine, depresiju, promjene raspoloženja i poremetnje sna. Ovom prilikom pisat ću o ovim tegobama, a idući put o osteoporozi I promijenjenoj funciji urogenitalnog sustava, neugodnoj urogenitalnoj atrofiji.
Napadaji vrućine vrlo slični onima u perimenopauzalnih žena, premda rijetko, mogu biti uzrokovani I ozbiljnim bolestima, pa je prije planiranja liječenja pametno obaviti razgovor s pacijenticom I po potrebi ginekološki pregled ,ali I obradu u smislu isključenja drugih dijagnoza.
Kod blagih tegoba, katkad je dovoljno promijeniti način života I neke navike: smanjiti temperature okoline, nositi laganiju odjeću, izbjegavati začinjena jela ili alkohol. Valovi vrućine, naime, najvjerojatnije nastaju radi promjena u termoregulaciji na nivou hipotalamusa. Tijelo kao “promjenu” registrira manju temperaturnu razliku I aktivira mehanizme rashladjivanja uz manje promjene temperature tijela. Liječenje lijekovima u ovih žena obično nije neophodno.
U onih, pak, koje imaju ozbilnije izražene tegobe, posebice one kod kojih se uz tegobe remeti mogućnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti moguće je poboljšanje postići lijekovima. Njihov je učinak, medjutim teško pravilno procijeniti jer se u gotovo 50% pacijentica jednako povoljan učinak može polučiti I placebo lijekom. Placebo je lijek koji jednako izgleda kao pravi ali je bez djelotvorne supstance.
Većina žena s teškim napadajima vrućine I posljedičnim problemima sa spavanjem, raspoloženjem itd. osjetit će značajno poboljšanje uz nadoknadu estrogenima. U žena koje smiju dobivati hormone, a imaju maternicu, estrogeni se moraju kombinirati s gestagenima. To je zato da se spriječi pretjerano zadebljanje sluznice endometrija koje se uvijek dogadja kada se estrogeni daju bez dodatnih gestagena. Žene koje nemaju maternicu smiju dobivati estrogene same. Na tržištu u nas već ima dosta preparata za tu svrhu, od kojih su neki po svojem sastavu gotovo identični prirodnim hormonima I odlično se podnose. To su preparati koji sadrže estradiol 17 beta I didrogesteron. Ova dva hormona kombinirana su u različitim preparatima u različitim dozama, pa se mogu davati vrlo prilagodjeno razdoblju menopause; u mladjih žena, u ranim perimenopauzalnim godinama daju se preparat s većom sadržinom oba hormona, s godinama se daju preparati sa sve manjim količinama hormona. Dobra kombinacija je I maternični uložak koji otpušta gestagene uz neki od preparata čistog estrogena. Postoje I preparati u obliku kreme koji imaju svojih prednosti.
U svijetu već postoje preparati kod kojih se čisti estrogen kombinira s modulatorima estrogenih receptora. Ta sredstva imaju zaštitni učinak na maternicu, nemaju nepovoljno djelovanje na dojku I vrlo su djelotvorni u supresiji subjektivnih tegoba I u sprečavanju promjena na kostima. To su novi lijekovi kojih još nema na domaćem tržištu, no mogu se nabaviti u inozemstvu. Glavna im je prednost to što ne sadrže gestagene zbog kojih neke žene imaju bolove u dojkama ili druge tegobe koje uzrokuje gestagen u kombiniranim pripravcima.
Premda se u svijetu sve više daju, Američko društvo ginekologa I opstetričara I Američko društvo endokrinologa savjetuje oprez s tzv.bioidentičnim hormonima, proizvedenim iz soje I nekih drugih biljaka, jer se njihova proizvodnja ne kontrolira, učinak nikada nije provjeren usporedbom s konvencionalnih lijekovima, a doze u pripravcima nisu standardizirane.
Neke žene ne smiju uzimati hormonske pripravke ili su hormonski pripravci za njih preopasni. To su žene koje su liječene radi raka dojke, tromboze, inzulta ili srčanog udara. Njima se mogu davati lijekovi koji imaju potencijalni povoljan učinak na njihove tegobe,a nisu hormoni. Prije svega to su neki antidepresivi I antiepileptici.
Svi lijekovi koji se daju s ciljem ublažavanja ovih subjektivnig perimenopauzalnih tegoba obično su potrebi nekih godinu do dvije godine. U većine žena tegobe se same smiruju nakon tog razdoblja, pa je prekidanjem liječenja, potrebno provjeriti jesu li tegobe prestale ili nisu.
U žena u kojih se ne smije primijeniti ni jedan od navedenih načina liječenja, ili ni jedan način liječenja nije dovoljno učinkovit, mogu se pokušati i sredstva kojih učinkovitost u ovim indikacijama još nije provjerena: visoke doze progesterone, tibolon, noretindron. Ovdje je potreban poseban oprez zbog ozbiljnih nuspojava nekih od navedenih lijekova. Mogu se pokušati I neke moderne tehnike psihoterapije, savjetovanja, hipnoza, metode uklanjanja stresa, relaksacija, tehnike disanja itd.S obzirom da u nekim biljkama ima dosta tvari s estrogenim djelovanjem, izoflavoni, fitoestrogeni itd., koriste se I sredstva tog porijekla, prema je njihov učinak neprovjeren, a opasnost za pacijenta leži u kombinaciji istodobnog stimulacijskog I inhibicijskog učinka istog sredstva u različitim okolnostima. Pomoći može fizička aktivnost, gubitak tjelesne težine I neke tradicionalne biljke: npr. ljutić. Akupunktura nije djelotvorna.
Opširnije
03.07.2025 | Česta pitanja, Opstetricija
FIZIOLOŠKE PROMJENE U BABINJU
Povećava se lučenje prolaktina koji inhibira gonadotropnu sekreciju hipofize, s posljedičnim izostankom lučenja gonadnih steroidnih hormona i, najčešće, izostankom menstruacije. Posljedica takvog hormonskog statusa je lučenje i izlučivanje mlijeka te atrofija genitalnih organa: maternice, rodnice i vulve. Genitalni se organi smanjuju na normalnu veličinu, štoviše maternica i rodnica, ako se laktacija održava poprimaju veličinu i oblik onih u postmenopauzi.
Maternica
Dva sata nakon rođenja posteljice dno maternice se nalazi u visini pupka. Idućih dana se dno materinice svakodnevno spušta za jedan poprečni prst, a sedmog dana se može napipati iznad simfize. Težina maternice smanji se u tjedan dana na polovinu, a u stanje prije trudnoće vrati se za šest tjedana. Redukcija veličine i težine maternice više je posljedica smanjenja veličine stanica nego smanjenja njihovog broja.
Cervikalni kanal se poslije porođaja naglo suzuje i krajem prvog tjedna babinja otvoren je samo za 1 cm. Retrakcija evertiranog cilindričnog epitela počinje rano ali često nije kompletna tako da izgled površine vrata maternice često nije isti kao prije trudnoće. Prvih nekoliko dana na vratu maternice kolposkopski možemo vidjeti sitne ulceracije, laceracije, sufuzije i žuta područja koja nestaju nakon šest do dvanaest tjedana.
Iscjedak tijekom puerperija naziva se lohije. Površni sloj sluznice maternice prilagodjen trudnoći razara se i izluči lohijama tijekom 5-6 dana. Dublji sloj sa žlijezdama ostaje intaktan i služi regeneraciji endometrija koja je gotova za 16 dana. Izgled i sastav lohija se tijekom puerpeija mijenja. Prva dva dana poslije porođaja lohije se sastoje od krvi bez većih ugrušaka s komadićima decidue, ovoja, verniksa, lanuga i mekonija (lochia cruenta). Trećeg i četvrtog dana lohije izgledaju kao krvavocrvena rijetka serozna tekućina (lochia rubra). Takve se lohije sastoje od seruma, limfe i male količine krvi, leukocita, detritusa i bakterija. Od petog do osmog dana lohije postaju gušće i tamno obojene (lochia fusca), a sastoje se od eritrocita, leukocita, nekrotičnih komadića decidue i ovoja, detritusa, bakterija i sluzi iz cerviksa. Između 8. i 14. dana lohije postaju žute boje, slične gnoju te u njima prevladavaju leukociti (lochia flava seu purulenta). Poslije 14. dana lohije gube boju i imaju izgled sluzave, serozne, bjelkaste i rijetke tekućine.
Opširnije
